Datura je vrsta koja pripada porodici Solanaceae, a poznata je po svojim izrazito otrovnim alkaloidima..

Datura je izrazito mirisna jednogodišnja vrsta, a krase ju veliki ljubičastobijeli cvjetovi trubastog oblika i jajoliki plodovi. Ova vrsta naraste i do 1.2 metra u visinu ravnomjerno se šireći. Zbog svoje težine ova biljka lako poliježe pa joj je potreban potporanj. Stabljika je ljubičasta i glatka, a na njoj se nalaze jajoliki i nepravilno nazubljeni listovi. Listovi dosežu dužinu i do 20 cm. Cvjetovi su karakterističnog slatkog mirisa. Veličine su i do 10 cm. Biljka cvate tijekom cijelog ljeta, ali jedan cvijet cvate samo jedan dan, točnije noć jer se cvjetovi otvaraju tek u predvečerje. Plod dature je jajolik, prekriven bodljama, na početku zelene boje koja prelazi u smeđu. Unutrašnjost ploda ispunjena je crnim sjemenkama. Daturu se danas može pronaći po cijelom svijetu, a njeno podrijetlo nije još potpuno razjašnjeno. Iako većina znanstvenika tvrdi kako je ova biljka podrijetlom iz Amerike, neki su skloni vjerovati kako je ova vrsta izvorno iz Azije. Datura je malih zahtjeva pri uzgoju i to je sigurno pridonijelo njenom širenju. Voli osunčane ekspozicije, ali ni polusjena joj neće smetati. Raste u ilovastom ili pjeskovitom tlu, jedino je bitno da joj ne nedostaje vode, ali ni da je ima u suvišku. Može se razmnožiti pomoću sjemena, iako će se ova vrsta najčešće zasijati sama. Datura dolazi kao pojedinačna biljka. Zbog svog intenzivnog mirisa atraktivna je pčelama i leptirima i upravo je zbog toga poželjna u svakom vrtu i povrtnjaku. Osušeni plodovi koriste se u suhim aranžmanima.

Ova vrsta, osim kao vrtna biljka, koristi se i u farmaceutskoj industriji zbog alkaloida hiociamina atropina, skopolamina. Sastojci dature nalaze se u malim količinama u lijekovima koji se koriste za liječenje astme i parkinsonove bolesti. Datura stramonium u rodu je s vrstom Datura inoxia koju su još indijanska plemena koristila kao halucinogen u svojim vjerskim obredima. Osim u obredima ova biljka bila je i univerzalni lijek koji se koristio za liječenje većine bolesti.

UPOZORENJE

Svi dijelovi biljke su otrovni. Stoka se otruje jedući lišće biljke, dok se djeca mogu otrovati već samim udisanjem nektara cvjetova. Iako je smrt rijetka, najčešći simptomi trovanja su: ubrzan puls, žeđ, groznica, gubitak ravnoteže, zbunjenost, problemi s disanjem, a moguća je i koma. Ponekad i sam sladak miris cvjetova može uzrokovati glavobolju. Lišće često može uzrokovati osip po rukama ukoliko ga se dira duže vrijeme.