Čitatelji, zrak je čist! Pitate se: istina ili lozinka? I jedno i drugo! Nastavite li čitati ovaj putopis saznat ćete mnogo o flori u primorskom dijelu Tokija kojeg sam posjetila i upoznala zahvaljujući ljubaznom pozivu svoje kćeri i zeta koji tamo žive. Općina Rinkai (primorje) dio je Tokija uz Tokijski zaljev. Položaj uz more donosi tom dijelu grada posebno blagu klimu (prosjek studenog 2005.g. bio je 20 °C) i mediteransku floru. Zrak je nad gradom toliko čist da se iz Tokija vidi planina Fuji koja je udaljena stotinjak kilometara. Autoput kroz Tokio vijuga u 4 do 5 nivoa. Bezbroj je mostova, ulice su široke 4 do 5 traka, vozi se lijevom stranom, ograničenja brzine vrlo su velika, promet izrazito gust, ali zrak je čist! Nema smoga, nema mirisa nafte, benzina, ulja...

Vozi se samo na benzin. Sva vozila imaju katalizatore, mlađa su od 5 godina i blistavo su čista! Čak su i kamioni za odvoz smeća i cisterne za prijevoz benzina (od blistavog inoxa) u svakom trenutku blistavo čisti! Tokio ima 12 milijuna stanovnika, a općina Rinkai je veličine kao 10 općina Novi Zagreb. Tlo je vulkansko. Ima mnogo velikog crnog kamenja i teškog crnog vulkanskog pijeska koji ne stvara prašinu. Veliki, tamnozeleni, zdravi listovi magnolie grandiflore bili su savršeno čisti i 20 dana nakon zadnje kiše. Trava je niska, kržljava i košnja gotovo da i nije potrebna.

PARKOVI IZMEĐU STAMBENIH ZGRADA
Široki prostori između stambenih višekatnica zasađeni su listopadnim i zimzelenim raslinjem tako da je i zimi okoliš zelen. Oko dječjih igrališta raste drveće krupnih sjemenki koje djeca skupljaju i tako uče o zaštiti okoliša. Dijelovi parka su označene gredice koje uređuju stanari sadeći cvjetne grmove i biljke. Ima mnogo živica koje skrivaju od pogleda parkirane automobile ili prometne avenije. To su živice od kamelija šišanih na visinu od oko 2 metra i rododendroni šišani na visinu od 70 cm. U studenom prošle godine živice su bile pune pupova, a prvi cvijet kamelije otvorio se 7. studenog.
Sva su drveća uredno orezivana i održavana, izrazito zdrava. Svako drvo ili grm označeni su pločicom na kojoj piše njihovo latinsko ime i podaci na japanskom kao npr. trajnica, cvjetnica, zimzeleno i sl. Mnogo je odmorišta s klupama na kojima ljudi ili učenici u podne ručaju; mnogo je javnih WC-a koji su odlično uklopljeni u okoliš, a fasade su im ukrašene umjetničkim mozaik slikama. I naravno, sve je čisto! Nisam vidjela niti jednu punu košaricu za smeće niti jednu slomljenu granu ili nešto nedolično boravku u parku. Pojedini pločnici izrađeni su od asfalta koji sadrži sjeckane grane drveća i kore tako da djeluje vrlo dekorativno i, svakako, ekološki.

U tim parkovima rastu: magnolije grandiflore, crni borovi, pitosporum, acer palmatum, ilex cicumfolia, bambusi, palme, lovori, albicije, trešnje, mimoze, pitomi i divlji kesteni, masline (crne i zelene), žalosne vrbe i još mnogo listopadnog drveća kojeg ne mogu opisati jer je lišće već otpalo. Naravno, nisam zaboravila ginko bilobu - visoka, vitka stabla žutih lepezastih listova koji su znatno manji od listova na mojem stabalcu ginka u Zagrebu. Nisko cvijeće, većinom u žardinjerama, su: kadifice, ivančice, maćuhice, asteri, aloe vere, agave, ruže...Zamislite naselje 14 – katnih zgrada, tisuće stanova i balkona, a na njima se sunčaju futoni (madraci za spavanje). Na balkonima nema cvijeća niti zelenila. Zbog stanova malih kvadratura uzgajaju se bonsai i rade se ikebane. Minimalizam koji pruža vrhunsku umjetničku ljepotu. Tijekom radnog vremena u parkovima se igraju majke s malom djecom i šetaju umirovljenici. Šetaju sami ili u grupama, proučavaju bilje, skupljaju suhe listove, slikaju se ili se samo sunčaju na klupama. Parkove, osim ljepih staza i biljaka, krase i mnogobrojni mjedeni kipovi (galebovi, djeca, životinje...).

Mnogobrojni mostovi preko kanala pružaju krasne vidike, a voda u kanalima daje priliku djeci da hrane patke i galebove, labude i golubove, da se voze u pedalinama u obliku velikog labuda ili kišobrana. Uz djecu u parkovima ćete u šetnji sresti i mnogo pasa, vrlo urednih i pristojnih poput njihovih vlasnika. Često ćete od prolaznika na poklon dobiti ljubazan osmijeh ili pozdrav: ‘’Koničiva!’’ – ‘’Dobar dan!’’ Promet se odvija pješke, biciklima, osobnim automobilima, autobusima, gradskom i podzemnom željeznicom, brodovima i avionima. Želim vam ispričati priču o autoputu. Jedne subote krenuli smo s obale Tokijskog zaljeva u 200 km udaljeni grad Utsunomyu, rodno mjesto moga zeta. Maksimalna dozvoljena brzina je 100 km/h. Autoput kroz Tokio kao grad prolazi u duljini od 80 kilometara.

 Svugdje gdje teren to dopušta sa svake strane voznih traka i u sredini posađena je živica od šišanih kamelija. Kada se sjetim koliko su kod nas kamelije skupe biljke, gotovo da čovjek ne povjeruje svojim očima kad vidi toliko kamelija. Kroz rijetke prostore bez živice, kad prestane Tokio i počne druga županija, vidi se krajolik gdje je svaka parcela obrađena ili je na njoj plastenik. Na vrlo malim prostorima su šumice crnog bora ili bambusa, javora i ginka ili su dvorišta obiteljskih kuća s vrlo malim okućnicama. Poseban dojam ostavile su na mene kuće u Utsunomyi. Grad veličine Zagreba, s mnogo malih poduzeća, trgovina i obiteljskih kuća. Bez okućnica, ali s cvijećem. Ispred ulaza u tvrtku ili trgovinu smjestili su njihovi vlasnici brojne teglice i u njima sezonsko cvijeće: krizanteme, kozmosi, maćuhice, ukrasni kelj... Pojedine kuće u uskim prostorima između kuća imaju stabla kaki jabuka čiji su plodovi u kasnu jesen vrlo atraktivni na granama bez lišća, a vidjela sam i dva stabalca brugmansije - bijelu i žutu. Oko kuća ima i manjih grmova ukrasnog zelenila i to je uglavnom sve. U Tokiju sam vidjela i nekoliko cvjećarnica koje nude relativno malen izbor rezanog cvijeća, ali zato velik izbor biljaka u posudama. Rasadničke biljke i sjemenja vidjela sam u robnoj kući Homes. Dio na otvorenom prodaje bilje i zelenilo u posudama za sadnju u sandučiće i okućnice, a u zatvorenom dijelu je sjemenje, lukovice i sobne biljke. Izbor sjemenja gotovo je isti kao i kod nas pa i izbor lukovica, tulipana i narcisa. No, amarilisi - lukovice obujma 28 cm, cvijet visok 60 cm, svih nijansi boja i oblika zaista vas mogu oduševiti. Da sam mogla, kupila bih cijelu policu! Od sobnog bilja ima mnogo kaktusa i sukulenata, ali osvojila me agava kraljice Viktorije. Posebno su me oduševile roza đurđice. Pogađate - već rastu u Zagrebu! Bila sam i na groblju u Utsunomyi. Urne se polažu u obiteljske grobove od crnog i sivog granita. Umjesto svijeća pale se mirisni štapići, a omiljeno cvijeće u vazama su krizanteme.

ODAIBA – PARK UZ MORE I ZABAVNI SADRŽAJI
Južno od Rainbow mosta nalazi se zabavni kompleks ODAIBA. Uz more se proteže uređen mediteranski park s ugodnom šetnicom i brojnim mjestima za kupanje i odmor. Brojna plovila, od glisera do parnih brodova s Mississippija, ugodan su prizor na moru. Ugodan je i panoramski pogled prema centru Tokija. Kompleks osam velikih garaža ima i nebeski gigantski kotač s kabinama za razgledavanje panorame grada (treći po veličini u svijetu) koji posebno atraktivno izgleda noću osvijetljen raznobojnim svjetlima. “Aquacity” je kompleks različitih restorana, gotovo sa svim svjetskim kuhinjama i dobrim panoramskim pogledom za turiste. “Venus Fort” ostavlja poseban dojam. To je niz trgova i ulica međusobno povezanih, s “nebom” (naravno umjetnim) po kojem plove oblaci, na kojem sja sunce i pada noć. Svaki trg ima atraktivnu fontanu, a u ulicama su zgrade – jednokatnice s balkonima poput talijanskih balustrada (samo što u njima nitko ne živi) koje u prizemlju imaju dućane.

RINKAI KASSAI SEASIDE PARK
Uz sam Tokijski zaljev smješten je i Rinkai park veličine 80 hektara. Nastojeći zadržati bogato i prirodno originalno okružje, park je građen od 1965. do 1974. godine. Odlično prometno povezan s gradom, park privlači obiteljske ljude s djecom, starije osobe i mlade ljude željne zabave na otvorenom prostoru. Park ima 4 cjeline:
1. obalu s mnoštvom drveća i biljaka i prekrasnim pogledom na Tokijski zaljev. Taj dio parka ljeti je plaža za kupanje i sunčanje, a zimi je šetnica i “zračnica”. Do plaže i uokolo parka vozi mali motorni vlakić živih boja.
2. obalu na kojoj se građani odmaraju i rekreiraju. To su travnajci na kojima se obitelji s djecom odmaraju, ručaju ili igraju. Travnjaci se smjenjuju s cvjetnim plohama koje obrađuju učenici poljoprivrednih škola (sade cosmos, geranije, žito...).
3. obalu na kojoj se građani zabavljaju – na velikom panoramskom kotaču s gondolama, kao Riesenrad u Beču, na raznim automatima za igru, uz kokice koje sami peku, jedu sladoled, roštilj, kupuju suvenire i sl.
4. obalu na kojoj građani uživaju i čuvaju zdravlje. Oko cijelog parka je široka aleja koja nudi šetnicu, prostor za hodanje i trčanje te akvarij s različitim morskim svijetom. Oko nekoliko jezera u Parku ptica okupljaju se građani koji promatraju ptice u njihovom prirodnom staništu.
Na Rinkai park nastavlja se kompleks DISNEYLANDA u Tokiju. Svaku večer u 20:30 sati priređuju prekrasan vatromet. Poseban je bio vezan uz 50. rođendan Mickeya Mousa, a zatim su boje postale božićne – crvene, zelene i zlatne.

ISTOČNI PARKOVI CARSKE PALAČE
U samom centru Tokija, nedaleko Ginze, zgrade Dieta (Parlamenta) te zgrade mnogih ministarstava, nalazi se prostor Carske palače veličine 24,6 miliona m2 zemljišta i 190.000 m2 površine zgrada. Bivši Edo dvorac, sjedište šogunata, postaje 1868.g. Carska palača nazvana KYUJO – palača dvorac. Danas se jednostavno zove Carska palača KOKYO.
Cijeli prostor okružen je širokim i dubokim jarkom, ispunjenim vodom. Visoke i debele zidine od ogromnih crnih kamenih blokova okružuju i čuvaju prostor u kojem živi carska obitelj i osoblje zaduženo za njihove potrebe. Poseban most vodi u istočne parkove palače uvijek pune šetača, turista ili ljubitelja prirode. U tom parku drveća rastu slobodno u svom izvornom obliku. Kamelije nisu šišana živica već su to lijepa, velika stabla, a posebna atrakcija su bijele troduple kamelije - endemi i njima je zabranjen bliski pristup. U parku ima mnogo crnih borova, javora, trešanja, mnogo jezera i vodopada s vodenim biljkama i velikim ribama – KOI šaranima s crvenim ljuskama koji izgledaju kao da nose svečani kimono. Tlo je u velikom dijelu parka prekriveno niskim bambusom (15 cm visine, tamnozeleni listovi s tankim bjelim rubom). Ulaz se ne naplaćuje, ali se vodi evidencija o broju posjetitelja. Sjednete li na klupu osjetit ćete čudesan mir i opuštenost kojeg poklanja samo priroda.

LOZINKA
“Zrak je čist!”- lozinka je namjenjena svim našim “kleptomanima”, velikim i malima, da krenu u akciju i od Japana ukradu svu onu marljivost i ljubaznost, čistoću i red, poštovanje i ljubav prema čovjeku, svom bližnjem, prema prirodi i umjetnosti. Također da ukradu poštovanje prema tradiciji i svemu što smo naslijedili te da ukradu kreativnost kojom odiše svaki kutak Japana. Provela sam 25 dana u Tokiju. Nisam vidjela policiju niti prometnu nesreću. Također nisam vidjela niti jednu ženu u kimonu. Kimoni se danas oblače samo za vrlo svečane zgode (vjenčanja, prijemi, svečanosti). Svila za kimone rukom je slikana ili vezena zlatom i uglavnom su to cvjetni motivi (sakura, lotos, irisi). Gotovo svi danas znamo za ikebanu i bonsai, sadimo japansku trešnju, jedemo kaki jabuke, liječimo se ginkom, uzgajamo irise... To su lijepi simboli japanskog čovjeka koji svoju prirodu i okolinu veliča i kroz originalnu i posebnu haiku poeziju. I kao što kaže Kino Tsurayuki: “Pjesmi je korijen ljudsko srce, a tisuće riječi su listovi... U tom svijetu gdje ljudi idu za najrazličitijim poslovima, pjesništvo se sastoji u tome da se ono što srce osjeća izrazi time što se vidi i čuje.” Haiku je pjesma od 17 slogova, jedan trenutak ili djelić prirode zaustavljen u stihu – za vječnost. Za kraj poklanjam vam jednu svoju haiku pjesmu:
Drvo trešnje
Zima.
Rastu pupoljci
svibanjskih cvjetova.