Calceolaria pripada porodici Scrophulariaceae.

Rod calceolaria sadrži nekih 300 vrsta jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka, trajnica i grmova od kojih su neke i penjačice. Potječu s raznih staništa, od suhih šikara pa sve do alpskih regija. Kao samonikle biljke nalazimo ih u umjerenim i tropskim predjelima Meksika, Centralne i Južne Amerike (mnoge u Peruu i Čileu), a neke i na Falklandskim otocima. Listovi su im nasuprotni, poredani spiralno na stabljici ili u obliku rozete. Cvijet nalik na papuču javlja se pojedinačno ili u cvatovima od nekoliko do puno cvjetova.

Cvjetovi su obično žute ili purpurne boje, često jako istočkani u jednoj ili više kontrastnih boja. Cvijet se sastoji od dvije usne od kojih je gornja mala, često napuhnuta, a donja je veća i obješena. U krajevima s hladnijom klimom jednogodišnje, dvogodišnje i grmaste vrste mogu se uzgajati u grijanim staklenicima ili kao jednogodišnje biljke koje nakon cvatnje više ne uzgajamo. Otpornije, trajnice niskog rasta (alpske vrste) idealne su za kamenjare ili hladne staklenike. Naše tržište nudi nam na prodaju uglavnom hibridnu vrstu papučica Calceolaria hybrida koja se uzgaja iz sjemena kao jednogodišnja biljka te se nakon cvatnje ne može dalje uzgajati nego ju treba baciti.

Od veljače pa do travnja ova prekrasna biljka privući će vašu pažnju sjajnim bojama svojih jedinstvenih cvjetova. Sama biljka je nježne, zeljaste građe. Za vrijeme cvatnje treba ju držati na svijetlom, zračnom mjestu, zaštićenom od jakog sunca. Zalijevati ju treba vrlo umjereno i nikada ne ostaviti vodu da predugo stoji u podlošku. Osigurajte joj dovoljno zračne vlage kako ne bi došlo do sušenja listova. Da biste produžili cvatnju, treba biljku svaka dva tjedna prihraniti nekim od tekućih gnojiva za cvatuće biljke. Nije potrebno češće dodavati gnojivo jer bi moglo oštetiti vrlo osjetljivo korijenje papučice. Ukoliko ste ju smjestili na odgovarajuće mjesto i udovoljili svim navedenim potrebama ove biljke, moći ćete cijelo proljeće uživati u raskošnim bojama njenih cvjetova. Papučica se može vrlo lako uzgojiti iz sjemena. Sjeme koje je vrlo sitno sije se u lipnju ili srpnju na površinu dobre klijališne zemlje i samo lagano pritisne daščicom ili dlanom. Redovitu vlagu sjemenu osigurajte povremenim prskanjem sjemena koje treba držati zaštićeno od sunca. Kad mlade biljke dovoljno porastu i kad se supke potpuno razviju, biljčice treba pažljivo prepikirati (rasaditi). Pošto biljka voli kiselu zemlju, dobro je upotrijebiti tresetni supstrat. Kada biljke dovoljno narastu (u mjesecu rujnu), presadite ih u manje, pojedinačne cvjetne lonce. Mlade biljke trebaju prezimiti na svijetlom mjestu kod temperature od 5 – 10°C. Pri uzgoju treba uvijek imati na umu da ova vrsta papučice ne podnosi visoku temperaturu.

PROBLEMI – ŠTETNICI I BOLESTI
Na pretoplom mjestu, izloženom propuhu, vrlo brzo se na biljci mogu pojaviti lisne uši. U tom slučaju treba biljku prskati nekim sredstvom protiv ušiju, a prskanje treba ponoviti nakon 10 – 14 dana. Isto tako može se pojaviti na biljkama crveni pauk što se može izbjeći povećanjem zračne vlažnosti oko biljke. Kod pretjeranog zalijevanja na biljci se može pojaviti i siva plijesan. U tom slučaju smanjite zalijevanje i odstranite inficirane dijelove biljke. Biljke posađene u vrtu često napadaju puževi.