Kategorije
Vrtovi

Osunčani vrt

Robusna živica je presječena masivnim trupcima postavljenim prema položaju sunca u nekoliko razina. Prilikom jake osvijetljenosti Sunčevim zrakama do izražaja dolazi ugodna topla boja trupaca. Različite razine stvaraju dovoljno otvorenosti i intime u ovom zaigranom okruženju.

Kategorije
Vrtovi

Vrt sreće

Vizualno dojmljiv moderan vrt koji uspješno kombinira velik broj vrtnih elemenata: drvo, kamen, beton i vodu. Ulaz u obliku kupole signalizira vrlo zanimljiv vrt. Naizgled krute geometrijske linije zidova ublažavaju blago zaobljene linije gredica bogate raznovrsnim biljem, uglavnom pokrivačima tla. Najzanimljiviji element svakako je reflektirajuća vodena površina narančastog obruba u kontrastu sa sivim oblucima.

Kategorije
Vrtovi

Minimalistički vrt

Budući da površina samog vrta nije velika, prednost kod oblikovanja imali su građevinski elementi poput drvene ograde, betonskog popločenja, ukrasne kamene posude te kamene skulpture i polukružne klupe u središtu vrta. Cijelu površinu vrta omeđuje drvena ograda koja ima funkciju zaštite od pogleda i stvaranja privatnosti. U ogradu je ugrađeno nekoliko “zrcala” kako bi se simulirala prostorna dubina i stvorila iluzija veće površine prostora. Najveći dio površine vrta čini betonsko popločenje u različitim nijansama sive boje koja dominira vrtom te se izvrsno stapa s pozadinom. Sivom bojom znatno je pojačano djelovanje vrta. Naime, siva boja djeluje suzdržano i pojačava dojam prostorne dubine.

Vrt je projektiran minimalistički, s ciljem da se posjetitelji vrta osjećaju opušteno i zadovoljno, a zbog male površine prednost  u vrtu imaju građevinski elementi.

Na samom ulazu u vrt, tik uz kuću nalazi se prostor za druženje s drvenim vrtnim stolom i stolicama. Uzduž vrta, uz rub ograde, oblikovana je blago zakrivljena gredica obrubljena betonskim rubnjacima. Na gredici prevladavaju listopadne i zimzelene vrste dekorativnih listova među kojima se posebno izdvaja vrsta Phormium tenax svojim tamnozelenim zašiljenim listovima te vrsta Ceanothus oblikovana kao stablašica. Osjećaj dubine prostora postignut je preusmjeravanjem pogleda prema skulpturi u središtu vrta. Do središta vrta vodi vijugavi kanal ispunjen sivim oblucima. Zavojiti put kanala koji vodi od kuće do središta čini vrt optički većim i zanimljivim. Osim toga, zakrivljene paralelne linije djeluju smirujuće i stvaraju vizualnu ravnotežu. U središtu vrta nalazi se polukružna kamena klupa, a uz nju kamena skulptura. Okosnicu vrta čine drvenaste biljke čija je uloga naglašavanje strukture. Drveće ima posebnu ulogu u vrtu zbog brojnih funkcija. Osim što svojom veličinom i oblikom rasta stvara prostornost te ističe visinu u vrtu, drveće stvara sjenu, označava krajnju točku staze i stvara zaslon koji vješto prekriva spremište za alat na kraju vrta. Okosnicu vrta čini stablo eukaliptusa (Eucalyptus pauciflora subsp. debeuzevillei) te skupina bambusa jarko žutih stabljika (Phyllostachys aureosulcata). Stablo eukaliptusa plijeni pažnju cijele sezone, posebice zbog dekorativne žuto-sive kore, a u kombinaciji s borovicom patuljastog rasta (Juniperus squamata „Blue Carpet“) i sivom drvenom ogradom u pozadini stvara vizualno zanimljivu kompoziciju. U sjeni bambusovih stabljika predviđeno je mjesto za opuštanje koje nudi pogled na cijeli vrt. Drvene stolice uz stabljike bambusa unose toplinu u prostor kao protutežu masivnom i hladom betonu.

Kategorije
Vrtovi

Bujni vrt okružen zidom od cigli

Zamislite da iz sive, užurbane vreve velegrada slučajno skrenete u neku uličicu, otvorite neka drvena vrata i nađete se u ovom vrtu. Vjerojatno bi se zapanjeno zapitali kako ste se tu našli? Pogledajte samo njegovu zadivljujuću, bujnu ljepotu, ali i jednostavnost njegove izvedbe. Kao da ga vrijeme i ljudska ruka uopće nisu dotakli. U spokojnome miru, okružen toplinom čvrstih zidova sazidanih od crvene cigle i  stazama iste boje i strukture, djeluje tako raskošno, toplo i prirodno, kao da je tu oduvijek. I trenutačno poželite uroniti u njegovu ljepotu, zaviriti u svaki skroviti kutak, prošetati svakom stazicom i na kraju predahnuti na drvenoj klupi smještenoj u kutu, ispod rascvjetalih lukova mirisnih ruža i klematisa. Gotovo cijelom dužinom vrta proteže se i dugački bazen s vodom na čijem kraju se nalazi neobično izrađena vrtna fontana iz koje teće voda. Dno bazena prekriveno je vodenim biljem, te i ovaj dio vrta izgleda veoma prirodno, kao da već godinama tu stoji i u njemu buja podvodni svijet. Uostalom, kako bi ovo predivno mjesto izgledalo bez vode. Ipak je ona izvor života, pa je tako i ovom zaklonjenom, bujnom vrtu pridodala još i notu svježine. Vrtne stazice preplavljene su bujnim cvjetnim zelenilom, a crveni zidovi obrasli su penjačicama koje raskošno cvatu na njegovoj toploj podlozi. Vrtnim znalcima odmah će biti jasno da je u stvaranje ovog vrta uloženo puno truda i znanja potrebnog za odabir pojedinih posađenih biljnih vrst. Ali trud je ovdje zaista urodio plodom, a i samo zaštićeno okruženje doprinijelo je stvaranju bujne ljepote ovog vrta.

Kategorije
Vrtovi

Savršenstvo izvedbe

U ovom tipu vrta sve je do detalja isplanirano i realizirano, a sam vrt ipak izgleda kao djelo prirode (cukijama tip vrta). Savršenstvo njihove izvedbe teško je opisati riječima. Oni su zapravo minijaturna reprodukcija prirodnih pejzaža izvedena do savršenstva. Pri izradi ovog tipa vrta koriste se svi elementi koje nalazimo u prirodi, a to su cvijeće, drveće, mostovi, staze, kamenje, jezerca i dr. U njima se kao i u ovom vrtu na fotografijama nalaze i tradicionalno izgrađeni objekti, te crnogorično drveće, savršeno ošišano i oblikovano poput vrtnog bonsaia, te grmovi ošišani i oblikovani preciznije nego engleski travnjaci. U oblikovanje ovog tipa vrta potrebno je uložiti puno truda, brižljivog planiranja i odabira svih vrtnih elemenata. Isto tako, potrebno je ulagati puno truda i ljubavi u njegovo redovito održavanje i oblikovanje, kako bi svi vrtni elementi uvijek bili u svojem savršenom izdanju. Pogledajte s koliko su ljubavi, strpljenja i preciznosti oblikovani grmovi i drveće u ovom vrtu. Također, svaki kamen, svaka kocka vrtne stazice, svaka biljka i svaki arhitektonski ukras ovog vrta skladno je uklopljen u vrtno okruženje doprinoseći njegovoj ukupnoj ljepoti. Umjesto elementa vode u njega je ukomponiran šljunkom prekriveni dio koji na apstraktni način simbolizira element vode u vrtu (karesansui vrtovi ili suhi vrtovi). Vrtna sjenica, izgrađena u tradicionalnom stilu, postavljena je usred tog pošljunčanog prostora, te se doima poput sojenice do koje se dolazi preko kamenja koje se proteže duž pošljunčane površine. Tu su postavljene i velike kamene gromade koje mogu biti simbol planine ili neba, što je ostavljeno na volju mašti onoga tko uživa u ljepoti ovog vrta. Ovaj apstraktni dio japanskog vrta napravljen je pod utjecajem tzv. zen vrtova koji se koriste za meditaciju, a reprodukcija su prirodnih pejzaža na apstraktniji način. Tako je u ovom vrtu spojena tradicija izrade dviju vrsta japanskih vrtova, a to su cukijama (prirodni vrt) i karesansui (suhi vrt) vrt, tvoreći jednu skladnu cjelinu.

Kategorije
Vrtovi

Vrt budućnosti

Vrt je nastao s ciljem promoviranja prirodnog i zdravog načina života. Vrt je prostran, vrlo razigran te nudi brojna rješenja za pravilno iskorištenje energije i očuvanje okoliša. Upravo iz tih razloga teško ga je sagledati kao cjelinu. Ovaj vrt zapravo je mjesto gdje svatko može pronaći kutak koji ga može inspirirati i potaknuti na sličan stil u vlastitom vrtu, ali i na očuvanje prirode i njezinih bogatstava. Korišteni su isključivo prirodni materijali, posebice drvo, opeka i kamen čime se naglašava prirodnost i stvara osjećaj topline. U vrtu nekoliko je zanimljivih elemenata koje valja primijetiti, kao na primjer ozelenjeni zidovi, bogate gredice, malena vrtna jezerca. Drvena kućica svakako je jedan od najzanimljivijih elemenata, prvenstveno radi krova. Naime, na krovu kućice posađene su niske zeljaste vrste koje ga obrastaju dok se na jednoj strani nalaze solarne ploče. Također, jedan dio vanjskih zidova kućice maštovito je poslužio kao polica za odlaganje drva za ogrjev. Kako bi se naglasila topla, seoska atmosfera, gredice oko drvene kućice bogate su raznobojnim cvjetnicama. Cjelokupnu seosku atmosferu dodatno naglašava maleno vrtno jezerce nedaleko kućice okruženo brojnim bijelim ivančicama. Uz jezerce, kao mjesto odmora, postavljena je klupa ispletena od pruća s koje se pruža pogled na predivne cvjetne gredice. Osim drveta, od materijala je korišten i metal, prvenstveno za  postizanje vizualne zanimljivosti. Metalne konstrukcije vizualno su vrlo zanimljive te imaju nekoliko funkcija. Osim što služe kao potpornji za penjačice ili čak kao mjesta za uzgoj raznih sukulenata i ukrasnih trava, konstrukcije služe kao paravani odjeljujući tako mjesto za druženje i odmor od ostatka vrta. Radi svoje atraktivnosti metalne konstrukcije djeluju poput skulptura. Metal je iskorišten i za izradu vrtnog namještaja. U vrtu se može pronaći nekoliko mjesta namijenjenih druženju i odmoru, a svako je mjesto oblikovano i uređeno na drugačiji način, uglavnom formalno, minimalistički uz dominaciju sive boje.

Kategorije
Vrtovi

Formalna arhitektonska izvedba vrta

Uz  moderno izvedenu kuću pristaje ovaj arhitektonski uređen vrt, strogih pravilnih linija. Zbog jednostavnih i modernih linija kuće, vrt je svojim izgledom i stilom nadopuna ili produžetak stila same kuće. Pomalo asketski, reklo bi se prazan. Ravne geometrijske forme koje čine betonski elementi koji obrubljuju zelene površine vrta ili ploče koje su poput pravokutnih otoka smještene usred mora sitnog šljunka izmjenjuju se s geometrijski uređenom i ošišanom živicom formiranom od pravilno ošišanih sadnica šimšira (Buxus sempervirens). Šimšir je najbolji izbor za formiranje ovakvih niskih formalnih živica, a velika prednost mu je što sporo raste pa ga nije potrebno često orezivati te što je zimzelena vrsta koja svoj lijepi zeleni izgled zadržava i tijekom zimskih mjeseci.

No i u ovom pravilnom, geometrijskom svijetu ima zaobljenih, nježnijih linija kao što su kuglasti grmovi hortenzija sa svojim nježnim bijelim loptastim cvatovima te nježna krošnja crvenolisnog japanskog javora i viseće grane puzavice plavih cvjetića posađene na visokoj, betonskoj ogradi vrta. Šljunak u modernim vrtovima često je zamjena za vodeni element vrta (japanski zen vrtovi) ili pak za travnjak koji je potrebno redovno kositi, zalijevati i prihranjivati pa je kao takav mnogo zahtjevniji element vrta.

Zahtijeva manje pažnje i truda za održavanje, što je vjerojatno i bila misao vodilja pri uređenju ovog vrta. Dominiraju jednostavne linije i preglednost, ničega previše i ničega premalo. Sve je svedeno na pravu mjeru što se tiče izgleda i što se tiče potrebe za održavanjem bilja u vrtu. Ovaj vrt je prikladan izbor za modernog čovjeka koji nema previše vremena utrošiti na održavanje vrta, a pogled na njega i dalje unosi osjećaj mira, jednostavnosti i spokoja.

Kategorije
Vrtovi

Romantični predvrt ispred kamene kuće

Stara kamena kuća slamnatog krova prekrasna je sama po sebi. Vjerojatno ne bi bila ni upola toliko privlačna kada ispred nje ne bi bilo posađeno ovo prekrasno cvijeće koje skladno upotpunjuje njen izgled i pretvara je u pravu kuću iz bajke ili iz naših najljepših snova. Možete li ispred nje zamisliti jedan moderni, formalni vrt strogih linija i oblika? Nikako, to bi bilo ravno katastrofi!

Ovaj prekrasni zeleni travnjak koji otvara pogled na kuću i na čijem rubu cvate raznobojno prekrasno cvijeće, prava je nadopuna izgledu ove kuće. Tegle od terakote uz ulaz u kuću, kao i izbor biljaka (široki grm hortenzije nježnih, loptastih, plavorozih cvatova, kokarda sa žutosmeđim zvjezdastim cvjetovima, djevojačko oko sunčano žutih cvjetnih glavica, mini ruža crvenih cvjetova, mačja metvica rahlih, plavih cvatova, kokotac koji svojim cvatovima čini nježnu, plavobijelu vertikalu u pozadini ostalog cvijeća te visoki cvatovi stolisnika žutih cvatova) odgovaraju starom, tradicijskom izboru ukrasnog bilja seoskih imanja.

Zelenu pozadinu rascvjetale gredice čine ukrasni grmovi glatkih, sjajnih, zelenih listova i vitka puzava stabljika plavocvjetnog klematisa. Zidovi kuće dodatno su ukrašeni teglama u koje su posađene ukrasne viseće biljke. Uz opločeni puteljak koji vodi do ulaznih vrata posađen je plavi atlantski cedar, vitko vazda zeleno drvo srebrno plavih iglica, koji čini glavnu vertikalu vrta.

Spoj vrta i izgleda kuće stvara idiličnu, skladnu cjelinu koja privlači mnogobrojne čeznutljive poglede svih onih koji ugledaju ovu sliku ili imaju priliku proći pored ovakve kuće. Ako ste i vi vlasnik slične kuće, pobrinite se da vrt oko nje bude raskošna i skladna nadopuna koja će istaknuti njenu posebnost i ljepotu. Izbor cvijeća ovisi o tome u kojem klimatskom području se kuća nalazi, na koju stranu svijeta je okrenuta (zbog količine sunčeve svjetlosti), kao i o tome koje bilje u tom kraju najbolje uspijeva i najčešće se uzgaja. Budući da je ovo više tip kuće za odmor ili ladanjske kuće, i njezino okruženje mora se skladno stopiti s okolinom.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Najčešće bolesti i štetnici u vrtu

Svatko od nas barem se jednom susreo s pojavom neke bolesti ili štetnika na biljci, i bilo bi neobično da nije. Ponekad su štete bile veće, ponekad manje, iako u malim obiteljskim vrtovima koji uglavnom služe za rekreaciju i uživanje štete nikad nisu toliko velike kao na velikim poljoprivrednim površinama. Pojava štetnika i bolesti jedan je od uzroka smanjenja uroda. Kako bismo se mogli posvetiti borbi protiv štetočina u vrtu, potrebno ih je najprije definirati, upoznati, odabrati strategiju, pa tek onda izabrati sredstvo. Za početak krenimo definicijom.

Štetnik odnosno štetnici su životinje koje nanose štetu kultiviranim biljkama. Osim onih svima dobro vidljivih poput, puževa, voloharica, miševa, i ostalih većih životinja, vrlo često puno veće štete čine sitni, ponekad oku jedva vidljivi, a ponekad gotovo i nevidljivi kukci. Kukci koji su najbrojnija skupina štetnika, rade štete hraneći se dijelovima biljaka, poput buhača i stjenica, ili sišući na listovima poput lisnih ušiju, miniranjem – moljci mineri, defolijacijom, ali i bušenjem stabljika, korijenja i plodova.

Bolest je patološko stanje koje uzrokuju organizmi poput gljivica, bakterija i virusa. Od ove tri skupine organizama, oboljenja najčešće izazivaju gljivice, nešto rjeđe bakterije i virusi. Simptomi različitih bolesti međusobno se razlikuju, no svi mogu uzrokovati potpuno propadanje biljke. Razvijaju se na svim biljnim dijelovima, a njihovu razvoju doprinose razni vanjski čimbenici, poput vlage tla i zraka, temperature, ali i otpornost same biljke.

Najčešći štetnici na biljkama

Velik je broj štetnika koje nalazimo na raznim voćarskim, povrtlarskim ili cvjećarskim vrstama. No, postoje neke koje se često javljaju, i napadaju više kultura pa ćemo ih probati nabrojiti.

Lisne uši – jedna su od najučestalijih skupina štetnika. Rade štete na velikom broju vrsta. Kukci su veličine svega 2-3 milimetra. Boja kukca ovisi o vrsti, stadiju razvoja i biljci hraniteljici. Zarazu šire krilati oblici. Štete rade hraneći se, odnosno sišući na listovima, lisnim i cvjetnim pupovima, gdje možemo naći njihove mnogobrojne kolonije. Uzrokuju kržljav rast biljke i deformaciju listova, te polagano propadanje biljke ukoliko se ne spriječi njihova navala. Najčešće ih primjećujemo kada biljku napadnu mravi koji se hrane mednom rosom, koju izlučuju lisne uši. U kasnijim stadijima napada na mednoj rosi se stvaraju nakupine gljiva čađavica, pa listovi najčešće imaju crnu presvlaku. Od kemijskih sredstava za njihovo suzbijanje mogu se koristit: Decis, Calypso, Confidor, Chromhor 40 EC, Rotor.

Buhači – sićušni tamni kukci veličine oko 2 mm, zadnje noge su im veće u odnosu na prednje što im omogućuje dobru pokretljivost. Najčešće rade štete na kupusnjačama poput rotkvice, kupusa repe i drugih srodnih vrsta. Štete se manifestiraju kao niz sitnih rupica na listovima, a ukoliko je napad intenzivan mogu uzrokovati i odumiranje biljke. Kemijska sredstva koja se mogu koristiti za njihovo suzbijanje su: Gaucho FS 600, Actelic 50, Beta -baytorid, Karate 2,5 EC.

Štitasti moljac – još je jedan u nizu sitnih kukaca veličine svega 2 mm, izgledom nalikuje malom bijelom leptiru. Na biljci se nalaze svi razvojni stadiji ovog štetnika. Primijetite li ga na biljkama najbolje je uništiti biljku, jer suzbijanje je težak, mukotrpan i gotovo nemoguć posao. Štete radi sišući na listovima raznih povrtlarskih i cvjećarskih kultura poput: verbene, surfinije, jaglaca, krizanteme, paprike, patlidžana, rajčice. Štete rade ličinke i odrasli oblici sišući na listovima, zbog čega biljke zaostaju u ratu, često slabije cvatu, a ponekad se dogodi da cvatnja upotpunosti izostane. Zbog izuzetne otpornosti na kemijska sredstva sa suzbijanjem je potrebno započeti čim primijetite odrasle oblike štetnika, a kako biste ga uočili na vrijeme, redovito pregledavajte naličje listova jer se tamo najradije nastanjuje.

Jabučni savijači – ovaj leptir veličine svega 2 cm jedan je od najčešćih štetnika na jabukama. Osim jabuka napada dunju, krušku, orahe, a susrećemo ga i na šljivama, višnjama, trešnjama, breskvama i marelicama. Štete na jabukama i kruškama izaziva njegova gusjenica, koja živi i hrani se u plodu izjedajući meso i sjemenke. Izbušeni hodnici u plodu puni su izmeta, takvi plodovi su podložni bržem truljenju, a najčešće ih opisujemo kao crvljive. U prvoj polovici svibnja izlijeću leptiri koji mogu letjeti i do srpnja pa je tijekom tog razdoblja važno provoditi zaštitu, ženke polažu jaja na plodove u blizini čaške ili na listove, a gusjenice najprije izgrizu pokožicu, te se potom zavlače dublje u plod. Za suzbijanje savijača mogu se koristiti sljedeća sredstva: Zolone, Atac, Beker, Reldan, Basudin.

Voćne muhe – kao što samo ime kaže, ova skupina štetnika najčešće napada voćke.  Štete na plodovima voća rade ličinke. Odrasle ženke odlažu jaja u plodove iz kojih kroz nekoliko dana izlaze ličinke koje se potom ubušuju u mezokarp ploda, te potom sve dublje. Zaraženi plodovi postaju sve mekši, smeđi i na kraju otpadaju, poznati su nam kao „crvljivi plodovi“. Kod nas se najčešće javljaju maslinina muha koja napada maslinu, mediteranska muha, koja napada veliki broj voćnih vrsta, od toga najradije marelice, breskve, kruške, jabuke, agrume, i trešnjina muha koja je značajan štetnik na trešnjama i višnjama. Za suzbijanje se mogu koristiti sljedeća sredstva: Nordox 75WG, Calinogor, Zagor.

Biljne bolesti

Kao što je veliki broj štetnika, jednako toliko je mnogo bolesti koje napadaju biljni svijet, nemoguće je navesti sve, a neke od najčešćih su

Pepelnica – uzročnici bolesti su gljivice iz rodova Oidium i Sphaeroteca. Jedna je od najčešćih biljnih bolesti. Lako se prepoznaje po karakterističnoj bijeloj prevlaci. Zaraženi dijelovi izgledaju kao da su prekriveni pepelom, pepeljaste presvlake mogu imati kružni oblik, ali vrlo često su nepravilno rasprostranjene po listovima. Zaraženi dijelovi biljke brzo nakon zaraze ugibaju i suše se. Za suzbijanje bolesti može se koristiti neki od sljedećih preparata: Cabrio top, Folicur EW 250, Rubigan, Nimrod, Saprol N.

Plamenjača – uzrokuje ju gljivica iz roda Peronospora, napada velik broj povrtlarskih voćarskih i cvjećarskih vrsta poput krastavca, vinove loze šeboja, zijevalice i ruže. Bolest prepoznajemo po pjegama, čija boja varira od vrste do vrste, a pojavljuju se na naličju lista. Blijedo-žućkaste pjege pojavljuju se na cvjetnoj stapki ruža. Zaraženi listovi su deformirani i vrlo brzo nakon zaraze odumiru i otpadaju. Razvoju bolesti pogoduju visoka temperatura i visoka vlaga zraka. Bolest se suzbija sljedećim fungicidima: Cadillac 80 WP, Cabrio Top, Melody duo, Dithan M-45, Star 80, Polyram DF, Mankozeb ili Antracol WP 70.

Siva plijesan – bolest čiji je najčešći uzročnik gljivica Botrytis cinerea, često se javlja na velikom broju vrsta cvijeća, voća i povrća. Poput rajčica, paprike, krastavca, karanfila, krizantema, ivančica, gladiola, hoste, božura, vinove loze i mnogih drugih. Kod tek izniklih biljaka može uzrokovati polijeganje, a potom i propadanje mladih biljaka. Do polijeganja dolazi kada se gljivica razvije na donjem dijelu stabljike i to najčešće zbog prekomjernog zalijevanja. Zaraza može napasti sve dijelove biljke, od stabljike, preko listova, cvjetnih pupova i cvjetova. Na listovima se javljaju crveno-smeđe pjege, cvjetni pupovi zaraženi botritisom skoro pa pocrne i objese se. Zaraza se na laticama očituje u obliku malih kružnih pjega. Za razvoj bolesti presudne su visoka zračna vlaga i nedostatak svjetlosti. Suzbija se sljedećim sredstvima: Cantus, Chorus 75 WG, Switch 62.5 WG, Merpan i Folpan

Hrđe – uzrokuju gljivice iz rodova Puccinia, Uromyces, Coleosporium i Phragmidium. Na naličju lista razvijaju se postule koje su u početku bijele, narančaste ili svijetlosmeđe, a u kasnijem stadiju posmeđe ili pocrne. Najčešće su razbacane duž lista, a tek rijetko pravilno kružno raspoređene. Na licu lista zaražena mjesta imaju svijetložutu boju. Neke vrste hrđa osim na naličju lista, mjehuriće spora razvijaju i na biljnoj stabljici. Zarazi su najpodložniji karanfili, krizanteme i ruže. Razvoju bolesti pogoduje visoka zračna vlaga u kombinaciji s visokim temperaturama. Bolest se može suzbijati sljedećim preparatima: Baycor WP 25, Folicur EW 250, Palis C.

Pripravci za biološko suzbijanje bolesti

Iako smo pored opisanih vrsta bolesti i štetnika naveli neka od kemijskih sredstava koja se mogu koristiti njihovo suzbijanje, valja napomenuti da bi u malim voćnjacima, ukoliko postoji volja vrtlara, bilo znatno jednostavnije primijeniti neke od agrotehničkih mjera ili neke od biljnih pripravaka koji mogu biti jednako učinkoviti kao i kemijska sredstva. Jedan od najvažnijih načina borbe protiv biljnih bolesti svakako je preventiva, odnosno stalni nadzor biljaka kako bi se štete od štetnika ili bolesti uočile što ranije, a samim time i lakše suzbile. Kod biološkog suzbijanja koriste se pripravci načinjeni od biljnog materijala, biljke koje se najčešće koriste za suzbijanje biljnih bolesti i štetnika su kopriva, gavez, preslica, paprati, češnjak i pelin. Navedene vrste može nabaviti svaki vrtlar, a poneke ćemo poput koprive neuspješno probati iskorijeniti iz vlastitog vrta. Za proizvodnju ovakvih pripravaka potrebno je imati posudu zapremnine oko 10 litara, vodu i biljni materijal u svježem ili suhom stanju. Najčešće se koriste pripravci poput biljnih čajeva, juha i ekstrakata.

Biljni čaj je pripravak napravljen od svježih ili sušenih dijelova biljke koji se preliju vrelom vodom, odstoje 15 – ak minuta, a zatim procijede.

Biljnu juhu dobijemo namakanjem suhog ili svježeg biljnog materijala u vodi 24 sata. Nakon namakanja cijela smjesa se prokuha oko pola sata. Nakon kuhanja juhu je potrebno ohladiti, a potom i ocijediti.

Biljni ekstrakti dobivaju se stajanjem biljnog materijala u vodi najviše 24 sata, a potrebno ih je procijediti i iskoristiti prije nego li pređu u vrenje.

Ekstrakt od koprive – radi se od 1 kg svježe koprive koja se namače u 10 litara hladne vode 12-24 sata. Priređena otopina ne smije preći u vrenje, nakon namakanja se cijedi i koristi se za suzbijanje lisnih ušiju.

Juha od preslice – priprema se od 1 kg svježe ili 100-150 grama suhe preslice koja odstoji u 10 litara vode 24 sata, a potom se kuha još pola sata. Kada se ohladi, juhu procijedite i spremna je za primjenu. Zbog velike količine silicijeve kiseline djeluje povoljno na suzbijanje biljnih bolesti. Prije nego je primijenite na biljkama potrebno ju je razrijediti s vodom u omjeru 1:5 (1l pripravka od preslice: 5 l vode), a kako bi biljke bilo što otpornije, najbolje je ovaj pripravak koristiti od proljeća do jeseni. Ukoliko biljkama naglo prijeti jak napad bolesti, potrebno je 3 dana uzastopno biljke prskati navedenom otopinom.

Gnojivo ili juha od paprati – iako vam prvo pada napamet da bi ovaj pripravak trebao služiti za prihranu biljaka, izvrsno će poslužiti za zaštitu od raznih bolesti i štetnika. Nerazrijeđeno se koristi za zimsko prskanje, a biljke štiti od napada lisnih ušiju, štitastih ušiju i crvaca. Može se koristiti i za suzbijanje hrđe. Tijekom sezone razrijeđeno u omjeru 1:10 koristi se za suzbijanje lisnih ušiju. Naneseno na tlo spriječit će najezdu puževa, a kako je bogato kalijem, doprinijet će i razvoju plodova. Za pripremu ovog pripravka mogu se koristiti dvije vrste paprati: obična ili šumska paprat (Dryopteris filix- mas) i bujad (Dryopteris aguilinum). Juha se priprema po gore spomenutoj navedenoj recepturi, dok se gnojivo priprema na sljedeći način. Usitnjene biljne dijelove mase, 1000 grama ako su biljke u svježem stanju ili 100 g ako su sušene, prelijte s 10 l vode, u velikoj posudi. Vodu ne nalijevajte do vrha jer gnojivo mora proključati. Kako se prilikom procesa truljenja stvara neugodan miris, u otopinu dodajte šaku kamenog brašna kako biste ga neutralizirali. Pripremljenu otopinu promiješajte svaki dan nekoliko puta, za upotrebu će biti spremna, kada se prestane pjeniti.

Juha gnojivo ili čaj od pelina – priprema se od 300 grama usitnjenog svježeg pelina ili 30 grama suhog pelina i 10 l vode. Tijekom proljeća razrijeđeno gnojivo se koristi za suzbijanje lisnih ušiju i hrđe na ribizu. Trostruko razrijeđeni čaj od pelina može se primijeniti kao zaštita od napada jabučnog savijača i lisnih ušiju. Nerazrijeđeno gnojivo ili čaj koristi se za suzbijanje kupusnog bijelca.

Čaj od luka i češnjaka – priprema se od 75 grama sjeckanog luka ili češnjaka i 10 l vode, a nakon prelijevanja vrelom vodom mora odstajati barem 5 sati. Koristi se za uništavanje gamadi, a nerazrijeđen se koristi za prskanje po tlu i biljkama, koristi se za uništavanje grinja i gljivičnih bolesti.

Osim navedenih kemijskih i bioloških sredstava za suzbijanje bolesti i štetnika, mogu se još koristiti i mehaničke i biotehničke mjere. U prve spada postavljanje zamki i zaštita poput mreža koje štite plodove od napada ptica. Jedna od metoda zaštite plodova je postavljanje strašila koja su gotovo iščezla iz vrtova. U biotehničke mjere se, uz primjenu žutih ili plavih ploča za primamljivanje raznih insekata, ubrajaju i feromonske klopke. Bez obzira na to koristili se konvencionalnim, tradicionalnim ili biološkim metodama, važno je jedino da nasade zaštitite od najezde nametnika i bolesti koji bi urod u vašem vrtu mogli probati prije vas samih.

Kategorije
Vrtlarski savjeti

Kompost

Održavanje vrtnog tla u dobrom stanju vrlo je važan dio vrtlarenja, što uključuje redovito dodavanje gnojiva ili dekompostiranog organskog materijala kao što je vrtni kompost. Ukoliko se zanemari održavanje plodnosti tla biljke neće imati dovoljno hranjivih elemenata u tlu za optimalan rast i razvoj. U nedostatku hraniva biljke pokazuju različite simptome nedostataka hraniva, koji dovode do različitih fizioloških poremećaja, a u konačnici i do odumiranja biljaka. Većina vrtlara teško može nabaviti stajski ili konjski gnoj, no organski otpad iz kuhinje i vrta lako je dostupan i jeftino se može pretvoriti u vrtni kompost. U današnje vrijeme recikliranje organskog otpada iz kuhinje i vrta smatra se ekološki prihvatljivim trendom. Prihvaćanjem ovakvog načina vrtlarenja recikliranjem organskog otpada koji se pretvara u materijal koji se može vratiti u tlo, bilo malčiranjem ili ukopavanjem tijekom jeseni i zime, tlo u vašem vrtu može zadržati svoju prirodnu cjelovitost i postati produktivnije. Također, kompostiranjem organskog otpada može se uštedjeti novac tako što se izbjegava kupovanje gnojiva, a osim toga miješanje vrtnog komposta s tlom potiče prisutnost različitih kukaca koji pomažu u suzbijanju štetočina. U kućanstvu i vrtu stvaraju se velike količine organskog otpada koji se može kompostirati. Većina otpada ostavljenoga od uzgoja hrane i ukrasnih usjeva u vrtovima može se kompostirati. Kokošji i stajski gnoj, slama, piljevina te talog kave, trulo voće i povrće, ljuske jajeta i vrećice čaja izvrsni su kandidati za kompostnu hrpu. Kompost u starim vrećama te kompost na bazi treseta preostao u loncima, koji se uklanja nakon ljetne cvatnje biljaka, može  se iskoristiti za recikliranje. Ocvalo cvijeće, otpalo voće, lišće, ostrišci trave ili živice također su pogodan materijal za recikliranje, pod uvjetom da nisu zaraženi biljnim bolestima. Ostrišci mlade živice i mekih listova idealni su za kompostiranje kad se orezuju na komade dužine 7,5 do 10 cm. Međutim, tvrdo drvo koje ostaje od orezivanja grmova i stabala treba narezati na manje komade. Mogu se dodati u tankim slojevima na kompostnu hrpu, no bolje ih je iskoristiti u proljeće i ljeti kao malč na gredicama. Na kompostnu hrpu mogu se dodati materijali poput pepela. Pepeo je bogat biljnim hranivima, sadrži 5-10 % kalija, 35 % kalcija i 1,5 % fosfora. Nakon dodavanja pepela na kompostnu hrpu potrebno ga je odmah pokriti slojem drugih kompostnih materijala. Važno je spriječiti da se pepeo smoči jer u protivnom dolazi do ispiranja hraniva.

Za početak recikliranja potrebno je predvidjeti prostor u kojem će biti smještena kompostna hrpa. Idealan položaj je udaljen od kuće, blizu glavnog izvora biljaka koje treba kompostirati i gdje će se dovršeni kompost koristiti, najčešće u blizini povrtnjaka. Kako se materijal na kompostoj hrpi ne bi osušio, najbolje je da mjesto gdje se nalazi hrpa bude zaklonjeno živicom. Topao, sunčan položaj pridonosi brzom truljenju, ali ujedno će uzrokovati sušenje hrpe; no to se može spriječiti pokrivanjem i redovitim zalijevanjem ljeti. Treba izbjegavati položaje ispod visokih listopadnih stabala, jer kad počne padati lišće ujesen, može onečistiti potpuno razgrađeni kompost. Naime, lišće sadrži velike količine ugljika i ako se pomiješa s djelomično raspadnutim kompostom, usporit će njegovu razgradnju. Proces pretvaranja organskog materijala u kompost uključuje aktivnost milijuna mikroorganizama u tlu, ali i aktivnost puževa i gujavica. Na brzinu procesa utječu klimatski faktori. Proces razgradnje započinje na temperaturi oko 13°C. Toplina potiče brzu razgradnju, iako vrlo visoke temperature uzrokuju brzo sušenje kompostne hrpe. U procesu razgradnje važna je prisutnost kisika jer u suprotnom prestaje aktivnost mikroorganizama koji razgrađuju organsku tvar. Preporučuje se povremeno miješanje radi prozračivanja kompostne hrpe. Proces razgradnje zahtjeva i vlagu, ali ne potpunu natopljenost. Preporučuje se vlažnost od 50%. U praksi se to može teško procijeniti, no lak način da se procijeni je li postignuta prava razina vlage je malo prokopati hrpu – ako su stvorenja aktivno prisutna i kompost blago vlažan, razina vlage je ona prava. Još jedan način je iscijediti šaku komposta – ako iscuri nekoliko kapi vode, vlaga je na pravoj razini. Kako bi se ubrzao proces kompostiranja mogu se koristiti određeni biljni aktivatori. Za vrlo učinkoviti biljni aktivator sastojci su slijedeći: kamilica, maslačak, stolisnik, odoljen, kopriva, hrastova kora, med i šećer. Ubrane biljke treba posušiti te narezati na sitne komadiće, hrastovu koru treba narezati na sitne komadiće, a med pomiješati sa šećerom (na jednu žličicu šećera ide jedna kap meda). Nadvedene sastojke treba pomiješati (po jedna žličica od svakog) i čuvati u dobro zatvorenoj posudi. Biljni aktivator koristi se u malim količinama koje ubrzavaju proces razgradnje. U bocu treba uliti pola litre kišnice te jednu žličicu aktivatora, začepiti, protresti i pustiti da stoji 24 sata. Tek zatim na kompostoj hrpi napraviti štapom rupe na udaljenosti 30 do 60 cm i u svaku rupu naliti po 6 žlica biljnog aktivatora, a potom rupe zatvoriti.

Proces kompostiranja je završen kad je kompost bez neugodnog mirisa, mrvičaste strukture te blago topao ili hladan. Treba pripaziti da se kompost ne koristi prerano, dok postoji određena mikrobiološka aktivnost jer ako se u toj fazi miješa s tlom ili supstratom, dušik neće biti dostupan biljkama. Kompost je vrlo vrijedno organsko gnojivo kod kojeg dolazi do postupnog oslobađanja hraniva što je idealno za postizanje uravnoteženog rasta biljaka tijekom cijele vegetacije, a može se iskoristiti na različite načine. Najčešći način korištenja komposta je ukopavanje u tlo ujesen ili proljeće prije početka vegetacijske sezone. Međutim, kompost je također i odličan supstrat za sjetvu i sadnju te supstrat za sobno bilje. Kada se koristi za sjetvu i sadnju, kompostu se dodaje treset, pijesak, grubi pijesak i slični materijali kako bi se poboljšao vodozračni kapacitet, a time potaknulo nicanje sjemena i rast korijenja.

Najvažnije kod komposta koji se koriste za uzgoj bilja je da ne bude izvor zaraze bolesti ili štetnika. Trebao bi biti ujednačene kvalitete, jer dobri rezultati određenog komposta jedne godine potaknut će vrtlara da ga upotrijebi i sljedeće sezone, ali ako kvaliteta nije ujednačena rezultat će biti razočaravajući.