Kategorije
Sobno bilje

Drvo novca – šala ili zbilja?

Tko od nas nije bar jednom u životu poželio da mu u vrtu izraste drvo na kojem raste novac? U engleskoj su navodno kao prvoaprilsku šalu objavili da se u rasadnicima može kupiti drvo na kojem rastu makaroni. I ljudi su povjerovali. Pohrlili su u rasadnike kako bi kupili to drvo. Pa možda bi se našao netko tko bi povjerovao i da postoji drvo na kojem rastu dolari, euri ili barem naše kune svagdašnje. No dosta šale. Hajde da se pozabavimo malo ozbiljnijim stvarima glede novaca. Godišnji odmori su pri kraju, istrošili smo se, a čeka nas i početak nove školske godine, kupovina knjiga i još puno drugih izdataka. Mogu li nam biljke pomoći u tome da se poveća priliv novaca u naš dom? Vjerojatno ste već čuli da postoje biljke koje u pojedinim dijelovima svijeta zovu drvo novaca. Ljudi ih poklanjaju jedni drugima, sa željom da se osobi kojoj su ga poklonili poveća priliv novaca i drugih blagoslova. Drugi  put kada vas netko od vaših bližnjih upita što biste htjeli da vam pokloni za rođendan, možda se sjetite i poželite drvo novca. A sada se pitate. „koje su to biljke?“ Pa eto, ako još niste znali, da vam otkrijemo tajnu – to su pachira (Pachira aquatica) i krasula (Crassula ovata). Naravno, svijet je velik pa i neke druge biljke zovu isto tako, ali ove dvije su nekako najčešće i nama možda najdostupnije i najlakše za uzgoj. Stoga ćemo se u daljnjem tekstu pozabaviti njihovim osnovnim uzgojnim zahtjevima, kako bi ih nakon što ih dobijete na poklon, što je navodno povoljnije i djelotvornije, ili ih sami kupite, znali kako ih održavati i dalje uspješno uzgajati.

Pachira aquatica (sinonimi: Bombax macrocarpum, B. glabrum)

Pachira je drvo koje potječe iz vlažnih tropskih predjela Središnje i Južne Amerike gdje raste u močvarama. Prodaje se pod nazivom drvo novca i svrstana je u potporodicu Bombacoideae iz porodice Malvaceae, prije je svrstavana u porodicu Bombaceae. Pachira u svom prirodnom staništu raste kao drvo koje može narasti i do 18 m u visinu. Ima sjajne zelene, dlanasto podijeljene listove koji se sastoje od pet ovalno izduženih plojki. Kora drveta je glatka i zelene boje. Njeni prelijepi cvjetovi imaju dugačke uske latice koje se otvaraju poput ljuske banane i oslobađaju žućkaste, na dlake nalik prašnike. Drvo se uzgaja zbog jestivih orašastih plodova koji rastu u velikim drvenastim čahurama. Okus im je nalik na okus kikirikija, a mogu se jesti sirovi ili kuhani ili samljeveni u brašno od kojeg se radi kruh. Listovi i cvjetovi su također jestivi. Zbog svoje ljepote pachira se uzgaja kao ukrasno drvo u krajevima s toplom vlažnom klimom, a može se uzgojiti iz sjemena ili iz reznica. Prilično je otporno drvo i može se prilagoditi različitim životnim uvjetima. Pachira traži puno svjetlosti, ali traži zasjenu tijekom ljetnih mjeseci, jer joj listovi mogu izgorjeti na suncu i uvenuti.

U Istočnoj Aziji Pachiru često nazivaju drvo novca. U Japanu drvo pachire već je dugo popularno kao ukrasno drvo. Godine 1986. tajvanski vozač kamiona prvi je uzgojio pet malih drveta pachire u jednom cvjetnom loncu i isprepleo njihova mlada stabla. Uskoro je ovakav ukrasni izgled pachire postao vrlo popularan u Japanu, a kasnije i u većem dijelu Istočne Azije. Drvce je simbolično povezano s dobrom srećom u financijama, pa se često nalazi u poslovnim prostorima, ponekad okićeno crvenim trakama ili drugim sretnim simbolima. Pachira ima značajnu ulogu u izvoznoj ekonomiji Tajvana jer donosi prihod od oko 250 milijuna dolara godišnje. Za njih je to zaista drvo novca.

Ime roda izvedeno je iz gvajanskog jezika, a ime vrste latinski je naziv za vodu (aqua). Naziv „drvo novca“ vezano je uz popularnu priču koja govori o siromašnom čovjeku koji je molio Boga da mu dade više novaca. Jednoga dana pronašao je ovu čudnu biljku, shvatio ju kao znamen i odnio kući. Počeo je uzgajati biljku iz sjemena i prodavati ju. Ubrzo je potražnja za njom narasla pa se čovjek obogatio i nazvao ju „drvo novca“. Prema feng shuiju (umjetnost i znanost o optimiziranju čovjekove okoline na psihičkom i energetskom nivou, s ciljem ostvarivanja harmonije u njegovoj okolini) ova biljka donosi sreću i novac u vaš dom, jer njeni peterodijelni listovi simboliziraju 5 feng shui elemenata: metal, drvo, vodu, vatru i zemlju. Stoga ona može nadomjestiti i aktivirati slabije elemente koji nedostaju u prostoru.

Veličinu cvjetnoga lonca u koji ćete posaditi pachiru odaberite ovisno o tome želite li uzgajati pachiru kao malo ili nešto veće drvce. Naime, pachira dobro podnosi orezivanje pa ako ne želite da naraste previsoko, posadite ju u cvjetni lonac srednje veličine i redovno joj orezujte grane, kako bi ju održali na željenoj visini. Ako želite veću biljku, posadite pachiru u veći cvjetni lonac. Zemlja u koju ćete posaditi biljku može biti obična, što laganija zemlja za sobno cvijeće, kojoj dodajte krupnijeg riječnog pijeska ili perlita kako bi joj poboljšali drenažu, te obavezno ostavite slobodnim otvor na dnu lonca, kako bi sva suvišna voda prilikom zalijevanja slobodno otjecala. Biljku postavite na mjesto s dovoljnom količinom svjetlosti, ali ju nikada nemojte izložiti direktnoj sunčevoj svjetlosti, naročito tijekom ljeta. Zalijevanje prilagodite temperaturnim uvjetima okoline. Zemlja treba biti vlažna, ali nikada previše natopljena vodom. U toplijim prostorijama osigurajte biljci dovoljno zračne vlage, prskajući je povremeno mekom vodom ili postavite cvjetni lonac na kamenčiće uronjene u podložak napunjen vodom. Pri normalnoj sobnoj temperaturi biljku je dovoljno zaliti jednom tjedno. Povremeno, tijekom toplijeg dijela godine, vodi za zalijevanje dodajte tekuće organsko gnojivo za cvijeće. I zapamtite, bolje je pachiru zalijevati nešto manje nego pretjerati sa zalijevanjem. Uz preveliku količinu vode biljka počinje odbacivati listove, a korijen joj može istrunuti. Lako se može razmnožiti ožiljavanjem reznica u čaši s vodom.

Ako želite da vam pachira donese sreću, zavežite na nju crvene i zlatne vrpce, a ako želite u svoj dom privući novac, stavite na deblo pachire kovanicu. Prikladan je poklon mladencima ili prijateljima kojima želite iskazati svoju posebnu naklonost.

Crassula ovata

Ovu vrstu krasule englezi zovu “Jade Plant” zbog njenih mesnatih listova boje žada, ali i drvo novca ili drvo sreće. Ova biljka je vrlo popularna kao sobna biljka jer je vrlo nezahtjevna i laka za uzgoj. Uz malo truda i njege može narasti i u prekrasno drvce nešto veće visine. Kako bi ovu biljku uspješno uzgajali zapamtite da ona potječe sa sušnih brežuljaka izloženih plamtećem Suncu Južne Afrike, gdje kiša pada tek povremeno i to tijekom blagih zimskih perioda. Stoga ovu biljku treba tijekom ljeta redovito, ali ne pretjerano zalijevati (bolje da je zemlja presuha nego prevlažna), a tijekom zime treba ju držati na što svjetlijem mjestu i na nešto nižoj temperaturi, a zalijevanje treba svesti na minimum. Krajem zime biljka bi vam mogla i procvjetati lijepim malenim, bijelim do bijelorozim, mirisnim cvjetovima. Cvatnja često izostane, što je vjerojatno uzrokovano pretjeranim orezivanjem grana u krivo vrijeme ili nedostatkom svjetlosti tijekom zime. Tijekom ljeta biljku možete iznijeti na otvoreno, ali ju nemojte prenaglo izlagati prejakoj sunčevoj svjetlosti, kako joj listovi ne bi dobili opekline i otpali. Ako ovu prekrasnu i nezahtjevnu biljku želite zadržati na željenoj visini rasta, tada ju prilikom presađivanja opet presadite u isti lonac, ali joj prikratite korijenje i orežite grane kako bi zadržali željeni oblik. To će doprinijeti debljanju glavnog debla biljke. Grane se orezuju odmah iznad mjesta gdje se nalaze stari listovi i tu će biljka potjerati nove izboje. Nemojte se bojati orezati grane. Uz uvjet da biljka ima dobro razvijenu glavnu stabljiku, moguće je potpuno orezati slabije izrasle grane, sve dok na biljci ne ostane niti jedan list. Novi izdanci i listovi niknuti će nakon nekoliko tjedana. Naravno, ovako drastično orezivanje ne treba primjenjivati prečesto. Ali dobro je znati da na taj način svoju krasulu ili drvo novca možete zaista lijepo oblikovati u pravo malo drvce debelog glavnog stabla i lijepo oblikovane krošnje. Što je najljepše, uz tako malo truda. Biljku prihranjujte tijekom perioda rasta dodajući u vodu za zalijevanje tek jednu četvrtinu preporučene doze tekućeg gnojiva.

Ukoliko se na biljci pojave nametnici možete ju tretirati s većinom sistemičnih insekticida, ali ne i Malationom ili nekim drugim insekticidom na bazi piretrina. Ako u vodu za zalijevanje dodate insekticid na bazi imidacloprida zaštititi ćete biljku mjesecima i izbjeći probleme sa špricanjem.

Ovu vrstu krasule, kao i sve ostale vrste krasula, možete bez problema razmnožiti pomoću reznica,koje mogu biti sasvim kratke, pa čak i samo iz jednog lista. Pustite da se mjesto reza osuši i zatim reznicu ili list utaknite u prosušenu, tek blago navlaženu zemlju. Zalijte tek nakon tri tjedna i to vrlo malo.

I na kraju, ako vam ove biljke ne povećaju priliv novaca u vaš dom, sigurno će vam pružiti zadovoljstvo i sreću dok budete uživali u njihovoj ljepoti.

Kategorije
Sobno bilje

Saintpaulia (Afrička ljubica)

Porodica – Gesneriaceae
Rod – Saintpaulia

Afrička ljubica (Saintpaulia) pronađena je davne 1892. godine u planinama Uzambara u istočnoj Africi, danas poznatoj kao Tanzania. Pronašao ju je njemački službenik Walter Saint Paul i prenio u svoju domovinu, gdje je ubrzo postala vrlo popularna među ljubiteljima cvijeća. Upravo je ime dobila po svom nalazniku, a zbog sličnosti njezina cvijeta s cvijetom ljubičice prozvali su je afričkom ljubicom. Njezin intenzivan uzgoj i križanje započinje davne 1927. godine. Do danas su tako stvoreni mnogi varijeteti s raznim oblicima, veličinama i bojama cvjetova i listova. Vrlo je popularna kao cvatuća kućna lončanica jer se lako prilagođava uvjetima u većini domova. Zbog svoje veličine idealna je i za manje stambene prostore. Uz to je i jedna od najjeftinijih cvatućih sobnih trajnica koja cvate gotovo cijele godine, ako ima povoljne uvjete.

Afrička ljubica je popularna kao cvatuća kućna lončanica jer se lako prilagođava uvjetima u većini domova

Svjetlost

Osnovni uvjet za dobar rast biljke je dovoljno svjetlosti. Međutim, to nikada ne smije biti direktna sunčeva svjetlost jer će njezini listovi dobiti opekotine. Idealan položaj za nju je uz sjeverni ili istočni prozor, dok je zimi možete staviti i na najsvjetliji prozor. Ova ljubica može rasti i na mjestima bez prirodnog svjetla, ako joj pružimo dovoljno umjetne svjetlosti. Za to su potrebne dvije sijalice od 40W na udaljenosti od 30-35 cm od biljke i osvjetljavanje od najmanje 15 sati dnevno.

Temperatura

Idealna temperatura za njezin uzgoj je 18-24°C. No to je i biljka koja se dobro prilagođava uvjetima i u vašem domu, pa tako i temperaturi. Ipak, razlika između noćne i dnevne temperature ne bi trebala biti veća od 8-10°C. Vrlo je osjetljiva na smrzavanje tla te će pri vrlo niskim temperaturama uginuti u roku od 24 sata.

Zalijevanje

Zalijevajte je vrlo pažljivo. Iako učestalost zalijevanja uvelike ovisi o vrsti zemlje i veličini biljke i posude, važno je da se izbjegne pretjerano zalijevanje. Previše vode može u kratkom razdoblju prouzročiti gnjiljenje korijena, dok premalo vode može također nanijeti štete korijenovom sustavu. Zalijevajte samo kada je površina zemlje u posudi suha na dodir. Što se tiče zalijevanja, bolje je zaliti premalo nego previše. Zalijevajte je preko podloška. Napunite podložak vodom i ostavite da zemlja upije vode koliko može. Preostalu vodu na podlošku odlijte. Kako zalijevanje odozdo uzrokuje gomilanje soli na površini zemlje, jednom mjesečno zalijte biljku odozgo, kako bi se uklonile nagomilane soli. Pritom pazite da ne smočite listove ili cvjetove. Ako se to ipak dogodi, odmah pokupite vodu s papirnatom maramicom ili salvetom.

Zemlja i presađivanje

Biljke presađujte tek kada potpuno prerastu staru posudu, a upotrijebite samo jedan broj veću posudu, jer biljke bolje cvatu ako im je korijen u ograničenoj količini zemlje. Presađujte ih u proljeće ili kada biljka postane prevelika za svoju posudu. Koristite zemlju koja je rahla i sadrži dosta organskih tvari (kompost),  a trebala bi biti blago kisele reakcije (pH 6-6,5).

Prihranjivanje

Od proljeća do kasnog ljeta zalijevajte oprezno i prihranjujte biljke svaka dva tjedna s tekućim gnojivom koje sadrži dosta kalija i fosfora (gnojivo za cvatuće biljke) ili dodajte 1/4 potrebne količine tekućega gnojiva u vodu pri svakom zalijevanju. Nemojte prihranjivati biljke zimi (osim ako ste kupili biljku u cvatu) jer tada imaju stadij mirovanja i odmora, pa je njihov razvoj mnogo sporiji.

Razmnožavanje

Najlakši način razmnožavanja ljubica je putem lisnih reznica. Odrežite list s dijelovima peteljke koju možete odmah utaknuti 1 cm duboko u lagano navlaženu zemlju. Isto tako, peteljku lista možemo provući kroz rupicu na aluminijskoj ili plastičnoj foliji i staviti peteljku u čašu s vodom. Vodu pritom treba redovito mijenjati svaki put kad požuti. U oba slučaja, korijen će se razviti u roku od 4-6 tjedana, a u idućih 4-8 tjedana i mlade biljčice koje možete rasaditi u posude sa zemljom. Tako dobivene biljke bit će iste boje cvjetova kao i matična biljka. Međutim, himere – (nacijepljeni hibridi) hibridi nastali križanjem biljaka s različitom bojom cvjetova, a imaju dvobojne cvjetove iz lisnih reznica, neće dati biljku istovjetnu roditeljskoj biljci. Ako želimo razmnožiti takvu biljku i ponovno dobiti dvobojne cvjetove, možemo matičnu biljku pažljivo razrezati oštrim nožem tako da svaki dio biljke ima dio korijena roditeljske biljke. Dijelove razrezane biljke posadite u zasebne posude i prekrijte plastičnom vrećicom, kojoj izbušite rupe zbog zračnosti. Takav će pokrov osigurati visok stupanj vlažnosti potreban biljci dok ne stvori novi korijenski sustav.

Ako biljci osigurate optimalne uvjete, ona će zaista svojim prekrasnim cvjetovima veći dio godine biti pravi ukras vašeg doma.

Kategorije
Sobno bilje

Senecio L. (Kostriš)

Široko rasprostranjena porodica glavočika Compositae u svom osvajanju svijeta učinila je brojne prilagodbe koje su bile odgovor na različite životne uvjete. Tako rodove glavočika tratinčica (Bellis), ambrozija (Ambrosia), kamilica (Chamomilla) vrlo često srećemo na travnjacima, dok u povrtnjacima artičoke (Cynara) uzgajamo kao gurmansku poslasticu, a suncokret (Helianthus annuus) kao vrijednu uljaricu. Osim na kopnu, glavočike susrećemo kao vodeno bilje ili kao epifite na granama drveća, no za nas ljubitelje sukulentnog bilja postavlja se pitanje, “Gdje možemo pronaći tuste glavočike?”

Kako bi pronašli sukulentne glavočike moramo se uputit na suha afrička područja, gdje rastu rodovi Othonna i Senecio. Od ova dva sukulentna roda u zbirkama vrlo često susrećemo pripadnike roda Senecio, dok pripadnike roda Othonna vrlo rijetko susrećemo, stoga ću vam u ovom prilogu približit rod Senecio.

Ovaj veliki rod od preko 1.000 vrsta čiji predstavnici u našem podneblju rastu kao dio travnjaka i livada, uključuje i stotinjak sukulentnih vrsta, uglavnom iz Afrike i Indijskog potkontinenta. Uzgajaju se radi svog dekorativnog lišća i vrlo raznolikih oblika rasta ,od visećih perli do prostranih grmova. Cvijet se rađa na dugoj stapci u proljeće, ljeto ili jesen, te mogu potrajati za razliku od drugih sukulenata. Najbolji način razmnožavanja je putem reznica koje nakon zakorjenjavanja dobro rastu. Većina senecija nije zahtjevna u uzgoju, osim madagaskarskih koji traže nešto toplije uvjete tijekom zimskih mjeseci. U literaturi pripadnike ovoga roda možemo pronaći pod nazivom Kleinea.

Senecio grantii (Hook.f.) Sch.Bip.
Gusti grm, sa stabljikama (20-40 cm) koje se razvijaju iz gomoljastog korjena. Listovi su plavo zelene boje 5-6 cm dužine. Ono što posebno krasi ovu biljku je lijepi crveni cvijet nalik karanfilu, koji i do sedam dana zna krasit ovu biljku. U prirodi je ovaj senecio široko rasprostranjen i naseljava Etijopiju, Keniju, Somaliju i Tanzaniju.

Senecio haworthii (Sw.) Steud.
Grm do 30 cm visine s drvenastom stabljikom iz koje se spiralno razvijaju sabljasti listovi do 5 cm dužine presvučeni srebrno sivim dlačicama. Tijekom vegetacije slobodno zalijevamo ali moramo izbjegavati zalijevanje po tijelu, jer prekrasne srebrnkaste dlačice na listovima mogu posmeđiti od vode. Ovu omiljenu biljku tijekom zimskih mjeseci potrebno je držati u suhom režimu, na ispod 5 °C. Kako tijekom vremena gubi doljnje listove  dobro je s vremena na vrijeme spuštati vršni dio rezanjem i ponovnim zakorjenjivanjem. Cvate tijekom srpnja narančastim ili žutim  cvjetovima poput tratinčice. Domovina ovog senecija je Južna Afrika

Senecio serpens
Vrlo atraktivan polegnuti grm s tendencijom grananja iz sukulentne stabljike. Listovi su plavo-zelene boje. Zahtjeva osunčana i suha staništa s bogatim organskim supstratom. Na toplijim mediteranskim područjima može se uspješno uzgajati na otvorenom. Ovaj senecio potječe iz Južne Afrike

Senecio scaposus DC.
Ovaj senecio vrlo je sličan S. Haworthi, od kojeg se razlikuje nižim i zbijenijim rastom. Listovi su jednako tako presvučeni srebrnkasto-sivim dlačicama, no listići su nešto duži (7-8 cm). Cvate tijekom srpnja i kolovoza, a žuti cvijet nalik na cvijet margarete otvara se iz tvrde glavice koja se nalazi na dugoj stapci. Domovina ovog senecija je Južna Afrika.

Kategorije
Sobno bilje

Prezimljavanje hibiskusa

U ovome članku odlučio sam vam prenijeti svoja iskustva s uzgojem hibiskusa u stanu, zatvorenom prostoru, s posebnim naglaskom na zimski period. Također ću se osvrnuti na period mirovanja u hladnom prostoru u zimskom periodu. Na taj način želio bih vam pomoći da shvatite što im odgovara te kako izbjeći moguće pogreške, koje bi mogle biti i kobne za njih u tom trenutku.

Tropski hibiskusi (Hibiscus rosa sinensis) su biljke tropskih klimatskih područja, gdje su u vegetaciji cijelu godinu, te rastu zasađeni u zemlji kao grmovi i u loncima, onako kako ih mi uzgajamo. Ponegdje se i kod nas može pronaći sadnica zasađena u zemlji, pogotovo na našim južnim otocima i oko Dubrovnika. Dolaskom hladnijih dana i zimskog perioda, naše ljubimce sklanjamo na skrovita mjesta gdje temperatura ne može padati ispod nule. Postoje dvije solucije; staviti ih na hladno i svijetlo mjesto, u totalnu fazu mirovanja ili unijeti ih u toplinu doma gdje će nastaviti rast i cvatnju cijelu zimu. Objasniti ću vam detaljno moja iskustva s njima u oba slučaja.

Stavljanjem hibiskusa na zimovanje u hladnu prostoriju, najbitnija stavka je da na tom mjestu temperatura ne može padati ispod nule. Najoptimalnija temperatura je od 5 – 10°C. Slijedeća vrlo bitna stavka je da prostorija nije mračna. Sunce nije obavezno, dovoljna je normalna količina svjetlosti koja dolazi kroz prozor. Vlažnost supstrata mora biti minimalna, jednostavnije rečeno više suho nego mokro. Ukoliko je biljka presuha, biljka će vam sama dati signal sa mlohavim, opuštenim listovima, koji, kada malo zalijete biljku, postaju (u roku od nekoliko sati do najviše jednog dana) kruti i ispravljeni. Uvijek zalijte sa lagano mlakom vodom. Vrlo bitna stavka uspjeha je i konstantno provjetravanje (ali ne raditi to kada su vani temperature ispod nule). Hladni, ustajali, vlažni zrak doprinosi razvoju bakterija, pogotovo botritisa, pepelnice, truleži itd, pa je prozračivanje vrlo bitno. Preventivno, ako hoćete, (ja to ne prakticiram) možete obaviti prskanje fungicidom. Znači, prije unošenja na zimovanje u zatvoreni prostor i na taj način vjerovatno nećete imati prethodno navedenih problema. Uvijek kontrolirajte i čistite trule listove, pupoljke ili otpale cvijetove i problema ne bi trebalo biti uz poštivanje ovih ostalih navedenih uvjeta. Premještanjem biljaka na mjesta za zimovanje na hladnom, neminovno će doći do odbacivanja lišća i pupoljaka, u manjoj ili većoj količini, što ovisi o položaju, svjetlu, jačini biljke, vremenu unošenja itd.. To vas ne treba posebno opterećivati, to je normalna reakcija biljke na novonastale uvjete…

Na proljeće, neposredno pred početak vegetacije, kada temperature počmu rasti, hibiskuse iznosite van na stalna mjesta i orežite ih ukoliko je potrebno. Presađivanje ne vršim tada, nego nakon mjesec ili dva, kada biljka debelo krene u vegetaciju. Žilni sistem uopće ne diram prilikom presađivanja, nego očistim i skidam stari supstrat gdje nema nikakvih jačih žila. Žile ne kidam niti režem i na takav način biljku mogu presaditi kad god želim, jer ne proživljava nikakav stres (bez obzira i da je prepun cvijeta u datom trenutku) te nema nikakvih loših nuspojava. U isti ili malo veći lonac sadim ga ponovo, stavljanjem novog supstrata na dno lonca, onda korijenovu balu sa starim supstratom i zaspem ponovo novim supstratom sa strana i površinski. U svaki supstrat obavezno stavljam dosta perlita radi veće rahlosti supstrata i bolje drenaže. Nikada vam neću preporučiti da hibiskusu totalno ogolite žilni sistem da bi mu promijenili zemlju (supstrat), makar bio u totalnoj fazi mirovanja. Moja iskustva s takvim načinom presađivanja su vrlo porazna, a ishod upitan. Ne preporučujem!!!

Još jedna sitnica. Ja svoje hibiskuse kalemim na podloge koje su puno jače i izdrživljivije nego oni sami, tako da je njihov rast puno jači, dugovječniji su i izdržljiviji. Međutim, s godinama sam shvatio da i pojedine podloge nisu baš onakve kakve bi trebale biti, tako da danas koristim samo one koje su mi se sve ove godine pokazale najbolje. Zašto vam ovo pišem. Ovdje na fotografiji možete vidjet dva hibiskusa i njihov izgled sada, u ovim uvjetima hladnog zimovanja kako sam vam opisao. Jedan (lijevi lonac) izgleda savršeno, a drugi (desni) izgleda jadno, na samrti, tako rekući… Oba su kalemljena, ali na različitoj podlozi. Iz mog dosadašnjeg iskustva, ovaj desni će preživjeti, ali će mu trebati malo duže vremena da se oporavi od ovih zimskih uvjeta. Također, treba se obavezno drastičnije rezati na početku vegetacije. Isti mogu izgledati i svi hibridi uzgojeni na vlastitom žilnom sistemu i zbog toga, na ovaj način, želim da shvatite o čemu se radi, da preuranjeno ne pomislite da su propali pa ih bacite. U 90% slučajeva se obnove. Radi svega toga tu podlogu uopće više ne koristim, a niti hibridne biljke hibsa ožiljavam reznicama, jer i one izgledaju većinom obješeno i mlohavo u zimskom periodu kada su u stanju mirovanja. Kalemljeni hibiskusi na pravim podlogama nemaju ovih simptoma, vrlo su jaki, krutih, jakih listova…

Premještanjem hibiskusa u toplinu doma, uz sunčane prozore ili klizne stijenke, svijetla i topla mjesta, unosite dašak egzotike u zimskim danima. Cijelu zimu moj dnevni boravak i kuhinja prepuni su hibiskusa u cvatu.Ukoliko ste u mogućnosti preporučujem ovu vrstu prezimljavanja. Njihovi cvijetovi sada traju os 3 – 7 dana, ovisno o sorti. Unio sam ih u kuću kada je temperatura vani bila oko 15°C, tako da nisu imali nikakvih šokova i stresova radi velike razlike temperatura, te na takav način nisam imao nikakvih negativnih reakcija u smislu odbacivanja listova i pupoljaka. Još nešto što je pridonijelo da nemaju nikakvu lošu reakciju na premještanje je pojačano prehranjivanje u toku ljeta i jeseni, folijarno, preko lista, uz pojačano dodavanje magnezija koji je vrlo bitan kemijski element upravo za ove slučajeve sprječavanja drastičnog odbacivanja lišća i pupoljaka, a i neke druge momente. Zemlja ne bi smjela biti nabijena, teška, nego uvijek laganija i rahlija, i kao što sam naveo ranije, uvijek stavljati dosta perlita…. Listovi na mojim hibsima su vrlo jaki, tamno zeleni i kruti poput brusnog papira. Vrlo važna stavka je zalijevanje. Nikada ne pretjerujte sa zalijevanjem, bolje više puta po manje, radije više suh nego prenatopljen supstrat. Obavezno uvijek zalijevati lagano mlakom vodom Hladna voda iz vodovoda, jače zalijevanje, loša drenaža, zimi kod hibiskusu u rastu može uzrokovati drastično odbacivanje listova (zelenih) i pupoljaka, odjednom. U proljeće, čim zatopli, premještam ih van, malo ih porežem i presadim (u ovom slučaju možete odmah), i stavim na stalno mjesto gdje vrlo brzo kreću u novi rast i cvatnju.

Pošto moji hibiskusi sada u kući cvatu vrlo intezivno, redovito ih oprašujem, želeći dobiti neke nove ljepotane, hibride, sa nekim novim svojstvima, bojama itd, a o tome u slijedećem broju… Srdačan pozdrav

Kategorije
Sobno bilje

Dracena (Zmajevac)

Zmajevci (Dracena sp.) biljni je rod niskog drveća i grmlja iz porodice Liliaceae. Obuhvaća 40-ak vrsta iz tropske i suptropske Afrike, Azije i Amerike. Zbog dekorativnih je listova i nevelikih zahtjeva jedna od čestih lončanica u nas. Prema legendi ovo je drvo izniklo na mjestu gdje se prolila zmajeva krv. U pradavno vrijeme, zbog uvjerenja da imaju čudotvorne moći, sukobili su se zmaj i slon. Zmaj je izgubio bitku i život, a na mjestu gdje se prolila njegova krv, izniklo je drvo kojemu su čak i stari Egipćani pridavali posebno značenje koristeći ga u procesu balzamiranja. Crvena smola koja ističe iz debla smatra se zmajevom krvlju. Kao kućne biljke možemo naći nekoliko vrsta iz ovog roda:

Dracena marginata – obrubljeni zmajevac
Poznat nam je zbog svojih uskih, 30-40 cm dugih listova, obrubljenih grimiznocrvenim rubom. Deblo mu je tanko, često nerazgranato. Zbog sporijeg rasta pogodan je za držanje u stanu.

Dracena deremensis – prugasti zmajevac
Krase ga vrpčasti listovi dugi i do 45 cm, a zeleni listovi su prošarani svjetlije zelenim, žutim ili bijelim prugama.

Dracena fragrans – kukuruzni zmajevac
Sličan je prugastom zmajevcu zbog oblika listova. Međutim, listovi su mu nešto duži, širi i manje zašiljeni. Listovi su također prošarani tamno žućkastim do zlatnim prugama.

Dracena draco – pravi zmajevac
Iako ne toliko česta u domovima, najpoznatija je vrsta iz ovog roda. U naše krajeve donesena s Karipskog otočja, gdje se još uvijek mogu naći vrlo stari primjerci ovog stabla. Karakteriziraju je mačasti listovi plavozelene boje, dugi preko 40 cm. Ako im se osigura dovoljno svjetla, na rubovima se javlja crveni obrub.

Dracena sanderiana – Lucky Bamboo
Ova biljka veoma je popularna. Iako spada u dracene, u većini slučajeva ovu će vam biljku prodati kao bambus. Simbolizira sreću i uspjeh, a izuzetno je jednostavna za uzgoj. Sve što treba jest da joj redovito promijenite vodu svakih desetak dana. Ne treba puno svjetlosti pa je možete staviti u prostorije koje su slabije osvijetljene, jedino što ne podnosi izravno sunce.

Pošto je stanovnik toplih krajeva, zimi zahtijeva minimalno 13°C. Voli svijetli položaj, ali ni slaba sjena nije mu nepodnošljiva. Međutim, nikako ga nemojte stavljati na direktno sunčevo svjetlo jer će mu stradati listovi. Od proljeća ga treba umjereno zalijevati, a zimi oskudno. Obavezno mu treba prskati lišće, a širokolisnim vrstama lišće treba češće prebrisati vlažnom krpom. Kako biljka raste, treba ju presađivati, ali tek kad korijenje ispuni lončanicu. Kod ovih biljaka često se zamjećuje žućenje lišća. Razlog tome može biti suvišak vlage, manjak vlage ili jednostavno starost listova. Ako naglo otpadne veliki broj listova, najvjerojatnije se radi o nedostatku vode, ali ako list polako žuti od vrha prema stapci, vode ima u suvišku. Stoga pripazite na zalijevanje!

Kategorije
Sobno bilje

Najčešće sobne biljke

Iako se veliki broj biljaka može uzgajati u zatvorenim prostorima, nekolicina je onih koje su zastupljene u gotovo svakom domu. Kako neke od njih dolaze u velikom broju sorti, nerijetko se susrećemo s pravim kolekcionarima pojedinih vrsta koje se razlikuju tek u boji cvjetova ili listova. Svaka od njih učinit će naš dom ljepšim mjestom za život.

SOBNA CIKLAMA (Cyclamen persicum)

Ubraja se među omiljene kućne biljke. Prekrasne cvatuće biljke možemo nabaviti od jeseni pa sve do kraja proljeća. Osobito je rado imamo u kući tijekom blagdana. Iako se uzgaja zbog lijepih cvjetova, i sami listovi vrlo su dekorativni. Srcoliki  zeleni, često prošarani bijelom ili kremastom bojom, listovi dolaze na dugim mesnatim stapkama. Iz središta lisne rozete izlaze gotovo bezbrojni cvjetni pupoljci ljubičaste, ružičaste, purpurne, crvene, šatirane ili bijele boje. Za uspješan uzgoj zahtijeva humusno do tresetno dosta kiselo tlo. Najbolje uspijeva u prostorima gdje se temperatura kreće oko 20°C.  U prostorima s višom temperaturom listovi biljke brzo počnu žutit i propadat. Vrlo je osjetljiva na višak ili manjak vlage u tlu zato ju je najbolje zalijevati umjereno svaka 2-3 dana u vrijeme rasta, dok joj je nakon cvatnje potrebno osigurat vrijeme mirovanja kada zalijevanje valja svesti na minimum. Potrebno ju je prihraniti s tekućim gnojivom svaka dva tjedna, osobito u vrijeme cvatnje. Iako je višegodišnja vrsta, kod nas se najčešće baca nakon jedne cvatnje, jer ju je teško natjerati da ponovno procvate. Kako bi što duže cvala, redovito uklanjajte ocvale cvjetove, kao i požutjele listove, pazite na zalijevanje jer višak vode, osobito ako se biljka drži u ukrasnoj tegli, može uzrokovati truljenje i propadanje listova i cvjetova, a potom i cijele biljke.

JEDARCE (Spathiphylum spp.)

Zbog svoje ljepote i prilagodljivosti većini što povoljnijih ili manje povoljnih uvjeta, kao i svojoj izdržljivosti, i ovu biljku često susrećemo kao lončanicu. Krase je veliki tamnozeleni listovi koji dolaze na dugim zelenim lisnim stapkama. Cvate tijekom cijele godine, ovisno o uvjetima uzgoja, a na jednoj biljci može biti i nekoliko cvjetova istodobno. Iako kažemo da se uzgaja zbog cvjetova, ustvari se divimo bijelim pricvijetnim listovima koji obavijaju cvijet. Prilikom sadnje i presađivanja možete koristiti običnu vrtnu zemlju, jer biljka dobro uspijeva u tlu neutralne pH reakcije. Smjestite je na svjetlo u blizini prozora, zaštićenu od izravnih sunčevih zraka koje mogu prouzročit opekline na lišću. Zalijevajte jednom tjedno tijekom zime, dok tijekom ljeta treba zalijevati minimalno dva puta tjedno. Potrebnu količinu vode odredit ćete prema veličini biljke, što je biljka veća, treba više vode. Zbog velike lisne površine dosta vlage gubi transpiracijom, pa u nedostatku vode listovi uvenu. Ukoliko se takvo stanje primijeti na vrijeme i biljka se zalije, vrlo brzo,  kroz nekoliko sati biljka će se oporaviti. Tijekom cijele godine biljku prihranjujte, bilo tekućim gnojivom ili sporootpuštajućim granuliranim gnojivom, tako ćete osigurati učestalu cvatnju. Presađujte svakih nekoliko godina jer nakon presađivanja biljka snagu usmjeri u rast korijena pa izostane cvatnja. Ova biljka je poznata kao jedna od onih što upija zračenje različitih elektroničkih naprava poput računala i televizora, stoga je pogodna za radne prostore i dnevne sobe. Valja napomenuti da su svi dijelovi biljke otrovni, te mogu izazvati blage želučane smetnje ako ih progutate.

ZMAJEVAC (Dracena spp.)

Velik je broj vrsta i sorti pojedinih vrsta koje se kod nas uzgajaju kao sobne biljke. Prirodna staništa nalaze se na području Afrike i Azije, gdje najčešće rastu kao veliki grmovi ili drveće. Zbog ograničenih uvjeta kao sobne biljke ostanu znatno niže. Za uzgoj su zanimljive zbog dugačkih, trakastih širih ili užih vrlo često šatiranih listova. Iako ih inače krase sitni bijeli cvjetovi, kada se uzgajaju kao sobne biljke, tek se ponekad može dogoditi da procvatu. Dobro uspijevaju na svjetlosti, no izravno sunčevo svjetlo može uzrokovati opekotine na listovima, zato je biljke poželjno odmaknuti 1-2 metra od prozora. Vrste i kultivari tamnijeg lišća dobro će uspijevati i u slabije osvijetljenim prostorima. Biljke svijetlih i šatiranih listova treba smjestiti na osvijetljena mjesta zaštićena od izravnih sunčevih zraka, jer u suprotnome svijetle šare s listova mogu izblijedjeti. Biljke treba zalijevati jednom tjedno s malo vode. Preporuka je jednom mjesečno lonac potopiti u vodu dok se zemlja dobro ne napije, a potom nastaviti zalijevati svaki tjedan pomalo. Bez obzira, bilo ljeto ili zima, zmajevce je potrebno prihranjivati svakih 15 dana tekućim gnojivom za lisnate biljke. Ne podnose suhi zrak pa ih je potrebno svakodnevno prskati vodom s gornje i donje strane listova, a ukoliko im je zrak presuh, vrhovi listova će se vrlo brzo sasušiti. Presađivanje biljaka odgodite što više možete, odnosno dokle god korijen ima mjesta u postojećoj tegli. Kako bi biljka bila ravnomjerno opskrbljena hranjivima, površinski sloj zemlje zamijenite svakog proljeća. Lako ih je razmnožiti u svako doba godine pomoću drvenastih reznica, koje će vrlo brzo pustiti korijenje u posudi s vodom. Ipak, ako nije neophodno, razmnožavajte tek od proljeća. Vrlo su dugovječne pa jednu biljku možete imati između 5 i 15 godina.

ASPIDISTRA (Aspidistra elatior)

Iako je ova vrsta danas pomalo zaboravljena, i češće je susrećemo kao zelenilo u rezanim buketima, nekada su kuće bile nezamislive bez barem jednog velikog lonca s aspidistrom. Dobro njegovana izvrsno će pristajati u svaki prostor. Zbog dugih zelenih listova nekima će možda biti poznatija pod nazivom „puničin jezik“. Zanimljivom je čine upravo uspravni tamnozeleni kopljasti listovi koji rastu izravno iz korijena. Cvate vrlo rijetko, a cvjetovi su sitni grimizno obojeni. Upravo to što voli sjenu, čini je pogodnom za ukrašavanje i slabo osvijetljenih kutaka stana ili kuće. Iako dobro podnosi suhi zrak, dobro će podnijeti povremeno tuširanje ili prskanje listova, kako biste je očistili od prašine. Ukoliko imate volje i vremena, listove možete očistiti i mekanom krpicom. Tijekom zime dosta ju je zalijevati jednom u 10–15 dana, dok tijekom ljeta treba više vlage. Prihranjujte hranjivom za lisnato bilje od proljeća pa sve do jeseni jednom mjesečno. Presađujte kada korijen biljke popuni posudu. Najlakše ju je razmnožiti dijeljenjem busena u travnju tako da svaki novi busen ima minimalno dva lista. Zbog malih potreba pogodna je kao biljka za početnike i one koji baš nisu vješti s uzgojem bilja. Jedna je od najotpornijih i najdugovječnijih biljaka pa može živjeti preko deset godina.

VISEĆI SMOKOVAC (Ficus benjamina)

Biljka je koja ima prirodna staništa na području Indije i Malezije, gdje se nerijetko koristi kao drvoredno stablo, a u istoj ulozi ga možemo susresti i u ostalim toplim krajevima diljem svijeta. Kod nas se uzgaja kao sobna biljka i rijetko uspije narasti dovoljno da bi izgledalo kao stablo. Lišće mu je otporno, ovalno, šiljasto, žive zelene boje. Za uspješan uzgoj treba ga smjestiti što bliže prozoru, u suprotnom počne odbacivati listove, što može uzrokovati propadanje cijele biljke u kratkom vremenskom razdoblju. Tijekom zime treba ga zalijevati jednom tjedno, dok tijekom ljeta možete i češće. Ipak, pazite da ne pretjerate jer bolje podnosi manjak vode nego višak. Vlažnost zraka važna je tijekom zime kada ne bi smio biti preblizu radijatora ili nekog drugog izvora topline. Listove prskajte svaka dva dana, najbolje destiliranom vodom kako na listovima ne bi ostale bijele mrlje od kamenca. Tijekom zime biljku nije potrebno prihranjivati, ali s prvim danima proljeća kada se počnu pojavljivati mladi listovi, jednom tjedno biljku prihranite otopinom gnojiva napravljenom tako da u 10 l vode umiješate jedan čep gnojiva za lisnate biljke. Fikus je, osim na nedostatak svjetlosti, osjetljiv i na propuh i hladan zrak, pa ga uvijek smjestite na zaštićeno mjesto, dakle što dalje od ulaznih vrata ili prozora koji se često otvara.  Vrlo je dugovječan pa u optimalnim uvjetima biljke mogu doživjeti do 15 godina. Tijekom ljeta možete ih smjestiti na otvorenom na sunčano mjesto, gdje će vrlo brzo početi dobro napredovati.

GUMIJEVAC (Ficus elastica)

Još je jedna vrst fikusa vrlo udomaćena u našim domovima. I dok je fikus benjamin prikladniji za istinske ljubitelje cvijeća, gumijevac će s jednakom lakoćom uzgajati i početnici. Karakteriziraju ga 30 – 40 cm dugi mesnati, ovalni listovi. Kada se uzgaja kao sobna biljka, fikus rijetko procvate, a tek stare biljke uzgojene u staklenicima mogu imati plodove koji su nejestivi. Prilikom sadnje koristite obavezno teglu s drenažnim otvorima i postavite još dodatni drenažni sloj debljine 5-10 cm, prilikom sadnje i presađivanja koristite zemlju za cvijeće. Posude s biljkama smjestite  na svjetlo, udaljeno od prozora 2-3 metra. Biljke zimi zalijevajte rjeđe, jednom u 7-10 dana, dok tijekom ljeta treba zalijevati barem dva puta tjedno. Svakako pazite da se zemlja između zalijevanja lagano prosuši. Kako se radi o vrsti koja ne traži puno vode, češće se dogodi da biljka vene zbog suviška, a ne manjka vode. Tijekom zime kada je zrak suh, listove prskajte 2-3 puta tjedno, a barem jednom mjesečno ih očistite od prašine vlažnom krpicom. Prihranjujte od proljeća do jeseni jednom tjedno dodatno razrijeđenom otopinom hranjiva ili dodajte sporo otapajuće granule gnojiva u zemlju. Grmovi fikusa uzgajani kao lončanice mogu živjeti i do 20 godina, a u tom razdoblju mogu narasti i nekoliko metara. Gumijevac najčešće raste uspravno. Kako biste potaknuli rast bočnih izboja, napravite  nekoliko manjih rezova na kori, odmah iznad listova. Kada se pojave bočne grane, možete ih iskoristiti za razmnožavanje margotiranjem, što je ujedno i najlakši način da razmnožite ovu vrstu fikusa.

AFRIČKA LJUBIČICA (Saintpaulia ionantha)

Svakako je jedna od omiljenih vrsta u našim domovima,  porijeklom je iz Južne Afrike, pa je kod nas najprikladnija za uzgoj u zatvorenom prostoru gdje ostaje tijekom cijele godine. Karakteriziraju je tamnozeleni okrugli do srcoliki mesnati listovi prekriveni sitnim dlačicama na licu lista i kitice cvjetova ljubičaste, ružičaste, grimizne i bijele boje, koje se pojavljuju na cvjetnoj stapci u sredini lisne rozete. Najbolje uspijeva na svjetlome mjestu, po mogućnosti na prozorskoj dasci, stoga joj tijekom zime osigurajte mjesto na južnom prozoru, dok je tijekom ljeta treba pomaknuti dalje od izravnog sunčevog svjetla. Dobro uspijeva u hranjivom, uvijek pomalo vlažnom tlu, no ne podnosi višak vode, koji najčešće ostane u tanjuriću. Tijekom cijele godine potrebno ju je prihranjivati barem jednom mjesečno, a u vrijeme cvatnje i češće. Presađuje se čim se pojavi nekoliko novih listova, koji su manji od onih postojećih, najbolje u širu plitku teglu. Jedna biljka u optimalnim uvjetima može živjeti i nekoliko godina, nakon čega ju je potrebno zamijeniti drugom, bilo nekom sasvim novom ili biljkom dobivenom vegetativnim razmnožavanjem od nje same.  Afričku ljubičicu jednostavno možete razmnožiti lisnim reznicama, koje možete ukorijeniti tako da ih stavite u supstrat ili u posudu s vodom. Kada primijetite da je biljka pustila korijenje, valja je presaditi u teglu sa zemljom. Biljke nakon presađivanja, kao i one koje su već cvale ponekad trebaju dosta vremena da procvatu. Kako biste ih potakli da stvaraju cvjetove uklanjajte mlade listove koji izbijaju iz središta lisne rozete.

ZELENI LJILJAN, KLOROFITUM (Chlorophytum comosum)

Najlakše ga je opisati kao biljku kompaktnog busena s dugim šatiranim listovima, mesnatim korijenjem i s manjim busenovima koji vise na debelim vriježama. U Europi se prvi put pojavila u 19. st. i od tada se uspješno uzgaja kao sobna biljka. Krase ga dugi trakasti listovi svijetlozelene boje s bijelim ili žućkastim prugama. Ponekad u proljeće procvate sitnim zvjezdastim cvjetovima bijele boje, koji dolaze na krajevima dugih bijelih vriježa. Najbolje uspijeva na svijetlim i sunčanim mjestima, iako će preživjeti i u prostoriji bez puno svjetla, no što ima više svjetlosti, listovi su mu šareniji. Tijekom zime dosta ga je zalijevati jednom tjedno, dok će od proljeća do jeseni trebati zalijevati češće. S obzirom na to da mesnato korijenje skladišti vodu, valja zalijevati umjereno, kako biljka ne bi propala zbog previše vlage u tlu. Iako dobro podnosi suhi zrak, listove je poželjno jednom mjesečno otuširati, kako bi se očistili od nakupljene prašine. Prihranjujte ga jednom tjedno od proljeća do jeseni, s dosta razblaženim hranjivom. Zbog visećih rozeta koje dolaze na krajevima vriježa, lijepo izgleda zasađen u viseću košaru. Treba ga presađivati tek kada korijen prođe kroz drenažne otvore. Lako se razmnožava dijeljenjem, što podrazumijeva presađivanje visećih busena u drugi lonac. Klorofitum je izuzetno dugovječna biljka, može živjeti duže od deset godina, a poznat je i kao jedna od biljaka koja skuplja zračenja od raznih uređaja poput računala ili televizora, stoga je prikladan i kao uredska biljka i biljka za radne sobe.