Drugi nazivi: trpučev ljiljan, funkia

Rod Hosta sadrži oko 70 vrsta okruglasto grmastih biljaka, trajnica koje ponekad imaju podzemne rizome ili stolone (vriježe). Potječu s vrelih osunčanih vulkanskih stijena, kamenih obala rijeka, šumaraka i planinskih livada Kine, Koreje, Japana i Istočne Rusije. Brojni hibridi uzgojeni su uglavnom u SAD-u, a danas je poznato preko 1000 kultivara ove biljke koji se razlikuju po boji, obliku i veličini listova. Listovi mogu biti ovalni, izduženi, okrugli ili srcoliki i rastu u gustim preklapajućim skupinama. Mogu biti zeleni, žuti, sivoplavi ili prošarani raznim tonovima bijele ili žute boje. Hosta je idealna u kombinaciji s trajnicama sitnijeg lista kakav imaju cimicifuga, astilba ili razne vrste trava. Lijevkasti ili zvonoliki cvjetovi skupljeni su u jednostrane grozdaste cvasti, a cvjetna stapka je većinom bez listova. Biljke cvatu ljeti, a nakon cvatnje stvaraju se duguljaste, zelene, kasnije svjetlosmeđe čahure plodova sa sjemenkama.

Boja cvijeta varira ovisno o vrsti pa cvjetovi mogu biti bijeli, blijede boje lavande, purpurni, svjetloljubičasti, lavanda plavi i dr. Neke vrste imaju i vrlo mirisne cvjetove, kao npr. Hosta „Fragrant Blue“, Hosta „Fragrant Bouquet“, Hosta „Honey Bells“, Hosta „Sugar and Cream“. Visina biljke ovisi o visini skupine njenih listova, dok su cvjetne stapke dosta više od listova i kod nekih vrsta dosežu visinu i do 2 m.

Hosta se može uzgajati kao pokrivačica tla ispod listopadnog drveća, u mješovitim ili travnim obrubima ili blizu vode. Male vrste idealne su za uzgoj u kamenjarima i cvjetnim koritima. Vrlo su otporne na niske temperature, ali ako se nalazite u klimatskom podneblju gdje su dani jako topli, a noći jako hladne, može doći do oštećenja biljke. U tom slučaju pokrov od usitnjene kore crnogorice ili neki drugi malč pomoći će da se zadrži stalna temperatura tla tijekom tog razdoblja.

Uzgoj

Hoste se sade u razini zemlje u plodnu, vlažnu, ali dobro dreniranu zemlju, na mjesto zaštićeno od hladnih isušujućih vjetrova. Većini hosta najviše odgovara potpuna ili djelomična sjena pa su stoga hoste upravo idealne i vrlo dekorativne biljke za sadnju na sjenovitim položajima (na potpuno sjenovitim položajima biljka ima manje cvjetova), ali hoste sa žutim listovima imaju bolje izraženu boju listova na sunčanim položajima s nešto popodnevne sjene. Hoste ne podnose sušu i treba ih malčirati svake godine u proljeće kako bi se očuvala vlažnost tla. Pošto se sade uglavnom zbog svojih dekorativnih listova, cvjetne stapke mogu se odrezati i prije cvatnje ako je biljka još u razvoju. To će ubrzati rast i razvoj biljke.

Razmnožavanje

Iako se hoste lako uzgajaju iz sjemena koje se sije u hladna klijališta u proljeće, jedino klijanci vrste Hosta Ventricosa bit će zaista slični matičnoj biljci. Najlakše ćemo hostu razmnožiti dijeljenjem korijena u kasno ljeto ili u rano proljeće. Mnoge nove hoste uzgojene su tehnikom uzgoja iz staničnih kultura.

Štetnici i bolesti

Puževi mogu biti problem ako hoste uzgajamo u vrtu jer znaju nanijeti velike štete listovima. Osjetljive su i na neke virusne bolesti pa tako treba izbjegavati kupovinu biljaka koje imaju bilo kakve nekrotične promjene na listovima (osušeni dijelovi na listovima), jer mogu biti zaražene HVX virusom hoste, te je takve biljke najbolje uništiti kako bi se spriječilo širenje bolesti.