Moj Cvijet - Rod Notocactus

Rod Notocactus

Hrvoje Bešlić

Utorak, 22.04.2008

Notocactus magnificus

Listajući recentnu kaktusarsku literaturu mnogi će se kaktusari iznenaditi kada u indeksima latinskih imena neće naći rod Notocactus. Taj zasigurno popularni rod nije namjerno izostavljen već je preimenovanjem svrstan u neki drugi rod.
Pojava preimenovanja rodova u porodici kaktusa kroz povijest kaktusarstva bila je vrlo česta, jer su različiti sistematičari stvarali svoje sisteme. Tako je veliki Carl Linne poznavao samo jedan rod kaktusa, dok se danas koristi oko 150 – 220 rodova ovisno o autoru. U novije vrijeme težnja sistematičara vodi ka pojednostavljenju, odnosno smanjenju broja rodova, tako da su se naši notokaktusi u kapitalnoj knjizi «The cactus family» američkog autora Edward F. Andersona našli među parodijama zajedno s bivšim rodovima Braslilicactus, Brasiliparodia, Eriocactus i Wigginsia. Jedna od važnih odlika toga roda je jednostavan uzgoj te lijepa i bogata cvatnja koja počinje već u trećoj godini od sijanja. Upravo je to razlog da svaka manja zbirka posjeduje po koji notokaktus.Ti kaktusi dolaze s brdovitih područja južnog Brazila i istočnog Paragvaja. Pogodno mjesto za život bez konkurentne vegetacije notokaktusi su našli na grebenima između kamenih stijena i visinskih travnjaka. Unutar ovog roda u svakom pogledu vlada raznolikost veličina, oblika, bodlji i boja cvjetova.

N.schumannianus

Notokaktusi uglavnom rastu soliterno, no uključivanjem roda Eriocactus u notokaktuse dobili smo i notokaktuse koji kroz godine stvaraju velike kolonije brojnih izdanaka. To su kaktusi okruglasto do kratkouspravnog rasta, s iznimkom kod pridošlica eriokaktusa koji rastu uspravno, pri čemu izdanci okrenuti prema suncu dosegnu dužinu i preko jednog metra. Tijela su izbrazdana uzdužnim plitkim rebrima, podijeljenim poprečnim zarezima. Prekrivenost bodljama vrlo je raznolika, od gotovo golih (N. uebelmannianus) pa do gusto prekrivenih (N. scopa) tijela. Bodlje koje više ili manje prekrivaju tijela spomenutih kaktusa vrlo su raznolike, od finih i mekanih kod N. leninghausii do tvrdih i oštrih u N. submammulosus. Cvjetovi čiji se pupovi duže vrijeme formiraju pri vegetativnom vrhu uglavnom su žute boje, no postoje i notokaktusi roza, ljubičaste te crvene boje cvijeta. Pri uzgoju moramo paziti da se u proljeće notokaktusi pretjerano ne isuše te da im se tijekom vegetacije osigura što više sunca.

1.Skupina notocactusa 2.N.leninghausii