Gotovo da nema zbirke kaktusa koja među svojim biljkama nema “puničinu stolicu” Echinocactusa grusonii. To je gotovo svim kaktusarima jedan od prvih primjeraka koji se nabavlja, i to s razlogom. Grusoni je zasigurno najljepši i najatraktivniji kaktus u svakoj zbirci. Većinom su to veliki loptasti kaktusi koji kasnije poprime kratki stubasti rast. Neki pripadnici tog roda najveći su okrugli kaktusi uopće. U mladosti površina tijela izbrazdana je bradavicama koje mogu unijeti zabunu pri determinaciji, no vremenom bradavice se stapaju u jaka i čvrsta rebra prekrivena tvrdim bodljama tipičnim za ovaj rod. Vegetativni vrh obrastao je u gusto paperje iz čega izbijaju žuti, grubi cvjetovi.

Grusoni-albipinus

Doživjeti cvatnju vlastitog ehinokaktusa uistinu je sreća, što samo vrhunski kaktusari dožive, i to uz puno sreće i godine dugog života. Cvatnja ehinokaktusa na našim je prostorima u proteklim desetljećima bila nezamisliva, no s globalnim zatopljenjem cvatnja ehinokaktusa postala je stvarnost i za hrvatske kaktusare. Unutar roda Echinocactus poznato je oko 10 vrsta, no najčešće se uzgajaju E. grusoni sa zlatnim bodljama i E. ingens s rijetkim, ali vrlo čvrstim tamnim bodljama.
U prirodi naseljavaju pustinje srednjeg i sjevernog Meksika, te južne države SAD-a, gdje narastu do nevjerojatnih dimenzija, oko 1 metar u promjeru i do tri metra u visinu. Težina tih gorostasa doseže i do nekoliko tona, a starost do nekoliko stotina godina.
Pri uzgoju najvažnije im je osigurati što više sunca jer će u suprotnome svoj rast izdužiti te će izgubiti svoju karakterističnu okruglastu formu. Tijekom zime zalijevanje treba izbjegavati, sve do kraja travnja.

Cvijet Echinocactusa