Notocactus magnificus

Nekoć je taj rod brojao tri vrste - B. elachisanthus, B. graessneri i B. Haselbergii, no prema novijim podacima, naći ćemo samo jednu vrstu i to u rodu Parodia, kao P. haselbergii i podvrstu P. haselbergii ssp. graessnerii. Kod nekih autora Brazilikaktuse naći ćemo u rodu Notocactus.

To su loptasti kaktusi do 10 cm visine, s 30 i više sitnih rebara pretvorenih u bradavice. Bodlje su mekše, do 1 cm duge i gusto raspoređene po cijelom tijelu. Kod starijih primjeraka vršni dio tijela kaktusa malo je ukošen, što vlasnike biljaka ne treba zabrinjavati. Cvate bogato i to ponekad u prvoj godini života, tijekom veljače i travnja. Brazilikaktusi prezimljavaju na svijetlom i suhom staništu pri temperaturi između 8 - 12°C. Posebnu pažnju treba obratiti na moguće nepredvidivo vlaženje supstrata tijekom mirovanja (kondenzacija ili prokišnjavanje s krova) koje može oštetiti osjetljiv korijen.

Brazilikaktusi se uzgajaju u poroznom, blago kiselom, mineralno-pjeskovitom supstratu. Tijekom vegetacije biljku treba držati na polusjenovitom i zračnome mjestu, pri čemu moramo voditi brigu o mladim primjercima, koje prejaka izloženost suncu može oštetiti. Ljeti dobro podnose obilnije zalijevanje, posebice mladi primjerci.
Ovi kaktusi vrlo se često kaleme zbog bržeg rasta. U uzgoju najčešće susrećemo dvije vrste - B. graessneri i B. haselbergii.

B. haselbergii - tijelo je prekriveno gustim bijelim bodljikama. U vrijeme cvatnje oko vegetativnog vrha izbijaju brojni žarko crveni cvjetići koji biljku ukrašavaju gotovo tjedan dana.

B. graessneri - tijelo mu je prekriveno gustim zlatastim bodljikama. Cvjetni pupovi dugo se formiraju oko vegetativnog vrha, te je biljka i u to vrijeme vidljivo ukrašena. Cvjetovi su zelene boje, što u kombinaciji sa zlatastim bodljama doprinosi atraktivnom izgledu kaktusa tijekom cvatnje.