Kategorije
Vrtno bilje

Aquilegia (Pakujac)

Aquilegia (Pakujac) je zeljasta biljka vrlo zanimljivog cvijeta.

Ovaj rod pripada porodici Ranunculaceae (žabnjaci) i u njemu je sadržano oko 70 vrsta. Aquilegia vulgaris (pakujac obični) kod nas je samonikla vrsta. Nalazimo je u šumama, na planinskim proplancima i kamenjarima. Ime joj vjerojatno potječe od latinske riječe aquila, što znači orao, jer cvijet sa spiralno zavinutim ostrugama podsjeća na orlove kandže.

Pakujac je zeljasta biljka, naraste do 90 cm visine. Donji listovi formiraju rozetu iz koje izlazi cvjetna stapka na kojoj se nalaze nepravilno raspoređeni nasuprotni listovi. Cvate od svibnja do srpnja zvonolikim visećim cvjetovima promjera 3-5 cm, u prirodi je plave boje, ali boje ovih vrsta mogu biti bijela, žuta, ružičasta, crvena ili ljubičasta. Ova biljka nema posebne zahtjeve za staništem iako joj najbolje odgovara polusjena. Voli vlažno dobro drenirano humusno tlo. Lako se razmnožava sjemenom u proljeće, a nakon nekoliko godina valja je i podijeliti u kasno proljeće.

Osim Aquilegia vulgaris postoje druge vrste i hibridi za hortikulturnu primjenu:

Aquilegia caerulea
Cvate plavo-bijelim cvjetovima, naraste do 60 cm visoka, a cvjetovi su joj uspravni za razliku od Aquilegia vulgaris.

Aquilegia canadensis
Cvate žuto i crveno, a naraste nešto više od prethodne, od 60–90 cm.

Aquilegia flabellata
Niski je pakujac koji naraste do 20 cm visine. Pogodna je za kamenjare, gredice ili žardinjere. Postoje kultivari raznih boja kao što su:
• Aquilegia flabelata “Ministar” – cvate plavo-bijelim cvjetovima u svibnju i lipnju
• Aquilegia flabellata “Curilensis Rosea” – ružičaste boje
• Aquilegia flabellata “Nana Alba” – bijele boje

Aqulegia x cultorum
Hibrid je koji  cvate od svibnja do srpnja, naraste do visine od 60 cm. Ima uspravne cvjetove. Jedan je od najljepših kultivara.
• Aquilegia x cultorum “Crimson Star” – cvate u crveno-bijeloj boji. Latice su bijele, a lapovi crveni.
• Aquilegia x cultorum “Kristal” – bijele boje
• Aquilegia x cultorum “Maxi” – žute je boje i sadi se na gredice, ali može poslužiti i kao rezano cvijeće, iako cvijet ne ostaje dugo svjež u vazi.

Aquilegia vulgaris “ Woodside Strain”
Plave je boje i naraste do 60 cm.

Kategorije
Vrtno bilje

Pieris japonica (Vatreni grm)

Pieris japonica (Pieris, Vatreni grm) je vazdazelen grm koji nas u svako godišnje doba očarava svojom ljepotom, posebno je dragocjen u periodu mirovanja vegetacije jer od ljeta do kasne jeseni očarava svojim plodovima, a u kasnu zimu i rano proljeće svojim cvijetom. Pripada porodici Ericace, a pradomovina su mu zemlje dalekog istoka: Japan, Tajvan, Istočna Kina. Krase ga eliptični nazubljeni listovi, dugi oko 10 cm. Dok su mladi, bakrenocrvene su boje, a kasnije postanu srebrnozeleni. Cvatovi su grozdasti bijele ili ružičaste boje, a nakon cvatnje, krase ga plodovi poredani u niti. Pieris ima preko 40 kultivara i nekoliko hibrida. Neki od njih su:

Pieris “Blush” – karakteriziraju ga ružičasti pupoljci iz kojih se razviju cvjetovi iste boje koji kasnije pobijele.

Pieris “Christmas Cheer” – ovaj kultivar odlikuje se također ružičastim cvijetovim, ali njihova boja je stalna.

Pieris “Debutante” je kompaktan, visine i širine oko 1m.

Pieris “Little Heath” jedan je od nižih, visine oko 60 cm, s manjim listovima koje karakterizira srebrni rub.

Za dobar rast Pieris traži dobro drenirano, ali ipak vlažno tlo, poželjno je da se supstrat oko biljke nikada ne isuši do kraja. Tlo mora biti kiselo i slabo opskrbljeno humusom pa možemo reći da ima slične zahtjeve kao kamelije i rododendroni. Pieris cvate na prošlogodišnjim mladicama pa se stoga orezuje tek nakon cvatnje u proljeće, nikako prije, jer bi u tom slučaju ona izostala. Razmnožava se zelenim reznicama u proljeće ili odrvenjelima  (ključićima) u jesen. Ovaj zimzeleni grm traži polusjenu, osobito mu odgovara ona četinjača (bor, smreka, jela), jer iglice koje padnu na tlo zakiseljuju supstrat. Niži kultivari se koriste za kamenjare i žardinjere, a oni najmanji za bonsai. U hladnijim krajevima kasni mrazevi mu mogu naštetiti, ali se biljka obnovi.

LISTOVI PIERIS JAPONICA OTROVNI SU ZA DOMAĆE ŽIVOTINJE I LJUDE.

Kategorije
Vrtno bilje

Prunus laurocerasus (Lovorvišnja)

Lovorvišnja, biljka iz porodice Rosaceae, u prirodi je nađena u istočnoj Europi i jugozapadnoj Aziji. Lijepa, gusta, trajno zelena grmasta biljka, koja s godinama poprima izgled drveta, prikladna je za formiranje otpornih, gustih i trajno zelenih živih ograda. Dobro podnosi sunce, ali uspijeva i u sjeni. Uspijeva na gotovo svim vrstama tla, ali na plitkim krednjačkim tlima može postati klorotična (listovi poprimaju žutu boju). Tlo treba biti dovoljno vlažno i dobro drenirano. Ovu biljku krase lijepi, sjajni listovi, dužine do 15 cm, tamno zeleni s gornje i blijedo zeleni s donje strane. Sredinom ili kasno u proljeće biljka cvate mirisnim bijelim cvjetovima sakupljenim u uspravne grozdaste cvasti dužine 5-12 cm. Nakon cvatnje formiraju se plodovi, konusne crvene bobice, nalik na trešnju, koje zriobom poprimaju crnu boju. Plodovi mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme ukoliko se progutaju. Izvorna vrsta lovor višnje može doseći visinu od oko 8 m, dok pojedini kultivari ove biljke dosežu visinu od 1-5 m. Tako se za svaki vrt može naći prikladna sorta lovor višnje. Bugarska lovor višnja (biljka na slici) doseže 2 m u visinu i 3 m u širinu. Vrlo obilno cvate i prikladna je, kako za formiranje živih ograda, tako i za sadnju kao pojedinačni ukrasni grm koji će gotovo cijelo proljeće neumorno cvasti i širiti vrtom ugodan miris svojih cvjetova. Grane lovor višnje orezuju se krajem lipnja. Rezidbu je dobro obaviti ručnim škarama za živicu, kako se ne bi previše oštetili njeni veliki lijepi listovi. Dobro podnosi i jako orezivanje koje služi pomlađivanju biljke. Za formiranje žive ograde sade se 3-4 biljke po dužnom metru, a koristi se za formiranje srednje visokih ili visokih živih ograda. Neke sorte prikladne su i kao pokrivačice tla, npr. kultivar „Green Carpet“ koji naraste svega 1 m u visinu i 3 m u širinu, kao i kultivar „Zabeliana“ koji ima vrlo uske listove i često ponovno cvate u jesen.

Razmnožavanje

Sjeme vrsta sije se u otvorena klijališta u jesen. Biljka se može razmnožiti i pomoću poluzrelih reznica koje se uzimaju s matične biljke sredinom ljeta i ukorjenjuju u supstratu za ukorjenjivanje grijanom odozdo radi postizanja boljih rezultata.

Kategorije
Vrtno bilje

Vjesnici proljeća

Kada prođe blagdansko raspoloženje i negdje nestanu sve sjajne lampice, i zelene grane četinjača, a gradom zavlada sumorno raspoloženje, izazvano niskim temperaturama i tmurnim vremenom najhladnijeg mjeseca u godini, prošećite prirodom i sigurna sam da ćete naći barem jednog vjesnika proljeća. Nemojte ga ubrati kako bi i dalje bio vrijedan ukras u svom prirodnom staništu.

Ako ne živite u nekim toplijim krajevima Lijepe Naše, prve vjesnike proljeća morat ćete pričekati do veljače kada će se ispod snježnog pokrivača u šumarcima, ali i u nekim vrtovima, pojaviti prve visibabe (Galanthus nivalis). Očarat će vas svojim bijelim cvjetovima i nagovijestiti da topli dani i nisu tako daleko. Iako bi većina najradije zasukala rukave i ubrala si barem jedan mali stručak, podsjetit ću vas da su kod nas zaštićena vrsta. Nakon njih će se na tratinama i u šumarcima pojaviti prvi šafrani i jaglaci. Šafran (Crocus sp.) na prirodnim staništima dolazi svjetloljubičaste boje u skupinama koje se svake godine same dijele pa su sve veće i veće. U vrtovima ćemo najčešće naći neke od kultivara koji dolaze u svim bojama, osim crvene. Ako ne prije, iduće jeseni izaberite svoju boju i posadite ih u vlastitom vrtu. Oduševit će vas svojim šarenim cvjetovima u obliku pehara.

Tu su i jaglaci (Primula sp.). Neki će ih okusiti i prije proljeća u nekom od sirupa protiv kašlja. Ako zanemarimo to, oduševit će vas svojim žutim cvjetovima na šumskom proplanku ili vrtu. Osim ovih žutih cvjetova na tržnicama možete pronaći ružičaste, crvene ili plavoljubičaste, nastale marljivim radom stručnjaka.

Bilo bi neumjesno zaboraviti vrstu koja nas, iako nije autohtono naša, redovito uveseljava svojim zlatnožutim grozdastim cvatovima opojna mirisa. Sigurno ste već prepoznali da se radi o “mimozi” (Acacia dealbata), biljci koja svoje korijene vuče iz daleke Australije, ali se aklimatizirala u prekrasnom dubrovačkom primorju. Raste kao drvo ili grm, a na izvornom staništu naraste i do 10 m. Česta trajnica ranoproljetne cvatnje je i bergenija ili josipovac, kako je ponegdje zovu (Bergenia delavayi), koja svojim najčešće ružičastim grozdastim cvatovima oživi vrt kada se ostatak vegetacije tek budi. Ljepoti cvijeta doprinose veliki kožasti zimzeleni listovi.

Nakon njih u vrtu se javljaju zumbuli, narcise i tulipani. Prvi iz ove skupine koja je podijeljena po obliku cvijeta, razveselit će nas trubasti sunovrat  (Narcissus sp.) svojom cvjetnom glavicom boje sunca, a zasađen na sunčanom položaju, procvast će već u ožujku.

U isto vrijeme slatkastim mirisom, najčešće plavih cvatova, vrt i dom ukrasit će i zumbuli (Hyacinthus orientalis). U posljednje vrijeme na tržištu se sve češće javljaju zumbuli ružičastih, crvenih, bijelih i žutih cvijetova. Na kraju da se sjetimo i tulipana (Tulipa sp.), koji su posljednje mjesto zaslužili ne zbog izgleda, već zbog vremena cvatnje. Prepoznatljivi su po različitim oblicima cvijeta koji dolaze u najrazličitijim bojama, od šatirano bijelih, preko žutih, ružičastih, crvenih do onih tamnoljubičastih. Biljke potiču iz Turske, ali su prije nekoliko stotina godina s oduševljenjem prihvaćene u Nizozemskoj i postalie njen zaštitni znak. Kada procvatu, znat ćete da je proljeće stiglo, da su hladni zimski dani daleko iza nas i da se treba pripremiti za nove radove u vrtu, kako bi ovoga ljeta zablistao punim sjajem.

Kategorije
Vrtno bilje

Proljetni uzgoj jednoljetnica na otvorenom

Jednoljetnice su skupina biljnih vrsta koje u jednoj vegetacijskoj sezoni niču, dosegnu puni rast, cvatu, stvaraju plod i s pojavom prvih mrazeva završavaju svoj životni vijek. Većina biljnih vrsta koje u našim klimatskim uvjetima uzgajaju kao jednoljetnice, potječu sa Sredozemlja, južne Afrike, Australije i Sjevene i Južne Amerike gdje su, zahvaljujući odgovarajućoj klimi, trajnice. Od jednoljetnica, u našim klimatskim uvjetima za uzgoj su vrlo popularne begonije (Begonia semperflorens), petunije (Petunia hybrida), vatrena kadulja (Salvia splendens), kadifice (Tagetes), pelargonija (Pelargonium) te brojne druge vrste. Tajna popularnosti jednoljetnica krije se u tome što su skromnih zahtjeva, vole sunčana staništa i obilje vode te bogato cvatu tijekom ljetnih mjeseci, a budući da ne prezimljavaju svake sezone možemo mijenjati vrstu, a time i unositi promjene u vrt. One bolje od bilo koje druge skupine cvijeća obogaćuju vrt bojama. Osim toga, jednoljetnice imaju široku primjenu, mogu se saditi na gredice različitih oblika, kamenjare, ukrasne posude, ali i koristiti kao rezano cvijeće.

Jednoljetnice se prema vremenu uzgoja dijele u tri skupine. Prve dvije skupine obuhvaćaju vrste koje se siju u zaštićenom prostoru tijekom zimskih mjeseci, a na otvoreno se sade kao dobro razvijene sadnice tijekom travnja i svibnja, kada malo zatopli i prođe opasnost od proljetnih mrazeva. U ove skupine spadaju popularne vrste, poput begonija, petunija, kadifica, ukrasnih kopriva i brojnih drugih. Međutim, u treću skupinu jednoljetnica spadaju otpornije vrste koje se mogu uzgajati izravnom sjetvom na otvorenom od kraja ožujka do svibnja.

Izravnom sjetvom omogućava se kontinuirani rast jer nema presađivanja i biljka ostaje na istom mjestu, te je sam uzgoj nešto brži. Ipak, ova metoda ima i nekoliko nedostataka koji se odnose na gubitak sjemena zbog vremenskih neprilika ili ptica te na nejednoliko nicanje sjemena. Također treba napomenuti da se ovakvim načinom uzgoja postiže kasnija cvatnja. Naime, većina vrsta pogodnih za izravnu sjetvu sa cvatnjom počinju u lipnju te cvatu sve do rujna i listopada, odnosno prvih mrazeva. Međutim, pažljivim planiranjem i kombiniranjem vrsta ranije cvatnje s onima koje cvatu kasnije možemo produžiti vrijeme atraktivnosti naše gredice i vrta.

Prije sjetve potrebno je odabrati prostor za gredicu i pripremiti tlo. Budući da u zbijenom tlu sjeme teško niče, tlo je potrebno površinski prekopati kako bi se prozračilo te ga očistiti od korova. Gnojidba organskim gnojivom preporučljiva je prije sjetve. Od organskih gnojiva prikladan je kompost, ali nikako svježi stajski gnoj! Nakon pripreme tla i gnojidbe može započeti sjetva. Prije same sjetve bitno je pažljivo odrediti raspored biljaka čime se postiže vizualna zanimljivost i sklad boja. Također, važno je obratiti pažnju na konačnu visinu biljke. Pravilo je da se patuljaste, niske biljke sade uz rub gredice, a one višeg rasta dublje u pozadinu. Na taj način svaka biljka dolazi do izražaja. Radi ravnomjernije sjetve preporučljivo je sitno sjeme pomiješati s pijeskom. Posijanu površinu možemo prekriti agrotekstilom koji će akumuliranjem topline doprinjeti bržem klijanju i nicanju sjemena, ali i poslužiti kao izvrsna zaštita od ptica. Uz povoljne temperature zraka i vlagu sjeme će brzo niknuti. Kada su iznikle biljčice još malene, s nekoliko pravih listova, važno im je dati dovoljno prostora za rast. Iz tog razloga treba prorijediti gusti nasad i ostaviti samo najjače biljčice. Prorjeđivanje se može obaviti i škarama kako ne bi došlo do čupanja krhkog korijena mladih biljka koje želimo ostaviti na gredici. Njega jednoljetnica tijekom rasta obuhvaća zalijevanje, plijevljenje korova te povremenu prihranu za bogatiju cvatnju.

U nastavku donosimo popis biljnih vrsta pogodnih za uzgoj izravnom sjetvom. Navedene vrste siju se od kraja ožujka do svibnja na otvoreno te cvatu tijekom ljetnih mjeseci, sve do prvih mrazeva. U popisu je navedena visina svake vrste i boja cvatova kako bi planiranje gredice bilo jednostavnije. Ove su jednogodišnje vrste raznolike te mogu pronaći mjesto u svakom tipu vrtu, a uz maštovito planiranje mogu se kombinirati s trajnicama, ali i s grmovima na mješovitim gredicama.

  • Vrtni mak (Papaver), visina: 30-60 cm, vrijeme cvatnje: svibanj-kolovoz, boja cvata: crvena, ružičasta
  • Sniježak (Iberis), visina: 20-45 cm, vrijeme cvatnje: svibanj-rujan, boja cvata: bijela, ružičasta, crvena
  • Sadarka (Gypsophila), visina: 30-45 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: bijela, ružičasta, grimizna
  • Rušeljka (Alyssum), visina: 10-15 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: bijela, ljubičasta
  • Jagodnjak (Bartonia), visina: 45 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: žuta
  • Ešolcija (Escholtzia), visina: 30 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: žuta, narančasta
  • Godecija (Godetia), visina: 25-60 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: ružičasta
  • Kokotić (Delphinium), visina: 30-120 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: plava, ljubičasta, ružičasta
  • Nemezija (Nemesia), visina: 20-45 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: crvena, žuta
  • Nemofila (Nemophila), visina: 15 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-rujan, boja cvata: plava
  • Dimorfoteka (Dimorphotheca), visina: 30 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-listopad, boja cvata: žuta, bijela, narančasta
  • Dragoljub (Tropaeolum), visina: 30-180 cm, vrijeme cvatnje: lipanj-listopad, boja cvata: žuti, crveni, narančasti
  • Crnjika (Nigella), visina: 20-45 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: plava, ljubičasta, ružičasta
  • Ivančica (Chrysanthemum), visina: 45-60 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: ružičasta, žuta
  • Djevojačko oko (Coreopsis), visina: 30-60 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: žuta, crvena, grimizna
  • Suncokret (Helianthus), visina: 60-300 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: žuta, crvena
  • Sljez (Hibiscus), visina: 60 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: bijela
  • Lavatera (Lavatera), visina: 60-120 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: ružičasta, bijela
  • Akrolinijum (Acrolinium), visina: 40 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: crvena, ružičasta, bijela
  • Rezeda (Reseda), visina: 30 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-rujan, boja cvata: žuta, ružičasta, crvena
  • Udovičica (Scabiosa), visina: 40-90 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-listopad, boja cvata: ružičasta
  • Malovica (Malope), visina: 90 cm, vrijeme cvatnje: srpanj-listopad, boja cvata: bijela, ružičasta, grimizna
Kategorije
Uncategorized Vrtno bilje

Astrantia

Rodu Astrantia pripada oko deset vrsta trajnica pronađenih u planinskim šumama i livadama od Europe do zapadne Azije. Biljke se sastoje od prostrane prizemne rozete, dlanasto urezanih ili dlanastih listova i uspravnih cvjetnih štitova sastavljenih od malih cvjetova, koji imaju po pet latica i okruženi su lijepim pricvjetnim listovima nalik na nabrani okovratnik.

Astrantije, kao vrtne biljke, dobro će uspijevati u vrtnim šumarcima, uz obale vrtnih potočića i jezeraca ili na vlažnim gredicama i svim mjestima u vrtu na kojima je zemlja trajno vlažna, ali i dobro drenirana. Vole sunčane položaje, ali će dobro uspijevati i u djelomičnoj zasjeni. Dobro rastu i na teškim glinastim i alkalnim tlima.

Njezini štitasti cvatovi ili “cvjetne glavice” mogu se osušiti i koristiti za izradu suhih aranžmana. Potpuno su otporne na zimske hladnoće, te dobro uspijevaju i bez problema prezimljuju na otvorenom i u našim kontinentalnim krajevima. Ovisno o vrsti i o mjestu rasta dosežu visinu 30 – 90 cm i širinu 30 – 45 cm.

Uzgoj

Astrantije će dobro uspijevati u vlažnoj, plodnoj, humusom bogatoj zemlji, na sunčanim ili djelomično zasjenjenim položajima. Većina varijanti vrste A. Major dobro podnosi i suhe uvjete uzgoja. Biljke se vrlo lako same rasijavaju, pa mogu u vrtu postati invazivne, ukoliko im se ne uklone cvjetne glavice prije nego što sjeme dozori. Vrstu A. Major „Sunningdale Variegated“ treba saditi na potpuno osunčanim položajima kako bi se postigla puna ljepota njezinih zelenih listova koji su nejednoliko obrubljeni krem žutom bojom.

Razmnožavanje

Sjeme astrantije najbolje je posijati čim dozori (stajanjem gubi sposobnost dobre klijavosti) u kontejnere smještene u hladno klijalište. Biljka se može razmnožiti i diobom grumena u proljeće.