Rod dalija sadrži oko 30 vrsta i oko 20 000 kultivara dobivenih križanjem i oplemenjivanjem divljih ( samoniklih ) vrsta i to uglavnom D. Pinnata i D. Coccinea, grmastih, zeljastih trajnica, gomoljasto odebljalog korijenja iz planinskih područja Meksika i centralne Amerike. Stabljika im je zeljasta, prilično osjetljiva i krhka, visine od 30 cm pa sve do 180 cm ovisno o vrsti. Listovi su im srednje do tamno zeleni, a kod nekih vrsta crvenkasto metalne boje, dužine 20 do 50 cm, obično podijeljeni i nazubljenog ili manje više urezanog ruba. Dalije se uzgajaju uglavnom zbog njihovih cvjetova uzgojenih u velikoj različitosti oblika i boja, od bijele do crvene, narančaste do žute i ružičaste do tamno purpurne. Cvjetne glavice sastoje se od brojnih, malenih, ženskih ili bespolnih cvjetova koji svojim izgledom, bojom i smještajem tvore veliko mnoštvo najrazličitijih oblika cvjetnih glavica dalija. Iako se neformalno dijele na visokorastuće dalije koje se uzgajaju u cvjetnim bordurama i niskorastuće dalije koje se uzgajaju na cvjetnim gredicama ili na cvjetnim obrubima, sve su dobre i kao ukras vrta i kao cvijeće za rez. Niske vrste dalija koje se uzgajaju na gredicama mogu se uzgojiti iz sjemena i tretirati kao jednogodišnje biljke koje cvatu od ranog ili od sredine ljeta pa sve do prvih jesenjih mrazeva, naročito ako im se redovno otkidaju ocvale cvjetne glavice. Isto tako prikladne su za sadnju na većim površinama, kao i za niske cvjetne obrube ili za uzgoj u kontejnerima. Ukoliko želite posebno istaknuti ljepotu velikocvjetnih dalija i dalija za rez, najbolje ih je posaditi same za sebe, pojedinačno ili u redove, slobodne od utjecaja drugog bilja. Većina dalija klasificirana je prema veličini i obliku njihovih cvjetnih glavica pa ih tako dijelimo na minijaturne ( o do10 cm), male (o 10-15 cm), srednje (o 15-20 cm), velike (o 20-25 cm) i gigantske (o preko 25 cm). Prema formi cvjetne glavice dijelimo na dalije s jednostrukim cvjetnim glavicama, s cvjetnim glavicama nalik na cvijet lopoča, s cvjetnim glavicama nalik na nabrani okovratnik, pompon dalije, loptaste dalije, kaktus dalije s tanko ušiljenim vrhovima cvjetića, dekorativne s duplim cvjetnim glavicama bez vidljivog središnjeg diska i mješovite dalije u koje svrstavamo sve dalije koje ne spadaju po izgledu svojih cvjetnih glavica niti u jednu prethodno spomenutu skupinu.

UZGOJ
Dalije će dobro rasti u svakoj plodnoj, humusom bogatoj zemlji koja je dobro drenirana i ne zadržava previše vlage. Nabolje im odgovara mjesto u vrtu koje je cijeloga dana izloženo suncu. Gomolji dalija sade se na otvoreno tek kada potpuno prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva jer su jako osjetljive na mraz kao i na hladnoću tla. Tlo za sadnju najbolje je duboko prekopati već u jesen, a u proljeće se iskopa dovoljno velika jamica u koju položimo gomolj dalije i prekrijemo ga s oko 10 -12 cm zemlje. Nakon sadnje, ako je zemlja dovoljno vlažna, nije ih potrebno zalijevati, ali razvitkom zelene mase izboja postupno treba pojačati zalijevanje. Od ranog ljeta potrebno ih je prihranjivati jednom tjedno tekućim gnojivom s povećanom količinom dušika (N), a zatim od sredine ljeta pa do rane jeseni treba ih prihranjivati gnojivom s povećanom količinom kalija (K). Naime, dušik će pospješiti stvaranje zelene mase, a kalij stvaranje cvjetnih pupova i cvatnju. Niže vrste dalija koje se uzgajaju na gredicama ne trebaju podupiranje ili otkidanje pupova; jednostavno im treba samo pinciranje, tj. zakidanje glavnog vrha kako bi se potaklo grananje stabljike i formiranje grmića te redovito otkidanje ocvalih cvjetova kako bi se potakla i produžila cvatnja. Višim vrstama treba osigurati potpornje uz koje ćete ih vezati tijekom njihovog rasta. Kada biljka dosegne visinu od 40 cm, zakinite joj vrh kako bi potakli njezino grananje. Ako želite na biljci dobiti velike cvjetove, reducirajte ju na 3 – 5 cvjetnih izdanaka, a ako želite više manjih cvjetova ostavite na biljci 7 - 10 cvjetnih izdanaka. Da biste dobili cvjetove vrhunske kvalitete, odstranite dva para pupova koji se razvijaju u lisnim pazušcima na cvjetnoj stapci ispod vršnog pupa. Ako želite dobiti maksimalnu veličinu cvjetova, kod velikocvjetnih dalija uklonite tri para pupova u lisnim pazušcima ispod vršnog pupa cvjetnog izdanaka. Redovno otkidajte uvele cvjetove, a sredinom jeseni, kada prvi mraz povene listove, odrežite stabljike na 15 cm od zemlje i izvadite gomolje. Nježno ih otresite, iščetkajte ostatke zemlje i stavite na zaštićeno mjesto da se prirodno osuše. Zatim ih naprašite fungicidom (zaštita od gljivičnih bolesti) i pospremite u kutije sa suhim pijeskom ili tresetom te spremite preko zime na prozračno mjesto zaštićeno od smrzavanja. Povremeno provjerite da na gomoljima nije došlo do razvoja gljivica i odrežite sve oštećene dijelove te ponovo zaprašite fungicidom. Dalije se mogu ostaviti i u zemlji preko zime, ali tamo gdje se očekuju povremene jake smrzavice treba dodati preko zemlje debeli sloj malča i prekriti plastičnom folijom da se gomolji zaštite od hladnoće i ostanu na suhom. U našem klimatskom podneblju svakako je sigurnije izvaditi ih iz zemlje i sigurno pospremiti preko zime.

RAZMNOŽAVANJE
Sjeme dalija koje uzgajamo kao jednogodišnje biljke sije se u klijalištu pri temperaturi od 16° C u rano proljeće. Na otvoreno se presađuju tek kad u potpunosti prođe opasnost od mrazeva. U staklenicima zimi ili rano u proljeće dalije se mogu razmnožiti rezanjem bazalnih reznica koje su tek počele rasti na gomoljima i koje se ukorijenjuju u uzgajalištu. Isto tako mogu se rano u proljeće staviti gomolji da proklijaju, a kada izboji dosegnu visinu od 2 cm podijele se gomolji na 2-3 dijela, svaki s po jednim izdankom. Ukorijenjene i razvijene biljke sade se na otvoreno tek kada prođe opasnost od mrazeva.

ŠTETNICI I BOLESTI
Probleme na dalijama mogu uzrokovati lisne i štitaste uši, crveni pauk, gusjenice, štrige i puževi golači. Isto tako osjetljive su na gljivične plijesni, virus mozaika i virus točkastog venuća krumpira te trulež gomolja u spremištima tijekom zime. Virusom zaražene biljke ne mogu se liječiti, već se moraju uništiti, a prevencija prenošenju virusnih oboljenja je zaštita biljaka od insekata koji su prenosioci tih bolesti. Zapamtite da virusna oboljenja biljaka možete i sami prenijeti s bolesne na zdravu biljku dodirom svojih ruku.