U ovom i sljedećim brojevima predstavit ću vam nekoliko najinteresantnijih stupolikih kaktusa ili kako ih u kaktusarskom žargonu nazivamo cereoidnih kaktusa. Iako po porijeklu različiti, ovim gorostasima zajednički je intenzivni drvoliko stupasti rast.

Cephalocereus
Ovo je rod stupolikih meksičkih kaktusa koji u svojoj domovini narastu i do 12 metara visine te 40 cm promjera. Cvatu dosta kasno, dvadesetak godina od nicanja kada se na njihovim tijelima počinje stvarati takozvani pseudo cefalij, gusta nakupina dlačica iz kojeg se razvija noćni cvijet. Neka vas ove prve riječi ne obeshrabre ako želite nabaviti  cefalocereuse koji ove respektabilne dimenzije zasigurno neće doseći izvan svoje postojbine, ali će vas zato svojim atraktivnim izgledom toliko oduševljavati da nećete morati čekati cvijet da se u njih zaljubite.

Cereus
Južna Amerika domovina je za oko tridesetak vrsti grmolikih ili drvolikih cereusa koji u prirodnom okružju narastu i do deset metara, no u uzgoju rastu znatno sporije. Ime ovom rodu kaktusa dolazi od latinskog cereus- voštan, što se odnosi na njihov rast uspravan poput svijeća. Plavozelene stabljike su rijetko narebrane, ponekad sa samo četiri rebra. Pri vrhu stvara krupne, ljevkaste, uglavnom bijele cvijetove koji se otvaraju tijekom noći. Cereusi se uzgajaju i kao podloge za kalemljenje kaktusa jer vrlo dobro prihvaćaju razne vrste plemki.

Myrtillocactus
Ovi grmoliki kaktusi koji ponekad formiraju i čitava stabla spadaju među najinteresantnije pojave u kaktusarskom carstvu formirajući u nekim područjima Meksika guste šume mesnatih i bodljikavih stabala. Stabljika je rijetko narebrana s aureolama povrh rebara iz kojih izbijaju rijetke čvrste bodlje. Ovi kaktusi interesantniji su tim više što na svojim razgranatim tijelima razvijaju skupine sićušnih bijelih cvjetića iz vršnih aureola. Nakon oprašivanja cvjetovi se preobrazuju u ukusne plodove nalik na borovice koje lokalno stanovništvo redovito ubire kao važnu dopunu skromnoj pustinjskoj ishrani. Najukusniji su plodovi od M. geometrizans koji okusom podsjeća na kivi i stoga je vrlo često voće na meksičkim tržnicama.

Neobuxbaumia
Ako vam se ikad posreći da se nađete na Azurnoj obali, svakako svratite do Monaka gdje se na strmim kamenim liticama iznad kneževine nalazi veličanstven «Jardin Exotiqe», vrt kaktusa i drugog egzotičnog bilja u srcu Sredozemlja. Među brojnim nevjerojatnim biljem koje više od stotinu godina odolijeva hirovitim mediteranskim zimama, dominiraju upravo neobuksbaumie. Zahvaljujući neobuxbaumijama nije potrebno putovati do Meksika da se u prirodnom ambijentu osjeti strahopoštovanje prema ovim bodljikavim gorostasima koji mogu narasti i do 15 m. Ovaj rod stupolikih do drvolikih kaktusa dobio je ime po čuvenom njemačkom kaktusaru Franzu Buxbaumu. Pripadnici ovog roda naseljavaju istočne i južne dijelove Meksika, a ponegdje tvore nepregledne spektakularne stupolike šume. Sivozeleno tijelo izbrazdano je brojnim plitkim rebrima, povrh kojih izbijaju krute ili fleksibilne bodlje. Cvatu sićušnim kratko ljevkastim cvjetovima koji se formiraju u vršnom dijelu tijela.

Cephalocereus senilis (starčeva glava)
Od svih cefalocereusa ovaj sijedi starčić je najaktraktivniji i najomiljeniji kaktus. Svoje hrvatsko ime dobio je zahvaljujući svojim dugim bijelim dlačicama koje prekrivaju čitavo tijelo te podsjećaju na staračke sijede lasi .Zahtijeva mnogo sunca kako bi pravilno formirao svoj dlakavi stupić. Radi osjetljivosti korijena na vlagu sadi se u porozni mineralni supstrat koji se tijekom vegetacije između dva zalijevanja u potpunosti mora osušiti. Tijekom zimskog mirovanja u zalijevanju moramo biti još rigorozniji ,a zimska temperatura ne bi smjela biti niža od 10°C. Za bolji rast dobro je dodati u supstrat malo vapnenca.

Cereus hildmannianus v. monstrose (pećina)
Ovaj kaktus poznatiji je kod kaktusara pod starim imenom C. peruvianus v.monstruosa. Vrlo je čest kaktus u mnogim zbirkama. U kolekcijama je češća upravo ova neobična monstruozna forma od normalnog uspravnog pravilnog rasta. Pri uzgoju nema posebne zahtjeve tako da podnosi i manje osunčana staništa i poneko pretjerano zalijevanje. I u kućnim uvjetima raste dobro te je glavni problem s ovim čudnim kaktusom kamo s njim kada postane prevelik. Prema nekim novijim istraživanjima ovaj kaktus ima dobru moć upijanja negativnog kompjuterskog zračenja te se preporuča kao dekorativni detalj u prostorijama s mnogo kompjutera.

Myrtillocactus geometrizans
Od svih Myrtilocactusa ovo je najčeći kaktus u zbirkama. U uzgoju M. geometrizans rijetko stvara grmove, već se uzgaja kao stupoliki kaktus koji tek za desetak godina počinje s grananjem. Tijelo je plave boje što u kombinaciji s crnim centralnim bodljama izgleda vrlo atraktivno. Osim zbog svoje ljepote, ovaj kaktus uzgaja se i kao vrsna podloga za cijepljene kaktuse. Pri uzgoju moramo pružiti što više svjetlosti te obilje vode tijekom vegetacije. Pri zimskom zalijevanju moramo paziti da voda ne bude prehladna jer se lako može desiti da uslijed hladne vode kaktus dobije ozebline u obliku crvenih mrljica.

Neobuxbaumia polylopha
Ovaj kaktus raste stupoliko do 13 m visine. Tijelo je prekriveno brojnim rebrima iz kojih izbijaju tanke krhke bodlje. U našim krajevima cvate nakon desetak godina tijekom proljeća tamnocrvenim ljuskavim cvijetom. Tijekom vegetacije ovaj kaktus zahtijeva više vode i hranjiva zbog svog bujnog rasta.