Porodica : usnjače (Labiatae)
Narodna imena: žalfija, divlji kuš, ljekovita kadulja, slavulja, pitomi pelin

Opis biljke
Kadulja je višegodišnji 20-70 cm visoki i veoma aromatični sredozemni polugrm koji zimi smrzne sve do korijena iz kojeg u proljeće niknu nove gusto lisnate i razgranate stabljike. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i četverouglasta. Listovi su uski, ovalni, nasuprotni, sivkastozeleni i s obje strane baršunasto dlakavi, dužine 3-8 cm. Biljka cvate od svibnja do srpnja modroljubičastim, rjeđe bijelim cvjetovima koji su skupljeni u razmaknute pršljenove.

Uzgoj, prerada i čuvanje
Kadulju možemo uzgajati na toploj, sunčanoj gredici u zavjetrini. Osjetljiva je na suvišnu vlagu i mraz, ali nije probirljiva obzirom na tlo. Uspješno možemo uzgajati aromatični grmić kadulje i u cvjetnom loncu. Razmnožava se dijeljenjem starih biljaka ili sjemenom. Biljka najviše eteričnog ulja sadrži u doba neposredno prije cvatnje. Tada sakupljamo listove ili žanjemo vršne dijelove biljke koje sušimo nekoliko dana u hladu ili u sušionici pri temperaturi od 20˚C. Listove i cvjetne vrške tada odvojimo od stabljike i čuvamo u dobro zatvorenim posudicama, po mogućnosti u mraku. Količina i sastav eteričnog ulja, tj. aromatična vrijednost biljke ovise u velikoj mjeri o klimatskim uvjetima, o vremenu žetve i o području na kojem biljka raste. Svjetski znana i najcjenjenija je dalmatinska kadulja zbog velikog sadržaja tujona, glavnog sastojka eteričnog ulja kadulje koji daje karakterističan miris biljci.

Uporaba u kuhinji
Kao začin upotrebljavamo osušene ili svježe listiće koje dodajemo jelima od divljači, ribljim i krem juhama, svinjskim i ovčjim pečenkama, peradi, mesnim nadjevima i morskim ribama. Začin ima aromatični miris te trpak i gorak okus pa ju koristimo u manjim količinama. U mesnoj industriji samljevenu kadulju i njeno eterično ulje stavljaju u kobasice s puno masnoće radi njenih antioksidativnih sastojaka koji sprječavaju užeglost.