Kategorije
Vrtno bilje

UZGOJITE NOVU RUŽU

Uzgojiti novu ružu relativno je lak postupak, ali upitna je kvaliteta novodobivene sorte. Kakve će biti njene odlike, ovisi o mnogočemu, a najviše o genetskim faktorima. No, ako smo ljubitelji ruža i ne težimo nekoj višoj svrsi, svaka nova vrsta sigurno će nas posebno razveseliti. Uostalom, to je vaša ruža, vaš novitet. Uzgoj nove ruže KRIŽANJEM jednostavan je postupak. Samo prenesete pelud jedne sorte na pelud druge sorte, a potom posijete sjeme. Svaki sjemenjak bit će jedinstven, ali mogućnost da dobijete ružu spektakularnih odlika jako je mala. Kod otkrivanja novih vrsta ruža izuzetnih karakteristika, da ne kažem „pobjednika“, profesionalni uzgajivači često govore o velikome faktoru sreće. Danas kada je tržište svakodnevno preplavljeno novitetima sve boljih i zanimljivijih karakteristika, usuđujem se reći da je to i više od lutrije! Posebna se pozornost poklanja odabiru roditelja. Uzgoji se na stotine tisuća sjemenki, a samo će neka od njih možda pokazati željena ili neočekivano dobra svojstva. No, kod amaterskog uzgoja, ništa od toga ne treba zabrinjavati početnika. Ruže uzgojene kod kuće ne trebaju biti svjetske. Veliko je zadovoljstvo samo u činjenici da imamo vrstu koju smo sami uzgojili, ma koliko god imala mana. Uostalom, ona postoji kod vas i više nigdje drugdje!
1.Odabir roditelja – Za postupak križanja potrebno je odabrati dvije različite sorte ruža koje posjeduju željene karakteristike i za koje mislimo da će stvoriti željeni spoj. „MAJKA“ je biljka koja će poslužiti kao ženska. Oplođuje se da stvori sjeme. „OTAC“ je biljka koja će poslužiti kao muška. Koristi se za osiguravanje peluda za majku. Oprašivanje možemo izvršiti ružama koje uzgajamo u vrtu, ali možemo i određene biljke, namijenjene baš križanju, posaditi u lonce.

2.Oprašivanje – Savršeno doba za oprašivanje je sunčan dan krajem svibnja ili početkom lipnja. Prvo pripremimo biljku majku. Odaberemo napola otvoren cvijet i nježno uklonimo sve latice, pazeći pritom da ne ostavimo komadiće. Tada pincetom uklonimo sve prašnice i naposljetku preko tog emaskuliranog cvijeta navučemo papirnatu vrećicu. Oprašivanje ćemo izvršiti sljedeći dan. S očinske biljke odrežemo poluotvoreni cvijet, uklonimo pažljivo sve latice. Prašnicima dodirnemo njuške tučka majčinske biljke i ponovno stavimo papirnatu vrećicu. Na stabljiku ćemo staviti oznaku s pojedinostima o roditeljima, kao i datumom kad smo oprašivanje izvršili. Biljku majku nastavimo njegovati kao i uobičajeno.

3.Priprema sjemena – Nakon nekoliko tjedana uklanjamo papirnatu vrećicu i omogućavamo biljci stvaranje šipka. Na jesen, kada dozriju, a prije nego što se smežuraju, uklanjamo šipke s biljke. Zakopamo ih u posudu s tresetom i preko zime ostavimo vani. Nije ih potrebno štititi od mraza. Na lončić stavljamo oznaku. U veljači šipke unesemo u kuću i istisnemo sjeme iz njih u posudu s vodom. Sjemenke koje su pale na dno posude su plodne i njih ćemo posijati, a one koje su ostale plutati na površini vode su neplodne i njih uklanjamo. Zatim ćemo sjemenke posijati u kompost i ostaviti biljčice da se ukorijene. Kad se pojave pravi listovi, posadit ćemo ih u teglice.

4.Selekcija novih ruža – Neke od tako uzgojenih biljaka će u svibnju ili lipnju stvoriti cvijet ili dva i to je vrijeme za prvu selekciju. Bacite sve biljke koje vam se čine bezvrijedne, a one koje imaju željene karakteristike i čine vam se obećavajuće, presadite u veće tegle.

Sljedeću selekciju vršite u kolovozu, a biljke koje odlučite zadržati uzgajajte kao ruže u teglama. Ako vam se jedna ili čak sve učine kao kvalitetne i ako ste njihovim odlikama zadovoljni, možete ih sljedeće sezone presaditi u vrt kao biljku s vlastitim korijenom ili je u srpnju cijepiti, okulirati na divlju podlogu. (o ovom smo postupku pisali u prethodnim brojevima).
Puno sreće!!!

Kategorije
Vrtno bilje

Gazania (Gazanija)

Gazania (Gazanija) ima cvjetove nalik ivančicama i spada u porodicu – Asteraceae/Compositae

Gazanija je endemična biljka suptropske i tropske Južne Afrike, što znači da samoniklo raste samo u tom području, i to od niskih pješčanih ravnica sve do visokih planinskih livada. Ovaj rod sadrži oko 16 vrsta od kojih su neke jednogodišnje, a neke višegodišnje biljke. Danas se uglavnom uzgajaju različiti hibridi ovih biljaka. Tipični, ivančicama nalik cvjetovi su promjera od oko 10 cm i obično imaju tamniji krug oko središnjeg dijela cvijeta. Neki tipovi mogu imati i uzdužne pruge po laticama. Boja cvjetova varira od bijele, krem, žute, zlatnožute, narančaste do vrlo tamnocrvene, blijedo do tamno ljubičaste. Također su moguće i razne varijacije ovih boja. Cvjetovi stoje na cvjetnim stapkama visine do 25 cm i zatvaraju se za tmurnih i oblačnih dana i predvečer. Zato nisu pogodni kao rezano cvijeće. Listovi su im prizemni, izduženi, ponekad resasto ili šiljasto urezani, cjelovitog ili nazubljenog ruba i često prekriveni sivim prstenastim dlačicama. Preko noći listovi se uzdignu prema gore. Gazanija je u svom prirodnom staništu trajnica koja može cvasti više godina, dok se kod nas najčešće uzgaja kao jednoljetnica jer nije otporna na niske zimske temperature. Samo u toplijim krajevima, gdje se zimi temperatura ne spušta ispod 0°C i gdje nema previše vlage zimi, neke vrste gazanija mogu se uzgajati i više godina za redom. Upotrebljavamo ih za sadnju na osunčanim vrtnim gredicama, cvjetnim loncima i terasama, a sjena im odgovara samo u kasnim popodnevnim satima. Kako bi se uzgojila zdrava cvatuća biljka potrebna je temperatura od 24°C. Najniža noćna temperatura ne smije biti ispod 10°C. Zdrave odrasle biljke će cvasti na gotovo svakoj temperaturi iznad 10°C. Direktna sunčeva svjetlost je potreba za ove biljke, jer manje svjetlosti znači slabiju cvatnju i slabije biljke koje su više osjetljive na štetnike i bolesti. Da bi se cvjetovi preko dana otvorili, potrebno im je jako puno svjetlosti. Preko ljeta biljke treba dobro zaliti i ostaviti da se zemlja dobro posuši prije ponovnog zalijevanja. Dobro uzgojene odrasle biljke obično su prilično otporne na sušu. Biljke je najbolje posaditi u laganu, pjeskovitu, dobro dreniranu zemlju. Prihranjivanje tekućim gnojivom za cvatuće biljke svaka dva tjedna, kao i uklanjanje ocvalih cvjetova, znatno će produžiti period cvatnje i povećati broj cvjetova koji će procvasti na biljci.

Razmnožavanje

Sjeme gazanija sije se krajem zime ili početkom proljeća u mješavinu treseta i pijeska, gdje će sjeme pri temperaturi od 20°C proklijati u periodu od dva tjedna. Dalje se uzgajaju u uvjetima staklenika pri optimalnoj temperaturi od 24°C, kako bi dobili što bolje razvijene i zdrave biljke. Odrasle biljke mogu se razmnožiti bazalnim reznicama ili dijeljenjem busena u kasno ljeto ili u ranu jesen. Tako razmnožene biljke prezimljavaju u stakleniku.

Nametnici i bolesti

Biljke treba redovno kontrolirati kako bi se na vrijeme uočila pojava štetnika kao što su biljne uši, trips ili pauci te primijeniti odgovarajući insekticid. Od biljnih bolesti može se pojaviti siva plijesan, trulež donjeg dijela stabljike ili korijena kao i pjegavost listova (naročito pri uzgoju u staklenicima i pri prevelikoj vlažnosti supstrata u kojem biljke rastu). Inače je ova biljka dosta otporna kada se uzgaja na otvorenom pa se može preporučiti za sadnju i početnicima.

Kategorije
Vrtno bilje

Geofite neotporne na niske temperature

Naziv geofita koristi se za sve one vrste koje imaju podzemnu stabljiku. Postoje tri tipa podzemnih stabljika kojima se takve vrste razmnožavaju: lukovica, gomolj i podanak. Geofite se često nazivaju i lukovičaste vrste što nije u potpunosti točno budući da je lukovica samo jedan od tipova podzemnih stabljika te samo neke vrste, poput tulipana ili šafrana imaju lukovicu kao podzemnu stabljiku.

Prema vremenu sadnje geofite dijelimo u dvije skupine: geofite otporne na zimu i one neotporne na zimu. U prvu skupinu ubrajaju se vrlo popularne vrste, poput tulipana, šafrana, sunovrata, đurđica, zumbula, presličice, perunika, ljiljana, kockavice i vrtne anemone. Navedene vrste sade se u jesenskim mjesecima, od rujna do studenog. Tijekom jeseni razviju korijenov sustav, prezime te cvatu u proljeće. Za razliku od takvih, otpornih vrsta, postoje i one čiji nadzemni i podzemni organi ne mogu preživjeti na niskim temperaturama. U tu skupinu ubrajamo: gomoljaste begonije, kane, dalije, gladiole i žabnjake. Navedene vrste kao podzemnu stabljiku imaju gomolje kojima se razmnožavaju. Kako bi što duže mogli uživati u ljepoti ovih vrsta potrebno je pravilno postupati s gomoljima. Naime, na kraju sezone gomolje je potrebno izvaditi iz tla ili supstrata, osušiti ih i čuvati na niskoj temperaturi tijekom zime. Tako pripremljeni gomolji spremni su za ponovnu sadnju u proljeće. Prednost takvog uzgoja je u tome što iste vrste možemo svake sezone saditi na drugo mjesto, ovisno o vlastitim željama, ali poštujući potrebe biljaka za svjetlošću i vlagom. Sve navedene vrste sade se u proljeće, kada prođe opasnost od mraza, a cvatu tijekom ljetnih mjeseci.

Gomoljasta begonija (Begonia tuberhybrida)

Ova dekorativna vrsta, podrijetlom iz Bolivije, Perua i Ekvadora, stvara gomolje okruglastog oblika. S gornje strane gomolja uočavaju se sitna okca iz kojih će se razviti stabljika, a s donje strane gomolj je prekriveni sitnim žilicama iz kojih će se razviti korijen. Gomolji se sade u proljeće u supstrat bogat humusom. Begonija je vrlo dekorativna vrsta, neki je čak nazivaju i kraljicom vrta upravo radi prekrasnih cvatova, a  posebno je prikladna za sadnju u balkonske sandučiće ili viseće posude. Begonijama odgovaraju umjereno osunčana mjesta te umjerena, ali stalna vlaga u supstratu. Tijekom rasta potrebna je redovita prihrana. U povoljnim uvjetima razvija se mesnata stabljika, a potom i grozdasti cvatovi s cvjetovima crvene, ružičaste, žute ili bijele boje. Begonija cvate neprekidno od svibnja do listopada. Na tržištu postoji mnogo različitih sorta. Razlikujemo krupnocvjetne, mnogocvjetne sa krupnim i sitnim cvjetovima te viseće gomoljaste begonije. Kako bi uživali u cvatnji i slijedeće sezone potrebno je od sredine rujna smanjiti zalijevanje, a nakon prvog mraza podrezati stabljike, izvaditi gomolje iz supstrata i ostaviti ih da se osuše. Gomolji prezimljavaju u sanducima napunjenim suhim supstratom ili tresetom pri 5°C.

Dalija (Dahlia variabilis)

Ova vrlo popularna vrsta potječe iz Srednje Amerike gdje je prirodno rasprostranjena u visokim planinama. U Europu prvi gomolji stigli su u 18. stoljeću te je dalija, zbog jestivih gomolja smatrana povrćem, no ubrzo je postala vrlo popularna vrtna biljka čija je popularnost i danas postojana. U vrtovima prikladna je za sadnju na cvjetne gredice, ali i kao vrsta za rez. Kao ukrasna vrsta uzgaja se u raznim oblicima koji se razlikuju prema visini rasta te izgledu i boji cvata. Razlikujemo mnogo različitih oblika, a najpoznatije su velikocvjetne dalije s punim cvatovima, pompon-dalije sa cvatovima loptastog oblika, patuljaste dalije visine do 40 cm jednostavnih cvatova, mignon-dalije niskog rasta, ujednačenih izboja koji završavaju jednostavnim cvatom te kaktus dalije sa cvatovima koji imaju duge cjevaste latice. Prema krupnoći cvata razlikujemo krupnocvjetne, jednostavne i sitnocvjetne dalije. Vrijeme cvatnje je od srpnja, pa do prvih mrazeva. Prilikom odabira sorte treba obratiti pažnju na visinu jer dalije mogu postići visini do 150 cm. Osim toga, važno je i mjesto sadnje. Dalije uspijevaju na dobro odvodnjenom tlu te sunčanom položaju. Na kraju sezone iz tla se vade gomolji, a nadzemni se dio prikraćuje na 10 cm iznad gomolja. Gomolji se suše te čuvaju na temperaturi oko 5°C do proljeća kada kreće nova vegetacijska sezona.

Kana (Canna)

Kana je vrlo česta vrsta na javnim površinama gdje se sadi radi svojih dekorativnim jarkocrvenih cvjetova. Na javnim površinama sade se uglavnom visokorastuće sorte koje dosegnu visinu stabljike 80 do 140 cm. Za vrtove su ipak prikladnije niske sorte visine 50 do 60 cm koje stvaraju cvjetove ružičaste, crvene i žute boje. Postoje još i sorte crvenih listova. Glavna dekorativna vrijednost ove vrste su krupni, asimetrični cvjetovi raznih boja koji se razvijaju sve do prvih mrazeva. Nakon prvih mrazeva kana se vadi, nadzemni dio se odreže 10 cm iznad podanka te se podanci suše, kako tijekom prezimljavanja ne bi istrunuli. Podanci se čuvaju na suhom mjestu do ožujka. U ožujku podanci se dijele tako da na svakom ostanu dva do tri pupa te se tako podijeljeni sade u rastresit supstrat i čuvaju na 15°C. Nakon umjerenog zalijevanja razviti će se novi izboji. Kada izboji narastu 20 cm presađuju se u veće posude, a u svibnju na otvoreno gdje će početkom srpnja razviti i prve cvjetove. Nedostatak kane je u tome što nije otporna vrsta, stoga ju je prije sadnje potrebno potaknuti na razvoj mladih izboja u zatvorenom, a tek kada prođe opasnost od mrazeva može se saditi na otvoreno.

Gladiole (Gladiolus)

Gladiole su vrlo popularne vrtne biljke koje se najčešće koriste kao vrsta za rez. Krase ih uspravna stabljika, tanki listovi u obliku mača te predivni dugi cvatovi u gotovo svim bojama. Uzgajaju se radi predivnih jednostavnih cvatova u obliku klasa duljine do 60 cm. Cvjetovi se pojavljuju u gotovo svim bojama, a prema vremenu cvatnje dijelimo ih na rane, srednje rane i kasnocvatuće sorte. Odnosno, mogli bismo reći da vrijeme cvjetanja traje od travnja, pa sve do rujna, ovisno o sorti. Glavni nedostatak jest vrijeme trajanja cvatnja. Naime, cvjetanje jednog cvata ne traje dulje od dva tjedna. Ipak, gladiole svojim bojama unose razigranost i živost u svaki vrt. Najpopularniji su velikocvjetni hibridi koji se sade u proljeće za cvatnju u ljetnim mjesecima koji sezonu završavaju u listopadu prije mrazeva. Gladiole vole osunčane položaje te dobro drenirana tla. Kada sezona završi gomolji se vade, suše, a tijekom zimskih mjeseci čuvaju na temperaturi oko 5°C i ponovo sade slijedeće proljeće.

Žabnjaci (Ranunculus asiaticus)

Žabnjaci u našem području nisu toliko popularna vrsta za sadnju u vrtovima, ali svakako to zaslužuju biti. Više se koriste kao vrsta za rezano cvijeće jer dugo traju u vodi. Visina stabljike je 20 do 30 cm, a na vrhu je smješten glavičasti cvijet raznih boja, bijele, žute, crvene ili ružičaste. Gomolji se sade u proljeće, a cvate od svibnja, pa do prvih mrazeva. Stoga je ova vrsta vrlo prikladna za sadnju na cvjetnim gredicama. Nakon prvih mrazeva gomolje je potrebno izvaditi, osušiti i do proljeća čuvati na suhom mjestu.

Kategorije
Vrtno bilje

Biljne vrste dekorativnih listova

Cvatuće vrste pažnju plijene oblikom, veličinom ili bojom cvjetova te najčešće atraktivno djeluju samo u trenutku cvatnje. Međutim, osim cvjetova dekorativni mogu biti i listovi. Biljne vrste koje se uzgajaju radi listova atraktivne su tijekom cijele godine te se odlično nadopunjuju sa cvjetnicama naglašavajući njihovu ljepotu. Biljne vrste navedene i opisane u ovom članku prikladne su za svaki vrt jer imaju široku primjenu. Mogu se uzgajati na gredicama u kombinaciji s drugim vrstama,  ili na malim površinama u ukrasnim posudama, a pojedine biljne vrste mogu se saditi pojedinačno kao samostalni element u vrtu.

Peteljkasto smilje (Helichrysum petiolare) puzajuća je trajnica koja se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja vrsta zbog osjetljivosti na mraz. Prikladna je za uzgoj u posudama na otvorenom, ali onda kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Dekorativna vrijednost ove vrste su ovalni, srebrnkasto-zeleni listovi. Kultivar „Limelight“ ima žućkasto-zelene listove. Radi svoje visine od samo 30 cm i dekorativnih listova lako se može kombinirati s raznim cvatućim vrstama.

Ukrasna kopriva (Coleus) zeljasta je vrsta koja se prvenstveno uzgaja radi jarko obojenih listova. Na tržištu se nude kultivari sa crvenožutim, zelenožutim, crvenosmeđim listovima itd., te kultivari glatkih ili nazubljenih rubova listova. Prikladna je za uzgoj u ukrasnim posudama ili gredicama. U našim krajevima ova se vrsta uzgaja kao jednogodišnja vrsta, a uzgoj na otvorenom počinje kada prođe opasnost od mrazeva.

Bijelopustenasti staračac (Senecio cineraria) u našim se krajevima uzgaja kao jednogodišnja kultura te se vrlo često kombinira s ostalim jednoljetnicama, poput vatrene kadulje (Salvia splendens). Ovu vrstu prepoznatljivom čine izrazito srebrnkasti, gotovo bijeli duboko urezani listovi. Budući da su glavna dekorativna vrijednost listovi, preporučljivo je otkidati cvjetne pupove čim se pojave.

Hosta ili funkija (Hosta) vrlo je popularna trajnica prikladna za uzgoj u posudama ili na polusjenovitim gredicama. Ovu vrstu krase srcoliki listovi izražene nervature koja se uspješno kombinira s drugim vrstama ili se uzgaja samostalno. Uglavnom se uzgaja radi listova, ali hosta ima i dekorativne cvatove. Od srpnja do rujna pojavljuju se bijeli ili blijedoružićasti grozdasti cvatovi nenametljiva mirisa koji prerastaju visinu biljke. Na tržištu postoje brojni kultivari različitih nijansi zelenih i žutih listova. Veliki problem kod uzgoja hosti su puževi koji mogu biljke potpuno uništiti.

Kurika (Euonymus fortunei) vazdazeleni je grm. Ovisno o kultivaru, može biti uspravnog ili polegnutog rasta. Osim samog izgleda biljke, dekorativi su i ovalni listovi u različitim nijansama zelene, žute i crvene boje. Popularni kultivar „Emerald`n`Gold“ polegnutog je rasta stoga je prikladan kao pokrivač tla. Ova vrsta voli sunčane položaje, a prikladna je za uzgoj u ukrasnim posudama ili na gredicama.

Juka (Yucca filamentosa) je biljna vrsta zanimljiva izgleda te se upravo iz tog razloga često sadi samostalno. Naime, ova vrsta nema dugačku stabljiku već oblikuje rozetu tankih uspravnih listova. Kultivar „Bright Edge“ ima listove obrubljene širokom žutom prugom. Osim listova, ovu vrstu krase i  zvonasti bijeli cvjetovi koji se pojavljuju u kolovozu.

Aukuba (Aucuba japonica var. „Variegata“) vazdazeleni je grm atraktivan tijekom cijele sezone. Atraktivnosti doprinose dugi kožasti listovi prekriveni žućkastim mrljama. Ova vrsta vrlo je jednostavna za uzgoj, a može se čak uzgajati i u posudama jer se lako oblikuje. Jednako dobro podnosi otvorene sunčane kao i sjenovite položaje te niske temperature. Kod ove vrste treba naglasiti da postoje muške i ženske biljke što znači da se plodovi – crvene bobice, javljaju u jesenskim mjesecima samo na ženskim biljkama.

Božikovina (Ilex aquifolium) vrlo je popularan vazdazeleni grm dekorativnih listova i plodova. Jednako kao i kod aukube, razlikujemo muške i ženske biljke. Ženske biljke nose crvene bobice koje ostaju na granama cijelu zimu. Božikovina ima kožaste, po rubu  nazubljene listove. Na tržištu se mogu pronaći brojni kultivari božikovine šarenih listova u različitim nijansama žute, srebrne i zelene boje. Neki od kultivara su „Variegata“, „Argenteomarginata“, „Ferox Variegata“. Božikovina ima široku primjenu. Pogodna je za sadnju pojedinačno ili u skupinama te kao živica, ali može se uzgajati i u ukrasnim posudama oblikovana kao stabalce.

Dlanastolisni javor (Acer palmatum) listopadno je stabalce duboko urezanih dlanasto sastavljenih listova. Ova vrsta dekorativna je zbog listova, ali i samog izgleda stabla. Može se saditi pojedinačno ili u skupinama.  Kultivar „Atropurpureum“ ima tamne crvene listove, dok je kultivar „Gamet“ visine do 2 metra s prepoznatljivim ljubičastocrvenim listovima. Kultivari niskog rasta pogodni su za uzgoj u ukrasnim posudama.

Japanska aralija (Fatsia japonica) dugovječni je vazdazeleni grm sporog rasta. Ovu vrstu karakteriziraju krupni, kožasti listovi dlanastog oblika. Kultivar „Variegata“ odlikuje se listovima žućkastog obruba. U jesenskim mjesecima pojavljuju se kuglasti cvatovi. Ova vrsta vrlo je jednostavna za uzgoj te nema nekih posebnih zahtjeva prema tlu. Najbolje joj odgovaraju polusjenoviti položaji. Vrlo efektno djeluje u ukrasnim posudama.

Kategorije
Vrtno bilje

Solanum i Ipomoea

U prošla 2 broja pisao sam vam o velikoj suši koja je uništila gotovo svu ljetinu, kako u Dalmaciji tako i u Slavoniji. Krajem rujna stigle su prve oborine koje su za većinu kultura došle prekasno.

Nevjerovatno je sa koliko vode raspolažemo u Hrvatskoj, a naša su polja u 21. stoljeću bez vode! U Kaštelima, gdje imam polje, većina bunara koja su do 35m dubine osušila su se. Svaki drugi dan donosio sam po 400 l vode u kantama da bih sačuvao voćke da se ne posuše. Uspio sam jedva sačuvati mlade sadnice voćaka i maslina, a spasonosna kiša je stigla krajem rujna. Masline su se preporodile. Onako male, jadne, smežurane, jedva žive, počele su bile i opadati, dočekale su dar s neba. Nakon samo nekoliko dana padom druge kiše tako su se lijepo napile i zaoblile,da je nevjerovatno. Grane na stablima su se objesile pod težinom ploda. Upravo ovih dana počela je berba i prerada istih. Cijelo ljeto mirovale su bez vode, a sada su odjednom počele i rasti, kao da je proljeće, što mi baš i nije drago jer dolazi hladni period, a one su davno trebale mirovati.

Sve povrtnice koje su još bile žive tada, također naglo počimaju rasti kao i trava i ostali korov. U 15 dana se sve zazelenilo i od pustinje polje postaje zelena oaza. Nevjerovatno koliko znači jedna obilna kiša naspram zalijevanja i zalijevanja vodom iz vodovoda i takorekoć nikakvih rezultata. Neusporedivo…

Tu su i moje cvjetnice i trajne biljke koje se naglo obnavljaju, rastu i cvatu kao da je sredina proljeća. Tu ima ružmarina, lavande, plumbaga, ruža, sirijskih hibiskusa, jako puno ljetnica, a posebno moram spomenuti solanum rantoneti. Od jadne šugave biljke odjednom se pretvara u prekrasan grm prepun plavo-ljubičastih cvjetova. Kad sam ga već spomenuo, nešto ću vam više napisati o njemu.

SOLANUM  RANTONETI  ili kod nas poznat kao krumpirov grm, raste veoma brzo, za 2-3 godine razvije se kao malo stabalce (ako ga tako režemo) ili učestalije i prirodnije kao grm visine 2-4 m, a obujma i do 4-5 m. Naravno, ovakve gabarite može imati zasađen u zemlji, u priobalju i otocima jer hladnoću i minuse ne podnosi. Prošle zime mi se smrzao i obnovio iz zemlje ponovno. Međutim, tu ima jedna nepoznanica koju ja ne mogu shvatiti; grane koje su bile kao vodilice, glavne grane ili bolje rečeno deblo, ostale su bez kore koja se odvojila nakon smrzavanja. Na tim istim granama bez kore na 2 m visine ponovno se razvila krošnja sa granjem i cvijetovima na istim?!?! Identičan slučaj imao sam  i prije 10-ak godina kada je bila oštra zima, a moj azorski jasmin ostane također bez kore koja smrzne od leda. Interesantno je i to da se kasnije obnovio, rastao, bez obzira što mu je cijela kora na granama smrzla i oljuštila se. Dio grana je obnovio koru ali ne u potpunosti.

Solanum rantoneti raste vrlo brzo, kao što sam napisao prije, tako da ga treba zaista dosta pincirati (zakidati vrhove) da bi dobili grmastu biljku. Kada ga kupite, ako je uvozna biljka, tretiran je retardatima da bude malen i grmast, prepun cvijeta. Trebati će mu otprilike 2 godine da bi počeo normalno rasti. Ako ste ga kupili kod naših proizvođača, odmah će rasti rapidno jer nisu korištena sredstva za sprječavanje rasta. Režemo ga uvijek po malo i u toku vegetacije da bi ga oblikovali po želji. U toplim prijedjelima cvate non-stop preko cijele godine, pogotovo biljke stare preko tri godine. Debele jake mladice (vodenjaci) uvijek prikraćujte da bi potakli što veću granatost. Obožava sunčane pozicije. Ako je u loncu, obavezno, ako je moguće, lonac zaklonite od izravnog sunca da mu žilni sistem ne gori. Vrlo lako se razmnožava zelenim i zrelim reznicama u svako doba godine. Postoji u ljubičasto-plavoj i bijeloj boji cvijeta.

Još jedna biljka koja je podivljala otkako je pala kiša je IPOMOEA, također ljubičasto-plava biljka penjačica, odnosno trajni slak koji nema sjemena. Njegove grančice mogu doseći i do 15m visine. Ukoliko se nađe na zemlji vrlo lako se zakorjenjuje i hvata za tlo, jer ispod svakog pazuha lista ima izboje korjenčića, te zato i tako rapidno raste, budući da u tom slučaju biljka ne ovisi o glavnom korijenu. Na taj način ga se vrlo jednostavno može razmnožiti.

Cvatnja mu je obilata a cvjetovi traju do kasnog popodneva, pa čak i do noći. Sada, u ovome periodu, cvjetovi ostaju na biljci i sutradan, ali promijene boju, ne budu onako intenzivno ljubičasti, malo blijeđi… Vrlo rado ću vam ga preporučiti, ali zapamtite da ga treba obuzdavati jer kada bi ga prepustili sebi samome prekrio bi vam cijeli vrt, puzajući po tlu…

Srdačan pozdrav i sve vam cvalo…

Kategorije
Vrtno bilje

Trajnice u vrtu

Trajnice su biljke koje svoju zrelost dostižu kroz najmanje dvije sezone. Njihov dobar odabir vrlo brzo stvara na zasađenoj površini finu teksturu i sklad boja, listova i cvjetova koji će privlačiti poglede mjesecima. Mogu se saditi kao pojedinačne, soliterne biljke, grupirati u cvjetne obrube ili gredice ili posaditi među grmove, jednogodišnje i dvogodišnje biljke u mješovitim cvjetnim gredicama.

Točna definicija trajnica je da su to biljke koje žive dvije ili više godina i kao odrasle, potpuno razvijene biljke, cvatu svake godine. Trajnice su vjerojatno najraznolikija grupa biljaka koja pokazuje veliku raznolikost oblika, formi, boja, teksture i mirisa koji uvjetuju njihov odabir pri sadnji i oblikovanju površina gdje ih želimo posaditi. Jako se razlikuju i po visini. Tako ima trajnica koje su puzave biljke i služe kao pokrivačice tla pa sve do vrlo visokih vrsta koje dosežu visinu i do 2,5 m i više (Rheum palmatum – rabarbara). Trajnice izrazito obojenih listova mogu unijeti kontrast u dominantno zelenilo okolnih biljaka ističući tako strukturalnu formu ostalih biljaka. Mogući izbor je na primjer sjajno tamnozeleno lišće akantusa, purpurno lišće nekih hibrida kana, šareno lišće kultivara hoste ili srebrno lišće Onoporduma (Ukrasni čičak), Stachysa ili Senecia. Poneke trajnice neobičnog oblika, teksture listova ili cvjetova mogu se koristiti kao element koji će privlačiti pažnju, tj. kao glavne biljke u pojedinom djelu vrta. Isto tako i cvjetovi trajnica jako variraju po boji, obliku, veličini i formi, omogućujući vrtlarima beskrajne mogućnosti kontrastnog, komplementarnog ili jednobojnog sađenja biljaka. Isto tako dobro grupiranje cvatućih trajnica prema obliku cvatova može stvoriti zanimljive oblike i strukture, npr. štitasti, horizontalni cvatovi stolisnika (Achillea) i visoki, šiljasti cvatovi lupinusa. Popularne mirisne trajnice također su neizostavni element vrta koji privlači pčele i leptire, a uključuje vrste kao što su neke vrste klematisa, Hemerocalis, Nicotiana, plamenac i verbena. Mnoge pak trajnice ostaju privlačne i u jesen i zimi. Na primjer, cvatovi biljke Sedum spectabile, koju zovu još i ledena biljka, a koja ljeti cvate prekrasnim crvenim cvjetovima skupljenim u štitaste cvasti i zimi ostaje atraktivna jer na njoj ostaju njezine cvjetne stapke i sjemene glavice.

Cvjetne gredice posađene trajnicama obično sadrže biljke koje cvatu u proljeće, ljeto kao i one koje cvatu u jesen. U cvjetne obrube danas se obično sadi skromniji broj biljaka, ali pažljivo izabranih prema boji cvjetova, ali i listova, kao i prema njihovoj teksturi i građi. Pri tom neki vrtlari preferiraju sadnju biljaka u redove prema visini, tako da su najniže biljke naprijed, a više otraga, dok drugi sade zajedno biljke različite visine, ali se ipak one niže sade ispred onih viših.

Trajnice uvijek sadite u pažljivo pripremljenu zemlju, duboko prekopanu, prihranjenu i očišćenu od korova jer će biljke na njoj rasti cijeli niz godina. Trajnice se obično sade u proljeće ili jesen. Prostor oko njih redovno plijevite i redovno zalijevajte mlade biljke, sve dok se potpuno ne razviju. Odrasle trajnice ne treba tako često zalijevati, osim za vrijeme dužih sušnih perioda. Najbolje ih je prihraniti jednom godišnje s kompleksnim, sporootpuštajućim gnojivom i to je najbolje obaviti u rano proljeće nakon kiše.

Mnogim trajnicama, koje u proljeće potjeraju dugačke izdanke, treba kada dosegnu trećinu svoje pune visine odstraniti sve slabije izdanke kako bi preostali jači izdanci donijeli što ljepše i krupnije cvjetove (ivančice, kokotac, plamenac). Visokim biljkama treba na vrijeme osigurati potpornje, a ocvale cvjetne glavice treba redovno otkidati kako bi produžili cvatnju. U jesen, treba odrezati izdanke sve do baze, ukloniti mrtve i osušene djelove kao i korov, ostavljajući gredicu urednu preko zime.

Trajnice osjetljive na niske zimske temperature zaštitite pokrovom od smrekovih grančica ili nekim umjetnim materijalom. U proljeće, kada je zemlja vlažna, treba dodati malč ili organske tvari kao što je kompost ili mljevena kora drveta. Previše narasle trajnice mogu se svakih tri do pet godina podijeliti i rasaditi.

Geum

Vrlo otporna trajnica iz porodice Rosaceae, koja tvori jastučaste, niske grmove koji cvatu od kasnog proljeća do kasnog ljeta prekrasnim cvjetovima ciglastocrvene, žute, krem, narančaste, roze ili crvene boje. Biljka ovisno o vrsti naraste u visinu 15 – 60 cm. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem biljke u jesen ili proljeće. Voli plodnu, dobro dreniranu zemlju i sunčani položaj. Ne voli puno vlage zimi.

Alyssum saxatil

Vrlo otporna, trajno zelena biljka iz porodice štitarki (Cruciferae), koja cvate u kasno proljeće i rano ljeto. Uzgaja se zbog svojih bijelih ili žutih, gustih cvatova sitnih, bijelih ili žutih cvjetića koji su često i mirisni. Pogodna je za uzgoj na kamenjarima, kamenim zidovima ili u prednjem dijelu miješanih cvjetnih obruba. Traži srednje plodno, dobro drenirano tlo i sunčani položaj. Nakon cvatnje biljku treba lagano podrezati da se održi kompaktni izgled biljke. Razmnožava se sjemenom u jesen (hladna, zaštićena gredica) ili proljeće ili zelenim reznicama u rano ljeto.

Dicentra (Srdašca)

Ova zanimljiva biljka, visećih cvjetova nalik na mala srdašca bila je česta i omiljena biljka i u vrtovima naših baka, a zbog svog romantičnog izgleda i danas se često sadi u vrtovima. Ova trajnica spada u porodicu Papaveraceae, a ovisno o vrsti pod zemljom nalazimo rizom ili gomolj. Cvjetovi isto tako ovisno o vrsti mogu biti bijele (D. spectabilis f. alba), roze (D. spectabilis), tamnocrvene, purpurne ili žute boje (D. Scandens – penjačica koja može imati i purpurne ili roskaste cvjetove). Biljke, ovisno o vrsti narastu od 30 – 150 cm u visinu. Dobro rastu u vlažnoj, plodnoj zemlji, bogatoj humusom, neutralne do alkalne reakcije i u laganoj polusjeni. Neke vrste su pogodne za sadnju u šumarcima ili u cvjetnim obrubima, a manje vrste za sadnju u kamenjarima ili alpinarijima. Kao trajnica u vrtu je vrlo zahvalna jer na istom mjestu može ostati i više od jednog desetljeća. Dobro će uspjevati i u većoj žardinjeri. Razmnožava se diobom rizoma, najbolje početkom ožujka prije tjeranja izbojaka, tako da svaki dio ima vidljivi izboj na sebi. Pripazite pri sadnji da rizome ne posadite preduboko jer tada biljka možda neće cvasti.

Aubrieta / Aubretia

Trajno zelena, niska trajnica iz porodice štitarki koja poput jastuka ili tepiha prekriva površinu na kojoj raste te služi i kao pokrivačica tla na sunčanim položajima. Pogodna je i za sadnju u kamenjarima. Cvate vrlo obilno u proljeće cvjetovima ružičaste, crvene, purpurne ili ljubičaste boje. Traži umjereno plodno, dobro drenirano tlo, neutralne ili alkalne reakcije. Nakon cvatnje cvjetne grančice treba odrezati kako bi se održala kompaktnost biljke. Razmnožava se sjemenom u jesen i proljeće ili reznicama početkom ili sredinom ljeta. Dioba biljke u jesen daje manje uspjeha od ožiljavanja reznica ljeti.

Aquilegia (Pakujac, kolumbina)

Pakujac je trajnica iz porodice Ranunculaceae ili žabnjaka koja se uzgaja zbog svojih posebnih prekrasnih cvjetova zvonastog oblika. Danas postoje brojni hibridi s velikom raznolikošću oblika i boje cvjetova. Neke niže vrste pogodne su za sadnju u kamenjare i traže dobro drenirano tlo (A. Jonessi, A. Saximontana), dok su druge, više vrste vrlo atraktivne na cvjetnim gredicama, na cvjetnim obrubima ili u šumarcima. Traže plodnu, dobro dreniranu zemlju i sunčani ili polusjenoviti položaj. Razmnožavaju se sijanjem sjemena na hladnu gredicu čim sjeme dozori ili u proljeće. Zasijavaju se i same na mjestima na kojima rastu. Sjemenu alpskih sorti treba i do dvije godine da bi proklijalo. Razmnožiti ih možemo i dijeljenjem odraslih biljaka u proljeće što treba obaviti vrlo pažljivo jer se sporo oporavljaju zbog oštećenja korijena. Ovisno o vrsti narastu od 10 cm (A. flabellata var. pumila) do 90 cm (A. longissima) u visinu.

Iberis sempervirens

Trajno zeleni polugrm iz porodice Cruciferae, visine do 30 cm s tamnozelenim listićima i bijelim cvjetovima skupljenim u cvasti. Vrlo je otporan na niske zimske temperature, raste u srednje plodnom, vlažnom, dobro dreniranom tlu, neutralne do alkalne reakcije. Pogodan je za sadnju u kamenjare i na kamene zidove. Traži sunčani položaj, a nakon cvatnje treba ga prikratiti kako bi zadržao  kompaktni izgled. Razmnožava se sjemenom ili reznicama u kasno proljeće ili ljeto.

Centaurea (Različak)

Na slici je vrsta C. montana, trajnica roda različaka koja traži dobro drenirano, vlažno tlo, pogodna za sadnju u kamenjare. Naraste u visinu do 45 cm, a razmnožava se diobom rizoma zimi ili sijanjem sjemena u kasno ljeto. Ostale vrste ovog roda koje su osjetljive na hladnoću uzgajaju se kao jednogodišnje biljke i siju se u rano proljeće na hladne, zaštićene gredice. Sve vrste ovog roda privlačne su pčelama i leptirima.

Phlox (Plamenac)

Trajne vrste jastučastih formi niskih plamenaca (por. Polemoniaceae), sa svojim sitnim lijepim cvjetovima koji cvatu u proljeće i trajno zelenim listovima vrlo su dekorativni ukras vrta tijekom cijele godine. Za rast im je potrebna srednje plodna, dobro drenirana zemlja i sunčani položaj, za razliku od viših i visokih vrsta plamenaca koji traže plodniju zemlju i djelomično sjenoviti položaj. Razmnožavaju se reznicama izdanaka koji ne nose cvjetove u proljeće. Isto tako mogu se od matične biljke odvojiti ukorijenjeni dijelovi puzave stabljike u proljeće ili u ranu jesen.

Iris germanica (Vrtna perunika)

Spada u bradate perunike s podzemnim rizomom (por. Iridaceae). Malo je dugogodišnjih vrsta ovoga roda koje su tako dekorativne, a tako se lako uzgajaju. Danas postoje mnogobrojni varijeteti s cvjetnim stapkama dugi i preko 150 cm i vrlo velikim cvjetovima raznih boja. Cvatu od kraja travnja do lipnja. Svaki aktivni rizom potjera nekoliko novih izdanaka svake godine pa se na taj način ova biljka vrlo brzo širi. Za dobar rast, pošto dugi niz godina mogu rasti na istom mjestu, trebaju plodnu, dobro dreniranu, neutralnu do lagano kiselu zemlju i puno sunca. Razmnožavaju se dijeljenjem rizoma od sredine ljeta do rane jeseni.

Kategorije
Vrtno bilje

Trajnice koje će vam uljepšati proljeće

Na spomen proljeća, prvo će vam napamet pasti jaglaci, šafrani, narcise, tulipani, ali ne čini jedna lasta proljeće, pa tako ni lukovice. Mnogo je drugih vrsta jednogodišnjeg, a osobito višegodišnjih vrsta (trajnica), koje svojim cvjetovima čine proljeće upravo tako lijepim kakvo je. Prednost trajnica nad drugim vrstama je u tome što ne zahtijevaju mnogo pozornosti i brige. Prije njihove sadnje, koja se može obaviti u proljeće ili jesen, valja dobro pripremiti tlo. Ukoliko ste ga tijekom jeseni preštihali, sada gredice treba prekopati i poravnati grabljicama, tek na tako pripremljenu zemlju možete saditi biljke. Razmak između biljaka treba prilagoditi svakoj vrsti posebno, one većeg kabitusa zahtijevaju veći razmak, dok će između manjih biljaka razmak biti nešto manji, ali treba paziti da se prilikom sadnje bujnih vrsta ne pretjera s brojem zasađenih biljaka. Nakon sadnje trajnice se vrlo jednostavno održavaju. Zalijevati ih treba tek za vrijeme jakih suša, tijekom cvatnje treba uklanjati ocvale cvjetove, a plijevljenje i okopavanje potrebno je samo dok trajnice ne pokriju zemlju na mjestima gdje rastu.
U proljeće ćete najprije zamijetiti prekrasne male mirisne cvjetove ljubičica, a potom i ostalih vrsta, koje će gredicama podariti živost. Iako se trajnice uglavnom sade na gredice, u nekoj vlastitoj kreaciji možete ih koristiti i za ukrašavanju balkona i terasa. Evo nekoliko trajnica koje će vam zasigurno uljepšati ne samo ovo proljeće već i mnoga nadolazeća ako ih samo zasadite u svom vrtu.

Ljubičica (Viola odorata)

Ova trajnica mirisnih cvjetova dobro je poznata od davnih vremena. Spominje se još u grčkoj i rimskoj mitologiji, a u obje je vezana za glavna božanstva – Zeusa odnosno Jupitera. Ljubičica svoje mjesto ima i u kršćanskoj ikonografiji gdje se veže za djevicu Mariju i sv. Valentina. Iako se uzgaja od davnina, procvat doživljava tijekom 19. st., kada se diljem Europe uzgajaju stari, ali stvaraju novi kultivari većih i mirisnijih cvjetova. Iako je danas već pomalo zaboravljena vrsta, još je vrlo živahno rasla u vrtovima naših baka, i zato je i dalje treba sačuvati u vrtovima, a to uistinu nije teško jer jednom kada se ukorijeni, vrlo se teško riješiti ove biljke, a ponekad gotovo postane i korov. Ljubičica je jastučasta trajnica koju krase srcoliki listovi, a u proljeće je krase ljubičasti mirisni cvjetovi. Dobro uspijeva na polusjenovitim i sjenovitim ekspozicijama, kao i na svim vrstama tla, pa tako i na kiselim i teškim tlima na kojima uspijeva malo biljaka. Tijekom uzgoja nije joj potrebna osobita njega, zalijeva se po potrebi jedino u sušnim razdobljima. Što je kvalitetnija zemlja u koju je biljka zasađena, biljka će biti bujnija, a samim time i bogatija cvatnja. Razmnožiti je možete dijeljenjem u proljeće nakon cvatnje ili u jesen sjemenom, biljka cvate tek u drugoj godini pa prilikom uzgoja iz sjemena valja pričekati barem dvije godine do prve cvatnje. Koristiti je možete za popunjavanje prostora na gredicama, za stvaranje obruba puteljaka i gredica u vrtovima, a u prirodi ćete je naći uz rubove šuma ili putove.

Pahisandra (Pachysandra terminalis)

Trajnica je koja se diljem svijeta proširila iz Japana. Niskog je rasta pa doseže visinu od najviše 15 cm, zanimljiva nam je zbog atraktivnog zelenog sjajnog lisnatog tepiha, koji tvore njezini listovi. Uvijek se koristi kao pokrivačica tla, bilo samostalno ili u grupama. Biljka se vrlo lako sama širi vriježama i dijeljenjem. Vrlo je sporog rasta, dobro uspijeva u polusjeni, sjeni pa i u dubokoj hladovini, voli vlažna tla na kojima ne stoji suvišna voda, ali može podnijeti i povremenu sušu. Najbolje uspijeva na neutralnim ili blago lužnatim tlima. Biljke zasađene na sunčanim, kao i na suhima ili suviše vlažnim mjestima s lošom drenažom slabo i gotovo nikako ne uspijevaju, a to se vrlo brzo očituje u klorotičnom izgledu biljaka zasađenih na takvome mjestu. Razmnožava se ukorjenjivanjem korjenovih reznica, dijeljenjem ili odvajanje biljaka kćeri. Da bi zatvorila predviđeni dio vrta, zbog sporog rasta biljkama pahisandre trebat će i do tri godine. Tijekom jeseni i zime biljka odbaci dio listova, koje treba ostaviti na gredicama sve do proljeća. Treba ih ukloniti tek nakon kretanja vegetacije kako ne bi došlo do pucanja starih biljaka, od hladnoće te kako bi se stvorio prostor za rast mladih listova. Listovi pahisandre su srednje do tamnozelene boje, sjajni, gotovo voštani zimzeleni na vrhovima nazubljeni. Tijekom ožujka i travnja biljka cvate kremasto bijelim štitastim cvjetovima, koji iako su među prvim proljetnim cvjetnicama, nisu zanimljivi kao ukras. Od proljeća se biljka pomlađuje novim mladim svijetlozelenim izbojcima koji do zime postanu poludrvenasti. Pahisandra je zimzelena pokrivačica tla za masovnu ili grupnu sadnju na istočnoj ili sjevernoj strani zgrada ili u sjeni stabala ili nekih drugih objekata.

Gromotulja, rušeljka (Alyssum montanum)

Gromotulja je tipična europska planinska vrsta, u vrtove i suhozide proširila se s alpskih područja, gdje prirodno raste na vrlo siromašnim kamenitim tlima, pa ćete je možda susresti i pod nazivom kamenita trava. Ova biljka je još jedna od trajnica niskog rasta, visoka je svega 20 – 30 cm, a jedna biljka može pokriti površinu od 0.5 m². Listovi su joj ovalni sivo-zelene boje prekriveni dlačicama. Tijekom ranog proljeća krase je mnogobrojni žuti cvatovi koji izuzetno dugo cvatu od travnja pa sve do lipnja. Upravo njezina duga cvatnja čini je nezamjenjivom u uređenju suhozida i kamenjara, kao i ostalih gredica. Najbolje uspijeva na sunčanim, dobro dreniranim mjestima, na siromašnim uglavnom kamenitim i šljunčanim tlima. Razmnožiti se može sjemenom ili reznicama. Ukoliko se radi o čistim vrstama, biljke se razmnožavaju sjemenom, dok se sorte kako bi se sačuvale sve odlike iste razmnožavaju pomoću reznica. Razvija duboko korijenje koje biljci omogućava preživljavanje u sušnim razdobljima. Zbog vrlo bujnog rasta vrlo lako izmakne kontroli stoga ju  je potrebno redovito podrezivati. Kako bi ostala u zadanim okvirima, rezidba će ujedno omogućiti i zdraviji rast biljke. Možete je koristiti za uređenje suhozida i kamenjara, ali isto tako i za pokrivanje obronaka, ali i kao ispunu šupljina u popločenjima.

Gušarka (Arabis caucasica)

Gušarka je europska trajnica, koja oblikuje niske jastučaste kupove, koje tijekom proljeća krase mnogobrojni sitni ljubičasti ili ružičasti jednostruki cvjetovi. Pripada porodici krstašica (Brassicaceae), rodu Arabis  u kojem se nalazi veliki broj vrsta, a među njima je i hrvatska gušarka (Arabis croatica) koja je jedna od naših endemskih vrsta, a prirodna staništa hrvatske gušarke nalaze se na području Velebita. Osim u vrtovima uvriježene vrste A. caucasica, važno je istaknuti i vrstu A. alpina, koja se također koristi u uređenju vrtova. Gušarka je vrsta niskog rasta te joj visina ne prelazi 30 cm. Listovi su joj zimzeleni, sivo-zelene boje, formiraju prizemnu rozetu. Bijeli, ružičasti ili ljubičasti cvjetovi formiraju grozdaste cvatove. S obzirom na to da su medonosni, privlače pčele i leptire. Najintenzivnije cvate tijekom travnja i svibnja, no ovisno o temperaturama i dugotrajnosti zime može cvasti od ožujka do lipnja. Razmnožava se dijeljenjem ili reznicama dok se čiste vrste mogu razmnožavati i sjemenom. Najbolje uspijeva na sunčanim mjestima i siromašnom, ali dobro dreniranom kamenitom tlu. Prilikom uzgoja ne zahtijeva mnogo njege, kako vrlo bujno raste, nakon cvatnje je potrebno porezati stabljike da se ne bi pretjerano širila i potisnula druge vrste zasađene u blizini. Koristi se za uređenje kamenjara, suhozida, za obrubljivanje puteljaka ili gredica te kao pokrivač tla.

Plavi jastučac (Aubrieta deltoidea)

Plavi jastučac ili aubrieta je još jedna europska trajnica iz porodice krstašica (Brassicaceae), koja se zbog ljepote i bujne cvatnje proširila diljem svijeta, a kako se dogodi da zbog bujnog rasta ponekad „pobjegne“ iz vrtova u nekim je područjima postala korovna vrsta. To je zimzelena trajnica niskog habitusa, naraste svega do 15 cm u visinu. Sivozeleni listovi tvore mekane „jastučiće“ koji nas svakog proljeća iznova oduševljavaju „slapovima“ sitnih bijelih, ružičastih, crvenih, plavih ili ljubičastih cvjetova, koji gredice vrtova krase od travnja do lipnja. Najbolje uspijeva na sunčanim do polusjenovitim, vapnenim, hranjivim, propusnim tlima, no za razliku od drugih sličnih vrsta treba više vlage, osobito u sušnim ljetnim mjesecima. Iako se može razmnožiti reznicama i sjemenom, najlakši način razmnožavanja je dijeljenje u proljeće nakon cvatnje. Vrlo se brzo širi, pa je nakon cvatnje potrebno porezati izbojke kako bi se biljka zadržala na željenome mjestu. Koristi se za uređenje suhozida i kamenjara, za stvaranje rubova oko gredica, kao pokrivač tla na ravnim ili nagnutim terenima gdje teško uspijevaju druge vrste. Kako biste postigli što zanimljiviji izgled rubnih gredica, osobito onih pored puteljaka, prije aubriete, odnosno ukoliko je već posađena, između biljaka u jesen zasadite lukovice niskih narcisa ili tulipana po mogućnosti u kontrastnoj boji poput žute ukoliko imate aubrietu ljubičastih ili plavih cvjetova.

Bergenija (Bergenia cordifolia)

Bergenija je zasigurno jedna od dobro poznati trajnica na našim područjima, zbog ljepote listova i cvjetova koristila se kao ukras i u vrtovima naših baka. Ime je dobila po njemačkom botaničaru Karlu Augustu von Bergenu, a naziv cordifolia, znači srcoliki list, što doslovno i opisuje oblik njezinih listova. Trajnica je zimzelenih listova koja naraste 30-40 cm u visinu, dok u širinu naraste i do 60 cm. Iako su joj dimenzije znatno opsežnije od naprijed navedenih vrsta, njezina je prednost u tome što sporo raste pa se koristi za pokrivanje manjih površina. Listovi bergenije su oko 30 cm dugi i 15 cm široki glatki, kožasti, tijekom ljeta zeleno obojeni, dok tijekom zime poprime purpurnu boju. U rano proljeće biljku krase cvatovi koji dolaze na 15 cm visokim stapkama, a formiraju ih mali najčešće ružičasti cvjetovi, iako postoje i sorte s bijelim cvjetovima. Nije zahtjevna trajnica u pogledu vrste tla i položaja. Iako najbolje uspijeva na sunčanim ekspozicijama, jednako će dobro rasti i u polusjeni. Voli humusna, dobro propusna tla. Razmnožiti je možete u proljeće dijeljenjem. Poželjno je da nakon cvatnje uklonite ocvale cvjetove, kao i listove koji su se tijekom zime osušili. Koristi se kao pokrivač tla za manje površine, također i za uređenje sjenovitih mjesta, za obrubljivanje prilaznih putova te za uređenje gradskih zelenih površina gdje se vrlo često sadi oko raznih spomenika. Vrlo dobro se kombinira s hostom i papratima, a s obzirom na atraktivan izgled tijekom cijele godine, poželjno ju je saditi na vidljiva mjesta, kako bi zapela za oko slučajnim prolaznicima i očarala ih svojom ljepotom.

Sniježak (Iberis sempervirens)

Narodni naziv sniježak zaslužila je zbog prekrasnih bijelih cvjetova, koji čine gusti bijeli „sag“ pa se od travnja pa sve do lipnja čini kao da je vrt prekriven snijegom. Ova vrsta pripada porodici krstašica (Brassicaceae), te je kao i neke prethodne vrste krase sitni sivo-zeleni listovi, koji formiraju niske zelene jastučiće. U proljeće biljku krase sitni bijeli mirisni cvjetovi, koji skupljeni u štitac na biljci izgledaju kao male bijele kugle, a pojavljuju se od travnja pa sve do lipnja. Sniježak se može razmnožavati sjemenom koje se sije u proljeće ili reznicama koje treba uzeti nakon cvatnje. Najbolje uspijeva na siromašnim kamenitim tlima, a jednom kada se dobro ukorijeni dobro podnosi i sušu, veći problem mu može biti prezimjeti na tlima gdje se zadržava voda, takve biljke često brzo propadaju. S obzirom na to da se radi o biljci vrlo bujnoga raste, lako se širi pa ju je nakon cvatnje poželjno prikratiti kako se ne bi pretjerano proširila. Najčešće se koristi kao pokrivačica tla, za obrubljivanje gredica ili vrtnih puteljaka, te za popunjavanje pukotina suhozida, ali najljepše izgleda kada se posadi uz rubove zida, kojeg vrlo brzo obraste, i u proljeće ukrasi prekrasnim cvjetovima.

Kukurijek (Heleborus niger)

Kukurijek pripada porodici žabnjaka (Ranunculaceae), rodu Helleborus u kojem se nalazi veliki broj vrsta koje su rasprostranjene po cijelom svijetu, no najviše različitih vrsta ovoga roda nalazi se upravo na Balkanskom poluotoku, pa tako i gore navedena vrsta. Prošećete li u proljeće šumom možete vidjeti više vrsta iz ovog roda koje samoniklo rastu na našim područjima. Listovi kukurijeka su sastavljeni, tamnozeleni tijekom cijele godine, dolaze na 10 cm dugim stapkama, a već krajem zime i početkom proljeća, ponekad još ispod snijega na 10 – 15 cm dugim cvjetnim stapkama dolaze bijeli jednostavni peterolatični cvjetovi. Najlakše ga je razmnožiti dijeljenjem u proljeće nakon cvatnje. Vrlo dobro uspijeva na polusjenovitim i sjenovitim  mjestima u kvalitetnoj zemlji, osjetljiv je na pH vrijednost tla, pa čim tlo postane blago kiselo biljka slabije uspijeva, a za uspješan rast treba dosta vlage osobito tijekom sušnih ljetnih mjeseci. Jedna je od omiljenih trajnica, zbog zimzelenog lišća, kao i zbog lijepih velikih bijelih cvjetova, koji se osim kao ukras na gredicama mogu koristiti i za rez.  S obzirom na to da je ova vrsta kod nas na prirodnim staništima zaštićena, biljke koje nađete u prirodi tamo i ostavite, a vrtne gredice ukrasite biljkama kupljenim u vrtnim centrima. Cvjetove ove vrste često u rano proljeće možemo pronaći u prodaji na tržnicama, pa ukoliko se nađete u prilici, kupiti ga promislite gdje je ubrano.

Kategorije
Vrtno bilje

Ribes sanguineum (Cvatući ribiz)

U rod Ribes koji spada u porodicu Saxifragaceae, osim dobro znanih grmastih biljaka koje se uzgajaju zbog svojih ukusnih jestivih bobica, kao što su crni ribiz (Ribes nigrum), crveni ribiz (Ribes rubrum) i ogrozd (Ribes uva-crispa), spadaju i vrste koje se uzgajaju zbog njihovih lijepih cvjetova. Tu spada i Ribes sanguineum, krvavi ili, kako ga još zovu, cvatući ribiz čiji kultivari u proljeće cvatu bijelim (Ribes sanguineum “Tydeman´s White“), blijedo rozim (Ribes sanguineum “Brocklebankii“), roza crvenim (Ribes sanguineum “Atropurpureum“), tamno crvenim (Ribes sanguineum “King Edward VII“) ili crveno-bijelim cvjetovima (Ribes sanguineum “Pulborough Scarlet“). Cvjetovi su sakupljeni u grozdaste cvatove dužine 5 – 10 cm i cvatu dugo tijekom proljeća. Nakon cvatnje javljaju se okruglasti, plavo crni plodovi prekriveni maškom. Grane biljke rastu uspravno, nemaju trnja i obrasle su na 3 do 5 dijelova nazubljenim, aromatičnim listovima, dužine 5 – 10 cm. Biljka je porijeklom iz sjeverozapadne Amerike. Kultivari ove biljke dosežu visinu od 1,2 – 3 m. Grm na slici Ribes sanguineum „Atropurpureum“ doseže visinu od 2 m. Grmovi ribiza dobro rastu u umjereno plodnoj, dobro dreniranoj zemlji i na sunčanim položajima. Kultivar „Brocklebankii“ treba zaštitu od najjačeg podnevnog sunca zbog osjetljivih svjetložutih listova. Orezuju se, kao i svi ostali grmovi koji cvatu na granama prošlogodišnjeg prirasta, nakon cvatnje. Ocvali cvjetni izdanci skraćuju se do prvih jačih pupova ili do nižih ili bazalnih postranih izbojaka na istoj grani. Na formiranim, odraslim grmovima, svake godine treba odstraniti 1/4 – 1/5 starih izbojaka koje odrežemo sve do razine zemlje. Time se potiče rast zamjenskih grana i pomlađuje se biljka. Grmovima koji se uzgajaju uz zid kuće odstranjuju se sve grane koje rastu prema van ili u smjeru zida, a ocvale grane osnovnog okvira biljke skraćuju se na 2 – 4 pupa. Grmove ribiza mogu napasti biljne uši i razne gljivične bolesti pa ih je potrebno povremeno prskati odgovarajućim insekticidima i fungicidima.

Razmnožavanje

Listopadni (postoje i zimzeleni – Ribes laurifolium) grmovi ribiza razmnožavaju se ukorjenjivanjem odrvenjelih reznica tijekom zime.

Kategorije
Vrtno bilje

Proljetni poslovi u ružičnjaku

Zima je iza nas i svi jedva čekamo primiti se posla oko naših ružica kako bismo bili sigurni da će nas u svibnju opet veseliti cvatnjom, bujnim rastom i mirisom. Možda i bolje od prošlih godina jer svake godine naučimo nešto novo!

Krajem veljače počinjemo s radovima oko ruža da bismo ih definitivno priveli kraju sredinom ožujka. Čim se temperature ustale, odgrnemo humak kojim smo svaki pojedini grm ruže zaštitili od smrzavanja (nadamo da ste ujesen svoje ljubimice prihranili stajskim gnojem i zagrnuli kako biste ih zaštitili od zime). Lišće koje nije otpalo ujesen niti tijekom zime, mehanički uklonimo s biljke, a potom i sa zemlje. Lišće odbacujemo na kompost ili ga spalimo. U veljači možemo početi s orezivanjem ruža penjačica jer su one najmanje osjetljive na moguće oscilacije temperature. Ako temperature nisu niže od -4 stupnja, uklonimo zaštitu s ruža stablašica. Ostale vrste ruža ne orezujemo do sredine ožujka. No to ne znači da nemamo što raditi. Ako niste prije niskih temperatura obavili zimsko prskanje, sada je krajnji rok da to učinite. Također, ako planirate proljetnu sadnju ruža, sada je krajnji rok da priredite tlo za sadnju i krenete na posao!

Najvažniji proljetni radovi su:

  1. zimsko prskanje (ako nije već obavljeno);
  2. orezivanje ruža i
  3. prihrana.

ZIMSKO PRSKANJE RUŽA

Podsjetimo, zimsko prskanje obavlja se crvenim mineralnim uljem, a u svrhu uništavanja eventualno prisutnih štetnika i bolesti, kao i radi preventive istih. Crveno ulje ima najširi spektar djelovanja pa preporučamo da baš njega koristite. Biljke se bogato okupaju crvenim uljem u omjeru 3 dcl ulja/10 litara vode. Isti omjer koristi se i za prskanje voćaka. Najvažnije je prskanje obaviti kada je temperatura zraka minimalno +4 stupnja ili viša. Ako je temperatura niža, neće se stvoriti film oko biljke, nego će popucati i ulje neće biti djelotvorno.

Ako su izbojci na biljkama veći od 2 – 3 mm ili se već naziru listići, prskanje crvenim uljem ne dolazi u obzir! No, u ovoj fazi vegetacije možete poprskati ruže nekim od bakrenih preparata (npr. bakreni Dithane ili Antracol) te ih na taj način zaštiti od gljivičnih oboljenja do svibnja.

Napominjem, kao i uvijek, nikada ne prskajte samo ruže, nego i ukrasno grmlje koje imate posađeno u vrtu ili kao živu ogradu, bez obzira nalazi li se u blizini ruža (pogotovo čemprese, tuje, lovor višnje i sl.)

PROLJETNO OREZIVANJE RUŽA

Iako svake sezone u proljeće naglašavamo koliko je bitno pravilno orezati ruže, ponovit ćemo ukratko opet na što treba obratiti pažnju!

Najvažnija stvar je ne žaliti biljku! Većina ljubitelja žali orezati biljku jer kad u proljeće pogledaju u ruže, one na vrhu bogato i obilno tjeraju mladice. No, sve to što vidite na vrhu grma vaše ruže su nekvalitetni i jalovi vrhovi, mladice koje su potjerale potencirane zaostalim, prošlogodišnjim sokovima biljke i kao takve nam samo smetaju!

Orezivanje čajevki, floribunda i mini ruža – uvijek savjetujemo strankama da čučnu kraj ruže i obrate pažnju na spavajuća oka, a ona se nalaze na dnu grana (izgleda kao crtica iz koje viri točkica ili pup) i iz njih ćemo dobiti kvalitetne grane! Na svakoj grani ostavimo 3 – 4 takva izbojka. Naravno, na svakom grmu ostavimo maksimalno 4 glatke grane s kvalitetnim izbojcima, tj. mlađe grane, a sve koje su debele, račvaju se i nalaze se u sredini grma uklanjamo.

Orezivanje grmolikih ruža i engleskih ruža – uklanjamo stare i nekvalitetne grane, a grane koje ostavljamo kratimo po vlastitoj želji (ovisno o tome koliku visinu grma želimo). Naš savjet je da skratite do visine koljena. Eventualno niže, ali samo ako su oštećenja na biljci jača.

Orezivanje ruža penjačica i pokrivačica tla – prve 3 godine samo orezujemo požutjele vrhove grana, a nakon toga biljke oslobađamo starih grana, ostavljajući mlade, glatke i kvalitetne. Grane kratimo po želji, dakle samo ako su prerasle željenu visinu, tj. dužinu.

Ruže stablašice okrugle forme – na vrh stabla ovih princeza cijepljene su ruže čajevke ili floribunde ili mini ruže pa orezujemo isto kao i te sorte ruža posađene u zemlji.

Ruže stablašice pendulaste forme – na vrh stabla cijepljene su ili ruže penjačice ili pokrivačice tla koje svojim dugačkim granama stvaraju oblik pendule. Dakle, samo čistimo krošnju od starih grana, a dužinu grana skoro ne diramo. Eventualno skratimo vrhove ili, ako nam se grane vuku po podu, skratimo radi ljepše forme. Neke pendule možemo formirati u oblik kišobrana, ali svakako pazimo da grane ne skratimo previše.

Za orezivanje uvijek koristite kvalitetne oštre škare ili, ako su grane deblje ili starije (ako ste ih zanemarili), režite pilom. Kod hladnijih zima može se dogoditi da su štete na grmovima veće pa kad orežete grane presjek nije bijele nego žućkaste boje. Tada slobodno i niže režite, sve do bijelog presjeka. Ruža će potjerati zdrave i čvrste izbojke i puno mladih grana iz cijepa. Koliko god vam to strašno izgledalo, poslušajte nas i pričekajte svibanj. Bit ćete ugodno iznenađeni. Također, imate li stare i zanemarene ruže u vrtu ili ste tek sad pročitali o pravilnoj rezidbi, ne libite se otpiliti staro deblo skroz do zemlje. Ruža će se pomladiti i iz cijepa istjerati mlade grane i uveseljavati vas još puno godina. Ako to ne učinite i ostavite staro, izmučeno deblo, na vrhu će tjerati jadni i loši izdanci sa sve nekvalitetnijim cvjetovima. To je pojava kada stranke kažu da ruža podivlja, kada ostane sama „šišmarija“ od grma, ali to je posljedica isključivo nekvalitetnog orezivanja!

PROLJETNA PRIHRANA (GNOJENJE)

Ako ste prije zime pognojili ruže odstajalim stajskim gnojivom, napravili ste najbolju moguću stvar! Biljka je mirovala, gnoj se polako otapao i hranio korijeni sustav, a kad ruža krene u vegetaciju, rezultati će biti itekako vidljivi.
No, osim prirodnog gnoja, za što ljepšu cvatnju i brži porast biljaka, preporuča se u proljeće kada krene vegetacija pomoći ružama s nekim od mineralnih pripravaka.

NE ZABORAVITE: umjetnim (mineralnim) gnojivom prihranjujemo samo ruže koje rastu minimalno godinu dana u vrtu i starije! NE SMIJU se prihranjivati ruže posađene jesenas ili pak one koje ćete tek u proljeće posaditi! Nakon što smo ruže orezali, granje iz vrta uklonili, počupali eventualni korov oko grmova, krećemo s prihranom. Na tržištu postoji jako puno preparata, od onih koji su baš deklarirani za prihranu ruža do onih koji su općenito dobri za sve cvatuće biljke. Ne morate se opterećivati koje ćete mineralno gnojivo kupiti. Važno je da pogodite omjer mikroelemenata koji su ružama potrebni.

Omjer najvažnijih elemenata idealan za ruže je: N – P – K 7 – 14 – 21 ili 10 – 20 – 30.

Ako su vaše ruže prošle godine slabije rasle ili imale žućkasto lišće (a nisu obolijevale od bolesti ili bile bez dovoljne količine vode), to može biti znak pomanjkanja dušika u tlu pa uz gore navedenu prihranu, dodajte i KAN ili neko drugo gnojivo s više dušika.

Računajte da svakoj biljci zasipate 1 šaku (škrtu šaku, ne pretjerujte!) mineralnog gnojiva, i to 10 cm udaljeno od biljke. Gnoj obavezno ukopajte u tlo, oko 10 cm duboko. Mineralna gnojiva brzo su hlapiva i moraju se ukopati. Inače neće biti koristi. Ako dodajete KAN, nasipajte ga istovremeno-istu količinu kao NPK gnojiva i sve skupa ukopajte u zemlju. Ako se ne sprema kiša, dobro je nakon gnojenja zaliti ruže. Kod prihrane ruža mineralnim gnojivima općenito vrijedi pravilo: manje je više. Ne pretjerujte s količinom gnojiva jer možete napraviti samo štetu, nikako dobru stvar.

Jako je važno kod ruža posađenih u tegle voditi računa kod prihrane da ne pretjeramo s količinom, kao i da nakon prihrane redovito zalijevamo ružu. Mineralno gnojivo je brzo topivo i kod ruža posađenih u zemlju. Eventualni višak lako će oteći u dublje slojeve tla, što kod biljke posađene u teglu nije slučaj, pogotovo ako imate ruže posađene u keramičke tegle. One su odlične jer zadržavaju vlagu, ali zato zadržavaju i preveliku količinu gnoja. Bolje stavite manje gnoja nego previše da ne spalite

Ako vam se ružičnjak nalazi na terenu gdje se zemlja zakiselila, ili se to dogodilo zbog dugogodišnjeg gnojenja ili nekog drugog razloga, morate neutralizirati ph zemlje. Kiselost zemlje vidjet ćete tako što će vam ruže zaostajati u rastu, javljat će se mahovina, itd. Ruža voli neutralan ph tla i to joj moramo osigurati. Najbolje je uz mineralno NPK gnojivo, dodati i kalcijev sulfat. Na takvom će terenu i gnojenje pokazati bolje rezultate i ruže će biti ljepše. Kad smo kod kiselosti, opet napominjem da bi ljubitelji ruža prilikom malčiranja morali obratiti pozornost da ne koriste kore za malčiranje od crnogorice koje bi mogle zakiseliti tlo i time naštetiti ružama!

Osim navedenih načina prihrane, za ljepši rast, bolje zdravlje i bogatiju cvatnju, preporuča se tijekom vegetacije ruže prihranjivati i folijarnim gnojivom (preko lista). Obavlja se u doba bogate vegetacije i cvatnje, od sredine svibnja pa sve do listopada, svakih 14 dana. Većina sredstava za zaštitu ruža od bolesti i štetnika mogu se miješati s folijarnim gnojivom pa se preporuča koristiti baš takav miks, kojim biljku štitimo od oboljenja, a usput i prihranjujemo.

PRIPREMA TLA ZA NOVI RUŽIČNJAK

Priprema tla ovisi o tome kakvo je tlo na kojem smo nakanili zasaditi ružičnjak. Ako je u pitanju veća površina ilovastog tla, i ako imate mogućnosti, najbolje bi bilo zemlju razrahliti tresetom (naravno, ph neutralnim) koji se frezom pomiješa sa zemljom. Tako ćete dobiti rahliju strukturu, a i kvalitetniji sastav tla.

Ako se radi o površini na kojoj su ruže već rasle, zemlju treba bogato nahraniti. Najbolje je to učiniti kvalitetnim kompostom i duboko prekopati ili još bolje, također frezom, obogatiti odstajalim stajskim gnojivom („EKOGNOJID“).

Ako ste navezli kvalitetnu zemlju, tada ju samo prekopajte i teren je spreman za sadnju.

Važno je kod nasada novog ružičnjaka dobro isplanirati što želite i savjetovati se sa stručnjacima da daljnjih puno godina uživate u učinjenom. Ruža je biljka koja uz pravilnu njegu i održavanje može biti krasna do 40 godina, nekad i duže, pa računajte s time.

Dobro se raspitajte o visini, habitusu, načinu cvatnje pojedinih sorti, kao i o razmaku kod sadnje,kako biste mogli uskladiti želje i mogućnosti. Ne zaboravite da su ruže kraljice i da će vas uz malo truda itekako uveseljavati, a izbor sorti je toliko raznolik da će sigurno svaki različiti ukus naći nešto baš za sebe!

Kategorije
Vrtno bilje

Magnolia (Magnolija)

U rod Magnolija spada oko 125 vrsta listopadnih i trajnozelenih drveta i grmova koje nalazimo u šumama, šipražjima i na riječnim obalama od Himalaje do Istočne i Jugoistočne Azije te od istočnog dijela Sjeverne Amerike do tropskih predjela Sjeverne i Južne Amerike. Danas se uzgajaju u svim krajevima svijeta zbog svojih prekrasnih pojedinačnih, mirisnih, obično uspravnih, ponekad visećih ili horizontalnih cvjetova. Oblik cvjetova varira od čaškastih, zdjeličastih, peharastih do zvjezdastih oblika. Cvjetovi često procvatu prije nego što se pojave listovi, a mogu biti potpuno bijeli, rozo ili ljubičasto zahuknuti, rozi, purpurni, kremžuti, zelenožuti, zelenkasti, svijetlo do srednje žuti. Konusu slični plodovi često imaju crveni omotač oko sjemenki i vrlo privlačno izgledaju u jesen.

Magnolije se mogu saditi pojedinačno kao soliterne biljke usred travnjaka, gdje svojom ljepotom, naročito kada su u cvatu, plijene svačiji pogled ili pak pored drugog drveća i grmlja. Obzirom na vrstu magnolije mogu biti vrlo otporne na hladnoću ili vrlo osjetljive (vrste koje nalazimo u tropskom podneblju). U hladnijim krajevima osjetljive sorte magnolija mogu se uzgajati u hladnim ili temperiranim staklenicima. Cvjetove, a ponekad i mlade listove rano cvatućih sorti, mogu oštetiti kasni mrazevi.

Magnolije rastu u vlažnoj, dobro dreniranoj zemlji, bogatoj humusom. Vole kisela do neutralna tla te položaj na suncu ili u djelomičnoj sjeni, sa zaklonom od jakih vjetrova. Neke vrste mogu podnijeti i suha i alkalna tla (Magnolia delavayi i Magnolia grandiflora), dok neke vrste mogu podnijeti alkalna tla, ali traže dosta vlage (Magnolia kobus, Magnolia sieboldii, Magnolia X loebneri, Magnolia stellata i Magnolia wilsonii). Stoga je dobro u rano proljeće staviti oko biljke sloj malča sastavljenog od gnojiva i listovače, naročito ako biljka raste na sušnom tlu. Drveće i listopadni grmovi orezuju se kasno zimi ili rano u proljeće kada biljke još miruju. Pošto na biljci cvatu i stare i nove grane, orezuju se samo suhe grane ili one koje kvare cjelokupni izgled biljke. Trajnozelene vrste mogu se orezivati po potrebi od sredine do kraja proljeća.

Magnolije se mogu uzgajati iz sjemena koje se sije u klijalište u jesen. Ako se uzgajaju iz sjemena mnogim magnolijama treba 8 – 10 godina da bi procvale, a nekima i puno više. Zato ih radije razmnožavamo margotiranjem ili povaljenicama rano ljeti ili kasno u jesen. Listopadne vrste mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica u rano ljeto ili poluodrvenjelim reznicama u kasno ljeto, a trajnozelene poluodrvenjelim reznicama od kasnog ljeta do rane jeseni.

Magnolia Grandiflora (velecvjetna magnolija) je veoma lijepo, široko, stožasto, trajnozeleno drvo s eliptičnim ili široko ovalnim, kožastim, sjajnim, tamnozelenim, do 20 cm dugim listovima, koji su s donje strane svjetliji i često prekriveni crvenosmeđim dlačicama. Veliki čaškasti krembijeli cvjetovi imaju do 25 cm u promjeru, sastoje se od 9-12 latica, a cvatu od svibnja do lipnja. Može doseći visinu od 6-18 m i širinu od 15 m. Podnosi alkalno i suho tlo pa je pogodna i za sadnju u mjestima uz naše Jadransko more.