Kategorije
Vrtno bilje

Ribes sanguineum (Cvatući ribiz)

U rod Ribes koji spada u porodicu Saxifragaceae, osim dobro znanih grmastih biljaka koje se uzgajaju zbog svojih ukusnih jestivih bobica, kao što su crni ribiz (Ribes nigrum), crveni ribiz (Ribes rubrum) i ogrozd (Ribes uva-crispa), spadaju i vrste koje se uzgajaju zbog njihovih lijepih cvjetova. Tu spada i Ribes sanguineum, krvavi ili, kako ga još zovu, cvatući ribiz čiji kultivari u proljeće cvatu bijelim (Ribes sanguineum “Tydeman´s White“), blijedo rozim (Ribes sanguineum “Brocklebankii“), roza crvenim (Ribes sanguineum “Atropurpureum“), tamno crvenim (Ribes sanguineum “King Edward VII“) ili crveno-bijelim cvjetovima (Ribes sanguineum “Pulborough Scarlet“). Cvjetovi su sakupljeni u grozdaste cvatove dužine 5 – 10 cm i cvatu dugo tijekom proljeća. Nakon cvatnje javljaju se okruglasti, plavo crni plodovi prekriveni maškom. Grane biljke rastu uspravno, nemaju trnja i obrasle su na 3 do 5 dijelova nazubljenim, aromatičnim listovima, dužine 5 – 10 cm. Biljka je porijeklom iz sjeverozapadne Amerike. Kultivari ove biljke dosežu visinu od 1,2 – 3 m. Grm na slici Ribes sanguineum „Atropurpureum“ doseže visinu od 2 m. Grmovi ribiza dobro rastu u umjereno plodnoj, dobro dreniranoj zemlji i na sunčanim položajima. Kultivar „Brocklebankii“ treba zaštitu od najjačeg podnevnog sunca zbog osjetljivih svjetložutih listova. Orezuju se, kao i svi ostali grmovi koji cvatu na granama prošlogodišnjeg prirasta, nakon cvatnje. Ocvali cvjetni izdanci skraćuju se do prvih jačih pupova ili do nižih ili bazalnih postranih izbojaka na istoj grani. Na formiranim, odraslim grmovima, svake godine treba odstraniti 1/4 – 1/5 starih izbojaka koje odrežemo sve do razine zemlje. Time se potiče rast zamjenskih grana i pomlađuje se biljka. Grmovima koji se uzgajaju uz zid kuće odstranjuju se sve grane koje rastu prema van ili u smjeru zida, a ocvale grane osnovnog okvira biljke skraćuju se na 2 – 4 pupa. Grmove ribiza mogu napasti biljne uši i razne gljivične bolesti pa ih je potrebno povremeno prskati odgovarajućim insekticidima i fungicidima.

Razmnožavanje

Listopadni (postoje i zimzeleni – Ribes laurifolium) grmovi ribiza razmnožavaju se ukorjenjivanjem odrvenjelih reznica tijekom zime.

Kategorije
Vrtno bilje

Proljetni poslovi u ružičnjaku

Zima je iza nas i svi jedva čekamo primiti se posla oko naših ružica kako bismo bili sigurni da će nas u svibnju opet veseliti cvatnjom, bujnim rastom i mirisom. Možda i bolje od prošlih godina jer svake godine naučimo nešto novo!

Krajem veljače počinjemo s radovima oko ruža da bismo ih definitivno priveli kraju sredinom ožujka. Čim se temperature ustale, odgrnemo humak kojim smo svaki pojedini grm ruže zaštitili od smrzavanja (nadamo da ste ujesen svoje ljubimice prihranili stajskim gnojem i zagrnuli kako biste ih zaštitili od zime). Lišće koje nije otpalo ujesen niti tijekom zime, mehanički uklonimo s biljke, a potom i sa zemlje. Lišće odbacujemo na kompost ili ga spalimo. U veljači možemo početi s orezivanjem ruža penjačica jer su one najmanje osjetljive na moguće oscilacije temperature. Ako temperature nisu niže od -4 stupnja, uklonimo zaštitu s ruža stablašica. Ostale vrste ruža ne orezujemo do sredine ožujka. No to ne znači da nemamo što raditi. Ako niste prije niskih temperatura obavili zimsko prskanje, sada je krajnji rok da to učinite. Također, ako planirate proljetnu sadnju ruža, sada je krajnji rok da priredite tlo za sadnju i krenete na posao!

Najvažniji proljetni radovi su:

  1. zimsko prskanje (ako nije već obavljeno);
  2. orezivanje ruža i
  3. prihrana.

ZIMSKO PRSKANJE RUŽA

Podsjetimo, zimsko prskanje obavlja se crvenim mineralnim uljem, a u svrhu uništavanja eventualno prisutnih štetnika i bolesti, kao i radi preventive istih. Crveno ulje ima najširi spektar djelovanja pa preporučamo da baš njega koristite. Biljke se bogato okupaju crvenim uljem u omjeru 3 dcl ulja/10 litara vode. Isti omjer koristi se i za prskanje voćaka. Najvažnije je prskanje obaviti kada je temperatura zraka minimalno +4 stupnja ili viša. Ako je temperatura niža, neće se stvoriti film oko biljke, nego će popucati i ulje neće biti djelotvorno.

Ako su izbojci na biljkama veći od 2 – 3 mm ili se već naziru listići, prskanje crvenim uljem ne dolazi u obzir! No, u ovoj fazi vegetacije možete poprskati ruže nekim od bakrenih preparata (npr. bakreni Dithane ili Antracol) te ih na taj način zaštiti od gljivičnih oboljenja do svibnja.

Napominjem, kao i uvijek, nikada ne prskajte samo ruže, nego i ukrasno grmlje koje imate posađeno u vrtu ili kao živu ogradu, bez obzira nalazi li se u blizini ruža (pogotovo čemprese, tuje, lovor višnje i sl.)

PROLJETNO OREZIVANJE RUŽA

Iako svake sezone u proljeće naglašavamo koliko je bitno pravilno orezati ruže, ponovit ćemo ukratko opet na što treba obratiti pažnju!

Najvažnija stvar je ne žaliti biljku! Većina ljubitelja žali orezati biljku jer kad u proljeće pogledaju u ruže, one na vrhu bogato i obilno tjeraju mladice. No, sve to što vidite na vrhu grma vaše ruže su nekvalitetni i jalovi vrhovi, mladice koje su potjerale potencirane zaostalim, prošlogodišnjim sokovima biljke i kao takve nam samo smetaju!

Orezivanje čajevki, floribunda i mini ruža – uvijek savjetujemo strankama da čučnu kraj ruže i obrate pažnju na spavajuća oka, a ona se nalaze na dnu grana (izgleda kao crtica iz koje viri točkica ili pup) i iz njih ćemo dobiti kvalitetne grane! Na svakoj grani ostavimo 3 – 4 takva izbojka. Naravno, na svakom grmu ostavimo maksimalno 4 glatke grane s kvalitetnim izbojcima, tj. mlađe grane, a sve koje su debele, račvaju se i nalaze se u sredini grma uklanjamo.

Orezivanje grmolikih ruža i engleskih ruža – uklanjamo stare i nekvalitetne grane, a grane koje ostavljamo kratimo po vlastitoj želji (ovisno o tome koliku visinu grma želimo). Naš savjet je da skratite do visine koljena. Eventualno niže, ali samo ako su oštećenja na biljci jača.

Orezivanje ruža penjačica i pokrivačica tla – prve 3 godine samo orezujemo požutjele vrhove grana, a nakon toga biljke oslobađamo starih grana, ostavljajući mlade, glatke i kvalitetne. Grane kratimo po želji, dakle samo ako su prerasle željenu visinu, tj. dužinu.

Ruže stablašice okrugle forme – na vrh stabla ovih princeza cijepljene su ruže čajevke ili floribunde ili mini ruže pa orezujemo isto kao i te sorte ruža posađene u zemlji.

Ruže stablašice pendulaste forme – na vrh stabla cijepljene su ili ruže penjačice ili pokrivačice tla koje svojim dugačkim granama stvaraju oblik pendule. Dakle, samo čistimo krošnju od starih grana, a dužinu grana skoro ne diramo. Eventualno skratimo vrhove ili, ako nam se grane vuku po podu, skratimo radi ljepše forme. Neke pendule možemo formirati u oblik kišobrana, ali svakako pazimo da grane ne skratimo previše.

Za orezivanje uvijek koristite kvalitetne oštre škare ili, ako su grane deblje ili starije (ako ste ih zanemarili), režite pilom. Kod hladnijih zima može se dogoditi da su štete na grmovima veće pa kad orežete grane presjek nije bijele nego žućkaste boje. Tada slobodno i niže režite, sve do bijelog presjeka. Ruža će potjerati zdrave i čvrste izbojke i puno mladih grana iz cijepa. Koliko god vam to strašno izgledalo, poslušajte nas i pričekajte svibanj. Bit ćete ugodno iznenađeni. Također, imate li stare i zanemarene ruže u vrtu ili ste tek sad pročitali o pravilnoj rezidbi, ne libite se otpiliti staro deblo skroz do zemlje. Ruža će se pomladiti i iz cijepa istjerati mlade grane i uveseljavati vas još puno godina. Ako to ne učinite i ostavite staro, izmučeno deblo, na vrhu će tjerati jadni i loši izdanci sa sve nekvalitetnijim cvjetovima. To je pojava kada stranke kažu da ruža podivlja, kada ostane sama „šišmarija“ od grma, ali to je posljedica isključivo nekvalitetnog orezivanja!

PROLJETNA PRIHRANA (GNOJENJE)

Ako ste prije zime pognojili ruže odstajalim stajskim gnojivom, napravili ste najbolju moguću stvar! Biljka je mirovala, gnoj se polako otapao i hranio korijeni sustav, a kad ruža krene u vegetaciju, rezultati će biti itekako vidljivi.
No, osim prirodnog gnoja, za što ljepšu cvatnju i brži porast biljaka, preporuča se u proljeće kada krene vegetacija pomoći ružama s nekim od mineralnih pripravaka.

NE ZABORAVITE: umjetnim (mineralnim) gnojivom prihranjujemo samo ruže koje rastu minimalno godinu dana u vrtu i starije! NE SMIJU se prihranjivati ruže posađene jesenas ili pak one koje ćete tek u proljeće posaditi! Nakon što smo ruže orezali, granje iz vrta uklonili, počupali eventualni korov oko grmova, krećemo s prihranom. Na tržištu postoji jako puno preparata, od onih koji su baš deklarirani za prihranu ruža do onih koji su općenito dobri za sve cvatuće biljke. Ne morate se opterećivati koje ćete mineralno gnojivo kupiti. Važno je da pogodite omjer mikroelemenata koji su ružama potrebni.

Omjer najvažnijih elemenata idealan za ruže je: N – P – K 7 – 14 – 21 ili 10 – 20 – 30.

Ako su vaše ruže prošle godine slabije rasle ili imale žućkasto lišće (a nisu obolijevale od bolesti ili bile bez dovoljne količine vode), to može biti znak pomanjkanja dušika u tlu pa uz gore navedenu prihranu, dodajte i KAN ili neko drugo gnojivo s više dušika.

Računajte da svakoj biljci zasipate 1 šaku (škrtu šaku, ne pretjerujte!) mineralnog gnojiva, i to 10 cm udaljeno od biljke. Gnoj obavezno ukopajte u tlo, oko 10 cm duboko. Mineralna gnojiva brzo su hlapiva i moraju se ukopati. Inače neće biti koristi. Ako dodajete KAN, nasipajte ga istovremeno-istu količinu kao NPK gnojiva i sve skupa ukopajte u zemlju. Ako se ne sprema kiša, dobro je nakon gnojenja zaliti ruže. Kod prihrane ruža mineralnim gnojivima općenito vrijedi pravilo: manje je više. Ne pretjerujte s količinom gnojiva jer možete napraviti samo štetu, nikako dobru stvar.

Jako je važno kod ruža posađenih u tegle voditi računa kod prihrane da ne pretjeramo s količinom, kao i da nakon prihrane redovito zalijevamo ružu. Mineralno gnojivo je brzo topivo i kod ruža posađenih u zemlju. Eventualni višak lako će oteći u dublje slojeve tla, što kod biljke posađene u teglu nije slučaj, pogotovo ako imate ruže posađene u keramičke tegle. One su odlične jer zadržavaju vlagu, ali zato zadržavaju i preveliku količinu gnoja. Bolje stavite manje gnoja nego previše da ne spalite

Ako vam se ružičnjak nalazi na terenu gdje se zemlja zakiselila, ili se to dogodilo zbog dugogodišnjeg gnojenja ili nekog drugog razloga, morate neutralizirati ph zemlje. Kiselost zemlje vidjet ćete tako što će vam ruže zaostajati u rastu, javljat će se mahovina, itd. Ruža voli neutralan ph tla i to joj moramo osigurati. Najbolje je uz mineralno NPK gnojivo, dodati i kalcijev sulfat. Na takvom će terenu i gnojenje pokazati bolje rezultate i ruže će biti ljepše. Kad smo kod kiselosti, opet napominjem da bi ljubitelji ruža prilikom malčiranja morali obratiti pozornost da ne koriste kore za malčiranje od crnogorice koje bi mogle zakiseliti tlo i time naštetiti ružama!

Osim navedenih načina prihrane, za ljepši rast, bolje zdravlje i bogatiju cvatnju, preporuča se tijekom vegetacije ruže prihranjivati i folijarnim gnojivom (preko lista). Obavlja se u doba bogate vegetacije i cvatnje, od sredine svibnja pa sve do listopada, svakih 14 dana. Većina sredstava za zaštitu ruža od bolesti i štetnika mogu se miješati s folijarnim gnojivom pa se preporuča koristiti baš takav miks, kojim biljku štitimo od oboljenja, a usput i prihranjujemo.

PRIPREMA TLA ZA NOVI RUŽIČNJAK

Priprema tla ovisi o tome kakvo je tlo na kojem smo nakanili zasaditi ružičnjak. Ako je u pitanju veća površina ilovastog tla, i ako imate mogućnosti, najbolje bi bilo zemlju razrahliti tresetom (naravno, ph neutralnim) koji se frezom pomiješa sa zemljom. Tako ćete dobiti rahliju strukturu, a i kvalitetniji sastav tla.

Ako se radi o površini na kojoj su ruže već rasle, zemlju treba bogato nahraniti. Najbolje je to učiniti kvalitetnim kompostom i duboko prekopati ili još bolje, također frezom, obogatiti odstajalim stajskim gnojivom („EKOGNOJID“).

Ako ste navezli kvalitetnu zemlju, tada ju samo prekopajte i teren je spreman za sadnju.

Važno je kod nasada novog ružičnjaka dobro isplanirati što želite i savjetovati se sa stručnjacima da daljnjih puno godina uživate u učinjenom. Ruža je biljka koja uz pravilnu njegu i održavanje može biti krasna do 40 godina, nekad i duže, pa računajte s time.

Dobro se raspitajte o visini, habitusu, načinu cvatnje pojedinih sorti, kao i o razmaku kod sadnje,kako biste mogli uskladiti želje i mogućnosti. Ne zaboravite da su ruže kraljice i da će vas uz malo truda itekako uveseljavati, a izbor sorti je toliko raznolik da će sigurno svaki različiti ukus naći nešto baš za sebe!

Kategorije
Vrtno bilje

Magnolia (Magnolija)

U rod Magnolija spada oko 125 vrsta listopadnih i trajnozelenih drveta i grmova koje nalazimo u šumama, šipražjima i na riječnim obalama od Himalaje do Istočne i Jugoistočne Azije te od istočnog dijela Sjeverne Amerike do tropskih predjela Sjeverne i Južne Amerike. Danas se uzgajaju u svim krajevima svijeta zbog svojih prekrasnih pojedinačnih, mirisnih, obično uspravnih, ponekad visećih ili horizontalnih cvjetova. Oblik cvjetova varira od čaškastih, zdjeličastih, peharastih do zvjezdastih oblika. Cvjetovi često procvatu prije nego što se pojave listovi, a mogu biti potpuno bijeli, rozo ili ljubičasto zahuknuti, rozi, purpurni, kremžuti, zelenožuti, zelenkasti, svijetlo do srednje žuti. Konusu slični plodovi često imaju crveni omotač oko sjemenki i vrlo privlačno izgledaju u jesen.

Magnolije se mogu saditi pojedinačno kao soliterne biljke usred travnjaka, gdje svojom ljepotom, naročito kada su u cvatu, plijene svačiji pogled ili pak pored drugog drveća i grmlja. Obzirom na vrstu magnolije mogu biti vrlo otporne na hladnoću ili vrlo osjetljive (vrste koje nalazimo u tropskom podneblju). U hladnijim krajevima osjetljive sorte magnolija mogu se uzgajati u hladnim ili temperiranim staklenicima. Cvjetove, a ponekad i mlade listove rano cvatućih sorti, mogu oštetiti kasni mrazevi.

Magnolije rastu u vlažnoj, dobro dreniranoj zemlji, bogatoj humusom. Vole kisela do neutralna tla te položaj na suncu ili u djelomičnoj sjeni, sa zaklonom od jakih vjetrova. Neke vrste mogu podnijeti i suha i alkalna tla (Magnolia delavayi i Magnolia grandiflora), dok neke vrste mogu podnijeti alkalna tla, ali traže dosta vlage (Magnolia kobus, Magnolia sieboldii, Magnolia X loebneri, Magnolia stellata i Magnolia wilsonii). Stoga je dobro u rano proljeće staviti oko biljke sloj malča sastavljenog od gnojiva i listovače, naročito ako biljka raste na sušnom tlu. Drveće i listopadni grmovi orezuju se kasno zimi ili rano u proljeće kada biljke još miruju. Pošto na biljci cvatu i stare i nove grane, orezuju se samo suhe grane ili one koje kvare cjelokupni izgled biljke. Trajnozelene vrste mogu se orezivati po potrebi od sredine do kraja proljeća.

Magnolije se mogu uzgajati iz sjemena koje se sije u klijalište u jesen. Ako se uzgajaju iz sjemena mnogim magnolijama treba 8 – 10 godina da bi procvale, a nekima i puno više. Zato ih radije razmnožavamo margotiranjem ili povaljenicama rano ljeti ili kasno u jesen. Listopadne vrste mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica u rano ljeto ili poluodrvenjelim reznicama u kasno ljeto, a trajnozelene poluodrvenjelim reznicama od kasnog ljeta do rane jeseni.

Magnolia Grandiflora (velecvjetna magnolija) je veoma lijepo, široko, stožasto, trajnozeleno drvo s eliptičnim ili široko ovalnim, kožastim, sjajnim, tamnozelenim, do 20 cm dugim listovima, koji su s donje strane svjetliji i često prekriveni crvenosmeđim dlačicama. Veliki čaškasti krembijeli cvjetovi imaju do 25 cm u promjeru, sastoje se od 9-12 latica, a cvatu od svibnja do lipnja. Može doseći visinu od 6-18 m i širinu od 15 m. Podnosi alkalno i suho tlo pa je pogodna i za sadnju u mjestima uz naše Jadransko more.

Kategorije
Vrtno bilje

Aquilegia (Pakujac)

Aquilegia (Pakujac) je zeljasta biljka vrlo zanimljivog cvijeta.

Ovaj rod pripada porodici Ranunculaceae (žabnjaci) i u njemu je sadržano oko 70 vrsta. Aquilegia vulgaris (pakujac obični) kod nas je samonikla vrsta. Nalazimo je u šumama, na planinskim proplancima i kamenjarima. Ime joj vjerojatno potječe od latinske riječe aquila, što znači orao, jer cvijet sa spiralno zavinutim ostrugama podsjeća na orlove kandže.

Pakujac je zeljasta biljka, naraste do 90 cm visine. Donji listovi formiraju rozetu iz koje izlazi cvjetna stapka na kojoj se nalaze nepravilno raspoređeni nasuprotni listovi. Cvate od svibnja do srpnja zvonolikim visećim cvjetovima promjera 3-5 cm, u prirodi je plave boje, ali boje ovih vrsta mogu biti bijela, žuta, ružičasta, crvena ili ljubičasta. Ova biljka nema posebne zahtjeve za staništem iako joj najbolje odgovara polusjena. Voli vlažno dobro drenirano humusno tlo. Lako se razmnožava sjemenom u proljeće, a nakon nekoliko godina valja je i podijeliti u kasno proljeće.

Osim Aquilegia vulgaris postoje druge vrste i hibridi za hortikulturnu primjenu:

Aquilegia caerulea
Cvate plavo-bijelim cvjetovima, naraste do 60 cm visoka, a cvjetovi su joj uspravni za razliku od Aquilegia vulgaris.

Aquilegia canadensis
Cvate žuto i crveno, a naraste nešto više od prethodne, od 60–90 cm.

Aquilegia flabellata
Niski je pakujac koji naraste do 20 cm visine. Pogodna je za kamenjare, gredice ili žardinjere. Postoje kultivari raznih boja kao što su:
• Aquilegia flabelata “Ministar” – cvate plavo-bijelim cvjetovima u svibnju i lipnju
• Aquilegia flabellata “Curilensis Rosea” – ružičaste boje
• Aquilegia flabellata “Nana Alba” – bijele boje

Aqulegia x cultorum
Hibrid je koji  cvate od svibnja do srpnja, naraste do visine od 60 cm. Ima uspravne cvjetove. Jedan je od najljepših kultivara.
• Aquilegia x cultorum “Crimson Star” – cvate u crveno-bijeloj boji. Latice su bijele, a lapovi crveni.
• Aquilegia x cultorum “Kristal” – bijele boje
• Aquilegia x cultorum “Maxi” – žute je boje i sadi se na gredice, ali može poslužiti i kao rezano cvijeće, iako cvijet ne ostaje dugo svjež u vazi.

Aquilegia vulgaris “ Woodside Strain”
Plave je boje i naraste do 60 cm.

Kategorije
Vrtno bilje

Pieris japonica (Vatreni grm)

Pieris japonica (Pieris, Vatreni grm) je vazdazelen grm koji nas u svako godišnje doba očarava svojom ljepotom, posebno je dragocjen u periodu mirovanja vegetacije jer od ljeta do kasne jeseni očarava svojim plodovima, a u kasnu zimu i rano proljeće svojim cvijetom. Pripada porodici Ericace, a pradomovina su mu zemlje dalekog istoka: Japan, Tajvan, Istočna Kina. Krase ga eliptični nazubljeni listovi, dugi oko 10 cm. Dok su mladi, bakrenocrvene su boje, a kasnije postanu srebrnozeleni. Cvatovi su grozdasti bijele ili ružičaste boje, a nakon cvatnje, krase ga plodovi poredani u niti. Pieris ima preko 40 kultivara i nekoliko hibrida. Neki od njih su:

Pieris “Blush” – karakteriziraju ga ružičasti pupoljci iz kojih se razviju cvjetovi iste boje koji kasnije pobijele.

Pieris “Christmas Cheer” – ovaj kultivar odlikuje se također ružičastim cvijetovim, ali njihova boja je stalna.

Pieris “Debutante” je kompaktan, visine i širine oko 1m.

Pieris “Little Heath” jedan je od nižih, visine oko 60 cm, s manjim listovima koje karakterizira srebrni rub.

Za dobar rast Pieris traži dobro drenirano, ali ipak vlažno tlo, poželjno je da se supstrat oko biljke nikada ne isuši do kraja. Tlo mora biti kiselo i slabo opskrbljeno humusom pa možemo reći da ima slične zahtjeve kao kamelije i rododendroni. Pieris cvate na prošlogodišnjim mladicama pa se stoga orezuje tek nakon cvatnje u proljeće, nikako prije, jer bi u tom slučaju ona izostala. Razmnožava se zelenim reznicama u proljeće ili odrvenjelima  (ključićima) u jesen. Ovaj zimzeleni grm traži polusjenu, osobito mu odgovara ona četinjača (bor, smreka, jela), jer iglice koje padnu na tlo zakiseljuju supstrat. Niži kultivari se koriste za kamenjare i žardinjere, a oni najmanji za bonsai. U hladnijim krajevima kasni mrazevi mu mogu naštetiti, ali se biljka obnovi.

LISTOVI PIERIS JAPONICA OTROVNI SU ZA DOMAĆE ŽIVOTINJE I LJUDE.

Kategorije
Vrtno bilje

Prunus laurocerasus (Lovorvišnja)

Lovorvišnja, biljka iz porodice Rosaceae, u prirodi je nađena u istočnoj Europi i jugozapadnoj Aziji. Lijepa, gusta, trajno zelena grmasta biljka, koja s godinama poprima izgled drveta, prikladna je za formiranje otpornih, gustih i trajno zelenih živih ograda. Dobro podnosi sunce, ali uspijeva i u sjeni. Uspijeva na gotovo svim vrstama tla, ali na plitkim krednjačkim tlima može postati klorotična (listovi poprimaju žutu boju). Tlo treba biti dovoljno vlažno i dobro drenirano. Ovu biljku krase lijepi, sjajni listovi, dužine do 15 cm, tamno zeleni s gornje i blijedo zeleni s donje strane. Sredinom ili kasno u proljeće biljka cvate mirisnim bijelim cvjetovima sakupljenim u uspravne grozdaste cvasti dužine 5-12 cm. Nakon cvatnje formiraju se plodovi, konusne crvene bobice, nalik na trešnju, koje zriobom poprimaju crnu boju. Plodovi mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme ukoliko se progutaju. Izvorna vrsta lovor višnje može doseći visinu od oko 8 m, dok pojedini kultivari ove biljke dosežu visinu od 1-5 m. Tako se za svaki vrt može naći prikladna sorta lovor višnje. Bugarska lovor višnja (biljka na slici) doseže 2 m u visinu i 3 m u širinu. Vrlo obilno cvate i prikladna je, kako za formiranje živih ograda, tako i za sadnju kao pojedinačni ukrasni grm koji će gotovo cijelo proljeće neumorno cvasti i širiti vrtom ugodan miris svojih cvjetova. Grane lovor višnje orezuju se krajem lipnja. Rezidbu je dobro obaviti ručnim škarama za živicu, kako se ne bi previše oštetili njeni veliki lijepi listovi. Dobro podnosi i jako orezivanje koje služi pomlađivanju biljke. Za formiranje žive ograde sade se 3-4 biljke po dužnom metru, a koristi se za formiranje srednje visokih ili visokih živih ograda. Neke sorte prikladne su i kao pokrivačice tla, npr. kultivar „Green Carpet“ koji naraste svega 1 m u visinu i 3 m u širinu, kao i kultivar „Zabeliana“ koji ima vrlo uske listove i često ponovno cvate u jesen.

Razmnožavanje

Sjeme vrsta sije se u otvorena klijališta u jesen. Biljka se može razmnožiti i pomoću poluzrelih reznica koje se uzimaju s matične biljke sredinom ljeta i ukorjenjuju u supstratu za ukorjenjivanje grijanom odozdo radi postizanja boljih rezultata.

Kategorije
Vrtno bilje

Vjesnici proljeća

Kada prođe blagdansko raspoloženje i negdje nestanu sve sjajne lampice, i zelene grane četinjača, a gradom zavlada sumorno raspoloženje, izazvano niskim temperaturama i tmurnim vremenom najhladnijeg mjeseca u godini, prošećite prirodom i sigurna sam da ćete naći barem jednog vjesnika proljeća. Nemojte ga ubrati kako bi i dalje bio vrijedan ukras u svom prirodnom staništu.

Ako ne živite u nekim toplijim krajevima Lijepe Naše, prve vjesnike proljeća morat ćete pričekati do veljače kada će se ispod snježnog pokrivača u šumarcima, ali i u nekim vrtovima, pojaviti prve visibabe (Galanthus nivalis). Očarat će vas svojim bijelim cvjetovima i nagovijestiti da topli dani i nisu tako daleko. Iako bi većina najradije zasukala rukave i ubrala si barem jedan mali stručak, podsjetit ću vas da su kod nas zaštićena vrsta. Nakon njih će se na tratinama i u šumarcima pojaviti prvi šafrani i jaglaci. Šafran (Crocus sp.) na prirodnim staništima dolazi svjetloljubičaste boje u skupinama koje se svake godine same dijele pa su sve veće i veće. U vrtovima ćemo najčešće naći neke od kultivara koji dolaze u svim bojama, osim crvene. Ako ne prije, iduće jeseni izaberite svoju boju i posadite ih u vlastitom vrtu. Oduševit će vas svojim šarenim cvjetovima u obliku pehara.

Tu su i jaglaci (Primula sp.). Neki će ih okusiti i prije proljeća u nekom od sirupa protiv kašlja. Ako zanemarimo to, oduševit će vas svojim žutim cvjetovima na šumskom proplanku ili vrtu. Osim ovih žutih cvjetova na tržnicama možete pronaći ružičaste, crvene ili plavoljubičaste, nastale marljivim radom stručnjaka.

Bilo bi neumjesno zaboraviti vrstu koja nas, iako nije autohtono naša, redovito uveseljava svojim zlatnožutim grozdastim cvatovima opojna mirisa. Sigurno ste već prepoznali da se radi o “mimozi” (Acacia dealbata), biljci koja svoje korijene vuče iz daleke Australije, ali se aklimatizirala u prekrasnom dubrovačkom primorju. Raste kao drvo ili grm, a na izvornom staništu naraste i do 10 m. Česta trajnica ranoproljetne cvatnje je i bergenija ili josipovac, kako je ponegdje zovu (Bergenia delavayi), koja svojim najčešće ružičastim grozdastim cvatovima oživi vrt kada se ostatak vegetacije tek budi. Ljepoti cvijeta doprinose veliki kožasti zimzeleni listovi.

Nakon njih u vrtu se javljaju zumbuli, narcise i tulipani. Prvi iz ove skupine koja je podijeljena po obliku cvijeta, razveselit će nas trubasti sunovrat  (Narcissus sp.) svojom cvjetnom glavicom boje sunca, a zasađen na sunčanom položaju, procvast će već u ožujku.

U isto vrijeme slatkastim mirisom, najčešće plavih cvatova, vrt i dom ukrasit će i zumbuli (Hyacinthus orientalis). U posljednje vrijeme na tržištu se sve češće javljaju zumbuli ružičastih, crvenih, bijelih i žutih cvijetova. Na kraju da se sjetimo i tulipana (Tulipa sp.), koji su posljednje mjesto zaslužili ne zbog izgleda, već zbog vremena cvatnje. Prepoznatljivi su po različitim oblicima cvijeta koji dolaze u najrazličitijim bojama, od šatirano bijelih, preko žutih, ružičastih, crvenih do onih tamnoljubičastih. Biljke potiču iz Turske, ali su prije nekoliko stotina godina s oduševljenjem prihvaćene u Nizozemskoj i postalie njen zaštitni znak. Kada procvatu, znat ćete da je proljeće stiglo, da su hladni zimski dani daleko iza nas i da se treba pripremiti za nove radove u vrtu, kako bi ovoga ljeta zablistao punim sjajem.

Kategorije
Vrtno bilje

Proljetni uzgoj jednoljetnica na otvorenom

Jednoljetnice su skupina biljnih vrsta koje u jednoj vegetacijskoj sezoni niču, dosegnu puni rast, cvatu, stvaraju plod i s pojavom prvih mrazeva završavaju svoj životni vijek. Većina biljnih vrsta koje u našim klimatskim uvjetima uzgajaju kao jednoljetnice, potječu sa Sredozemlja, južne Afrike, Australije i Sjevene i Južne Amerike gdje su, zahvaljujući odgovarajućoj klimi, trajnice. Od jednoljetnica, u našim klimatskim uvjetima za uzgoj su vrlo popularne begonije (Begonia semperflorens), petunije (Petunia hybrida), vatrena kadulja (Salvia splendens), kadifice (Tagetes), pelargonija (Pelargonium) te brojne druge vrste. Tajna popularnosti jednoljetnica krije se u tome što su skromnih zahtjeva, vole sunčana staništa i obilje vode te bogato cvatu tijekom ljetnih mjeseci, a budući da ne prezimljavaju svake sezone možemo mijenjati vrstu, a time i unositi promjene u vrt. One bolje od bilo koje druge skupine cvijeća obogaćuju vrt bojama. Osim toga, jednoljetnice imaju široku primjenu, mogu se saditi na gredice različitih oblika, kamenjare, ukrasne posude, ali i koristiti kao rezano cvijeće.

Jednoljetnice se prema vremenu uzgoja dijele u tri skupine. Prve dvije skupine obuhvaćaju vrste koje se siju u zaštićenom prostoru tijekom zimskih mjeseci, a na otvoreno se sade kao dobro razvijene sadnice tijekom travnja i svibnja, kada malo zatopli i prođe opasnost od proljetnih mrazeva. U ove skupine spadaju popularne vrste, poput begonija, petunija, kadifica, ukrasnih kopriva i brojnih drugih. Međutim, u treću skupinu jednoljetnica spadaju otpornije vrste koje se mogu uzgajati izravnom sjetvom na otvorenom od kraja ožujka do svibnja.

Izravnom sjetvom omogućava se kontinuirani rast jer nema presađivanja i biljka ostaje na istom mjestu, te je sam uzgoj nešto brži. Ipak, ova metoda ima i nekoliko nedostataka koji se odnose na gubitak sjemena zbog vremenskih neprilika ili ptica te na nejednoliko nicanje sjemena. Također treba napomenuti da se ovakvim načinom uzgoja postiže kasnija cvatnja. Naime, većina vrsta pogodnih za izravnu sjetvu sa cvatnjom počinju u lipnju te cvatu sve do rujna i listopada, odnosno prvih mrazeva. Međutim, pažljivim planiranjem i kombiniranjem vrsta ranije cvatnje s onima koje cvatu kasnije možemo produžiti vrijeme atraktivnosti naše gredice i vrta.

Prije sjetve potrebno je odabrati prostor za gredicu i pripremiti tlo. Budući da u zbijenom tlu sjeme teško niče, tlo je potrebno površinski prekopati kako bi se prozračilo te ga očistiti od korova. Gnojidba organskim gnojivom preporučljiva je prije sjetve. Od organskih gnojiva prikladan je kompost, ali nikako svježi stajski gnoj! Nakon pripreme tla i gnojidbe može započeti sjetva. Prije same sjetve bitno je pažljivo odrediti raspored biljaka čime se postiže vizualna zanimljivost i sklad boja. Također, važno je obratiti pažnju na konačnu visinu biljke. Pravilo je da se patuljaste, niske biljke sade uz rub gredice, a one višeg rasta dublje u pozadinu. Na taj način svaka biljka dolazi do izražaja. Radi ravnomjernije sjetve preporučljivo je sitno sjeme pomiješati s pijeskom. Posijanu površinu možemo prekriti agrotekstilom koji će akumuliranjem topline doprinjeti bržem klijanju i nicanju sjemena, ali i poslužiti kao izvrsna zaštita od ptica. Uz povoljne temperature zraka i vlagu sjeme će brzo niknuti. Kada su iznikle biljčice još malene, s nekoliko pravih listova, važno im je dati dovoljno prostora za rast. Iz tog razloga treba prorijediti gusti nasad i ostaviti samo najjače biljčice. Prorjeđivanje se može obaviti i škarama kako ne bi došlo do čupanja krhkog korijena mladih biljka koje želimo ostaviti na gredici. Njega jednoljetnica tijekom rasta obuhvaća zalijevanje, plijevljenje korova te povremenu prihranu za bogatiju cvatnju.

U nastavku donosimo popis biljnih vrsta pogodnih za uzgoj izravnom sjetvom. Navedene vrste siju se od kraja ožujka do svibnja na otvoreno te cvatu tijekom ljetnih mjeseci, sve do prvih mrazeva. U popisu je navedena visina svake vrste i boja cvatova kako bi planiranje gredice bilo jednostavnije. Ove su jednogodišnje vrste raznolike te mogu pronaći mjesto u svakom tipu vrtu, a uz maštovito planiranje mogu se kombinirati s trajnicama, ali i s grmovima na mješovitim gredicama.

  • Vrtni mak (Papaver), visina: 30-60 cm, vrijeme cvatnje: svibanj-kolovoz, boja cvata: crvena, ružičasta
  • Sniježak (Iberis), visina: 20-45 cm, vrijeme cvatnje: svibanj-rujan, boja cvata: bijela, ružičasta, crvena
  • Sadarka (Gypsophila), visina: 30-45 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: bijela, ružičasta, grimizna
  • Rušeljka (Alyssum), visina: 10-15 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: bijela, ljubičasta
  • Jagodnjak (Bartonia), visina: 45 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: žuta
  • Ešolcija (Escholtzia), visina: 30 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: žuta, narančasta
  • Godecija (Godetia), visina: 25-60 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: ružičasta
  • Kokotić (Delphinium), visina: 30-120 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: plava, ljubičasta, ružičasta
  • Nemezija (Nemesia), visina: 20-45 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: crvena, žuta
  • Nemofila (Nemophila), visina: 15 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: plava
  • Dimorfoteka (Dimorphotheca), visina: 30 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-listopad, boja cvata: žuta, bijela, narančasta
  • Dragoljub (Tropaeolum), visina: 30-180 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-listopad, boja cvata: žuti, crveni, narančasti
  • Crnjika (Nigella), visina: 20-45 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: plava, ljubičasta, ružičasta
  • Ivančica (Chrysanthemum), visina: 45-60 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: ružičasta, žuta
  • Djevojačko oko (Coreopsis), visina: 30-60 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: žuta, crvena, grimizna
  • Suncokret (Helianthus), visina: 60-300 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: žuta, crvena
  • Sljez (Hibiscus), visina: 60 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: bijela
  • Lavatera (Lavatera), visina: 60-120 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: ružičasta, bijela
  • Akrolinijum (Acrolinium), visina: 40 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: crvena, ružičasta, bijela
  • Rezeda (Reseda), visina: 30 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: žuta, ružičasta, crvena
  • Udovičica (Scabiosa), visina: 40-90 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-listopad, boja cvata: ružičasta
  • Malovica (Malope), visina: 90 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-listopad, boja cvata: bijela, ružičasta, grimizna
Kategorije
Uncategorized Vrtno bilje

Astrantia

Rodu Astrantia pripada oko deset vrsta trajnica pronađenih u planinskim šumama i livadama od Europe do zapadne Azije. Biljke se sastoje od prostrane prizemne rozete, dlanasto urezanih ili dlanastih listova i uspravnih cvjetnih štitova sastavljenih od malih cvjetova, koji imaju po pet latica i okruženi su lijepim pricvjetnim listovima nalik na nabrani okovratnik.

Astrantije, kao vrtne biljke, dobro će uspijevati u vrtnim šumarcima, uz obale vrtnih potočića i jezeraca ili na vlažnim gredicama i svim mjestima u vrtu na kojima je zemlja trajno vlažna, ali i dobro drenirana. Vole sunčane položaje, ali će dobro uspijevati i u djelomičnoj zasjeni. Dobro rastu i na teškim glinastim i alkalnim tlima.

Njezini štitasti cvatovi ili “cvjetne glavice” mogu se osušiti i koristiti za izradu suhih aranžmana. Potpuno su otporne na zimske hladnoće, te dobro uspijevaju i bez problema prezimljuju na otvorenom i u našim kontinentalnim krajevima. Ovisno o vrsti i o mjestu rasta dosežu visinu 30 – 90 cm i širinu 30 – 45 cm.

Uzgoj

Astrantije će dobro uspijevati u vlažnoj, plodnoj, humusom bogatoj zemlji, na sunčanim ili djelomično zasjenjenim položajima. Većina varijanti vrste A. Major dobro podnosi i suhe uvjete uzgoja. Biljke se vrlo lako same rasijavaju, pa mogu u vrtu postati invazivne, ukoliko im se ne uklone cvjetne glavice prije nego što sjeme dozori. Vrstu A. Major „Sunningdale Variegated“ treba saditi na potpuno osunčanim položajima kako bi se postigla puna ljepota njezinih zelenih listova koji su nejednoliko obrubljeni krem žutom bojom.

Razmnožavanje

Sjeme astrantije najbolje je posijati čim dozori (stajanjem gubi sposobnost dobre klijavosti) u kontejnere smještene u hladno klijalište. Biljka se može razmnožiti i diobom grumena u proljeće.

Kategorije
Uncategorized

Hello world!

Welcome to WordPress. This is your first post. Edit or delete it, then start writing!