Priču o zagrebačkim cvjetnjacima neizostavno moramo započeti s osvrtom na uređenje cvjetnih lijeha starog Zagreba, grada koji se hortikulturno počeo buditi sredinom 19. st. Tada nastaje prvi donjogradski park Zrinjevac, s kojim započinje stvaranje niza parkova, koji uokviruju novonastale stambene blokove grada. Zbog oblika i zelenila nazvani su “Zelena potkova“. Zelena potkova i danas je najsnažniji identitet Zagreba, a stvarana je od kraja 1870. do prvog desetljeća 20. stoljeća. Posebnost je u tome što svaki trg sadrži svoje zasebne stilske karakteristike bogate u izražaju parkovne arhitekture s oblikovanjem cvjetnog partera. U bogato oblikovanim rondelama ispunjenim sezonskim cvijećem u geometrijsko stiliziranoj kompoziciji, i s centralnim akcentom u vidu širokolisne japanske banane ili palme (kencija i žumara), vidljivo je da je nekadašnji Zagreb u potpunosti slijedio cvjetno oblikovanje europskih gradova te je po kreativnom izrazu i scenografiji parkova i stiliziranih cvjetnjaka išao tik uz njih.

O samom izgledu cvjetnjaka možemo saznati iz brojnih razglednica Zagreba, u kojima se oni zbog svoje ljepote nalaze u prvom planu. Vjernim prikazom iz razglednica ih možemo očitati po obliku, ali često su neprepoznatljivi po vrstama cvijeća zbog koloriranja i retuširanja crno-bijelih fotografija. Tradicija cvjetnog uresa na zelenim površinama grada, iako znatno reducirana, nije bila prekinuta ni u drugoj polovici 20. stoljeća. Cvjetnjaci su ipak bili rezervirani samo za uži dio grada. Suvremenost je ostvarila nove sadržaje urbanog života, koja uz dinamičniji način življenja i mnoštvo novih spoznaja nije zaboravila ni tradiciju određenih ambijentalno povijesnih cvjetnih vrijednosti, smatrajući da cvijet koji oku čini tako ugodan doživljaj obuhvati svojom ljepotom cijeli grad. Tako uz radosne boje cvjetnih gredica novih naselja grada ulazimo u staru već dobro poznatu cvjetnu scenografiju. Tendencija u gradu je povećanje cvijetom oblikovanih površina. Danas u Zagrebu na javnim zelenim površinama cvjetne gredice zauzimaju 5780 četvornim metara površine. Samo u jednoj cvjetnoj sezoni (bilo proljeće ili ljeto) u gradu se šareni oko 160 tisuća komada raznolikog cvijeća. Naime, osnovna karakteristika zagrebačkih cvjetnjaka je što su sezonski, a to podrazumijeva zamjenu cvijeća u svibnju i listopadu.

Manji dio cvjetnjaka kao rondele na Zrinjevcu oblikovane su u formi urešenog klasicističko-secesijskog stila, čiji je oblik određen trajnicama, a samo se djelomično popunjava sezonskim cvijetom. Za proljetni cvijetni ugođaj u jesen se sadi dvogodišnji cvijet maćuhice (Viola tricolor), potočnice (Myosotis sp.), tratinčice (Bellis perenis) i dr., iz kojih će u proljeće, kao iz cvjetnog tepiha, od 3. do 5. mjeseca izviriti raznobojne glavice lukovičastog cvijeća (tulipani, zumbuli i narcise). U odabiru vrsta i sorti lukovičastog cvijeća nastojimo pratiti trendove, pri čemu, osim usklađenosti boja, posebnu pozornost posvećujemo visini te vremenu cvatnje, jer sve zajedno mora biti usklađeno. Ljetni cvijet na gredicama pojavljuje se u svibnju. Zbog važnosti koju cvjetne gredice imaju u gradskom prostoru, ljetni se cvijet s puno pažnje sije i do presadnje na gredice uzgaja u proizvodnom sektoru “Zrinjevca” d.o.o., što nam daje mogućnost preciznog planiranja cvjetnih gredica sa sigurnošću o kvaliteti i količini određenog materijala. Iskustvom smo došli do sigurne sheme za odabir vrsta pogodnih za sadnju na gradskim cvjetnim gredicama. Nažalost, izbor takvog cvijeća je ograničen. Vrste koje se sada koriste na našim gredicama jedino donekle mogu opstati u okviru niza eliminirajućih čimbenika (golubovi, ljudska bahatost - trganje cvijeća, puštanje pasa na gredice, namjerno gaženje i sl.). Vrste cvijeća odabiremo i po dužini cvatnje, kako bi se atraktivan izgled gredica što duže održao.
Najčešće zastupljeno ljetno cvijeće na zagrebačkim gradicama: ukrasna kadulja (Salvia splendes), begonija (Begonia semperflorens), mirisna kunica (Ageratum houstonianum), kadifice (Tagetes sp.), patuljaste cinije (Zinnia sp.), dalija (Dahlia sp.), kana (Cana indica), vodenika (Impatiens sp.), petunija (Petunia sp.) i dr. Cvjetne gredice oblikujemo prema projektnoj dokumentaciji koja se izrađuje godinu dana prije sadnje, a ideja se izvodi samostalno, te se svake godine planira nešto novo, ovisno o trenutačnim zbivanjima ili značajnom događaju iz prošlosti. Takvo tematsko oblikovanje ponajviše se pojavljuje u Donjem gradu, kroz čije se cvjetnjake provlači nešto romantičniji oblikovni element. Cvjetnjaci u ostalim gradskim četvrtima najčešće su interpolirani između raznolikih sadržaja svog lokalnog okruženja, te živahnim bojama osvježuju dijelove urbanih jedinica i oblikovnim sadržajem naglašavaju njihovu osobnost.