Kategorije
Vrtno bilje

UZGOJITE NOVU RUŽU

Uzgojiti novu ružu relativno je lak postupak, ali upitna je kvaliteta novodobivene sorte. Kakve će biti njene odlike, ovisi o mnogočemu, a najviše o genetskim faktorima. No, ako smo ljubitelji ruža i ne težimo nekoj višoj svrsi, svaka nova vrsta sigurno će nas posebno razveseliti. Uostalom, to je vaša ruža, vaš novitet. Uzgoj nove ruže KRIŽANJEM jednostavan je postupak. Samo prenesete pelud jedne sorte na pelud druge sorte, a potom posijete sjeme. Svaki sjemenjak bit će jedinstven, ali mogućnost da dobijete ružu spektakularnih odlika jako je mala. Kod otkrivanja novih vrsta ruža izuzetnih karakteristika, da ne kažem „pobjednika“, profesionalni uzgajivači često govore o velikome faktoru sreće. Danas kada je tržište svakodnevno preplavljeno novitetima sve boljih i zanimljivijih karakteristika, usuđujem se reći da je to i više od lutrije! Posebna se pozornost poklanja odabiru roditelja. Uzgoji se na stotine tisuća sjemenki, a samo će neka od njih možda pokazati željena ili neočekivano dobra svojstva. No, kod amaterskog uzgoja, ništa od toga ne treba zabrinjavati početnika. Ruže uzgojene kod kuće ne trebaju biti svjetske. Veliko je zadovoljstvo samo u činjenici da imamo vrstu koju smo sami uzgojili, ma koliko god imala mana. Uostalom, ona postoji kod vas i više nigdje drugdje!
1.Odabir roditelja – Za postupak križanja potrebno je odabrati dvije različite sorte ruža koje posjeduju željene karakteristike i za koje mislimo da će stvoriti željeni spoj. „MAJKA“ je biljka koja će poslužiti kao ženska. Oplođuje se da stvori sjeme. „OTAC“ je biljka koja će poslužiti kao muška. Koristi se za osiguravanje peluda za majku. Oprašivanje možemo izvršiti ružama koje uzgajamo u vrtu, ali možemo i određene biljke, namijenjene baš križanju, posaditi u lonce.

2.Oprašivanje – Savršeno doba za oprašivanje je sunčan dan krajem svibnja ili početkom lipnja. Prvo pripremimo biljku majku. Odaberemo napola otvoren cvijet i nježno uklonimo sve latice, pazeći pritom da ne ostavimo komadiće. Tada pincetom uklonimo sve prašnice i naposljetku preko tog emaskuliranog cvijeta navučemo papirnatu vrećicu. Oprašivanje ćemo izvršiti sljedeći dan. S očinske biljke odrežemo poluotvoreni cvijet, uklonimo pažljivo sve latice. Prašnicima dodirnemo njuške tučka majčinske biljke i ponovno stavimo papirnatu vrećicu. Na stabljiku ćemo staviti oznaku s pojedinostima o roditeljima, kao i datumom kad smo oprašivanje izvršili. Biljku majku nastavimo njegovati kao i uobičajeno.

3.Priprema sjemena – Nakon nekoliko tjedana uklanjamo papirnatu vrećicu i omogućavamo biljci stvaranje šipka. Na jesen, kada dozriju, a prije nego što se smežuraju, uklanjamo šipke s biljke. Zakopamo ih u posudu s tresetom i preko zime ostavimo vani. Nije ih potrebno štititi od mraza. Na lončić stavljamo oznaku. U veljači šipke unesemo u kuću i istisnemo sjeme iz njih u posudu s vodom. Sjemenke koje su pale na dno posude su plodne i njih ćemo posijati, a one koje su ostale plutati na površini vode su neplodne i njih uklanjamo. Zatim ćemo sjemenke posijati u kompost i ostaviti biljčice da se ukorijene. Kad se pojave pravi listovi, posadit ćemo ih u teglice.

4.Selekcija novih ruža – Neke od tako uzgojenih biljaka će u svibnju ili lipnju stvoriti cvijet ili dva i to je vrijeme za prvu selekciju. Bacite sve biljke koje vam se čine bezvrijedne, a one koje imaju željene karakteristike i čine vam se obećavajuće, presadite u veće tegle.

Sljedeću selekciju vršite u kolovozu, a biljke koje odlučite zadržati uzgajajte kao ruže u teglama. Ako vam se jedna ili čak sve učine kao kvalitetne i ako ste njihovim odlikama zadovoljni, možete ih sljedeće sezone presaditi u vrt kao biljku s vlastitim korijenom ili je u srpnju cijepiti, okulirati na divlju podlogu. (o ovom smo postupku pisali u prethodnim brojevima).
Puno sreće!!!

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Najčešće bolesti i štetnici u vrtu

Svatko od nas barem se jednom susreo s pojavom neke bolesti ili štetnika na biljci, i bilo bi neobično da nije. Ponekad su štete bile veće, ponekad manje, iako u malim obiteljskim vrtovima koji uglavnom služe za rekreaciju i uživanje štete nikad nisu toliko velike kao na velikim poljoprivrednim površinama. Pojava štetnika i bolesti jedan je od uzroka smanjenja uroda. Kako bismo se mogli posvetiti borbi protiv štetočina u vrtu, potrebno ih je najprije definirati, upoznati, odabrati strategiju, pa tek onda izabrati sredstvo. Za početak krenimo definicijom.

Štetnik odnosno štetnici su životinje koje nanose štetu kultiviranim biljkama. Osim onih svima dobro vidljivih poput, puževa, voloharica, miševa, i ostalih većih životinja, vrlo često puno veće štete čine sitni, ponekad oku jedva vidljivi, a ponekad gotovo i nevidljivi kukci. Kukci koji su najbrojnija skupina štetnika, rade štete hraneći se dijelovima biljaka, poput buhača i stjenica, ili sišući na listovima poput lisnih ušiju, miniranjem – moljci mineri, defolijacijom, ali i bušenjem stabljika, korijenja i plodova.

Bolest je patološko stanje koje uzrokuju organizmi poput gljivica, bakterija i virusa. Od ove tri skupine organizama, oboljenja najčešće izazivaju gljivice, nešto rjeđe bakterije i virusi. Simptomi različitih bolesti međusobno se razlikuju, no svi mogu uzrokovati potpuno propadanje biljke. Razvijaju se na svim biljnim dijelovima, a njihovu razvoju doprinose razni vanjski čimbenici, poput vlage tla i zraka, temperature, ali i otpornost same biljke.

Najčešći štetnici na biljkama

Velik je broj štetnika koje nalazimo na raznim voćarskim, povrtlarskim ili cvjećarskim vrstama. No, postoje neke koje se često javljaju, i napadaju više kultura pa ćemo ih probati nabrojiti.

Lisne uši – jedna su od najučestalijih skupina štetnika. Rade štete na velikom broju vrsta. Kukci su veličine svega 2-3 milimetra. Boja kukca ovisi o vrsti, stadiju razvoja i biljci hraniteljici. Zarazu šire krilati oblici. Štete rade hraneći se, odnosno sišući na listovima, lisnim i cvjetnim pupovima, gdje možemo naći njihove mnogobrojne kolonije. Uzrokuju kržljav rast biljke i deformaciju listova, te polagano propadanje biljke ukoliko se ne spriječi njihova navala. Najčešće ih primjećujemo kada biljku napadnu mravi koji se hrane mednom rosom, koju izlučuju lisne uši. U kasnijim stadijima napada na mednoj rosi se stvaraju nakupine gljiva čađavica, pa listovi najčešće imaju crnu presvlaku. Od kemijskih sredstava za njihovo suzbijanje mogu se koristit: Decis, Calypso, Confidor, Chromhor 40 EC, Rotor.

Buhači – sićušni tamni kukci veličine oko 2 mm, zadnje noge su im veće u odnosu na prednje što im omogućuje dobru pokretljivost. Najčešće rade štete na kupusnjačama poput rotkvice, kupusa repe i drugih srodnih vrsta. Štete se manifestiraju kao niz sitnih rupica na listovima, a ukoliko je napad intenzivan mogu uzrokovati i odumiranje biljke. Kemijska sredstva koja se mogu koristiti za njihovo suzbijanje su: Gaucho FS 600, Actelic 50, Beta -baytorid, Karate 2,5 EC.

Štitasti moljac – još je jedan u nizu sitnih kukaca veličine svega 2 mm, izgledom nalikuje malom bijelom leptiru. Na biljci se nalaze svi razvojni stadiji ovog štetnika. Primijetite li ga na biljkama najbolje je uništiti biljku, jer suzbijanje je težak, mukotrpan i gotovo nemoguć posao. Štete radi sišući na listovima raznih povrtlarskih i cvjećarskih kultura poput: verbene, surfinije, jaglaca, krizanteme, paprike, patlidžana, rajčice. Štete rade ličinke i odrasli oblici sišući na listovima, zbog čega biljke zaostaju u ratu, često slabije cvatu, a ponekad se dogodi da cvatnja upotpunosti izostane. Zbog izuzetne otpornosti na kemijska sredstva sa suzbijanjem je potrebno započeti čim primijetite odrasle oblike štetnika, a kako biste ga uočili na vrijeme, redovito pregledavajte naličje listova jer se tamo najradije nastanjuje.

Jabučni savijači – ovaj leptir veličine svega 2 cm jedan je od najčešćih štetnika na jabukama. Osim jabuka napada dunju, krušku, orahe, a susrećemo ga i na šljivama, višnjama, trešnjama, breskvama i marelicama. Štete na jabukama i kruškama izaziva njegova gusjenica, koja živi i hrani se u plodu izjedajući meso i sjemenke. Izbušeni hodnici u plodu puni su izmeta, takvi plodovi su podložni bržem truljenju, a najčešće ih opisujemo kao crvljive. U prvoj polovici svibnja izlijeću leptiri koji mogu letjeti i do srpnja pa je tijekom tog razdoblja važno provoditi zaštitu, ženke polažu jaja na plodove u blizini čaške ili na listove, a gusjenice najprije izgrizu pokožicu, te se potom zavlače dublje u plod. Za suzbijanje savijača mogu se koristiti sljedeća sredstva: Zolone, Atac, Beker, Reldan, Basudin.

Voćne muhe – kao što samo ime kaže, ova skupina štetnika najčešće napada voćke.  Štete na plodovima voća rade ličinke. Odrasle ženke odlažu jaja u plodove iz kojih kroz nekoliko dana izlaze ličinke koje se potom ubušuju u mezokarp ploda, te potom sve dublje. Zaraženi plodovi postaju sve mekši, smeđi i na kraju otpadaju, poznati su nam kao „crvljivi plodovi“. Kod nas se najčešće javljaju maslinina muha koja napada maslinu, mediteranska muha, koja napada veliki broj voćnih vrsta, od toga najradije marelice, breskve, kruške, jabuke, agrume, i trešnjina muha koja je značajan štetnik na trešnjama i višnjama. Za suzbijanje se mogu koristiti sljedeća sredstva: Nordox 75WG, Calinogor, Zagor.

Biljne bolesti

Kao što je veliki broj štetnika, jednako toliko je mnogo bolesti koje napadaju biljni svijet, nemoguće je navesti sve, a neke od najčešćih su

Pepelnica – uzročnici bolesti su gljivice iz rodova Oidium i Sphaeroteca. Jedna je od najčešćih biljnih bolesti. Lako se prepoznaje po karakterističnoj bijeloj prevlaci. Zaraženi dijelovi izgledaju kao da su prekriveni pepelom, pepeljaste presvlake mogu imati kružni oblik, ali vrlo često su nepravilno rasprostranjene po listovima. Zaraženi dijelovi biljke brzo nakon zaraze ugibaju i suše se. Za suzbijanje bolesti može se koristiti neki od sljedećih preparata: Cabrio top, Folicur EW 250, Rubigan, Nimrod, Saprol N.

Plamenjača – uzrokuje ju gljivica iz roda Peronospora, napada velik broj povrtlarskih voćarskih i cvjećarskih vrsta poput krastavca, vinove loze šeboja, zijevalice i ruže. Bolest prepoznajemo po pjegama, čija boja varira od vrste do vrste, a pojavljuju se na naličju lista. Blijedo-žućkaste pjege pojavljuju se na cvjetnoj stapki ruža. Zaraženi listovi su deformirani i vrlo brzo nakon zaraze odumiru i otpadaju. Razvoju bolesti pogoduju visoka temperatura i visoka vlaga zraka. Bolest se suzbija sljedećim fungicidima: Cadillac 80 WP, Cabrio Top, Melody duo, Dithan M-45, Star 80, Polyram DF, Mankozeb ili Antracol WP 70.

Siva plijesan – bolest čiji je najčešći uzročnik gljivica Botrytis cinerea, često se javlja na velikom broju vrsta cvijeća, voća i povrća. Poput rajčica, paprike, krastavca, karanfila, krizantema, ivančica, gladiola, hoste, božura, vinove loze i mnogih drugih. Kod tek izniklih biljaka može uzrokovati polijeganje, a potom i propadanje mladih biljaka. Do polijeganja dolazi kada se gljivica razvije na donjem dijelu stabljike i to najčešće zbog prekomjernog zalijevanja. Zaraza može napasti sve dijelove biljke, od stabljike, preko listova, cvjetnih pupova i cvjetova. Na listovima se javljaju crveno-smeđe pjege, cvjetni pupovi zaraženi botritisom skoro pa pocrne i objese se. Zaraza se na laticama očituje u obliku malih kružnih pjega. Za razvoj bolesti presudne su visoka zračna vlaga i nedostatak svjetlosti. Suzbija se sljedećim sredstvima: Cantus, Chorus 75 WG, Switch 62.5 WG, Merpan i Folpan

Hrđe – uzrokuju gljivice iz rodova Puccinia, Uromyces, Coleosporium i Phragmidium. Na naličju lista razvijaju se postule koje su u početku bijele, narančaste ili svijetlosmeđe, a u kasnijem stadiju posmeđe ili pocrne. Najčešće su razbacane duž lista, a tek rijetko pravilno kružno raspoređene. Na licu lista zaražena mjesta imaju svijetložutu boju. Neke vrste hrđa osim na naličju lista, mjehuriće spora razvijaju i na biljnoj stabljici. Zarazi su najpodložniji karanfili, krizanteme i ruže. Razvoju bolesti pogoduje visoka zračna vlaga u kombinaciji s visokim temperaturama. Bolest se može suzbijati sljedećim preparatima: Baycor WP 25, Folicur EW 250, Palis C.

Pripravci za biološko suzbijanje bolesti

Iako smo pored opisanih vrsta bolesti i štetnika naveli neka od kemijskih sredstava koja se mogu koristiti njihovo suzbijanje, valja napomenuti da bi u malim voćnjacima, ukoliko postoji volja vrtlara, bilo znatno jednostavnije primijeniti neke od agrotehničkih mjera ili neke od biljnih pripravaka koji mogu biti jednako učinkoviti kao i kemijska sredstva. Jedan od najvažnijih načina borbe protiv biljnih bolesti svakako je preventiva, odnosno stalni nadzor biljaka kako bi se štete od štetnika ili bolesti uočile što ranije, a samim time i lakše suzbile. Kod biološkog suzbijanja koriste se pripravci načinjeni od biljnog materijala, biljke koje se najčešće koriste za suzbijanje biljnih bolesti i štetnika su kopriva, gavez, preslica, paprati, češnjak i pelin. Navedene vrste može nabaviti svaki vrtlar, a poneke ćemo poput koprive neuspješno probati iskorijeniti iz vlastitog vrta. Za proizvodnju ovakvih pripravaka potrebno je imati posudu zapremnine oko 10 litara, vodu i biljni materijal u svježem ili suhom stanju. Najčešće se koriste pripravci poput biljnih čajeva, juha i ekstrakata.

Biljni čaj je pripravak napravljen od svježih ili sušenih dijelova biljke koji se preliju vrelom vodom, odstoje 15 – ak minuta, a zatim procijede.

Biljnu juhu dobijemo namakanjem suhog ili svježeg biljnog materijala u vodi 24 sata. Nakon namakanja cijela smjesa se prokuha oko pola sata. Nakon kuhanja juhu je potrebno ohladiti, a potom i ocijediti.

Biljni ekstrakti dobivaju se stajanjem biljnog materijala u vodi najviše 24 sata, a potrebno ih je procijediti i iskoristiti prije nego li pređu u vrenje.

Ekstrakt od koprive – radi se od 1 kg svježe koprive koja se namače u 10 litara hladne vode 12-24 sata. Priređena otopina ne smije preći u vrenje, nakon namakanja se cijedi i koristi se za suzbijanje lisnih ušiju.

Juha od preslice – priprema se od 1 kg svježe ili 100-150 grama suhe preslice koja odstoji u 10 litara vode 24 sata, a potom se kuha još pola sata. Kada se ohladi, juhu procijedite i spremna je za primjenu. Zbog velike količine silicijeve kiseline djeluje povoljno na suzbijanje biljnih bolesti. Prije nego je primijenite na biljkama potrebno ju je razrijediti s vodom u omjeru 1:5 (1l pripravka od preslice: 5 l vode), a kako bi biljke bilo što otpornije, najbolje je ovaj pripravak koristiti od proljeća do jeseni. Ukoliko biljkama naglo prijeti jak napad bolesti, potrebno je 3 dana uzastopno biljke prskati navedenom otopinom.

Gnojivo ili juha od paprati – iako vam prvo pada napamet da bi ovaj pripravak trebao služiti za prihranu biljaka, izvrsno će poslužiti za zaštitu od raznih bolesti i štetnika. Nerazrijeđeno se koristi za zimsko prskanje, a biljke štiti od napada lisnih ušiju, štitastih ušiju i crvaca. Može se koristiti i za suzbijanje hrđe. Tijekom sezone razrijeđeno u omjeru 1:10 koristi se za suzbijanje lisnih ušiju. Naneseno na tlo spriječit će najezdu puževa, a kako je bogato kalijem, doprinijet će i razvoju plodova. Za pripremu ovog pripravka mogu se koristiti dvije vrste paprati: obična ili šumska paprat (Dryopteris filix- mas) i bujad (Dryopteris aguilinum). Juha se priprema po gore spomenutoj navedenoj recepturi, dok se gnojivo priprema na sljedeći način. Usitnjene biljne dijelove mase, 1000 grama ako su biljke u svježem stanju ili 100 g ako su sušene, prelijte s 10 l vode, u velikoj posudi. Vodu ne nalijevajte do vrha jer gnojivo mora proključati. Kako se prilikom procesa truljenja stvara neugodan miris, u otopinu dodajte šaku kamenog brašna kako biste ga neutralizirali. Pripremljenu otopinu promiješajte svaki dan nekoliko puta, za upotrebu će biti spremna, kada se prestane pjeniti.

Juha gnojivo ili čaj od pelina – priprema se od 300 grama usitnjenog svježeg pelina ili 30 grama suhog pelina i 10 l vode. Tijekom proljeća razrijeđeno gnojivo se koristi za suzbijanje lisnih ušiju i hrđe na ribizu. Trostruko razrijeđeni čaj od pelina može se primijeniti kao zaštita od napada jabučnog savijača i lisnih ušiju. Nerazrijeđeno gnojivo ili čaj koristi se za suzbijanje kupusnog bijelca.

Čaj od luka i češnjaka – priprema se od 75 grama sjeckanog luka ili češnjaka i 10 l vode, a nakon prelijevanja vrelom vodom mora odstajati barem 5 sati. Koristi se za uništavanje gamadi, a nerazrijeđen se koristi za prskanje po tlu i biljkama, koristi se za uništavanje grinja i gljivičnih bolesti.

Osim navedenih kemijskih i bioloških sredstava za suzbijanje bolesti i štetnika, mogu se još koristiti i mehaničke i biotehničke mjere. U prve spada postavljanje zamki i zaštita poput mreža koje štite plodove od napada ptica. Jedna od metoda zaštite plodova je postavljanje strašila koja su gotovo iščezla iz vrtova. U biotehničke mjere se, uz primjenu žutih ili plavih ploča za primamljivanje raznih insekata, ubrajaju i feromonske klopke. Bez obzira na to koristili se konvencionalnim, tradicionalnim ili biološkim metodama, važno je jedino da nasade zaštitite od najezde nametnika i bolesti koji bi urod u vašem vrtu mogli probati prije vas samih.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Kompost

Održavanje vrtnog tla u dobrom stanju vrlo je važan dio vrtlarenja, što uključuje redovito dodavanje gnojiva ili dekompostiranog organskog materijala kao što je vrtni kompost. Ukoliko se zanemari održavanje plodnosti tla biljke neće imati dovoljno hranjivih elemenata u tlu za optimalan rast i razvoj. U nedostatku hraniva biljke pokazuju različite simptome nedostataka hraniva, koji dovode do različitih fizioloških poremećaja, a u konačnici i do odumiranja biljaka. Većina vrtlara teško može nabaviti stajski ili konjski gnoj, no organski otpad iz kuhinje i vrta lako je dostupan i jeftino se može pretvoriti u vrtni kompost. U današnje vrijeme recikliranje organskog otpada iz kuhinje i vrta smatra se ekološki prihvatljivim trendom. Prihvaćanjem ovakvog načina vrtlarenja recikliranjem organskog otpada koji se pretvara u materijal koji se može vratiti u tlo, bilo malčiranjem ili ukopavanjem tijekom jeseni i zime, tlo u vašem vrtu može zadržati svoju prirodnu cjelovitost i postati produktivnije. Također, kompostiranjem organskog otpada može se uštedjeti novac tako što se izbjegava kupovanje gnojiva, a osim toga miješanje vrtnog komposta s tlom potiče prisutnost različitih kukaca koji pomažu u suzbijanju štetočina. U kućanstvu i vrtu stvaraju se velike količine organskog otpada koji se može kompostirati. Većina otpada ostavljenoga od uzgoja hrane i ukrasnih usjeva u vrtovima može se kompostirati. Kokošji i stajski gnoj, slama, piljevina te talog kave, trulo voće i povrće, ljuske jajeta i vrećice čaja izvrsni su kandidati za kompostnu hrpu. Kompost u starim vrećama te kompost na bazi treseta preostao u loncima, koji se uklanja nakon ljetne cvatnje biljaka, može  se iskoristiti za recikliranje. Ocvalo cvijeće, otpalo voće, lišće, ostrišci trave ili živice također su pogodan materijal za recikliranje, pod uvjetom da nisu zaraženi biljnim bolestima. Ostrišci mlade živice i mekih listova idealni su za kompostiranje kad se orezuju na komade dužine 7,5 do 10 cm. Međutim, tvrdo drvo koje ostaje od orezivanja grmova i stabala treba narezati na manje komade. Mogu se dodati u tankim slojevima na kompostnu hrpu, no bolje ih je iskoristiti u proljeće i ljeti kao malč na gredicama. Na kompostnu hrpu mogu se dodati materijali poput pepela. Pepeo je bogat biljnim hranivima, sadrži 5-10 % kalija, 35 % kalcija i 1,5 % fosfora. Nakon dodavanja pepela na kompostnu hrpu potrebno ga je odmah pokriti slojem drugih kompostnih materijala. Važno je spriječiti da se pepeo smoči jer u protivnom dolazi do ispiranja hraniva.

Za početak recikliranja potrebno je predvidjeti prostor u kojem će biti smještena kompostna hrpa. Idealan položaj je udaljen od kuće, blizu glavnog izvora biljaka koje treba kompostirati i gdje će se dovršeni kompost koristiti, najčešće u blizini povrtnjaka. Kako se materijal na kompostoj hrpi ne bi osušio, najbolje je da mjesto gdje se nalazi hrpa bude zaklonjeno živicom. Topao, sunčan položaj pridonosi brzom truljenju, ali ujedno će uzrokovati sušenje hrpe; no to se može spriječiti pokrivanjem i redovitim zalijevanjem ljeti. Treba izbjegavati položaje ispod visokih listopadnih stabala, jer kad počne padati lišće ujesen, može onečistiti potpuno razgrađeni kompost. Naime, lišće sadrži velike količine ugljika i ako se pomiješa s djelomično raspadnutim kompostom, usporit će njegovu razgradnju. Proces pretvaranja organskog materijala u kompost uključuje aktivnost milijuna mikroorganizama u tlu, ali i aktivnost puževa i gujavica. Na brzinu procesa utječu klimatski faktori. Proces razgradnje započinje na temperaturi oko 13°C. Toplina potiče brzu razgradnju, iako vrlo visoke temperature uzrokuju brzo sušenje kompostne hrpe. U procesu razgradnje važna je prisutnost kisika jer u suprotnom prestaje aktivnost mikroorganizama koji razgrađuju organsku tvar. Preporučuje se povremeno miješanje radi prozračivanja kompostne hrpe. Proces razgradnje zahtjeva i vlagu, ali ne potpunu natopljenost. Preporučuje se vlažnost od 50%. U praksi se to može teško procijeniti, no lak način da se procijeni je li postignuta prava razina vlage je malo prokopati hrpu – ako su stvorenja aktivno prisutna i kompost blago vlažan, razina vlage je ona prava. Još jedan način je iscijediti šaku komposta – ako iscuri nekoliko kapi vode, vlaga je na pravoj razini. Kako bi se ubrzao proces kompostiranja mogu se koristiti određeni biljni aktivatori. Za vrlo učinkoviti biljni aktivator sastojci su slijedeći: kamilica, maslačak, stolisnik, odoljen, kopriva, hrastova kora, med i šećer. Ubrane biljke treba posušiti te narezati na sitne komadiće, hrastovu koru treba narezati na sitne komadiće, a med pomiješati sa šećerom (na jednu žličicu šećera ide jedna kap meda). Nadvedene sastojke treba pomiješati (po jedna žličica od svakog) i čuvati u dobro zatvorenoj posudi. Biljni aktivator koristi se u malim količinama koje ubrzavaju proces razgradnje. U bocu treba uliti pola litre kišnice te jednu žličicu aktivatora, začepiti, protresti i pustiti da stoji 24 sata. Tek zatim na kompostoj hrpi napraviti štapom rupe na udaljenosti 30 do 60 cm i u svaku rupu naliti po 6 žlica biljnog aktivatora, a potom rupe zatvoriti.

Proces kompostiranja je završen kad je kompost bez neugodnog mirisa, mrvičaste strukture te blago topao ili hladan. Treba pripaziti da se kompost ne koristi prerano, dok postoji određena mikrobiološka aktivnost jer ako se u toj fazi miješa s tlom ili supstratom, dušik neće biti dostupan biljkama. Kompost je vrlo vrijedno organsko gnojivo kod kojeg dolazi do postupnog oslobađanja hraniva što je idealno za postizanje uravnoteženog rasta biljaka tijekom cijele vegetacije, a može se iskoristiti na različite načine. Najčešći način korištenja komposta je ukopavanje u tlo ujesen ili proljeće prije početka vegetacijske sezone. Međutim, kompost je također i odličan supstrat za sjetvu i sadnju te supstrat za sobno bilje. Kada se koristi za sjetvu i sadnju, kompostu se dodaje treset, pijesak, grubi pijesak i slični materijali kako bi se poboljšao vodozračni kapacitet, a time potaknulo nicanje sjemena i rast korijenja.

Najvažnije kod komposta koji se koriste za uzgoj bilja je da ne bude izvor zaraze bolesti ili štetnika. Trebao bi biti ujednačene kvalitete, jer dobri rezultati određenog komposta jedne godine potaknut će vrtlara da ga upotrijebi i sljedeće sezone, ali ako kvaliteta nije ujednačena rezultat će biti razočaravajući.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Poboljšavanje tla dodavanjem preparata

Preparati su materijali, uglavnom kruti, ali mogu biti i tekući, koji se dodaju tlu kako bi se poboljšala njegova struktura i potaknuo bolji rast biljaka. Dodaju se obično siromašnim, iscrpljenim ili tlima ispranim kišom i to tako da se dodaje jedan ili više preparata.

Jedan od najstarijih takvih dodataka svakako je stajsko gnojivo, kao i ostala gnojiva životinjskog podrijetla. Druge vrste preparata dijelimo u tri osnovne skupine, a to su vapno, gnojiva i organske tvari.

Vapno

Vapneni preparati dodaju se tlu kako bi se osigurale dovoljne količine kalcija. Upotrijebiti se može nekoliko tipova vapna – živo i gašeno vapno, vapnenac, dolomitno brašno i dr. Najčešće upotrbljavani vapneni dodatak je gašeno vapno. Umjesto vapna koje poboljšava mrvičastu strukturu tla i smanjuje kiselost, tlu se za poboljšanje mrvičaste strukture može dodati i gips koji ne smanjuje kiselost tla.

Gnojiva

gnojiva su preparati koji sadrže jedno ili više glavnih biljnih hranjiva u koncentriranom obliku. Dodaju se tlu, gdje služe kao hrana za biljke, u vrlo malim količinama od svega nekoliko grama po metru kvadratnom i ne doprinose sadržaju humusa u tlu, čak ni onda kada su organskog oblika, već se organska tvar mora primijeniti želite li potpunu djelotvornost gnojiva.

Organske tvari

Organske se tvari dodaju tlu u većim količinama i služe za povećanje vlaknatosti tla i broja korisnih bakterija. Na taj način poboljšava se struktura tla. Organske tvari dodaju se u količini od nekoliko kilograma po metru kvadratnom, međutim sadrže dovoljne količine hranjiva samo ako se radi o pravilno kompostiranom gnoju životinjskog porijekla dodanog u tlo u dovoljnoj količini. Organske tvari biljnog porijekla uglavnom sporo djeluju i nisu dovoljno uravnoteženog omjera hranjiva kako bi zadovoljile sve hranidbene potrebe biljaka. U tom slučaju treba upotrijebiti i gnojiva kako bi imali potpunu korist od dodavanja organske tvari tlu.

Kako i kada upotrijebiti pojedine preparate

Postoje tzv. osnovni preparati koji se dodaju tlu prije sadnje ili sjetve sjemena. U osnovne preparate spadaju vapno, organska tvar i sporodjelujuća gnojiva. Te tvari ukopaju se u gornji sloj zemlje, tzv. mekotu. Najpopularnija i najčešće upotrebljavana organska tvar jeste kompost i treset, a najpopularnije sporodjelujuće gnojivo je granulirano koštano brašno.

Preparati koji se dodaju naknadno, kada su biljke već ojačale i kada aktivno rastu, služe da bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari oko korijena biljaka. U tu svrhu upotrebljavaju se brzodjelujuća gnojiva koja mogu biti u tekućem ili krutom obliku. Pritom treba paziti da kruti preparati ne dođu u dodir s lišćem ili stabljikom. Krute preparate dobro je i plitko ukopati u tlo te zaliti zemlju ukoliko je vrijeme suho.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Tipovi tla – testirajte zemlju u svom vrtu

Najvažniji razlog testiranja zemlje iz vašega vrta je upoznavanje tipa zemlje te poznavanje njezine pH vrijednosti, tj. njezine kiselosti ili lužnatosti prije nego što kupimo biljke koje ćemo u vrtu posaditi. Naime, dosta biljaka ima određene potrebe s obzirom na sastav i pH vrijednost tla.

Od čega se sastoji zemlja?

Glavni sastojak zemlje sastoji se od smjese organskih tvari, kamenih i mineralnih dijelova. Naravno, tu su još i zrak, voda i nutrijenti u zemlji koji rastuće biljke oslobađaju iz zemlje, upijaju pomoću korijena i upotrebljavaju za rast, stvaranje cvjetova i listova. Relativne proporcije svega nabrojenog zajedno s pH faktorom određuje tip zemlje, tj. tla.

Šest tipova tla

Ilovasto tlo – često viđeno kao temeljno tlo za uzgoj biljaka jer većina biljaka dobro raste u njemu. Tlo je smeđe, rastresite strukture, lagano i lako za okopavanje i prirodno bogato nutrijentima. Rijetko zadržava previše vlage tijekom zime ili se previše isuši tijekom ljeta i dobro je za uzgoj velikog broja biljaka.

Krednjačko ili vapnenasto tlo – vrlo je plitko, puno gruda bijele krede ili kamenja i vrlo je dobro drenirano, odnosno lako propušta vodu. To znači da će tijekom ljeta ovaj tip zemlje biti vrlo suh i biljkama će biti potrebno puno više navodnjavanja i prihranjivanja nego na drugim tlima. Krednjačka zemlja je uvijek lužnata što ograničava broj biljaka koje mogu rasti na njoj. Obrađivanje takve zemlje također je problem zbog velike količine kamenja i komadića vapnenca.

Glinasto tlo – vrlo je ljepljivo za rukovanje i vrlo lako ga možete rukama oblikovati u kuglu. Prirodno je bogato nutrijentima pa će biljke koje vole takve uvjete tla vrlo dobro na njemu uspijevati. Ipak tu postoje i neki problemi. Ljeti ovaj tip zemlje postane pečeno suh s vidljivim površinskim pukotinama te je otežano provođenje vode do korijenja biljaka. Zimi pak može biti stalno vlažno i uobičajeno je da zadržava velike količine vode. Najveći dio godine vrlo je teško za okopavanje.

Muljevito ili naplavna tlo – sastoji se od finih čestica koje je naplavila riječna struja. Sitni dijelovi ovoj zemlji daju svilenkastu finoću kada ju protrljamo između prstiju. Kada je mokra, može se oblikovati u valjkasti oblik, a nije tako pogodna za oblikovanje kao glinasta zemlja. Muljevita tla mogu biti loše drenirana, ali ne zadržavaju prevelike količine vode.

Tresetno tlo – jedno je od najboljih tla na kojima biljke vrlo dobro rastu ako se prilagode njihovoj kiselosti. Na pogled je gotovo crno, lagano za obradu i spužvasto na dodir, prožeto upijenom vlagom tijekom zime i suho tijekom većeg dijela ljeta.

Pješčano tlo – na dodir djeluje grubo i oštro, a iz njega se kada je vlažno ne mogu oblikovati razni oblici kao iz gline. Obično je pješčano smeđe boje i lagano je za obrađivanje. Zadržavanje vode na takvim tlima je vrlo rijetko zato što su vrlo jako drenirana pa shodno tome je potrebno redovno zalijevanje i prihranjivanje biljaka koje rastu na njima. U proljeće se brzo zagrijava na suncu pa se sijanje i sadnja biljaka može obaviti prije nego na glinastim i muljevitim tlima.

Biljke pogodne za sadnju na pojedinim vrstama tla

Pješčano, krednjačko ili alkalno (lužnato) tlo – Ceanothus, Ceratostigma, Clematis Cytisus, Daphne, Euonymus, Euphorbia, Genista, Hypericum, Ligustrum, Mahonia, Rosmarinus, Spiraea, Stachyurus, Weigela, Wisteria.

Tresetno ili kiselo tlo – Calluna, Camellia, Corylopsis, Cryptomeria, Desfontainia, Enkianthus, Fothergilla, Gaultheria, Helesia, Hamamelis, Kalmia, Larix, Leucothoe, Pieris, Pinus, Rhododendron, Sarcococca, Skimmia, Staphylea.

Glinasto ili muljevito tlo – Abelia, Alnus, Bergenia, Choisya, Corylus, Crataegus, Kerria, Laburnum, Malus, Pholadelphus, Potentilla, Pyracantha, Pyrus, Rhamnus, Sedum, Sorbus, Symphoricarpos, Taxus, Viburnum, Vinca.

pH testiranje zemlje

Stupanj kiselosti, odnosno lužnatosti zemlje iskazuje se kao pH vrijednost, a jedan je od vitalnih faktora važnih za dobar rast biljaka. Lako ga je odrediti i obično se izražava brojevima od 1 do 14. Kisela tla imaju pH vrijednost ispod 7, neutralna imaju pH vrijednost 7, a lužnata pH vrijednost iznad 7. Za većinu vrtnih biljaka neutralno tlo je idealno za uzgoj, ali neke biljke kao što su kamelija i rododendroni zahtjevaju kisela tla. Neke druge biljke kao što su klematisi i ljiljani više vole lužnata tla. I vi možete vrlo jednostavno i lako odrediti stupanj kiselosti tla u vašem vrtu. Kako? Uzmite malo zemlje iz vašega vrta i pomiješajte ju s malo obične destilirane vode. Pustite da se slegne pa u vodu uronite komadić indikator papira za određivanje pH vrijednosti tekućina. Može se nabaviti u bilo kojem kemijskom laboratoriju ili u trgovini laboratorijskim priborom (Hospitalija). Uz indikator papir priložena je i skala boja koja odgovra određenom stupnju kiselosti ispitivane tekućine. Tako ćete na vrlo lak, brz i jednostavan način saznati je li zemlja u vašem vrtu neutralne, kisele ili lužnate reakcije. Sukladno tome moći ćete pristupiti reguliranju pH vrijednosti tla odgovarajućim preparatima ukoliko se to pokaže potrebnim.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Sadnja i premještanje stabla

Namjeravate li zasaditi novo stablo ili premjestiti staro, svakako iskoristite vrijeme dok biljke miruju. Presađujete li grmove i drveće u fazi mirovanja, biljke će lakše podnijeti presađivanje i doživjet će manji stres.

Ukoliko ste odlučiti kupiti drvo ili grm, odlučite se za ona mala ili srednja (1-2 m). Takva stabla lakše se ukorijenjuju od onih vrlo visokih i starih. Iskopajte rupu 2-3 puta veću od korijenove bale. Zemlju dobro prorahlite, a na dno stavite mješavinu organske tvari (stajnjak, kompost) i zemlje. Potporanj koji će učvršćivati biljku postavite prije nego u jamu stavite korijenovu balu. Prije sadnje obavezno uklonite lonac ili jutenu vreću u kojoj je bila biljka. Nakon što biljku zasadite obavezno dobro utisnite zemlju i zalijte biljku.

Ako ste odlučili premjestiti mlado stablo, učinite to za vrijeme mirovanja vegetacije. Najprije privežite prostrne grane za provodnice. Iskopajte jarak oko korijenove bale, a zatim vilama pomalo odstranjujte zemlju kako se ne bi oštetio korijen. Kada odstranite suvišnu zemlju, štihačom odvojite donji dio bale, a suvišno korijenje prorežite škarama. Pripremite komad jute ili čvrste plastične folije. Podignite jednu stranu stabla, podvucite jutu, a zatim podignite i drugu stranu. Zamotajte korijenovu balu i biljka je spremna za premještanje. Zasadite je na isti način kao i biljku koju ste kupili u rasadniku. Biljke zasađene tijekom zime ili u rano proljeće nije potrebno gnojiti sve dok se ne prime i ne počnu rasti.

Kategorije
Bilje

Uredite povrtnjak

Ukoliko imate mogućnost, svakako ovog proljeća uredite povrtnjak. Iako ćete još morati ponešto kupiti i na placu, barem ćete moći usporediti kupovno i domaće, a sigurna sam da ćete se složiti sa svima onima koji kažu da to nije isto jer domaće je domaće. Vjerujem da znate da za mali povrtnjak nije uvijek nužno imati vrt. Neke biljke možete uzgajati i u teglama. Osim razonode, taj hobi donijet će vam, vjerujem, i gastronomske užitke, jer što je bolje od domaće blitve, špinata, salate, rajčica, rotkvica i luka… Sve to možete imati i u svom malom vrtu.

Tlo

Za uzgoj povrća najvažnija je plodnost tla, a to je upravo sposobnost tla da biljkama osigura prostor u kojemu će smjestiti korijenov sustav, te preko njega omogućiti opskrbu biljke mineralnim tvarima i vodom. Kvalitetno tlo za uzgoj bilja ima dobre vodozračne odnose, dosta humusa i neutralnu pH reakciju. No, takvih je tla malo, a i intenzivnim uzgojem na nekoj površini svojstva tla se mijenjaju. Bez obzira na vrstu tla danas možemo, uz malo truda, popraviti sastav i svojstva. Ukoliko ste se odlučili uzgajati povrće u teglama, posvetite pažnju supstratu koji ćete koristiti. Ako uzgajate povrće, dakle nešto što ćete konzumirati, imajte na umu da povrće akumulira u sebe i mikro i makro elemente koji se nalaze u tlu, a neki od njih u prevelikim količinama mogu biti štetni za ljudsko zdravlje. Izaberite zato supstrat namijenjen uzgoju povrća, koji je obično kvalitetniji od onog za uzgoj cvijeća.

Odredite strukturu tla

Strukturu tla grubo možete odrediti dok je tlo vlažno. Jednostavno ga uzmite u ruke i protrljajte: ukoliko u tlu ima dosta kamena i pijeska, tlo će se u rukama rasipati. Takva tla slabo zadržavaju vodu pa ih je za velikih vrućina potrebno često zalijevati. Tla koja imaju veći postotak gline vrlo su teška, slabo propuštaju vodu, hladna su, a tijekom ljeta, za velikih vrućina, pokorica puca pa se može oštetiti i korijen biljke. Najbolji omjer pora najčešće imaju ilovasta tla, koja su prema tome i najpovoljnija za uzgoj povrća.

Kiselost tla

Kiselost tla ovisi o prisutnosti kalcija u tlu, a za uzgoj povrća najpovoljnije je neutralno do blago lužnato tlo. Kiselost tla mjeri se u pH jedinicama (1–14). Tlo čija se pH vrijednost kreće oko 7 je neutralno tlo, dok su tla koja imaju vrijednosti manje od 7 kisela, a ona s pH vrijednostima većima od 7 lužnata. U našim vrtovima češće se javlja problem kiselog tla koje treba kalcificirati.

Kada ste napravili osnovna istraživanja u svome vrtu, otkrili kvalitete i nedostatke tla, možete se primiti posla. Prije svega nabavite sve potrebno poput gnojiva i kalcijevog karbonata, a onda uzmite alat u ruke. Za početak pripremite štihaču, motiku, lopatu i grabljice, a kasnije će vam trebati neke druge alatke.

Popravljanje svojstava tla

Ukoliko imate teško glinasto tlo, morat ćete dodati dosta pijeska i organskog gnojiva kako biste popravili vodozračne odnose. Najbolje će biti da nakon dodavanja pijeska i gnojiva tlo isfrezate, kako bi se pijesak i gnojivo dobro pomiješali s česticama tla. Frezajte za suha vremena kako vam se tako teško tlo ne bi lijepilo za noževe freze. Teška tla su vrlo često i kisela pa je potrebno popraviti i pH tla. To ćete učiniti tako da tlu dodate kalcija. Najjednostavnije je ako za kalcifikaciju izaberete mljeveni kalcijev karbonat. Naravno, prilikom primjene takvih sredstava koristite rukavice i zaštitne naočale.

Obrada tla

Ako ste obavili sve naprijed navedene radnje, onda ste napravili i obradu tla.Ostaje još malo pograbljati i napraviti gredice,a to može još malo pričekati.

Obrada tla može biti zimska i proljetna. Dobro je napraviti zimsku obradu tla tijekom jeseni kako bi hladnoća pomogla usitniti krupne čestice tla i tako ih fino pripremiti za nadolazeće usjeve. Tijekom jeseni se obično nakon gnojidbe organskim gnojem (stajnjak, kompost ili neko slično gnojivo) tlo preore ili u slučaju malog povrtnjaka preštiha. Ukoliko to niste obavili ujesen, obavite što ranije u proljeće. U proljeće, prije sadnje, tlo je potrebno prefrezati ili opet u malom povrtnjaku ukoliko nemate mogućnost koristiti frezu prekopati motikom. Kada ste tlo usitnili grabljicama, pograbite još pokoji krupniji grumen zemlje i tlo je spremno za sjetvu.

Formiranje gredica

Gredice možete formirati onako od oka ili se poslužiti užetom nategnutim između dva štapa. Kako bi rubovi gredica, a time i same gredice, bili što ravniji, obvezno između gredica ostavite prolaz. Neka vam gredice budu široke najviše do 1 m kako biste im što lakše mogli pristupiti tijekom ljeta kada biljke porastu te ih bude trebalo plijeviti i okopavati. Konopac namotan između dva štapa sačuvajte.Trebat će vam i sljedeći put kada budete formirali gredice.

Sjetva i uzgoj presadnica

Sada, kada je tlo pripremljeno, valja razmišljati o nabavci sjemena i proizvodnji ili kupnji presadnica za sadnju. Što se povrtnih kultura tiče, ukoliko nemate staklenike ili plastenike sa sjetvom ćete krenuti tek krajem veljače. Što znači da do tada imate vremena za nabavku sjemena.Za početak nabavite samo sjeme onih vrsta koje ćete sijati, a s ostalim možete pričekati. Krajem veljače na otvorenom ćete moći zasijati salatu i rotkvicu, koje za klijanje i nicanje ne trebaju posebno visoke temperature. Ukoliko ste se odlučili na proizvodnju vlastitih presadnica tijekom veljače, točnije u drugoj polovici mjeseca, možete zasijati toploljubive kulture poput rajčice i paprika. Prilikom nabavke sjemena provjerite rok trajanja koji bi morao biti otisnut na paketiću. Ukoliko sjeme kupujete u siječnju, najvjerojatnije ćete naići na zalihe sjemena od prošle godine pa neka vas ne zabrinjava ako na pakiranju piše da mu rok istječe za koji mjesec. Nakon navedenog roka klijavost se nešto smanji, ali obzirom da se radi o pakiranjima za hobi vrtlare nemojte imati prestroge kriterije i budite sigurni da će niknuti i više nego što ste očekivali. Kada ste pripremili sve za sjetvu, napunite plitke posude poput onih u koje se pakira sladoled ili slično zemljom do 2 cm ispod ruba te napravite male jarke i u njih položite sjeme. Sjemenke prekrijte zemljom ili ih jednostavno rasporedite po površini i utisnite daščicom. Zatim namočite zasijane posude najbolje prskanjem i stavite na toplo mjesto, kako bi sjemenke što prije nabubrile, isklijale i razvile male biljke. Tijekom 2 – 3 tjedna, koliko će biti potrebno da se iz sjemena razviju male biljke, redovito prskajte supstrat kako se ne bi osušio. U tom osjetljivom razdoblju važno je biljkama osigurati optimalne uvjete za razvoj. Redovito prskajte supstrat dok se ne pojave male biljke, ali pazite da ne bude premokar kako se ne bi razvile mikoze poput bijele truleži, sive plijesni, fuzarijske truleži korijena i truleži korijena koje mogu uništiti sav vaš trud u kratkom vremenu.

Kada biljke počnu nicati, obratite više pažnje na osvjetljenje. Kako bi se biljke pravilno razvile, moraju je imati dovoljno. Ukoliko nemate plastenik, već sve to radite pored prozora, svakodnevno okrećite posude kako bi sve biljke bile ravnomjerno osvjetljene. Kada razviju prve prave listove, trebat će ih pikirati u veće posude.

Krajem veljače možete početi sijati i na gredice. Za početak posijte salatu, rotkvicu i blitvu, a ostale kulture neka malo pričekaju. Na gredicu možete sijati omaške ili u redove. Za sjetvu omaške obično treba više sjemena, a biljke rastu posvuda, dok prilikom sjetve u redove imate bolju preglednost nad posijanim sjemenom, ali i nad biljkama koje će tek niknuti. Iako navedene vrste ne trebaju visoke temperature za klijanje. Ukoliko vani bude hladno, trebat će im više vremena da prokliju. Zato nemojte očajavati. Ako kroz dva tjedna ništa ne nikne, pričekajte još malo. Ponekad se može dogoditi da vam ništa od sjemena ne nikne. Za to često mogu biti krivi razni kukci koji žive u tlu ili nekvalitetno sjeme. Ako vam se to dogodi, površinu ponovno možete zasijati istom kulturom.

Tijekom siječnja i veljače imat ćete pune ruke posla, barem što se povrtnjaka tiče, pogotovo ako tlo niste obradili u jesen. Kako biste znali što dalje, pratite nastavak ove priče tijekom sljedećih mjeseci.

Kategorije
Sobno bilje

Drvo novca – šala ili zbilja?

Tko od nas nije bar jednom u životu poželio da mu u vrtu izraste drvo na kojem raste novac? U engleskoj su navodno kao prvoaprilsku šalu objavili da se u rasadnicima može kupiti drvo na kojem rastu makaroni. I ljudi su povjerovali. Pohrlili su u rasadnike kako bi kupili to drvo. Pa možda bi se našao netko tko bi povjerovao i da postoji drvo na kojem rastu dolari, euri ili barem naše kune svagdašnje. No dosta šale. Hajde da se pozabavimo malo ozbiljnijim stvarima glede novaca. Godišnji odmori su pri kraju, istrošili smo se, a čeka nas i početak nove školske godine, kupovina knjiga i još puno drugih izdataka. Mogu li nam biljke pomoći u tome da se poveća priliv novaca u naš dom? Vjerojatno ste već čuli da postoje biljke koje u pojedinim dijelovima svijeta zovu drvo novaca. Ljudi ih poklanjaju jedni drugima, sa željom da se osobi kojoj su ga poklonili poveća priliv novaca i drugih blagoslova. Drugi  put kada vas netko od vaših bližnjih upita što biste htjeli da vam pokloni za rođendan, možda se sjetite i poželite drvo novca. A sada se pitate. „koje su to biljke?“ Pa eto, ako još niste znali, da vam otkrijemo tajnu – to su pachira (Pachira aquatica) i krasula (Crassula ovata). Naravno, svijet je velik pa i neke druge biljke zovu isto tako, ali ove dvije su nekako najčešće i nama možda najdostupnije i najlakše za uzgoj. Stoga ćemo se u daljnjem tekstu pozabaviti njihovim osnovnim uzgojnim zahtjevima, kako bi ih nakon što ih dobijete na poklon, što je navodno povoljnije i djelotvornije, ili ih sami kupite, znali kako ih održavati i dalje uspješno uzgajati.

Pachira aquatica (sinonimi: Bombax macrocarpum, B. glabrum)

Pachira je drvo koje potječe iz vlažnih tropskih predjela Središnje i Južne Amerike gdje raste u močvarama. Prodaje se pod nazivom drvo novca i svrstana je u potporodicu Bombacoideae iz porodice Malvaceae, prije je svrstavana u porodicu Bombaceae. Pachira u svom prirodnom staništu raste kao drvo koje može narasti i do 18 m u visinu. Ima sjajne zelene, dlanasto podijeljene listove koji se sastoje od pet ovalno izduženih plojki. Kora drveta je glatka i zelene boje. Njeni prelijepi cvjetovi imaju dugačke uske latice koje se otvaraju poput ljuske banane i oslobađaju žućkaste, na dlake nalik prašnike. Drvo se uzgaja zbog jestivih orašastih plodova koji rastu u velikim drvenastim čahurama. Okus im je nalik na okus kikirikija, a mogu se jesti sirovi ili kuhani ili samljeveni u brašno od kojeg se radi kruh. Listovi i cvjetovi su također jestivi. Zbog svoje ljepote pachira se uzgaja kao ukrasno drvo u krajevima s toplom vlažnom klimom, a može se uzgojiti iz sjemena ili iz reznica. Prilično je otporno drvo i može se prilagoditi različitim životnim uvjetima. Pachira traži puno svjetlosti, ali traži zasjenu tijekom ljetnih mjeseci, jer joj listovi mogu izgorjeti na suncu i uvenuti.

U Istočnoj Aziji Pachiru često nazivaju drvo novca. U Japanu drvo pachire već je dugo popularno kao ukrasno drvo. Godine 1986. tajvanski vozač kamiona prvi je uzgojio pet malih drveta pachire u jednom cvjetnom loncu i isprepleo njihova mlada stabla. Uskoro je ovakav ukrasni izgled pachire postao vrlo popularan u Japanu, a kasnije i u većem dijelu Istočne Azije. Drvce je simbolično povezano s dobrom srećom u financijama, pa se često nalazi u poslovnim prostorima, ponekad okićeno crvenim trakama ili drugim sretnim simbolima. Pachira ima značajnu ulogu u izvoznoj ekonomiji Tajvana jer donosi prihod od oko 250 milijuna dolara godišnje. Za njih je to zaista drvo novca.

Ime roda izvedeno je iz gvajanskog jezika, a ime vrste latinski je naziv za vodu (aqua). Naziv „drvo novca“ vezano je uz popularnu priču koja govori o siromašnom čovjeku koji je molio Boga da mu dade više novaca. Jednoga dana pronašao je ovu čudnu biljku, shvatio ju kao znamen i odnio kući. Počeo je uzgajati biljku iz sjemena i prodavati ju. Ubrzo je potražnja za njom narasla pa se čovjek obogatio i nazvao ju „drvo novca“. Prema feng shuiju (umjetnost i znanost o optimiziranju čovjekove okoline na psihičkom i energetskom nivou, s ciljem ostvarivanja harmonije u njegovoj okolini) ova biljka donosi sreću i novac u vaš dom, jer njeni peterodijelni listovi simboliziraju 5 feng shui elemenata: metal, drvo, vodu, vatru i zemlju. Stoga ona može nadomjestiti i aktivirati slabije elemente koji nedostaju u prostoru.

Veličinu cvjetnoga lonca u koji ćete posaditi pachiru odaberite ovisno o tome želite li uzgajati pachiru kao malo ili nešto veće drvce. Naime, pachira dobro podnosi orezivanje pa ako ne želite da naraste previsoko, posadite ju u cvjetni lonac srednje veličine i redovno joj orezujte grane, kako bi ju održali na željenoj visini. Ako želite veću biljku, posadite pachiru u veći cvjetni lonac. Zemlja u koju ćete posaditi biljku može biti obična, što laganija zemlja za sobno cvijeće, kojoj dodajte krupnijeg riječnog pijeska ili perlita kako bi joj poboljšali drenažu, te obavezno ostavite slobodnim otvor na dnu lonca, kako bi sva suvišna voda prilikom zalijevanja slobodno otjecala. Biljku postavite na mjesto s dovoljnom količinom svjetlosti, ali ju nikada nemojte izložiti direktnoj sunčevoj svjetlosti, naročito tijekom ljeta. Zalijevanje prilagodite temperaturnim uvjetima okoline. Zemlja treba biti vlažna, ali nikada previše natopljena vodom. U toplijim prostorijama osigurajte biljci dovoljno zračne vlage, prskajući je povremeno mekom vodom ili postavite cvjetni lonac na kamenčiće uronjene u podložak napunjen vodom. Pri normalnoj sobnoj temperaturi biljku je dovoljno zaliti jednom tjedno. Povremeno, tijekom toplijeg dijela godine, vodi za zalijevanje dodajte tekuće organsko gnojivo za cvijeće. I zapamtite, bolje je pachiru zalijevati nešto manje nego pretjerati sa zalijevanjem. Uz preveliku količinu vode biljka počinje odbacivati listove, a korijen joj može istrunuti. Lako se može razmnožiti ožiljavanjem reznica u čaši s vodom.

Ako želite da vam pachira donese sreću, zavežite na nju crvene i zlatne vrpce, a ako želite u svoj dom privući novac, stavite na deblo pachire kovanicu. Prikladan je poklon mladencima ili prijateljima kojima želite iskazati svoju posebnu naklonost.

Crassula ovata

Ovu vrstu krasule englezi zovu “Jade Plant” zbog njenih mesnatih listova boje žada, ali i drvo novca ili drvo sreće. Ova biljka je vrlo popularna kao sobna biljka jer je vrlo nezahtjevna i laka za uzgoj. Uz malo truda i njege može narasti i u prekrasno drvce nešto veće visine. Kako bi ovu biljku uspješno uzgajali zapamtite da ona potječe sa sušnih brežuljaka izloženih plamtećem Suncu Južne Afrike, gdje kiša pada tek povremeno i to tijekom blagih zimskih perioda. Stoga ovu biljku treba tijekom ljeta redovito, ali ne pretjerano zalijevati (bolje da je zemlja presuha nego prevlažna), a tijekom zime treba ju držati na što svjetlijem mjestu i na nešto nižoj temperaturi, a zalijevanje treba svesti na minimum. Krajem zime biljka bi vam mogla i procvjetati lijepim malenim, bijelim do bijelorozim, mirisnim cvjetovima. Cvatnja često izostane, što je vjerojatno uzrokovano pretjeranim orezivanjem grana u krivo vrijeme ili nedostatkom svjetlosti tijekom zime. Tijekom ljeta biljku možete iznijeti na otvoreno, ali ju nemojte prenaglo izlagati prejakoj sunčevoj svjetlosti, kako joj listovi ne bi dobili opekline i otpali. Ako ovu prekrasnu i nezahtjevnu biljku želite zadržati na željenoj visini rasta, tada ju prilikom presađivanja opet presadite u isti lonac, ali joj prikratite korijenje i orežite grane kako bi zadržali željeni oblik. To će doprinijeti debljanju glavnog debla biljke. Grane se orezuju odmah iznad mjesta gdje se nalaze stari listovi i tu će biljka potjerati nove izboje. Nemojte se bojati orezati grane. Uz uvjet da biljka ima dobro razvijenu glavnu stabljiku, moguće je potpuno orezati slabije izrasle grane, sve dok na biljci ne ostane niti jedan list. Novi izdanci i listovi niknuti će nakon nekoliko tjedana. Naravno, ovako drastično orezivanje ne treba primjenjivati prečesto. Ali dobro je znati da na taj način svoju krasulu ili drvo novca možete zaista lijepo oblikovati u pravo malo drvce debelog glavnog stabla i lijepo oblikovane krošnje. Što je najljepše, uz tako malo truda. Biljku prihranjujte tijekom perioda rasta dodajući u vodu za zalijevanje tek jednu četvrtinu preporučene doze tekućeg gnojiva.

Ukoliko se na biljci pojave nametnici možete ju tretirati s većinom sistemičnih insekticida, ali ne i Malationom ili nekim drugim insekticidom na bazi piretrina. Ako u vodu za zalijevanje dodate insekticid na bazi imidacloprida zaštititi ćete biljku mjesecima i izbjeći probleme sa špricanjem.

Ovu vrstu krasule, kao i sve ostale vrste krasula, možete bez problema razmnožiti pomoću reznica,koje mogu biti sasvim kratke, pa čak i samo iz jednog lista. Pustite da se mjesto reza osuši i zatim reznicu ili list utaknite u prosušenu, tek blago navlaženu zemlju. Zalijte tek nakon tri tjedna i to vrlo malo.

I na kraju, ako vam ove biljke ne povećaju priliv novaca u vaš dom, sigurno će vam pružiti zadovoljstvo i sreću dok budete uživali u njihovoj ljepoti.

Kategorije
Sobno bilje

Saintpaulia (Afrička ljubica)

Porodica – Gesneriaceae
Rod – Saintpaulia

Afrička ljubica (Saintpaulia) pronađena je davne 1892. godine u planinama Uzambara u istočnoj Africi, danas poznatoj kao Tanzania. Pronašao ju je njemački službenik Walter Saint Paul i prenio u svoju domovinu, gdje je ubrzo postala vrlo popularna među ljubiteljima cvijeća. Upravo je ime dobila po svom nalazniku, a zbog sličnosti njezina cvijeta s cvijetom ljubičice prozvali su je afričkom ljubicom. Njezin intenzivan uzgoj i križanje započinje davne 1927. godine. Do danas su tako stvoreni mnogi varijeteti s raznim oblicima, veličinama i bojama cvjetova i listova. Vrlo je popularna kao cvatuća kućna lončanica jer se lako prilagođava uvjetima u većini domova. Zbog svoje veličine idealna je i za manje stambene prostore. Uz to je i jedna od najjeftinijih cvatućih sobnih trajnica koja cvate gotovo cijele godine, ako ima povoljne uvjete.

Afrička ljubica je popularna kao cvatuća kućna lončanica jer se lako prilagođava uvjetima u većini domova

Svjetlost

Osnovni uvjet za dobar rast biljke je dovoljno svjetlosti. Međutim, to nikada ne smije biti direktna sunčeva svjetlost jer će njezini listovi dobiti opekotine. Idealan položaj za nju je uz sjeverni ili istočni prozor, dok je zimi možete staviti i na najsvjetliji prozor. Ova ljubica može rasti i na mjestima bez prirodnog svjetla, ako joj pružimo dovoljno umjetne svjetlosti. Za to su potrebne dvije sijalice od 40W na udaljenosti od 30-35 cm od biljke i osvjetljavanje od najmanje 15 sati dnevno.

Temperatura

Idealna temperatura za njezin uzgoj je 18-24°C. No to je i biljka koja se dobro prilagođava uvjetima i u vašem domu, pa tako i temperaturi. Ipak, razlika između noćne i dnevne temperature ne bi trebala biti veća od 8-10°C. Vrlo je osjetljiva na smrzavanje tla te će pri vrlo niskim temperaturama uginuti u roku od 24 sata.

Zalijevanje

Zalijevajte je vrlo pažljivo. Iako učestalost zalijevanja uvelike ovisi o vrsti zemlje i veličini biljke i posude, važno je da se izbjegne pretjerano zalijevanje. Previše vode može u kratkom razdoblju prouzročiti gnjiljenje korijena, dok premalo vode može također nanijeti štete korijenovom sustavu. Zalijevajte samo kada je površina zemlje u posudi suha na dodir. Što se tiče zalijevanja, bolje je zaliti premalo nego previše. Zalijevajte je preko podloška. Napunite podložak vodom i ostavite da zemlja upije vode koliko može. Preostalu vodu na podlošku odlijte. Kako zalijevanje odozdo uzrokuje gomilanje soli na površini zemlje, jednom mjesečno zalijte biljku odozgo, kako bi se uklonile nagomilane soli. Pritom pazite da ne smočite listove ili cvjetove. Ako se to ipak dogodi, odmah pokupite vodu s papirnatom maramicom ili salvetom.

Zemlja i presađivanje

Biljke presađujte tek kada potpuno prerastu staru posudu, a upotrijebite samo jedan broj veću posudu, jer biljke bolje cvatu ako im je korijen u ograničenoj količini zemlje. Presađujte ih u proljeće ili kada biljka postane prevelika za svoju posudu. Koristite zemlju koja je rahla i sadrži dosta organskih tvari (kompost),  a trebala bi biti blago kisele reakcije (pH 6-6,5).

Prihranjivanje

Od proljeća do kasnog ljeta zalijevajte oprezno i prihranjujte biljke svaka dva tjedna s tekućim gnojivom koje sadrži dosta kalija i fosfora (gnojivo za cvatuće biljke) ili dodajte 1/4 potrebne količine tekućega gnojiva u vodu pri svakom zalijevanju. Nemojte prihranjivati biljke zimi (osim ako ste kupili biljku u cvatu) jer tada imaju stadij mirovanja i odmora, pa je njihov razvoj mnogo sporiji.

Razmnožavanje

Najlakši način razmnožavanja ljubica je putem lisnih reznica. Odrežite list s dijelovima peteljke koju možete odmah utaknuti 1 cm duboko u lagano navlaženu zemlju. Isto tako, peteljku lista možemo provući kroz rupicu na aluminijskoj ili plastičnoj foliji i staviti peteljku u čašu s vodom. Vodu pritom treba redovito mijenjati svaki put kad požuti. U oba slučaja, korijen će se razviti u roku od 4-6 tjedana, a u idućih 4-8 tjedana i mlade biljčice koje možete rasaditi u posude sa zemljom. Tako dobivene biljke bit će iste boje cvjetova kao i matična biljka. Međutim, himere – (nacijepljeni hibridi) hibridi nastali križanjem biljaka s različitom bojom cvjetova, a imaju dvobojne cvjetove iz lisnih reznica, neće dati biljku istovjetnu roditeljskoj biljci. Ako želimo razmnožiti takvu biljku i ponovno dobiti dvobojne cvjetove, možemo matičnu biljku pažljivo razrezati oštrim nožem tako da svaki dio biljke ima dio korijena roditeljske biljke. Dijelove razrezane biljke posadite u zasebne posude i prekrijte plastičnom vrećicom, kojoj izbušite rupe zbog zračnosti. Takav će pokrov osigurati visok stupanj vlažnosti potreban biljci dok ne stvori novi korijenski sustav.

Ako biljci osigurate optimalne uvjete, ona će zaista svojim prekrasnim cvjetovima veći dio godine biti pravi ukras vašeg doma.

Kategorije
Sobno bilje

Senecio L. (Kostriš)

Široko rasprostranjena porodica glavočika Compositae u svom osvajanju svijeta učinila je brojne prilagodbe koje su bile odgovor na različite životne uvjete. Tako rodove glavočika tratinčica (Bellis), ambrozija (Ambrosia), kamilica (Chamomilla) vrlo često srećemo na travnjacima, dok u povrtnjacima artičoke (Cynara) uzgajamo kao gurmansku poslasticu, a suncokret (Helianthus annuus) kao vrijednu uljaricu. Osim na kopnu, glavočike susrećemo kao vodeno bilje ili kao epifite na granama drveća, no za nas ljubitelje sukulentnog bilja postavlja se pitanje, “Gdje možemo pronaći tuste glavočike?”

Kako bi pronašli sukulentne glavočike moramo se uputit na suha afrička područja, gdje rastu rodovi Othonna i Senecio. Od ova dva sukulentna roda u zbirkama vrlo često susrećemo pripadnike roda Senecio, dok pripadnike roda Othonna vrlo rijetko susrećemo, stoga ću vam u ovom prilogu približit rod Senecio.

Ovaj veliki rod od preko 1.000 vrsta čiji predstavnici u našem podneblju rastu kao dio travnjaka i livada, uključuje i stotinjak sukulentnih vrsta, uglavnom iz Afrike i Indijskog potkontinenta. Uzgajaju se radi svog dekorativnog lišća i vrlo raznolikih oblika rasta ,od visećih perli do prostranih grmova. Cvijet se rađa na dugoj stapci u proljeće, ljeto ili jesen, te mogu potrajati za razliku od drugih sukulenata. Najbolji način razmnožavanja je putem reznica koje nakon zakorjenjavanja dobro rastu. Većina senecija nije zahtjevna u uzgoju, osim madagaskarskih koji traže nešto toplije uvjete tijekom zimskih mjeseci. U literaturi pripadnike ovoga roda možemo pronaći pod nazivom Kleinea.

Senecio grantii (Hook.f.) Sch.Bip.
Gusti grm, sa stabljikama (20-40 cm) koje se razvijaju iz gomoljastog korjena. Listovi su plavo zelene boje 5-6 cm dužine. Ono što posebno krasi ovu biljku je lijepi crveni cvijet nalik karanfilu, koji i do sedam dana zna krasit ovu biljku. U prirodi je ovaj senecio široko rasprostranjen i naseljava Etijopiju, Keniju, Somaliju i Tanzaniju.

Senecio haworthii (Sw.) Steud.
Grm do 30 cm visine s drvenastom stabljikom iz koje se spiralno razvijaju sabljasti listovi do 5 cm dužine presvučeni srebrno sivim dlačicama. Tijekom vegetacije slobodno zalijevamo ali moramo izbjegavati zalijevanje po tijelu, jer prekrasne srebrnkaste dlačice na listovima mogu posmeđiti od vode. Ovu omiljenu biljku tijekom zimskih mjeseci potrebno je držati u suhom režimu, na ispod 5 °C. Kako tijekom vremena gubi doljnje listove  dobro je s vremena na vrijeme spuštati vršni dio rezanjem i ponovnim zakorjenjivanjem. Cvate tijekom srpnja narančastim ili žutim  cvjetovima poput tratinčice. Domovina ovog senecija je Južna Afrika

Senecio serpens
Vrlo atraktivan polegnuti grm s tendencijom grananja iz sukulentne stabljike. Listovi su plavo-zelene boje. Zahtjeva osunčana i suha staništa s bogatim organskim supstratom. Na toplijim mediteranskim područjima može se uspješno uzgajati na otvorenom. Ovaj senecio potječe iz Južne Afrike

Senecio scaposus DC.
Ovaj senecio vrlo je sličan S. Haworthi, od kojeg se razlikuje nižim i zbijenijim rastom. Listovi su jednako tako presvučeni srebrnkasto-sivim dlačicama, no listići su nešto duži (7-8 cm). Cvate tijekom srpnja i kolovoza, a žuti cvijet nalik na cvijet margarete otvara se iz tvrde glavice koja se nalazi na dugoj stapci. Domovina ovog senecija je Južna Afrika.