Svaki pravi vrt ima onaj tajni sastojak, možemo reći da je riječ o stilu, koji posebno djeluje na ljude, a prvenstveno na vlasnike. Njegova je privlačna snaga u želji da se u njemu što više boravi, odmara, igra, čita, radi i obrađuje ga. Vrt postaje mjesto sreće, mjesto pravoga života. Tako je to odavna. Stari su dubrovački plemići rekli za život u ljetnikovcima, koje su imali u idiličnim okolnim mjestima svoga mediteranskog raja, otprilike ovako: „U gradu se umire, a ovdje se živi“. Život u prirodnom okružju prava je blagodat, a ako su još vlasnici sami oblikovali i uredili svoj vrt, onda ih to dodatno ispunjava ponosom. Kad se osmišljava vlastita zelena oaza, ulaže se mnogo truda, fizičkog napora i duhovne energije. Pomalo se kreira prirodni prostor koji najviše odgovara, prirodu se oblikuje u skladu s duhovnim životom, a uz to vanjski prostor postaje okvir interijeru. Ostvarenje takvoga sklada visok je civilizacijski doseg. Gučetići su na česmi u svome đardinu (danas je to arboretum Trsteno) zapisali: „Hvalim susjede, ali još se više ponosim vodom, zdravim podnebljem i obradom svijetloga gospodara. Evo ti putniče očiglednih tragova ljudskoga rada gdje valjano umijeće usavršava divlju prirodu. “
Divlja se priroda angažiranom obradom pokorava i kad se stvori ona posebna atmosfera vlastitog malog svijeta, uspjeh je tu, a uz to i mnoge prilike za zadovoljstvo i ljubav. Biljke će cvijetom vratiti svu poklonjenu ljubav i životu podariti radost. Posebna je sreća uživati u dječjoj igri i smijehu, proslavama, vrtnim zabavama, poslijepodnevnim kavama. . . Sve životne aktivnosti dobivaju krasnu kulisu. Ako je kuća okrenuta vrtu, onda će se i u hladnim mjesecima živjeti u njemu. Zeleni okvir doma mijenjat će svoje boje uvijek pred očima svojih stanovnika. Ideja vlastitog vrta uvijek se nosi sa sobom. On putuje zajedno sa svojim vlasnicima koji skupljaju svijetom nove biljke i upijaju nove ideje. Njegovu atmosferu nose kamo god pošli poput Cvijete Zuzorić na čija je usta progovorio Luko Paljetak u imaginarnom njenom dnevniku. “ . . . Bilo kako bilo u moga života stoji prozirnim krugom opisani vrt, jedino pravo sidrište, savršena sigurnost što je nema drugdje nego tek u nadi da se tamo sama potvrđuje u svojoj božanskoj beznadnosti...“ Doista, u vrtovima žive naši snovi, rađaju se nove kreativne ideje i rastu nade. Brižljivo su uređeni vrtovi težnja ljepoti i ljubavi koja se pomalo lakomo želi ostvarivati svakodnevno, ali i bez tih visokih estetskih dosega pružaju smireniji i opušteniji život, donose sigurnost koja je suvremenom životu tako dobrodošla. Svi su naši pozitivni osjećaji povezani s prirodnim oblicima i biti daleko od prirode znači duhovno kržljati. Uništavanjem prirode gubimo izvor vlastite duhovnosti, a i naše je estetsko prosuđivanje, kao i svako ljudsko mišljenje, povezano s prirodom. Stoga je kultiviranje vlastitog vrta posao koji ne koristi samo tijelu, već tako i naš duh pronalazi svoju kolijevku.