U rod guzmania pripada oko 120 vrsta uglavnom epifitskih trajnozelenih biljaka koje nemaju stabljiku. U prirodi su nađene u SAD – u (Južna Florida), centralnoj Americi, zapadnoj Indiji i u sjevernoj i zapadnoj Južnoj Americi. Najčešće se nalaze u andskim kišnim šumama sve do 3500 m nadmorske visine. Izduženi listovi koji izlaze iz cvjetne rozete okružuju istaknute žute, narančaste ili sjajno crveno obojene izdanke cvjetnih stapki na kojima se nalaze cvjetne glavice cjevastih bijelih ili žutih cvjetova, obavijenih živo obojenim pricvjetnim listovima (braktejama). Pošto je to biljka toplih krajeva, tamo gdje temperature padaju ispod 15°C uzgaja se u grijanim staklenicima ili kao sobna biljka.

U toplijim krajevima raste na sjenovitim, vlažnim dijelovima vrta koji su bogati zračnom vlagom. Guzmanije, kao i ostale biljke iz porodice bromelija, traže puno topline i puno filtrirane ili indirektne sunčeve svjetlosti. Za dobar rast i razvoj potreban im je epifitski kompost za uzgoj bromelija - mješavina usitnjene mahovine, korjenčića paprati, listovače i sitnog pijeska. Za vrijeme rasta treba ju redovno zalijevati i zamagljivati uz pomoć fine prskalice i meke vode, najbolje u ranim jutarnjim satima. Samo zalijevanje nije toliko važno kao redovito zamagljivanje biljke. Zimi treba paziti da supstrat bude tek slabo vlažan i treba izostaviti zamagljivanje. Odrasla, potpuno razvijena biljka cvate iz lisnog lijevka samo jednom, ali nakon cvatnje ne ugine odmah, već potjera bočne izboje koji niknu u podnožju matične biljke. Kada mladi izboji dosegnu visinu od 10 – 15 cm, može ih se sredinom proljeća odvojiti od matične biljke zajedno s pripadajućim korijenjem.

 Za njihov daljnji uzgoj koristi se kompost za bromelije, a gornji sloj komposta dobro je prekriti slojem mahovine koju treba stalno vlažiti što će mladoj biljci osigurati toliko potrebnu vlažnost zraka. Za vrijeme rasta i razvoja biljka se može prihranjivati folijarnim gnojivom (prihrana preko listova biljke) za orhideje i to tako da u vodu za zamagljivanje dodamo 1 propisane količine gnojiva svakih 4 – 5 tjedana. Zimi u periodu mirovanja biljke se ne prihranjuju. Biljka je osjetljiva na napad krvavih ušiju koje stvaraju vataste nakupine na njenim listovima i hrane se biljnim sokom izlučujući pri tom ljepljivi sekret. Problem se može riješiti primjenom odgovrajućeg insekticida.