Crnogorične vrste posađene u vrtu, kao i one posađene u loncima, bilo obične ili oblikovane, svakoj okućnici daju otmjenost. Danas, kada se sve više susrećemo s nedostatkom prostora koji možemo odvojiti za uzgoj biljaka, prisiljeni smo umjesto visokih vrsta saditi one patuljaste ili one sporog rasta. Treba imati na umu da vrste sporog rasta mogu narasti i do nekoliko desetaka metara pa će ih, kada prerastu određeni prostor, biti potrebno preseliti u neki primjereniji. Zajednička karakteristika patuljastih vrsta je jednostavan uzgoj i mali zahtjevi za prostorom. Sve se odlikuju specifičnim nijansama zelene, žute, srebrne i blijedomodre boje. Upravo te boje, kao i niski habitus, daju im veliku ukrasnu vrijednost u malim vrtovima.

Prilikom izbora patuljaste vrste za male vrtove često se dogodi da zbog vlastitog neznanja koje su biljke patuljaste, a koje samo sporo rastu, izaberemo onu krivu. Zbog svoje visine, formiranja habitusa i boja prikladne su za najrazličitije namjene od uzgoja u teglama, za prekrivanje tla, u kamenjarama. Ovisno o veličini prostora mogu se saditi u skupinama ili pojedinačno. Biljke koje imaju izraženi rast u širinu, poput nekih vrsta juniperusa (u vrste niskog rasta spadaju varijeteti borovice poput Juniperus communis var. ’Nana’, i Juniperus sabina), dobre su za prikrivanje oštrih rubova i nedostataka u vrtu. Sadimo li ove vrste u skupinama, važno je obratiti pažnju na slaganje boja. Pojedine boje dat će zanimljiv izgled vrtu u različitim godišnjim dobima i učiniti ga živahnim u svakom trenutku. Osim što se ove vrste međusobno kombiniraju, mogu se kombinirati i s drugim crnogoričnim vrstama poput vrijeska i erike. Zbog svoje visine izuzetno su prikladne za sadnju u kamenjare i tamo najčešće čine okosnicu za druge skupine biljaka poput trajnica ili jednogodišnjih vrsta.

Pinus mugo ( Planinski bor )

Ovo je vrsta koja kod nas u prirodi, kako joj i samo ime kaže, raste u visokim predjelima i čini gornju granicu vegetacije. Poznat je veliki broj varijeteta i hortikulturnih oblika. Odlikuje se nistim grmolikim rastom. Grane su mu polegnute, a češeri sjedeći na vrlo kratkoj stapci. Boja iglica je zelena. Pogodan je za prikrivanje oštrih rubova ukoliko mu se dozvoli da raste u širinu ili za niske živice do visine jednoga metra. Vrlo decentno izgleda ako se sadi u skupini s vrstama koje imaju crveno lišće.

Juniperus squamata ‘Blue Star’

Još je jedna od vrsta iz porodice borovica koja dobro raste gotovo na svim tlima. Važno je da joj nije ni premokro ni presuho što znači da baš ne podnosi vruća ljeta obalnog pojasa. Ova vrsta je spororastući zimzeleni patuljasti grm. Raste svega oko 30 cm u pet godina. Iglice su joj ovalne plavozelene boje koje atraktivno izgledaju tijekom cijele godine. Ova vrsta pogodna je za sadnju u kamenjaru ili se može koristiti kao grmolika pokrivačica tla.

Juniperus communis var. ’Nana’ ( Klečica )

Vrsta je koja naraste u visinu 30 - 50 cm. Kao i prije navedenu vrstu možemo naći u prirodi na gornjoj granici šume. Habitus joj je prilegnut uz tlo, a grane debele i rastu u svim smjerovima. Pršljenovi koji nose iglice gusto su načičkani oko izbojaka. Ova vrsta pripada skupini biljaka koja se razmnožava putem sjemena. Namjena joj je ista kao i za bor krivulj, osim što ne može formirati živicu.

Chamaecyparis obtusa ‘Nana Aurea’ ( hinoki pačempres )

Ova vrsta porijeklom je iz Japana. Lisne su mu ljuske tupe i dobro prilegle. Zelene su i zlatne boje, a češeri su mu oko 1 cm debeli, narančastosmeđi. Naraste u visinu od 1 metra do metar i pol. Koliko naraste u visinu, isto toliko može narasti i u širinu. Godišnje naraste do 15 cm. Ovaj kultivar voli sunčane položaje, a posebno lijepo izgleda u proljeće kada se kroz njegove grane isprepletu prve zrake sunca.

Juniperus sabina ( planinska somina )

To je grm koji može narasti do pet metara visine i svakako zahtjeva nešto veći vrt. Krošnja mu je polegnuta i usmjerena prema gore. Krasi ga ljuskasta kora crvenkaste boje. Iglice dolaze u pršljenu, duge su oko četiri milimetra, a grm krase i češeri zelene boje koji dozrijevanjem prelaze u plavocrnu. Vise na svinutoj stapci, a svoju namjenu su našli u medicini. Dozrijevaju u jesen. Osim samog izgleda habitusa, ova vrsta ima zanimljivu plavozelenu boju. Zgnječeni izboji imaju neugodan miris, a važno je znati da je ova vrsta i otrovna.

Platycadus orientalis ’Aurea Nana’

Ova vrsta prirodno raste na području srednje i istočne Azije. Sinonim za nju je Thuja orientalis. U visinu naraste do 80 cm. Boja lišća kreće se od žute do zelene. Budući da se razgranjuje u vertikalnoj ravnini, boja je s obje strane izbojaka ista. Ova vrsta je izrazito sporog rasta, a krošnja je konusnog oblika, kompaktna. Lišće poprimi brončanu nijansu zimi. Prikladna je za male vrtove, a za razliku od drugih vrsta, vrtu daje posebnu draž tijekom cijele godine. Za uspješan rast treba kiselo tlo, a zlatni varijeteti trebaju biti posađeni na potpuno sunčanom položaju. Osjetljiva je na nedostatak vlage pa ju je tijekom ljeta potrebno zalijevati.