Gerberu je prvi put opisao J. D. Hooker u časopisu Curtis Botanical Magazine davne 1889. godine. Tada je opisana vrsta Gerbera jamesonii koja je uvezena iz južne Afrike. Ime je dobila prema biologu Traugottu Gerberu, velikom prijatelju Carla Linea. Većina kultivara koje danas nalazimo na tržištu križanci su dviju vrsta Gerbera jamesoni i Gerbera viridifolia. Ti su križanci poznati pod nazivom Gerbera hybrida. Osim već navedenih vrsta postoje još Gerbera saxatalis, Gerbera serotina, Gerbera unicinata, Gerbera linchii i mnoge druge vrste. Gerbera je vrsta koja se već dugi niz godina nalazi na našem tržištu i u našim domovima. Zbog svoje prihvatljive cijene, često se nalazi u cvjetnim aranžmanima. O tome koliko je rasprostranjena govori i peto mjesto koje je zauzela kao rezani cvijet u svijetu. Pripada porodici asteraceae. Njena prirodna staništa nalaze se u toplim dijelovima svijeta. U prirodi je možete naći u južnoj Africi, tropskom dijelu Azije, Madagaskaru i Južnoj Americi. U tim krajevima moguće je naći veliki broj vrsta gerbera. Gerbera ima duguljaste valovite listove skupljene u rozetu.

Listovi su zelene boje i kružno se šire po tlu. Iz lisne rozete razvija se i cvjetni pup koji naraste do 50 cm u visinu. Ima zelenu sočnu cvjetnu stapku, na vrhu koje dolazi cvjetna glavica promjera i do 25 cm. Cvjetnu glavicu čine dvije vrste cvjetova: cjevasti cvjetovi, koji se nalaze u sredini i čine ploču, i jezičasti cvjetovi poredani okolo. Danas se može naći veliki broj kultivara koji se razlikuju po visini, od onih visokih 20 cm pa do onih visokih pola metra. S veličinom biljke povećava se i veličina cvjetne glavice koja varira od 5 do 20 cm. Gerbera se kod nas najčešće koristi kao rezana vrsta, za cvjetne aranžmane, a sve češće se pojavljuje i kao vrlo dekorativna lončanica. Međutim, slabo se koristi kao vrsta za žardinjere i cvjetnjake, iako je moguće tako uzgajati niže kultivare. Gerbera je biljka koja voli polusjenovito do sunčano mjesto zaštićeno od najjačeg podnevnog sunca. Za učestalu cvatnju potrebno joj je osigurati pjeskovito tlo, dobro drenirano, ali i dosta vlage. Važno je da se voda ne skuplja oko korijena, već da je tlo stalno vlažno.

Gerbera cvate tri do četiri puta godišnje s kraćim intervalima odmora. Vijek trajanja nakon što se ukorijeni na jednom mjestu je četiri godine, potom prestaje cvatnja, ali i rast i razvoj biljke te ona odumire. U periodu dok cvate potrebno ju je prihranjivati dva puta tjedno jer veliki cvjetovi trebaju dosta hranjiva. Od štetnika često ju napadaju lisne uši i crveni pauk. Možete ih suzbiti primjenom insekticida ili jednostavno pomoću malo sapunice. Pri uzgoju u plastenicima često ju napada kalifornijski trips. Često se javlja i trulež korijena, čemu je uzrok prevelika vlaga pa je u tom slučaju potrebno biljku zasaditi u supstrat s više pijeska i manje zalijevati.

Razmnožavati se može sjemenom, dijeljenjem i baznim reznicama. Najjednostavnije ju je razmnožiti dijeljenjem dok uzgoj iz sjemena, kao i pomoću bazalnih reznica, zahtijeva više truda, a i nesigurniji je. Sjeme se sije u pjeskoviti supstrat i ima niski postotak klijavosti pa najčešće nikne malo biljaka ili ništa. Bazalne reznice uzimaju se u ožujku i travnju, a sade se u pjeskoviti supstrat. Potrebno ih je zaštititi od jakog sunca, a supstrat održavati vlažnim. Biljke treba presaditi kada im se razvije korijen.