Kategorije
Vrtlarski savjeti

Poboljšavanje tla dodavanjem preparata

Preparati su materijali, uglavnom kruti, ali mogu biti i tekući, koji se dodaju tlu kako bi se poboljšala njegova struktura i potaknuo bolji rast biljaka. Dodaju se obično siromašnim, iscrpljenim ili tlima ispranim kišom i to tako da se dodaje jedan ili više preparata.

Jedan od najstarijih takvih dodataka svakako je stajsko gnojivo, kao i ostala gnojiva životinjskog podrijetla. Druge vrste preparata dijelimo u tri osnovne skupine, a to su vapno, gnojiva i organske tvari.

Vapno

Vapneni preparati dodaju se tlu kako bi se osigurale dovoljne količine kalcija. Upotrijebiti se može nekoliko tipova vapna – živo i gašeno vapno, vapnenac, dolomitno brašno i dr. Najčešće upotrbljavani vapneni dodatak je gašeno vapno. Umjesto vapna koje poboljšava mrvičastu strukturu tla i smanjuje kiselost, tlu se za poboljšanje mrvičaste strukture može dodati i gips koji ne smanjuje kiselost tla.

Gnojiva

gnojiva su preparati koji sadrže jedno ili više glavnih biljnih hranjiva u koncentriranom obliku. Dodaju se tlu, gdje služe kao hrana za biljke, u vrlo malim količinama od svega nekoliko grama po metru kvadratnom i ne doprinose sadržaju humusa u tlu, čak ni onda kada su organskog oblika, već se organska tvar mora primijeniti želite li potpunu djelotvornost gnojiva.

Organske tvari

Organske se tvari dodaju tlu u većim količinama i služe za povećanje vlaknatosti tla i broja korisnih bakterija. Na taj način poboljšava se struktura tla. Organske tvari dodaju se u količini od nekoliko kilograma po metru kvadratnom, međutim sadrže dovoljne količine hranjiva samo ako se radi o pravilno kompostiranom gnoju životinjskog porijekla dodanog u tlo u dovoljnoj količini. Organske tvari biljnog porijekla uglavnom sporo djeluju i nisu dovoljno uravnoteženog omjera hranjiva kako bi zadovoljile sve hranidbene potrebe biljaka. U tom slučaju treba upotrijebiti i gnojiva kako bi imali potpunu korist od dodavanja organske tvari tlu.

Kako i kada upotrijebiti pojedine preparate

Postoje tzv. osnovni preparati koji se dodaju tlu prije sadnje ili sjetve sjemena. U osnovne preparate spadaju vapno, organska tvar i sporodjelujuća gnojiva. Te tvari ukopaju se u gornji sloj zemlje, tzv. mekotu. Najpopularnija i najčešće upotrebljavana organska tvar jeste kompost i treset, a najpopularnije sporodjelujuće gnojivo je granulirano koštano brašno.

Preparati koji se dodaju naknadno, kada su biljke već ojačale i kada aktivno rastu, služe da bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari oko korijena biljaka. U tu svrhu upotrebljavaju se brzodjelujuća gnojiva koja mogu biti u tekućem ili krutom obliku. Pritom treba paziti da kruti preparati ne dođu u dodir s lišćem ili stabljikom. Krute preparate dobro je i plitko ukopati u tlo te zaliti zemlju ukoliko je vrijeme suho.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Tipovi tla – testirajte zemlju u svom vrtu

Najvažniji razlog testiranja zemlje iz vašega vrta je upoznavanje tipa zemlje te poznavanje njezine pH vrijednosti, tj. njezine kiselosti ili lužnatosti prije nego što kupimo biljke koje ćemo u vrtu posaditi. Naime, dosta biljaka ima određene potrebe s obzirom na sastav i pH vrijednost tla.

Od čega se sastoji zemlja?

Glavni sastojak zemlje sastoji se od smjese organskih tvari, kamenih i mineralnih dijelova. Naravno, tu su još i zrak, voda i nutrijenti u zemlji koji rastuće biljke oslobađaju iz zemlje, upijaju pomoću korijena i upotrebljavaju za rast, stvaranje cvjetova i listova. Relativne proporcije svega nabrojenog zajedno s pH faktorom određuje tip zemlje, tj. tla.

Šest tipova tla

Ilovasto tlo – često viđeno kao temeljno tlo za uzgoj biljaka jer većina biljaka dobro raste u njemu. Tlo je smeđe, rastresite strukture, lagano i lako za okopavanje i prirodno bogato nutrijentima. Rijetko zadržava previše vlage tijekom zime ili se previše isuši tijekom ljeta i dobro je za uzgoj velikog broja biljaka.

Krednjačko ili vapnenasto tlo – vrlo je plitko, puno gruda bijele krede ili kamenja i vrlo je dobro drenirano, odnosno lako propušta vodu. To znači da će tijekom ljeta ovaj tip zemlje biti vrlo suh i biljkama će biti potrebno puno više navodnjavanja i prihranjivanja nego na drugim tlima. Krednjačka zemlja je uvijek lužnata što ograničava broj biljaka koje mogu rasti na njoj. Obrađivanje takve zemlje također je problem zbog velike količine kamenja i komadića vapnenca.

Glinasto tlo – vrlo je ljepljivo za rukovanje i vrlo lako ga možete rukama oblikovati u kuglu. Prirodno je bogato nutrijentima pa će biljke koje vole takve uvjete tla vrlo dobro na njemu uspijevati. Ipak tu postoje i neki problemi. Ljeti ovaj tip zemlje postane pečeno suh s vidljivim površinskim pukotinama te je otežano provođenje vode do korijenja biljaka. Zimi pak može biti stalno vlažno i uobičajeno je da zadržava velike količine vode. Najveći dio godine vrlo je teško za okopavanje.

Muljevito ili naplavna tlo – sastoji se od finih čestica koje je naplavila riječna struja. Sitni dijelovi ovoj zemlji daju svilenkastu finoću kada ju protrljamo između prstiju. Kada je mokra, može se oblikovati u valjkasti oblik, a nije tako pogodna za oblikovanje kao glinasta zemlja. Muljevita tla mogu biti loše drenirana, ali ne zadržavaju prevelike količine vode.

Tresetno tlo – jedno je od najboljih tla na kojima biljke vrlo dobro rastu ako se prilagode njihovoj kiselosti. Na pogled je gotovo crno, lagano za obradu i spužvasto na dodir, prožeto upijenom vlagom tijekom zime i suho tijekom većeg dijela ljeta.

Pješčano tlo – na dodir djeluje grubo i oštro, a iz njega se kada je vlažno ne mogu oblikovati razni oblici kao iz gline. Obično je pješčano smeđe boje i lagano je za obrađivanje. Zadržavanje vode na takvim tlima je vrlo rijetko zato što su vrlo jako drenirana pa shodno tome je potrebno redovno zalijevanje i prihranjivanje biljaka koje rastu na njima. U proljeće se brzo zagrijava na suncu pa se sijanje i sadnja biljaka može obaviti prije nego na glinastim i muljevitim tlima.

Biljke pogodne za sadnju na pojedinim vrstama tla

Pješčano, krednjačko ili alkalno (lužnato) tlo – Ceanothus, Ceratostigma, Clematis Cytisus, Daphne, Euonymus, Euphorbia, Genista, Hypericum, Ligustrum, Mahonia, Rosmarinus, Spiraea, Stachyurus, Weigela, Wisteria.

Tresetno ili kiselo tlo – Calluna, Camellia, Corylopsis, Cryptomeria, Desfontainia, Enkianthus, Fothergilla, Gaultheria, Helesia, Hamamelis, Kalmia, Larix, Leucothoe, Pieris, Pinus, Rhododendron, Sarcococca, Skimmia, Staphylea.

Glinasto ili muljevito tlo – Abelia, Alnus, Bergenia, Choisya, Corylus, Crataegus, Kerria, Laburnum, Malus, Pholadelphus, Potentilla, Pyracantha, Pyrus, Rhamnus, Sedum, Sorbus, Symphoricarpos, Taxus, Viburnum, Vinca.

pH testiranje zemlje

Stupanj kiselosti, odnosno lužnatosti zemlje iskazuje se kao pH vrijednost, a jedan je od vitalnih faktora važnih za dobar rast biljaka. Lako ga je odrediti i obično se izražava brojevima od 1 do 14. Kisela tla imaju pH vrijednost ispod 7, neutralna imaju pH vrijednost 7, a lužnata pH vrijednost iznad 7. Za većinu vrtnih biljaka neutralno tlo je idealno za uzgoj, ali neke biljke kao što su kamelija i rododendroni zahtjevaju kisela tla. Neke druge biljke kao što su klematisi i ljiljani više vole lužnata tla. I vi možete vrlo jednostavno i lako odrediti stupanj kiselosti tla u vašem vrtu. Kako? Uzmite malo zemlje iz vašega vrta i pomiješajte ju s malo obične destilirane vode. Pustite da se slegne pa u vodu uronite komadić indikator papira za određivanje pH vrijednosti tekućina. Može se nabaviti u bilo kojem kemijskom laboratoriju ili u trgovini laboratorijskim priborom (Hospitalija). Uz indikator papir priložena je i skala boja koja odgovra određenom stupnju kiselosti ispitivane tekućine. Tako ćete na vrlo lak, brz i jednostavan način saznati je li zemlja u vašem vrtu neutralne, kisele ili lužnate reakcije. Sukladno tome moći ćete pristupiti reguliranju pH vrijednosti tla odgovarajućim preparatima ukoliko se to pokaže potrebnim.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Sadnja i premještanje stabla

Namjeravate li zasaditi novo stablo ili premjestiti staro, svakako iskoristite vrijeme dok biljke miruju. Presađujete li grmove i drveće u fazi mirovanja, biljke će lakše podnijeti presađivanje i doživjet će manji stres.

Ukoliko ste odlučiti kupiti drvo ili grm, odlučite se za ona mala ili srednja (1-2 m). Takva stabla lakše se ukorijenjuju od onih vrlo visokih i starih. Iskopajte rupu 2-3 puta veću od korijenove bale. Zemlju dobro prorahlite, a na dno stavite mješavinu organske tvari (stajnjak, kompost) i zemlje. Potporanj koji će učvršćivati biljku postavite prije nego u jamu stavite korijenovu balu. Prije sadnje obavezno uklonite lonac ili jutenu vreću u kojoj je bila biljka. Nakon što biljku zasadite obavezno dobro utisnite zemlju i zalijte biljku.

Ako ste odlučili premjestiti mlado stablo, učinite to za vrijeme mirovanja vegetacije. Najprije privežite prostrne grane za provodnice. Iskopajte jarak oko korijenove bale, a zatim vilama pomalo odstranjujte zemlju kako se ne bi oštetio korijen. Kada odstranite suvišnu zemlju, štihačom odvojite donji dio bale, a suvišno korijenje prorežite škarama. Pripremite komad jute ili čvrste plastične folije. Podignite jednu stranu stabla, podvucite jutu, a zatim podignite i drugu stranu. Zamotajte korijenovu balu i biljka je spremna za premještanje. Zasadite je na isti način kao i biljku koju ste kupili u rasadniku. Biljke zasađene tijekom zime ili u rano proljeće nije potrebno gnojiti sve dok se ne prime i ne počnu rasti.

Kategorije
Vrtovi

Voćnjaci i povrtnjaci kao ukrasni elementi vrta

Kada se govori o vrtovima i uređenju okućnice prvenstveno se misli na prekrasne ukrasne biljne vrste i maštovite vrtne elemente čijim se kombiniranjem stvara prostor vrijedan divljenja. Međutim, nisu svi vrtovi namijenjeni isključivo divljenju i promatranju. Površina vrta ili barem samo jedan dio može se lako prenamijeniti u prostor za uzgoj slasnih voćnih plodova i povrća, koji također može biti vizualno zanimljiv. Uzgoj biljaka koje imaju estetsku vrijednost, ali mogu poslužiti kao i hrana, zaista je prava blagodat. U vlastitim voćnjacima i povrtnjacima ne očekujemo uvijek velike prinose, ali nas svakako veseli berba plodova koje smo sami uzgojili. Ako se odlučimo na uzgoj vlastitog voća ili povrća možemo to napraviti na maštoviti način tako da nasadi imaju i praktičnu i estetsku ulogu. Voćne vrste uvijek djeluju atraktivno i ne zahtijevaju uvijek veliku površinu. U malenim vrtovima vrste poput jabuke, kruške i breskve, najbolje je oblikovati kao kordonce, lepezu ili uzgajati u špaliru. Kordonci, uzgojni oblici koji su svoj procvat doživjeli u vrtovima Luja XIV., imaju jednu glavnu granu usmjerenu pod kutom od 45°, te djeluju vrlo atraktivno i privlače pozornost svojim neobičnim izgledom. Posebno su pogodni za uzgoj krušaka i jabuka. Uzgojni oblik lepeza također je vrlo atraktivan uzgojni oblik te se smatra najdekorativnijim uzgojnim oblikom za breskvu. Voćke oblikovane kao lepeze imaju svoje mladice usmjerene poput lepeze uz zid ili ogradu, dok voćke u špaliru imaju srednju uspravnu granu s vodoravno položenim granama. Voćke mogu biti uzgojene i na druge načine. Neke sorte jabuka ili bresaka nacijepljene na podloge slabije bujnosti mogu se uzgajati i u ukrasnim posudama, prije svega u vrtovima gdje nema mogućnosti uzgoja u tlu ili na balkonima. Ipak, urod kod takvog uzgoja je ograničen, ali tako uzgojene voćke djeluju vrlo atraktivno. Na većim površinama željene sorte voćaka uzgajaju se kao stabla koja osim korisne uloge stvaranja plodova mogu imati i estetsku ulogu. Važno je napomenuti da željene sorte voćaka trebaju biti nacijepljene na odgovarajuće podloge kako bi se mogao oblikovati željeni uzgojni oblik. Voćne vrste poput ribiza, ogrozda ili aronije formiraju grmove koji u kombinaciji s nekim ukrasnim vrstama ili drugim voćkama djeluju vrlo atraktivno, posebice u vrijeme razvoja plodova. Vrlo popularne voćke su maline i kupine za čiji je uzgoj potrebna armatura. Maline i kupine često se sade u povrtnjacima gdje u kombinaciji s raznim povrtnim vrstama stvaraju dojam seoskog vrta. Osim s voćkama, povrtne se vrste mogu kombinirati s ukrasnim vrstama, posebice jednogodišnjim vrstama i trajnicama, ali i s raznim začinskim vrstama. Povrtnjaci se mogu oblikovati na razne načine. Najčešće se takvi dijelovi vrta oblikuju formalno što ima praktični i estetski razlog. Naime, ako povrće sadimo na manje, pravilne gredice lakše je održavanje i berba, a i sam povrtnjak tako djeluje uredno. Za što bolji dojam gredice se mogu obrubiti rubnjacima od različitih materijala, opeke ili dasaka, ali i biljnih vrsta, poput šimšira. Staze između gredica mogu se učiniti zanimljivima koristeći različite materijale, kao što su šljunak, daske ili opeka.

Kategorije
Vrtovi

Minimalistički uređen voćnjak

Ovaj maleni voćnjak zapravo je dio vrta koji zauzima veliku površinu i podijeljen je na nekoliko cjelina. Ovaj dio površine namijenjen voćarstvu mjesto je gdje se uzgaja nekoliko voćnih vrsta, ribizi, maline, jabuke i kruške. Cjelokupna ideja oblikovanja prilagođena je potrebama vrsta za što uspješniji rast, stoga u voćnjaku nema suvišnih vrtnih elemenata poput vrtnih staza ili namještaja. Ovakav način oblikovanja djeluje pomalo nezanimljivo i bezlično, međutim naglasak je stavljen na što produktivniju proizvodnju ukusnih voćnih plodova. Način sadnje voćaka je pravilan, geometrijski što stvara dojam urednosti. Osim toga, taj način sadnje vrlo je praktičan kod ovakvog stila oblikovanja jer osim što voćke imaju dovoljno prostora za rast, omogućeno je i neometano obavljanje poslova vezanih za njegu nasada. Gredice s grmovima ribiza i malina pravokutnih su oblika, bez obruba, naprosto uklopljene u travnjak. Malč od kore drveta kojim su gredice posute čuva vlagu u tlu te sprječava rast korova što gredicama daje uredan izgled kroz duže razdoblje.

Kategorije
Vrtovi

Maštoviti povrtnjak

vaj predivni povrtnjak podređen je isključivo uzgoju što većeg broja raznog vrsta povrća, stoga ukrasne biljne vrste i razni ukrasni elementi nisu ovdje primarni. Ipak, ovaj povrtnjak zaslužio je pažnju, prije svega zbog maštovitih rješenja u uzgoju. Vizualno najzanimljivija rješenja odnose se na uzgoj krastavaca i tikvi. Naime, ove vrste zahtijevaju mnogu topline i vode stoga su vješti vrtlari pronašli pametno rješenje. Drveni sanduk poslužio je za uzgoj „Uchiki kuri“ tikvi. Sanduk u kojem su posađene presadnice tikvi napunjen je stajskim gnojem te u rano proljeće zaštićen okvirom. Zahvaljujući toplini koja se stvara u prirodnom procesu razgradnje stajskog gnoja, opasnost od pojave mraza je minimalna. Još je jedno pametno rješenje primijenjeno u uzgoju krastavaca. Naime, presadnice krastavaca posađene su u drvena klijališta na slami koja je dobar izolator te štiti krhke presadnice od hladnoće. Kada presadnice porastu i prođe opasnost od hladnoće, prozori na klijalištima se otvaraju i tako ostaju do kraja sezone. Razne vrste povrća uzgajaju se na pravilnim gredicama različitih dimenzija, a u sjeni visokih stabala smješteno je kompostište. Osim brojnih povrtnih vrsta, u ovom se vrtu uzgajaju i voćne vrste, ponajviše maline i stolne sorte vinove loze. Vrtna kućica za alat diskretno je uklopljena u vrt te djeluje vrlo ljupko napola obrasla ružom penjačicom i okružena cvjetnicama. Do kućice vodi staza obložena opekom, dok je duž cijele staze posađena lavanda u kombinaciji sa žutim glavicama kadifica. Predivni cvatovi lavande privlače razne vrste oprašivača u povrtnjak, posebice bumbare i pčele. Ispred kućice smještena je drvena klupa, idealno mjesto za odmor i uživanje s kojeg se pruža pogled na povrtnjak.

Kategorije
Vrtovi

Maleni rascvjetani povrtnjak

Malene, pravokutne i trokutaste gredice osnovni su oblikovni elementi ovog malenog povrtnjaka. Uz mnoštvo povrtnih vrsta te voćaka može se pronaći i nekoliko ukrasnih vrsta koje ovom vrtu daju notu razigranosti. Zahvaljujući pomnom planiranju i racionalnosti na malom prostoru uspješno rastu mnoge biljne vrste. Ulaz u povrtnjak naglašen je polukružnom konstrukcijom, odnosno svodom. Konstrukcija je obrasla jabukom posebno oblikovanom kako bi što pravilnije pratila njen oblik. Prilikom oblikovanja vrta korišteni su prirodni materijali, poput drva ili opeke. Takvi materijali idealni su za stvaranje tople, domaćinske atmosfere. Gredice su jednostavno obrubljene daskama, a između gredica položena je staza od opeke. Takav način oblikovanja omogućuje lako održavanje gredica, ali i cijele površine povrtnjaka. Naime, onemogućen je rast korova između gredica, a i pristup gredicama je lakši, posebice u vrijeme berbe. Osim praktičnih prednosti, ovakav način oblikovanja vizualno je zanimljiv. Ono što ovaj povrtnjak izdvaja od drugih i čini ga vrijednim pažnje, svakako je upotreba ukrasnih biljaka i ostalih ukrasnih elemenata u kombinaciji s raznim povrtnim vrstama. Posebno se ističe malena pergola polukružnog oblika obrasla penjačicom kozja krv (Lonicera peryclimenum) opojnih žutih cvatova. U sjeni pergole svoje je mjesto pronašla drvena klupa kao idealno mjesto odmora nakon brojnih poslova u vrtu. Uz kozju krv još je nekoliko penjačica u povrtnjaku. Ruže penjačice crvenih i bijelih cvatova te pavitina (Clematis) penju se po vrlo dekorativnim drvenim potpornjima. Od ukrasnih vrsta mogu se pronaći još i dragoljubi, neveni i kadifice. Navedene vrste, osim estetske ulogu vrlo su korisne u zaštiti povrća od brojnih štetnika. Uz klasične ukrasne vrste može se u toj ulozi naći i poneka povrtna vrsta, poput karde (Cynara cardunculus) upečatljivih srebrnastih listova i dekorativnih ljubičastih cvatova. Osim, povrtnih vrsta, u ovom se povrtnjaku uzgajaju i neke voćne vrste, prvenstveno jabuke i kruške. U nedostatku prostora voćne se vrste uzgajaju kao palmete. Palmete su poseban uzgojni oblik koji je radi svoje strukture i plošnosti pogodan za upravo ovakve manje vrtove.

Kategorije
Bilje

Uredite povrtnjak

Ukoliko imate mogućnost, svakako ovog proljeća uredite povrtnjak. Iako ćete još morati ponešto kupiti i na placu, barem ćete moći usporediti kupovno i domaće, a sigurna sam da ćete se složiti sa svima onima koji kažu da to nije isto jer domaće je domaće. Vjerujem da znate da za mali povrtnjak nije uvijek nužno imati vrt. Neke biljke možete uzgajati i u teglama. Osim razonode, taj hobi donijet će vam, vjerujem, i gastronomske užitke, jer što je bolje od domaće blitve, špinata, salate, rajčica, rotkvica i luka… Sve to možete imati i u svom malom vrtu.

Tlo

Za uzgoj povrća najvažnija je plodnost tla, a to je upravo sposobnost tla da biljkama osigura prostor u kojemu će smjestiti korijenov sustav, te preko njega omogućiti opskrbu biljke mineralnim tvarima i vodom. Kvalitetno tlo za uzgoj bilja ima dobre vodozračne odnose, dosta humusa i neutralnu pH reakciju. No, takvih je tla malo, a i intenzivnim uzgojem na nekoj površini svojstva tla se mijenjaju. Bez obzira na vrstu tla danas možemo, uz malo truda, popraviti sastav i svojstva. Ukoliko ste se odlučili uzgajati povrće u teglama, posvetite pažnju supstratu koji ćete koristiti. Ako uzgajate povrće, dakle nešto što ćete konzumirati, imajte na umu da povrće akumulira u sebe i mikro i makro elemente koji se nalaze u tlu, a neki od njih u prevelikim količinama mogu biti štetni za ljudsko zdravlje. Izaberite zato supstrat namijenjen uzgoju povrća, koji je obično kvalitetniji od onog za uzgoj cvijeća.

Odredite strukturu tla

Strukturu tla grubo možete odrediti dok je tlo vlažno. Jednostavno ga uzmite u ruke i protrljajte: ukoliko u tlu ima dosta kamena i pijeska, tlo će se u rukama rasipati. Takva tla slabo zadržavaju vodu pa ih je za velikih vrućina potrebno često zalijevati. Tla koja imaju veći postotak gline vrlo su teška, slabo propuštaju vodu, hladna su, a tijekom ljeta, za velikih vrućina, pokorica puca pa se može oštetiti i korijen biljke. Najbolji omjer pora najčešće imaju ilovasta tla, koja su prema tome i najpovoljnija za uzgoj povrća.

Kiselost tla

Kiselost tla ovisi o prisutnosti kalcija u tlu, a za uzgoj povrća najpovoljnije je neutralno do blago lužnato tlo. Kiselost tla mjeri se u pH jedinicama (1–14). Tlo čija se pH vrijednost kreće oko 7 je neutralno tlo, dok su tla koja imaju vrijednosti manje od 7 kisela, a ona s pH vrijednostima većima od 7 lužnata. U našim vrtovima češće se javlja problem kiselog tla koje treba kalcificirati.

Kada ste napravili osnovna istraživanja u svome vrtu, otkrili kvalitete i nedostatke tla, možete se primiti posla. Prije svega nabavite sve potrebno poput gnojiva i kalcijevog karbonata, a onda uzmite alat u ruke. Za početak pripremite štihaču, motiku, lopatu i grabljice, a kasnije će vam trebati neke druge alatke.

Popravljanje svojstava tla

Ukoliko imate teško glinasto tlo, morat ćete dodati dosta pijeska i organskog gnojiva kako biste popravili vodozračne odnose. Najbolje će biti da nakon dodavanja pijeska i gnojiva tlo isfrezate, kako bi se pijesak i gnojivo dobro pomiješali s česticama tla. Frezajte za suha vremena kako vam se tako teško tlo ne bi lijepilo za noževe freze. Teška tla su vrlo često i kisela pa je potrebno popraviti i pH tla. To ćete učiniti tako da tlu dodate kalcija. Najjednostavnije je ako za kalcifikaciju izaberete mljeveni kalcijev karbonat. Naravno, prilikom primjene takvih sredstava koristite rukavice i zaštitne naočale.

Obrada tla

Ako ste obavili sve naprijed navedene radnje, onda ste napravili i obradu tla.Ostaje još malo pograbljati i napraviti gredice,a to može još malo pričekati.

Obrada tla može biti zimska i proljetna. Dobro je napraviti zimsku obradu tla tijekom jeseni kako bi hladnoća pomogla usitniti krupne čestice tla i tako ih fino pripremiti za nadolazeće usjeve. Tijekom jeseni se obično nakon gnojidbe organskim gnojem (stajnjak, kompost ili neko slično gnojivo) tlo preore ili u slučaju malog povrtnjaka preštiha. Ukoliko to niste obavili ujesen, obavite što ranije u proljeće. U proljeće, prije sadnje, tlo je potrebno prefrezati ili opet u malom povrtnjaku ukoliko nemate mogućnost koristiti frezu prekopati motikom. Kada ste tlo usitnili grabljicama, pograbite još pokoji krupniji grumen zemlje i tlo je spremno za sjetvu.

Formiranje gredica

Gredice možete formirati onako od oka ili se poslužiti užetom nategnutim između dva štapa. Kako bi rubovi gredica, a time i same gredice, bili što ravniji, obvezno između gredica ostavite prolaz. Neka vam gredice budu široke najviše do 1 m kako biste im što lakše mogli pristupiti tijekom ljeta kada biljke porastu te ih bude trebalo plijeviti i okopavati. Konopac namotan između dva štapa sačuvajte.Trebat će vam i sljedeći put kada budete formirali gredice.

Sjetva i uzgoj presadnica

Sada, kada je tlo pripremljeno, valja razmišljati o nabavci sjemena i proizvodnji ili kupnji presadnica za sadnju. Što se povrtnih kultura tiče, ukoliko nemate staklenike ili plastenike sa sjetvom ćete krenuti tek krajem veljače. Što znači da do tada imate vremena za nabavku sjemena.Za početak nabavite samo sjeme onih vrsta koje ćete sijati, a s ostalim možete pričekati. Krajem veljače na otvorenom ćete moći zasijati salatu i rotkvicu, koje za klijanje i nicanje ne trebaju posebno visoke temperature. Ukoliko ste se odlučili na proizvodnju vlastitih presadnica tijekom veljače, točnije u drugoj polovici mjeseca, možete zasijati toploljubive kulture poput rajčice i paprika. Prilikom nabavke sjemena provjerite rok trajanja koji bi morao biti otisnut na paketiću. Ukoliko sjeme kupujete u siječnju, najvjerojatnije ćete naići na zalihe sjemena od prošle godine pa neka vas ne zabrinjava ako na pakiranju piše da mu rok istječe za koji mjesec. Nakon navedenog roka klijavost se nešto smanji, ali obzirom da se radi o pakiranjima za hobi vrtlare nemojte imati prestroge kriterije i budite sigurni da će niknuti i više nego što ste očekivali. Kada ste pripremili sve za sjetvu, napunite plitke posude poput onih u koje se pakira sladoled ili slično zemljom do 2 cm ispod ruba te napravite male jarke i u njih položite sjeme. Sjemenke prekrijte zemljom ili ih jednostavno rasporedite po površini i utisnite daščicom. Zatim namočite zasijane posude najbolje prskanjem i stavite na toplo mjesto, kako bi sjemenke što prije nabubrile, isklijale i razvile male biljke. Tijekom 2 – 3 tjedna, koliko će biti potrebno da se iz sjemena razviju male biljke, redovito prskajte supstrat kako se ne bi osušio. U tom osjetljivom razdoblju važno je biljkama osigurati optimalne uvjete za razvoj. Redovito prskajte supstrat dok se ne pojave male biljke, ali pazite da ne bude premokar kako se ne bi razvile mikoze poput bijele truleži, sive plijesni, fuzarijske truleži korijena i truleži korijena koje mogu uništiti sav vaš trud u kratkom vremenu.

Kada biljke počnu nicati, obratite više pažnje na osvjetljenje. Kako bi se biljke pravilno razvile, moraju je imati dovoljno. Ukoliko nemate plastenik, već sve to radite pored prozora, svakodnevno okrećite posude kako bi sve biljke bile ravnomjerno osvjetljene. Kada razviju prve prave listove, trebat će ih pikirati u veće posude.

Krajem veljače možete početi sijati i na gredice. Za početak posijte salatu, rotkvicu i blitvu, a ostale kulture neka malo pričekaju. Na gredicu možete sijati omaške ili u redove. Za sjetvu omaške obično treba više sjemena, a biljke rastu posvuda, dok prilikom sjetve u redove imate bolju preglednost nad posijanim sjemenom, ali i nad biljkama koje će tek niknuti. Iako navedene vrste ne trebaju visoke temperature za klijanje. Ukoliko vani bude hladno, trebat će im više vremena da prokliju. Zato nemojte očajavati. Ako kroz dva tjedna ništa ne nikne, pričekajte još malo. Ponekad se može dogoditi da vam ništa od sjemena ne nikne. Za to često mogu biti krivi razni kukci koji žive u tlu ili nekvalitetno sjeme. Ako vam se to dogodi, površinu ponovno možete zasijati istom kulturom.

Tijekom siječnja i veljače imat ćete pune ruke posla, barem što se povrtnjaka tiče, pogotovo ako tlo niste obradili u jesen. Kako biste znali što dalje, pratite nastavak ove priče tijekom sljedećih mjeseci.

Kategorije
Sobno bilje

Drvo novca – šala ili zbilja?

Tko od nas nije bar jednom u životu poželio da mu u vrtu izraste drvo na kojem raste novac? U engleskoj su navodno kao prvoaprilsku šalu objavili da se u rasadnicima može kupiti drvo na kojem rastu makaroni. I ljudi su povjerovali. Pohrlili su u rasadnike kako bi kupili to drvo. Pa možda bi se našao netko tko bi povjerovao i da postoji drvo na kojem rastu dolari, euri ili barem naše kune svagdašnje. No dosta šale. Hajde da se pozabavimo malo ozbiljnijim stvarima glede novaca. Godišnji odmori su pri kraju, istrošili smo se, a čeka nas i početak nove školske godine, kupovina knjiga i još puno drugih izdataka. Mogu li nam biljke pomoći u tome da se poveća priliv novaca u naš dom? Vjerojatno ste već čuli da postoje biljke koje u pojedinim dijelovima svijeta zovu drvo novaca. Ljudi ih poklanjaju jedni drugima, sa željom da se osobi kojoj su ga poklonili poveća priliv novaca i drugih blagoslova. Drugi  put kada vas netko od vaših bližnjih upita što biste htjeli da vam pokloni za rođendan, možda se sjetite i poželite drvo novca. A sada se pitate. „koje su to biljke?“ Pa eto, ako još niste znali, da vam otkrijemo tajnu – to su pachira (Pachira aquatica) i krasula (Crassula ovata). Naravno, svijet je velik pa i neke druge biljke zovu isto tako, ali ove dvije su nekako najčešće i nama možda najdostupnije i najlakše za uzgoj. Stoga ćemo se u daljnjem tekstu pozabaviti njihovim osnovnim uzgojnim zahtjevima, kako bi ih nakon što ih dobijete na poklon, što je navodno povoljnije i djelotvornije, ili ih sami kupite, znali kako ih održavati i dalje uspješno uzgajati.

Pachira aquatica (sinonimi: Bombax macrocarpum, B. glabrum)

Pachira je drvo koje potječe iz vlažnih tropskih predjela Središnje i Južne Amerike gdje raste u močvarama. Prodaje se pod nazivom drvo novca i svrstana je u potporodicu Bombacoideae iz porodice Malvaceae, prije je svrstavana u porodicu Bombaceae. Pachira u svom prirodnom staništu raste kao drvo koje može narasti i do 18 m u visinu. Ima sjajne zelene, dlanasto podijeljene listove koji se sastoje od pet ovalno izduženih plojki. Kora drveta je glatka i zelene boje. Njeni prelijepi cvjetovi imaju dugačke uske latice koje se otvaraju poput ljuske banane i oslobađaju žućkaste, na dlake nalik prašnike. Drvo se uzgaja zbog jestivih orašastih plodova koji rastu u velikim drvenastim čahurama. Okus im je nalik na okus kikirikija, a mogu se jesti sirovi ili kuhani ili samljeveni u brašno od kojeg se radi kruh. Listovi i cvjetovi su također jestivi. Zbog svoje ljepote pachira se uzgaja kao ukrasno drvo u krajevima s toplom vlažnom klimom, a može se uzgojiti iz sjemena ili iz reznica. Prilično je otporno drvo i može se prilagoditi različitim životnim uvjetima. Pachira traži puno svjetlosti, ali traži zasjenu tijekom ljetnih mjeseci, jer joj listovi mogu izgorjeti na suncu i uvenuti.

U Istočnoj Aziji Pachiru često nazivaju drvo novca. U Japanu drvo pachire već je dugo popularno kao ukrasno drvo. Godine 1986. tajvanski vozač kamiona prvi je uzgojio pet malih drveta pachire u jednom cvjetnom loncu i isprepleo njihova mlada stabla. Uskoro je ovakav ukrasni izgled pachire postao vrlo popularan u Japanu, a kasnije i u većem dijelu Istočne Azije. Drvce je simbolično povezano s dobrom srećom u financijama, pa se često nalazi u poslovnim prostorima, ponekad okićeno crvenim trakama ili drugim sretnim simbolima. Pachira ima značajnu ulogu u izvoznoj ekonomiji Tajvana jer donosi prihod od oko 250 milijuna dolara godišnje. Za njih je to zaista drvo novca.

Ime roda izvedeno je iz gvajanskog jezika, a ime vrste latinski je naziv za vodu (aqua). Naziv „drvo novca“ vezano je uz popularnu priču koja govori o siromašnom čovjeku koji je molio Boga da mu dade više novaca. Jednoga dana pronašao je ovu čudnu biljku, shvatio ju kao znamen i odnio kući. Počeo je uzgajati biljku iz sjemena i prodavati ju. Ubrzo je potražnja za njom narasla pa se čovjek obogatio i nazvao ju „drvo novca“. Prema feng shuiju (umjetnost i znanost o optimiziranju čovjekove okoline na psihičkom i energetskom nivou, s ciljem ostvarivanja harmonije u njegovoj okolini) ova biljka donosi sreću i novac u vaš dom, jer njeni peterodijelni listovi simboliziraju 5 feng shui elemenata: metal, drvo, vodu, vatru i zemlju. Stoga ona može nadomjestiti i aktivirati slabije elemente koji nedostaju u prostoru.

Veličinu cvjetnoga lonca u koji ćete posaditi pachiru odaberite ovisno o tome želite li uzgajati pachiru kao malo ili nešto veće drvce. Naime, pachira dobro podnosi orezivanje pa ako ne želite da naraste previsoko, posadite ju u cvjetni lonac srednje veličine i redovno joj orezujte grane, kako bi ju održali na željenoj visini. Ako želite veću biljku, posadite pachiru u veći cvjetni lonac. Zemlja u koju ćete posaditi biljku može biti obična, što laganija zemlja za sobno cvijeće, kojoj dodajte krupnijeg riječnog pijeska ili perlita kako bi joj poboljšali drenažu, te obavezno ostavite slobodnim otvor na dnu lonca, kako bi sva suvišna voda prilikom zalijevanja slobodno otjecala. Biljku postavite na mjesto s dovoljnom količinom svjetlosti, ali ju nikada nemojte izložiti direktnoj sunčevoj svjetlosti, naročito tijekom ljeta. Zalijevanje prilagodite temperaturnim uvjetima okoline. Zemlja treba biti vlažna, ali nikada previše natopljena vodom. U toplijim prostorijama osigurajte biljci dovoljno zračne vlage, prskajući je povremeno mekom vodom ili postavite cvjetni lonac na kamenčiće uronjene u podložak napunjen vodom. Pri normalnoj sobnoj temperaturi biljku je dovoljno zaliti jednom tjedno. Povremeno, tijekom toplijeg dijela godine, vodi za zalijevanje dodajte tekuće organsko gnojivo za cvijeće. I zapamtite, bolje je pachiru zalijevati nešto manje nego pretjerati sa zalijevanjem. Uz preveliku količinu vode biljka počinje odbacivati listove, a korijen joj može istrunuti. Lako se može razmnožiti ožiljavanjem reznica u čaši s vodom.

Ako želite da vam pachira donese sreću, zavežite na nju crvene i zlatne vrpce, a ako želite u svoj dom privući novac, stavite na deblo pachire kovanicu. Prikladan je poklon mladencima ili prijateljima kojima želite iskazati svoju posebnu naklonost.

Crassula ovata

Ovu vrstu krasule englezi zovu “Jade Plant” zbog njenih mesnatih listova boje žada, ali i drvo novca ili drvo sreće. Ova biljka je vrlo popularna kao sobna biljka jer je vrlo nezahtjevna i laka za uzgoj. Uz malo truda i njege može narasti i u prekrasno drvce nešto veće visine. Kako bi ovu biljku uspješno uzgajali zapamtite da ona potječe sa sušnih brežuljaka izloženih plamtećem Suncu Južne Afrike, gdje kiša pada tek povremeno i to tijekom blagih zimskih perioda. Stoga ovu biljku treba tijekom ljeta redovito, ali ne pretjerano zalijevati (bolje da je zemlja presuha nego prevlažna), a tijekom zime treba ju držati na što svjetlijem mjestu i na nešto nižoj temperaturi, a zalijevanje treba svesti na minimum. Krajem zime biljka bi vam mogla i procvjetati lijepim malenim, bijelim do bijelorozim, mirisnim cvjetovima. Cvatnja često izostane, što je vjerojatno uzrokovano pretjeranim orezivanjem grana u krivo vrijeme ili nedostatkom svjetlosti tijekom zime. Tijekom ljeta biljku možete iznijeti na otvoreno, ali ju nemojte prenaglo izlagati prejakoj sunčevoj svjetlosti, kako joj listovi ne bi dobili opekline i otpali. Ako ovu prekrasnu i nezahtjevnu biljku želite zadržati na željenoj visini rasta, tada ju prilikom presađivanja opet presadite u isti lonac, ali joj prikratite korijenje i orežite grane kako bi zadržali željeni oblik. To će doprinijeti debljanju glavnog debla biljke. Grane se orezuju odmah iznad mjesta gdje se nalaze stari listovi i tu će biljka potjerati nove izboje. Nemojte se bojati orezati grane. Uz uvjet da biljka ima dobro razvijenu glavnu stabljiku, moguće je potpuno orezati slabije izrasle grane, sve dok na biljci ne ostane niti jedan list. Novi izdanci i listovi niknuti će nakon nekoliko tjedana. Naravno, ovako drastično orezivanje ne treba primjenjivati prečesto. Ali dobro je znati da na taj način svoju krasulu ili drvo novca možete zaista lijepo oblikovati u pravo malo drvce debelog glavnog stabla i lijepo oblikovane krošnje. Što je najljepše, uz tako malo truda. Biljku prihranjujte tijekom perioda rasta dodajući u vodu za zalijevanje tek jednu četvrtinu preporučene doze tekućeg gnojiva.

Ukoliko se na biljci pojave nametnici možete ju tretirati s većinom sistemičnih insekticida, ali ne i Malationom ili nekim drugim insekticidom na bazi piretrina. Ako u vodu za zalijevanje dodate insekticid na bazi imidacloprida zaštititi ćete biljku mjesecima i izbjeći probleme sa špricanjem.

Ovu vrstu krasule, kao i sve ostale vrste krasula, možete bez problema razmnožiti pomoću reznica,koje mogu biti sasvim kratke, pa čak i samo iz jednog lista. Pustite da se mjesto reza osuši i zatim reznicu ili list utaknite u prosušenu, tek blago navlaženu zemlju. Zalijte tek nakon tri tjedna i to vrlo malo.

I na kraju, ako vam ove biljke ne povećaju priliv novaca u vaš dom, sigurno će vam pružiti zadovoljstvo i sreću dok budete uživali u njihovoj ljepoti.

Kategorije
Sobno bilje

Saintpaulia (Afrička ljubica)

Porodica – Gesneriaceae
Rod – Saintpaulia

Afrička ljubica (Saintpaulia) pronađena je davne 1892. godine u planinama Uzambara u istočnoj Africi, danas poznatoj kao Tanzania. Pronašao ju je njemački službenik Walter Saint Paul i prenio u svoju domovinu, gdje je ubrzo postala vrlo popularna među ljubiteljima cvijeća. Upravo je ime dobila po svom nalazniku, a zbog sličnosti njezina cvijeta s cvijetom ljubičice prozvali su je afričkom ljubicom. Njezin intenzivan uzgoj i križanje započinje davne 1927. godine. Do danas su tako stvoreni mnogi varijeteti s raznim oblicima, veličinama i bojama cvjetova i listova. Vrlo je popularna kao cvatuća kućna lončanica jer se lako prilagođava uvjetima u većini domova. Zbog svoje veličine idealna je i za manje stambene prostore. Uz to je i jedna od najjeftinijih cvatućih sobnih trajnica koja cvate gotovo cijele godine, ako ima povoljne uvjete.

Afrička ljubica je popularna kao cvatuća kućna lončanica jer se lako prilagođava uvjetima u većini domova

Svjetlost

Osnovni uvjet za dobar rast biljke je dovoljno svjetlosti. Međutim, to nikada ne smije biti direktna sunčeva svjetlost jer će njezini listovi dobiti opekotine. Idealan položaj za nju je uz sjeverni ili istočni prozor, dok je zimi možete staviti i na najsvjetliji prozor. Ova ljubica može rasti i na mjestima bez prirodnog svjetla, ako joj pružimo dovoljno umjetne svjetlosti. Za to su potrebne dvije sijalice od 40W na udaljenosti od 30-35 cm od biljke i osvjetljavanje od najmanje 15 sati dnevno.

Temperatura

Idealna temperatura za njezin uzgoj je 18-24°C. No to je i biljka koja se dobro prilagođava uvjetima i u vašem domu, pa tako i temperaturi. Ipak, razlika između noćne i dnevne temperature ne bi trebala biti veća od 8-10°C. Vrlo je osjetljiva na smrzavanje tla te će pri vrlo niskim temperaturama uginuti u roku od 24 sata.

Zalijevanje

Zalijevajte je vrlo pažljivo. Iako učestalost zalijevanja uvelike ovisi o vrsti zemlje i veličini biljke i posude, važno je da se izbjegne pretjerano zalijevanje. Previše vode može u kratkom razdoblju prouzročiti gnjiljenje korijena, dok premalo vode može također nanijeti štete korijenovom sustavu. Zalijevajte samo kada je površina zemlje u posudi suha na dodir. Što se tiče zalijevanja, bolje je zaliti premalo nego previše. Zalijevajte je preko podloška. Napunite podložak vodom i ostavite da zemlja upije vode koliko može. Preostalu vodu na podlošku odlijte. Kako zalijevanje odozdo uzrokuje gomilanje soli na površini zemlje, jednom mjesečno zalijte biljku odozgo, kako bi se uklonile nagomilane soli. Pritom pazite da ne smočite listove ili cvjetove. Ako se to ipak dogodi, odmah pokupite vodu s papirnatom maramicom ili salvetom.

Zemlja i presađivanje

Biljke presađujte tek kada potpuno prerastu staru posudu, a upotrijebite samo jedan broj veću posudu, jer biljke bolje cvatu ako im je korijen u ograničenoj količini zemlje. Presađujte ih u proljeće ili kada biljka postane prevelika za svoju posudu. Koristite zemlju koja je rahla i sadrži dosta organskih tvari (kompost),  a trebala bi biti blago kisele reakcije (pH 6-6,5).

Prihranjivanje

Od proljeća do kasnog ljeta zalijevajte oprezno i prihranjujte biljke svaka dva tjedna s tekućim gnojivom koje sadrži dosta kalija i fosfora (gnojivo za cvatuće biljke) ili dodajte 1/4 potrebne količine tekućega gnojiva u vodu pri svakom zalijevanju. Nemojte prihranjivati biljke zimi (osim ako ste kupili biljku u cvatu) jer tada imaju stadij mirovanja i odmora, pa je njihov razvoj mnogo sporiji.

Razmnožavanje

Najlakši način razmnožavanja ljubica je putem lisnih reznica. Odrežite list s dijelovima peteljke koju možete odmah utaknuti 1 cm duboko u lagano navlaženu zemlju. Isto tako, peteljku lista možemo provući kroz rupicu na aluminijskoj ili plastičnoj foliji i staviti peteljku u čašu s vodom. Vodu pritom treba redovito mijenjati svaki put kad požuti. U oba slučaja, korijen će se razviti u roku od 4-6 tjedana, a u idućih 4-8 tjedana i mlade biljčice koje možete rasaditi u posude sa zemljom. Tako dobivene biljke bit će iste boje cvjetova kao i matična biljka. Međutim, himere – (nacijepljeni hibridi) hibridi nastali križanjem biljaka s različitom bojom cvjetova, a imaju dvobojne cvjetove iz lisnih reznica, neće dati biljku istovjetnu roditeljskoj biljci. Ako želimo razmnožiti takvu biljku i ponovno dobiti dvobojne cvjetove, možemo matičnu biljku pažljivo razrezati oštrim nožem tako da svaki dio biljke ima dio korijena roditeljske biljke. Dijelove razrezane biljke posadite u zasebne posude i prekrijte plastičnom vrećicom, kojoj izbušite rupe zbog zračnosti. Takav će pokrov osigurati visok stupanj vlažnosti potreban biljci dok ne stvori novi korijenski sustav.

Ako biljci osigurate optimalne uvjete, ona će zaista svojim prekrasnim cvjetovima veći dio godine biti pravi ukras vašeg doma.