Kategorije
Vrtlarski savjeti

Najčešće bolesti i štetnici u vrtu

Svatko od nas barem se jednom susreo s pojavom neke bolesti ili štetnika na biljci, i bilo bi neobično da nije. Ponekad su štete bile veće, ponekad manje, iako u malim obiteljskim vrtovima koji uglavnom služe za rekreaciju i uživanje štete nikad nisu toliko velike kao na velikim poljoprivrednim površinama. Pojava štetnika i bolesti jedan je od uzroka smanjenja uroda. Kako bismo se mogli posvetiti borbi protiv štetočina u vrtu, potrebno ih je najprije definirati, upoznati, odabrati strategiju, pa tek onda izabrati sredstvo. Za početak krenimo definicijom.

Štetnik odnosno štetnici su životinje koje nanose štetu kultiviranim biljkama. Osim onih svima dobro vidljivih poput, puževa, voloharica, miševa, i ostalih većih životinja, vrlo često puno veće štete čine sitni, ponekad oku jedva vidljivi, a ponekad gotovo i nevidljivi kukci. Kukci koji su najbrojnija skupina štetnika, rade štete hraneći se dijelovima biljaka, poput buhača i stjenica, ili sišući na listovima poput lisnih ušiju, miniranjem – moljci mineri, defolijacijom, ali i bušenjem stabljika, korijenja i plodova.

Bolest je patološko stanje koje uzrokuju organizmi poput gljivica, bakterija i virusa. Od ove tri skupine organizama, oboljenja najčešće izazivaju gljivice, nešto rjeđe bakterije i virusi. Simptomi različitih bolesti međusobno se razlikuju, no svi mogu uzrokovati potpuno propadanje biljke. Razvijaju se na svim biljnim dijelovima, a njihovu razvoju doprinose razni vanjski čimbenici, poput vlage tla i zraka, temperature, ali i otpornost same biljke.

Najčešći štetnici na biljkama

Velik je broj štetnika koje nalazimo na raznim voćarskim, povrtlarskim ili cvjećarskim vrstama. No, postoje neke koje se često javljaju, i napadaju više kultura pa ćemo ih probati nabrojiti.

Lisne uši – jedna su od najučestalijih skupina štetnika. Rade štete na velikom broju vrsta. Kukci su veličine svega 2-3 milimetra. Boja kukca ovisi o vrsti, stadiju razvoja i biljci hraniteljici. Zarazu šire krilati oblici. Štete rade hraneći se, odnosno sišući na listovima, lisnim i cvjetnim pupovima, gdje možemo naći njihove mnogobrojne kolonije. Uzrokuju kržljav rast biljke i deformaciju listova, te polagano propadanje biljke ukoliko se ne spriječi njihova navala. Najčešće ih primjećujemo kada biljku napadnu mravi koji se hrane mednom rosom, koju izlučuju lisne uši. U kasnijim stadijima napada na mednoj rosi se stvaraju nakupine gljiva čađavica, pa listovi najčešće imaju crnu presvlaku. Od kemijskih sredstava za njihovo suzbijanje mogu se koristit: Decis, Calypso, Confidor, Chromhor 40 EC, Rotor.

Buhači – sićušni tamni kukci veličine oko 2 mm, zadnje noge su im veće u odnosu na prednje što im omogućuje dobru pokretljivost. Najčešće rade štete na kupusnjačama poput rotkvice, kupusa repe i drugih srodnih vrsta. Štete se manifestiraju kao niz sitnih rupica na listovima, a ukoliko je napad intenzivan mogu uzrokovati i odumiranje biljke. Kemijska sredstva koja se mogu koristiti za njihovo suzbijanje su: Gaucho FS 600, Actelic 50, Beta -baytorid, Karate 2,5 EC.

Štitasti moljac – još je jedan u nizu sitnih kukaca veličine svega 2 mm, izgledom nalikuje malom bijelom leptiru. Na biljci se nalaze svi razvojni stadiji ovog štetnika. Primijetite li ga na biljkama najbolje je uništiti biljku, jer suzbijanje je težak, mukotrpan i gotovo nemoguć posao. Štete radi sišući na listovima raznih povrtlarskih i cvjećarskih kultura poput: verbene, surfinije, jaglaca, krizanteme, paprike, patlidžana, rajčice. Štete rade ličinke i odrasli oblici sišući na listovima, zbog čega biljke zaostaju u ratu, često slabije cvatu, a ponekad se dogodi da cvatnja upotpunosti izostane. Zbog izuzetne otpornosti na kemijska sredstva sa suzbijanjem je potrebno započeti čim primijetite odrasle oblike štetnika, a kako biste ga uočili na vrijeme, redovito pregledavajte naličje listova jer se tamo najradije nastanjuje.

Jabučni savijači – ovaj leptir veličine svega 2 cm jedan je od najčešćih štetnika na jabukama. Osim jabuka napada dunju, krušku, orahe, a susrećemo ga i na šljivama, višnjama, trešnjama, breskvama i marelicama. Štete na jabukama i kruškama izaziva njegova gusjenica, koja živi i hrani se u plodu izjedajući meso i sjemenke. Izbušeni hodnici u plodu puni su izmeta, takvi plodovi su podložni bržem truljenju, a najčešće ih opisujemo kao crvljive. U prvoj polovici svibnja izlijeću leptiri koji mogu letjeti i do srpnja pa je tijekom tog razdoblja važno provoditi zaštitu, ženke polažu jaja na plodove u blizini čaške ili na listove, a gusjenice najprije izgrizu pokožicu, te se potom zavlače dublje u plod. Za suzbijanje savijača mogu se koristiti sljedeća sredstva: Zolone, Atac, Beker, Reldan, Basudin.

Voćne muhe – kao što samo ime kaže, ova skupina štetnika najčešće napada voćke.  Štete na plodovima voća rade ličinke. Odrasle ženke odlažu jaja u plodove iz kojih kroz nekoliko dana izlaze ličinke koje se potom ubušuju u mezokarp ploda, te potom sve dublje. Zaraženi plodovi postaju sve mekši, smeđi i na kraju otpadaju, poznati su nam kao „crvljivi plodovi“. Kod nas se najčešće javljaju maslinina muha koja napada maslinu, mediteranska muha, koja napada veliki broj voćnih vrsta, od toga najradije marelice, breskve, kruške, jabuke, agrume, i trešnjina muha koja je značajan štetnik na trešnjama i višnjama. Za suzbijanje se mogu koristiti sljedeća sredstva: Nordox 75WG, Calinogor, Zagor.

Biljne bolesti

Kao što je veliki broj štetnika, jednako toliko je mnogo bolesti koje napadaju biljni svijet, nemoguće je navesti sve, a neke od najčešćih su

Pepelnica – uzročnici bolesti su gljivice iz rodova Oidium i Sphaeroteca. Jedna je od najčešćih biljnih bolesti. Lako se prepoznaje po karakterističnoj bijeloj prevlaci. Zaraženi dijelovi izgledaju kao da su prekriveni pepelom, pepeljaste presvlake mogu imati kružni oblik, ali vrlo često su nepravilno rasprostranjene po listovima. Zaraženi dijelovi biljke brzo nakon zaraze ugibaju i suše se. Za suzbijanje bolesti može se koristiti neki od sljedećih preparata: Cabrio top, Folicur EW 250, Rubigan, Nimrod, Saprol N.

Plamenjača – uzrokuje ju gljivica iz roda Peronospora, napada velik broj povrtlarskih voćarskih i cvjećarskih vrsta poput krastavca, vinove loze šeboja, zijevalice i ruže. Bolest prepoznajemo po pjegama, čija boja varira od vrste do vrste, a pojavljuju se na naličju lista. Blijedo-žućkaste pjege pojavljuju se na cvjetnoj stapki ruža. Zaraženi listovi su deformirani i vrlo brzo nakon zaraze odumiru i otpadaju. Razvoju bolesti pogoduju visoka temperatura i visoka vlaga zraka. Bolest se suzbija sljedećim fungicidima: Cadillac 80 WP, Cabrio Top, Melody duo, Dithan M-45, Star 80, Polyram DF, Mankozeb ili Antracol WP 70.

Siva plijesan – bolest čiji je najčešći uzročnik gljivica Botrytis cinerea, često se javlja na velikom broju vrsta cvijeća, voća i povrća. Poput rajčica, paprike, krastavca, karanfila, krizantema, ivančica, gladiola, hoste, božura, vinove loze i mnogih drugih. Kod tek izniklih biljaka može uzrokovati polijeganje, a potom i propadanje mladih biljaka. Do polijeganja dolazi kada se gljivica razvije na donjem dijelu stabljike i to najčešće zbog prekomjernog zalijevanja. Zaraza može napasti sve dijelove biljke, od stabljike, preko listova, cvjetnih pupova i cvjetova. Na listovima se javljaju crveno-smeđe pjege, cvjetni pupovi zaraženi botritisom skoro pa pocrne i objese se. Zaraza se na laticama očituje u obliku malih kružnih pjega. Za razvoj bolesti presudne su visoka zračna vlaga i nedostatak svjetlosti. Suzbija se sljedećim sredstvima: Cantus, Chorus 75 WG, Switch 62.5 WG, Merpan i Folpan

Hrđe – uzrokuju gljivice iz rodova Puccinia, Uromyces, Coleosporium i Phragmidium. Na naličju lista razvijaju se postule koje su u početku bijele, narančaste ili svijetlosmeđe, a u kasnijem stadiju posmeđe ili pocrne. Najčešće su razbacane duž lista, a tek rijetko pravilno kružno raspoređene. Na licu lista zaražena mjesta imaju svijetložutu boju. Neke vrste hrđa osim na naličju lista, mjehuriće spora razvijaju i na biljnoj stabljici. Zarazi su najpodložniji karanfili, krizanteme i ruže. Razvoju bolesti pogoduje visoka zračna vlaga u kombinaciji s visokim temperaturama. Bolest se može suzbijati sljedećim preparatima: Baycor WP 25, Folicur EW 250, Palis C.

Pripravci za biološko suzbijanje bolesti

Iako smo pored opisanih vrsta bolesti i štetnika naveli neka od kemijskih sredstava koja se mogu koristiti njihovo suzbijanje, valja napomenuti da bi u malim voćnjacima, ukoliko postoji volja vrtlara, bilo znatno jednostavnije primijeniti neke od agrotehničkih mjera ili neke od biljnih pripravaka koji mogu biti jednako učinkoviti kao i kemijska sredstva. Jedan od najvažnijih načina borbe protiv biljnih bolesti svakako je preventiva, odnosno stalni nadzor biljaka kako bi se štete od štetnika ili bolesti uočile što ranije, a samim time i lakše suzbile. Kod biološkog suzbijanja koriste se pripravci načinjeni od biljnog materijala, biljke koje se najčešće koriste za suzbijanje biljnih bolesti i štetnika su kopriva, gavez, preslica, paprati, češnjak i pelin. Navedene vrste može nabaviti svaki vrtlar, a poneke ćemo poput koprive neuspješno probati iskorijeniti iz vlastitog vrta. Za proizvodnju ovakvih pripravaka potrebno je imati posudu zapremnine oko 10 litara, vodu i biljni materijal u svježem ili suhom stanju. Najčešće se koriste pripravci poput biljnih čajeva, juha i ekstrakata.

Biljni čaj je pripravak napravljen od svježih ili sušenih dijelova biljke koji se preliju vrelom vodom, odstoje 15 – ak minuta, a zatim procijede.

Biljnu juhu dobijemo namakanjem suhog ili svježeg biljnog materijala u vodi 24 sata. Nakon namakanja cijela smjesa se prokuha oko pola sata. Nakon kuhanja juhu je potrebno ohladiti, a potom i ocijediti.

Biljni ekstrakti dobivaju se stajanjem biljnog materijala u vodi najviše 24 sata, a potrebno ih je procijediti i iskoristiti prije nego li pređu u vrenje.

Ekstrakt od koprive – radi se od 1 kg svježe koprive koja se namače u 10 litara hladne vode 12-24 sata. Priređena otopina ne smije preći u vrenje, nakon namakanja se cijedi i koristi se za suzbijanje lisnih ušiju.

Juha od preslice – priprema se od 1 kg svježe ili 100-150 grama suhe preslice koja odstoji u 10 litara vode 24 sata, a potom se kuha još pola sata. Kada se ohladi, juhu procijedite i spremna je za primjenu. Zbog velike količine silicijeve kiseline djeluje povoljno na suzbijanje biljnih bolesti. Prije nego je primijenite na biljkama potrebno ju je razrijediti s vodom u omjeru 1:5 (1l pripravka od preslice: 5 l vode), a kako bi biljke bilo što otpornije, najbolje je ovaj pripravak koristiti od proljeća do jeseni. Ukoliko biljkama naglo prijeti jak napad bolesti, potrebno je 3 dana uzastopno biljke prskati navedenom otopinom.

Gnojivo ili juha od paprati – iako vam prvo pada napamet da bi ovaj pripravak trebao služiti za prihranu biljaka, izvrsno će poslužiti za zaštitu od raznih bolesti i štetnika. Nerazrijeđeno se koristi za zimsko prskanje, a biljke štiti od napada lisnih ušiju, štitastih ušiju i crvaca. Može se koristiti i za suzbijanje hrđe. Tijekom sezone razrijeđeno u omjeru 1:10 koristi se za suzbijanje lisnih ušiju. Naneseno na tlo spriječit će najezdu puževa, a kako je bogato kalijem, doprinijet će i razvoju plodova. Za pripremu ovog pripravka mogu se koristiti dvije vrste paprati: obična ili šumska paprat (Dryopteris filix- mas) i bujad (Dryopteris aguilinum). Juha se priprema po gore spomenutoj navedenoj recepturi, dok se gnojivo priprema na sljedeći način. Usitnjene biljne dijelove mase, 1000 grama ako su biljke u svježem stanju ili 100 g ako su sušene, prelijte s 10 l vode, u velikoj posudi. Vodu ne nalijevajte do vrha jer gnojivo mora proključati. Kako se prilikom procesa truljenja stvara neugodan miris, u otopinu dodajte šaku kamenog brašna kako biste ga neutralizirali. Pripremljenu otopinu promiješajte svaki dan nekoliko puta, za upotrebu će biti spremna, kada se prestane pjeniti.

Juha gnojivo ili čaj od pelina – priprema se od 300 grama usitnjenog svježeg pelina ili 30 grama suhog pelina i 10 l vode. Tijekom proljeća razrijeđeno gnojivo se koristi za suzbijanje lisnih ušiju i hrđe na ribizu. Trostruko razrijeđeni čaj od pelina može se primijeniti kao zaštita od napada jabučnog savijača i lisnih ušiju. Nerazrijeđeno gnojivo ili čaj koristi se za suzbijanje kupusnog bijelca.

Čaj od luka i češnjaka – priprema se od 75 grama sjeckanog luka ili češnjaka i 10 l vode, a nakon prelijevanja vrelom vodom mora odstajati barem 5 sati. Koristi se za uništavanje gamadi, a nerazrijeđen se koristi za prskanje po tlu i biljkama, koristi se za uništavanje grinja i gljivičnih bolesti.

Osim navedenih kemijskih i bioloških sredstava za suzbijanje bolesti i štetnika, mogu se još koristiti i mehaničke i biotehničke mjere. U prve spada postavljanje zamki i zaštita poput mreža koje štite plodove od napada ptica. Jedna od metoda zaštite plodova je postavljanje strašila koja su gotovo iščezla iz vrtova. U biotehničke mjere se, uz primjenu žutih ili plavih ploča za primamljivanje raznih insekata, ubrajaju i feromonske klopke. Bez obzira na to koristili se konvencionalnim, tradicionalnim ili biološkim metodama, važno je jedino da nasade zaštitite od najezde nametnika i bolesti koji bi urod u vašem vrtu mogli probati prije vas samih.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Kompost

Održavanje vrtnog tla u dobrom stanju vrlo je važan dio vrtlarenja, što uključuje redovito dodavanje gnojiva ili dekompostiranog organskog materijala kao što je vrtni kompost. Ukoliko se zanemari održavanje plodnosti tla biljke neće imati dovoljno hranjivih elemenata u tlu za optimalan rast i razvoj. U nedostatku hraniva biljke pokazuju različite simptome nedostataka hraniva, koji dovode do različitih fizioloških poremećaja, a u konačnici i do odumiranja biljaka. Većina vrtlara teško može nabaviti stajski ili konjski gnoj, no organski otpad iz kuhinje i vrta lako je dostupan i jeftino se može pretvoriti u vrtni kompost. U današnje vrijeme recikliranje organskog otpada iz kuhinje i vrta smatra se ekološki prihvatljivim trendom. Prihvaćanjem ovakvog načina vrtlarenja recikliranjem organskog otpada koji se pretvara u materijal koji se može vratiti u tlo, bilo malčiranjem ili ukopavanjem tijekom jeseni i zime, tlo u vašem vrtu može zadržati svoju prirodnu cjelovitost i postati produktivnije. Također, kompostiranjem organskog otpada može se uštedjeti novac tako što se izbjegava kupovanje gnojiva, a osim toga miješanje vrtnog komposta s tlom potiče prisutnost različitih kukaca koji pomažu u suzbijanju štetočina. U kućanstvu i vrtu stvaraju se velike količine organskog otpada koji se može kompostirati. Većina otpada ostavljenoga od uzgoja hrane i ukrasnih usjeva u vrtovima može se kompostirati. Kokošji i stajski gnoj, slama, piljevina te talog kave, trulo voće i povrće, ljuske jajeta i vrećice čaja izvrsni su kandidati za kompostnu hrpu. Kompost u starim vrećama te kompost na bazi treseta preostao u loncima, koji se uklanja nakon ljetne cvatnje biljaka, može  se iskoristiti za recikliranje. Ocvalo cvijeće, otpalo voće, lišće, ostrišci trave ili živice također su pogodan materijal za recikliranje, pod uvjetom da nisu zaraženi biljnim bolestima. Ostrišci mlade živice i mekih listova idealni su za kompostiranje kad se orezuju na komade dužine 7,5 do 10 cm. Međutim, tvrdo drvo koje ostaje od orezivanja grmova i stabala treba narezati na manje komade. Mogu se dodati u tankim slojevima na kompostnu hrpu, no bolje ih je iskoristiti u proljeće i ljeti kao malč na gredicama. Na kompostnu hrpu mogu se dodati materijali poput pepela. Pepeo je bogat biljnim hranivima, sadrži 5-10 % kalija, 35 % kalcija i 1,5 % fosfora. Nakon dodavanja pepela na kompostnu hrpu potrebno ga je odmah pokriti slojem drugih kompostnih materijala. Važno je spriječiti da se pepeo smoči jer u protivnom dolazi do ispiranja hraniva.

Za početak recikliranja potrebno je predvidjeti prostor u kojem će biti smještena kompostna hrpa. Idealan položaj je udaljen od kuće, blizu glavnog izvora biljaka koje treba kompostirati i gdje će se dovršeni kompost koristiti, najčešće u blizini povrtnjaka. Kako se materijal na kompostoj hrpi ne bi osušio, najbolje je da mjesto gdje se nalazi hrpa bude zaklonjeno živicom. Topao, sunčan položaj pridonosi brzom truljenju, ali ujedno će uzrokovati sušenje hrpe; no to se može spriječiti pokrivanjem i redovitim zalijevanjem ljeti. Treba izbjegavati položaje ispod visokih listopadnih stabala, jer kad počne padati lišće ujesen, može onečistiti potpuno razgrađeni kompost. Naime, lišće sadrži velike količine ugljika i ako se pomiješa s djelomično raspadnutim kompostom, usporit će njegovu razgradnju. Proces pretvaranja organskog materijala u kompost uključuje aktivnost milijuna mikroorganizama u tlu, ali i aktivnost puževa i gujavica. Na brzinu procesa utječu klimatski faktori. Proces razgradnje započinje na temperaturi oko 13°C. Toplina potiče brzu razgradnju, iako vrlo visoke temperature uzrokuju brzo sušenje kompostne hrpe. U procesu razgradnje važna je prisutnost kisika jer u suprotnom prestaje aktivnost mikroorganizama koji razgrađuju organsku tvar. Preporučuje se povremeno miješanje radi prozračivanja kompostne hrpe. Proces razgradnje zahtjeva i vlagu, ali ne potpunu natopljenost. Preporučuje se vlažnost od 50%. U praksi se to može teško procijeniti, no lak način da se procijeni je li postignuta prava razina vlage je malo prokopati hrpu – ako su stvorenja aktivno prisutna i kompost blago vlažan, razina vlage je ona prava. Još jedan način je iscijediti šaku komposta – ako iscuri nekoliko kapi vode, vlaga je na pravoj razini. Kako bi se ubrzao proces kompostiranja mogu se koristiti određeni biljni aktivatori. Za vrlo učinkoviti biljni aktivator sastojci su slijedeći: kamilica, maslačak, stolisnik, odoljen, kopriva, hrastova kora, med i šećer. Ubrane biljke treba posušiti te narezati na sitne komadiće, hrastovu koru treba narezati na sitne komadiće, a med pomiješati sa šećerom (na jednu žličicu šećera ide jedna kap meda). Nadvedene sastojke treba pomiješati (po jedna žličica od svakog) i čuvati u dobro zatvorenoj posudi. Biljni aktivator koristi se u malim količinama koje ubrzavaju proces razgradnje. U bocu treba uliti pola litre kišnice te jednu žličicu aktivatora, začepiti, protresti i pustiti da stoji 24 sata. Tek zatim na kompostoj hrpi napraviti štapom rupe na udaljenosti 30 do 60 cm i u svaku rupu naliti po 6 žlica biljnog aktivatora, a potom rupe zatvoriti.

Proces kompostiranja je završen kad je kompost bez neugodnog mirisa, mrvičaste strukture te blago topao ili hladan. Treba pripaziti da se kompost ne koristi prerano, dok postoji određena mikrobiološka aktivnost jer ako se u toj fazi miješa s tlom ili supstratom, dušik neće biti dostupan biljkama. Kompost je vrlo vrijedno organsko gnojivo kod kojeg dolazi do postupnog oslobađanja hraniva što je idealno za postizanje uravnoteženog rasta biljaka tijekom cijele vegetacije, a može se iskoristiti na različite načine. Najčešći način korištenja komposta je ukopavanje u tlo ujesen ili proljeće prije početka vegetacijske sezone. Međutim, kompost je također i odličan supstrat za sjetvu i sadnju te supstrat za sobno bilje. Kada se koristi za sjetvu i sadnju, kompostu se dodaje treset, pijesak, grubi pijesak i slični materijali kako bi se poboljšao vodozračni kapacitet, a time potaknulo nicanje sjemena i rast korijenja.

Najvažnije kod komposta koji se koriste za uzgoj bilja je da ne bude izvor zaraze bolesti ili štetnika. Trebao bi biti ujednačene kvalitete, jer dobri rezultati određenog komposta jedne godine potaknut će vrtlara da ga upotrijebi i sljedeće sezone, ali ako kvaliteta nije ujednačena rezultat će biti razočaravajući.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Poboljšavanje tla dodavanjem preparata

Preparati su materijali, uglavnom kruti, ali mogu biti i tekući, koji se dodaju tlu kako bi se poboljšala njegova struktura i potaknuo bolji rast biljaka. Dodaju se obično siromašnim, iscrpljenim ili tlima ispranim kišom i to tako da se dodaje jedan ili više preparata.

Jedan od najstarijih takvih dodataka svakako je stajsko gnojivo, kao i ostala gnojiva životinjskog podrijetla. Druge vrste preparata dijelimo u tri osnovne skupine, a to su vapno, gnojiva i organske tvari.

Vapno

Vapneni preparati dodaju se tlu kako bi se osigurale dovoljne količine kalcija. Upotrijebiti se može nekoliko tipova vapna – živo i gašeno vapno, vapnenac, dolomitno brašno i dr. Najčešće upotrbljavani vapneni dodatak je gašeno vapno. Umjesto vapna koje poboljšava mrvičastu strukturu tla i smanjuje kiselost, tlu se za poboljšanje mrvičaste strukture može dodati i gips koji ne smanjuje kiselost tla.

Gnojiva

gnojiva su preparati koji sadrže jedno ili više glavnih biljnih hranjiva u koncentriranom obliku. Dodaju se tlu, gdje služe kao hrana za biljke, u vrlo malim količinama od svega nekoliko grama po metru kvadratnom i ne doprinose sadržaju humusa u tlu, čak ni onda kada su organskog oblika, već se organska tvar mora primijeniti želite li potpunu djelotvornost gnojiva.

Organske tvari

Organske se tvari dodaju tlu u većim količinama i služe za povećanje vlaknatosti tla i broja korisnih bakterija. Na taj način poboljšava se struktura tla. Organske tvari dodaju se u količini od nekoliko kilograma po metru kvadratnom, međutim sadrže dovoljne količine hranjiva samo ako se radi o pravilno kompostiranom gnoju životinjskog porijekla dodanog u tlo u dovoljnoj količini. Organske tvari biljnog porijekla uglavnom sporo djeluju i nisu dovoljno uravnoteženog omjera hranjiva kako bi zadovoljile sve hranidbene potrebe biljaka. U tom slučaju treba upotrijebiti i gnojiva kako bi imali potpunu korist od dodavanja organske tvari tlu.

Kako i kada upotrijebiti pojedine preparate

Postoje tzv. osnovni preparati koji se dodaju tlu prije sadnje ili sjetve sjemena. U osnovne preparate spadaju vapno, organska tvar i sporodjelujuća gnojiva. Te tvari ukopaju se u gornji sloj zemlje, tzv. mekotu. Najpopularnija i najčešće upotrebljavana organska tvar jeste kompost i treset, a najpopularnije sporodjelujuće gnojivo je granulirano koštano brašno.

Preparati koji se dodaju naknadno, kada su biljke već ojačale i kada aktivno rastu, služe da bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari oko korijena biljaka. U tu svrhu upotrebljavaju se brzodjelujuća gnojiva koja mogu biti u tekućem ili krutom obliku. Pritom treba paziti da kruti preparati ne dođu u dodir s lišćem ili stabljikom. Krute preparate dobro je i plitko ukopati u tlo te zaliti zemlju ukoliko je vrijeme suho.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Tipovi tla – testirajte zemlju u svom vrtu

Najvažniji razlog testiranja zemlje iz vašega vrta je upoznavanje tipa zemlje te poznavanje njezine pH vrijednosti, tj. njezine kiselosti ili lužnatosti prije nego što kupimo biljke koje ćemo u vrtu posaditi. Naime, dosta biljaka ima određene potrebe s obzirom na sastav i pH vrijednost tla.

Od čega se sastoji zemlja?

Glavni sastojak zemlje sastoji se od smjese organskih tvari, kamenih i mineralnih dijelova. Naravno, tu su još i zrak, voda i nutrijenti u zemlji koji rastuće biljke oslobađaju iz zemlje, upijaju pomoću korijena i upotrebljavaju za rast, stvaranje cvjetova i listova. Relativne proporcije svega nabrojenog zajedno s pH faktorom određuje tip zemlje, tj. tla.

Šest tipova tla

Ilovasto tlo – često viđeno kao temeljno tlo za uzgoj biljaka jer većina biljaka dobro raste u njemu. Tlo je smeđe, rastresite strukture, lagano i lako za okopavanje i prirodno bogato nutrijentima. Rijetko zadržava previše vlage tijekom zime ili se previše isuši tijekom ljeta i dobro je za uzgoj velikog broja biljaka.

Krednjačko ili vapnenasto tlo – vrlo je plitko, puno gruda bijele krede ili kamenja i vrlo je dobro drenirano, odnosno lako propušta vodu. To znači da će tijekom ljeta ovaj tip zemlje biti vrlo suh i biljkama će biti potrebno puno više navodnjavanja i prihranjivanja nego na drugim tlima. Krednjačka zemlja je uvijek lužnata što ograničava broj biljaka koje mogu rasti na njoj. Obrađivanje takve zemlje također je problem zbog velike količine kamenja i komadića vapnenca.

Glinasto tlo – vrlo je ljepljivo za rukovanje i vrlo lako ga možete rukama oblikovati u kuglu. Prirodno je bogato nutrijentima pa će biljke koje vole takve uvjete tla vrlo dobro na njemu uspijevati. Ipak tu postoje i neki problemi. Ljeti ovaj tip zemlje postane pečeno suh s vidljivim površinskim pukotinama te je otežano provođenje vode do korijenja biljaka. Zimi pak može biti stalno vlažno i uobičajeno je da zadržava velike količine vode. Najveći dio godine vrlo je teško za okopavanje.

Muljevito ili naplavna tlo – sastoji se od finih čestica koje je naplavila riječna struja. Sitni dijelovi ovoj zemlji daju svilenkastu finoću kada ju protrljamo između prstiju. Kada je mokra, može se oblikovati u valjkasti oblik, a nije tako pogodna za oblikovanje kao glinasta zemlja. Muljevita tla mogu biti loše drenirana, ali ne zadržavaju prevelike količine vode.

Tresetno tlo – jedno je od najboljih tla na kojima biljke vrlo dobro rastu ako se prilagode njihovoj kiselosti. Na pogled je gotovo crno, lagano za obradu i spužvasto na dodir, prožeto upijenom vlagom tijekom zime i suho tijekom većeg dijela ljeta.

Pješčano tlo – na dodir djeluje grubo i oštro, a iz njega se kada je vlažno ne mogu oblikovati razni oblici kao iz gline. Obično je pješčano smeđe boje i lagano je za obrađivanje. Zadržavanje vode na takvim tlima je vrlo rijetko zato što su vrlo jako drenirana pa shodno tome je potrebno redovno zalijevanje i prihranjivanje biljaka koje rastu na njima. U proljeće se brzo zagrijava na suncu pa se sijanje i sadnja biljaka može obaviti prije nego na glinastim i muljevitim tlima.

Biljke pogodne za sadnju na pojedinim vrstama tla

Pješčano, krednjačko ili alkalno (lužnato) tlo – Ceanothus, Ceratostigma, Clematis Cytisus, Daphne, Euonymus, Euphorbia, Genista, Hypericum, Ligustrum, Mahonia, Rosmarinus, Spiraea, Stachyurus, Weigela, Wisteria.

Tresetno ili kiselo tlo – Calluna, Camellia, Corylopsis, Cryptomeria, Desfontainia, Enkianthus, Fothergilla, Gaultheria, Helesia, Hamamelis, Kalmia, Larix, Leucothoe, Pieris, Pinus, Rhododendron, Sarcococca, Skimmia, Staphylea.

Glinasto ili muljevito tlo – Abelia, Alnus, Bergenia, Choisya, Corylus, Crataegus, Kerria, Laburnum, Malus, Pholadelphus, Potentilla, Pyracantha, Pyrus, Rhamnus, Sedum, Sorbus, Symphoricarpos, Taxus, Viburnum, Vinca.

pH testiranje zemlje

Stupanj kiselosti, odnosno lužnatosti zemlje iskazuje se kao pH vrijednost, a jedan je od vitalnih faktora važnih za dobar rast biljaka. Lako ga je odrediti i obično se izražava brojevima od 1 do 14. Kisela tla imaju pH vrijednost ispod 7, neutralna imaju pH vrijednost 7, a lužnata pH vrijednost iznad 7. Za većinu vrtnih biljaka neutralno tlo je idealno za uzgoj, ali neke biljke kao što su kamelija i rododendroni zahtjevaju kisela tla. Neke druge biljke kao što su klematisi i ljiljani više vole lužnata tla. I vi možete vrlo jednostavno i lako odrediti stupanj kiselosti tla u vašem vrtu. Kako? Uzmite malo zemlje iz vašega vrta i pomiješajte ju s malo obične destilirane vode. Pustite da se slegne pa u vodu uronite komadić indikator papira za određivanje pH vrijednosti tekućina. Može se nabaviti u bilo kojem kemijskom laboratoriju ili u trgovini laboratorijskim priborom (Hospitalija). Uz indikator papir priložena je i skala boja koja odgovra određenom stupnju kiselosti ispitivane tekućine. Tako ćete na vrlo lak, brz i jednostavan način saznati je li zemlja u vašem vrtu neutralne, kisele ili lužnate reakcije. Sukladno tome moći ćete pristupiti reguliranju pH vrijednosti tla odgovarajućim preparatima ukoliko se to pokaže potrebnim.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Sadnja i premještanje stabla

Namjeravate li zasaditi novo stablo ili premjestiti staro, svakako iskoristite vrijeme dok biljke miruju. Presađujete li grmove i drveće u fazi mirovanja, biljke će lakše podnijeti presađivanje i doživjet će manji stres.

Ukoliko ste odlučiti kupiti drvo ili grm, odlučite se za ona mala ili srednja (1-2 m). Takva stabla lakše se ukorijenjuju od onih vrlo visokih i starih. Iskopajte rupu 2-3 puta veću od korijenove bale. Zemlju dobro prorahlite, a na dno stavite mješavinu organske tvari (stajnjak, kompost) i zemlje. Potporanj koji će učvršćivati biljku postavite prije nego u jamu stavite korijenovu balu. Prije sadnje obavezno uklonite lonac ili jutenu vreću u kojoj je bila biljka. Nakon što biljku zasadite obavezno dobro utisnite zemlju i zalijte biljku.

Ako ste odlučili premjestiti mlado stablo, učinite to za vrijeme mirovanja vegetacije. Najprije privežite prostrne grane za provodnice. Iskopajte jarak oko korijenove bale, a zatim vilama pomalo odstranjujte zemlju kako se ne bi oštetio korijen. Kada odstranite suvišnu zemlju, štihačom odvojite donji dio bale, a suvišno korijenje prorežite škarama. Pripremite komad jute ili čvrste plastične folije. Podignite jednu stranu stabla, podvucite jutu, a zatim podignite i drugu stranu. Zamotajte korijenovu balu i biljka je spremna za premještanje. Zasadite je na isti način kao i biljku koju ste kupili u rasadniku. Biljke zasađene tijekom zime ili u rano proljeće nije potrebno gnojiti sve dok se ne prime i ne počnu rasti.