Uzgoj Vrieseje

Molim vas da mi napišete nešto o uzgoju vrieseje koju sam dobila na dar, a zaista ne znam kako se o njoj brinuti.

Vriesea ili crveni cvijet spada u porodicu bromelija, a potječe iz Južne Amerike. Kao kod svih bromelija, i kod vrieseje listovi su složeni u obliku lijevka. Cvat se sastoji od pokrovnih listova koji su složeni poput crepova na krovu i narančasto-crvene su boje, te su puno upadljiviji od pravih cvjetova koji su žuti. Voli jutarnje sunce, ali je inače treba držati na svijetlome i sjenovitome mjestu. Kao i sve bromelije, i vrieseja cvate samo jednom. Međutim, prije nego odumre, najčešće stvori nove izboje. Zato nakon cvatnje treba odrezati cvat, a biljku i dalje njegovati. Za rast zimi potrebna joj je temperatura 18 do 20°C i puno zračne vlage. Zalijevati je treba mlakom vodom sobne temperature. Vodu treba naliti i u lisni lijevak jer biljka na svome prirodnom staništu isto tako sakuplja vodu potrebnu za svoj rast. Ulijevanje vode u lijevak obustavite samo ako je prostorija u kojoj se biljka nalazi hladnija od 18°C kako ne bi istrunula. Kada mladi izboji dosegnu polovicu veličine matične biljke, mogu se izvaditi i pažljivo odvojiti od iste te posaditi u lončiće u tresetni supstrat, kojem još treba dodati nešto pahuljica stiropora. Staru biljku možete baciti jer nema više nikakve vrijednosti.

Suše se listovi Difenbahije

Zašto mi se suše vrhovi listova difenbahije?

Difenbahija je biljka iz porodice kozlaca, a potječe iz Brazila pa joj najbolje odgovara topao i vlažan zrak te polusjena. Optimalna temperatura za tu biljku zimi iznosi 15 do 18° C, zalijevati je treba opreznije, a biljku treba držati više suhom. Međutim, kako biste zadovoljili njezinu potrebu za vlažnošću zraka, koja je vjerojatno i uzrok sušenja vrhova listova vaše biljke, biljku trebate redovno prskati mlakom odstajalom vodom. Osim toga, na grijača tijela u sobi treba postaviti posude s vodom, a biljku držati na podlošku u kojem stalno stoji voda, pritom dno lonca ne smije stajati u toj vodi već na izdignutom podlošku.

Kristov trn

Dobila sam na poklon biljku Kristov trn. Biljka je izgledala prekrasno, ali već nakon tjedan dana listovi su počeli žutjeti i otpadati jedan po jedan, iako biljku redovno zalijevam i držim na vrlo svijetloj strani svoga stana. U čemu je problem i što da radim kako mi biljka ne bi uginula?

Kristov trn (latinski Euphorbia milli) vrlo je zahvalna biljka iz porodice mlječika koja može mjesecima cvasti jer joj cvjetovi dugo traju, pa zapravo nikad i nije bez cvijeta. Nadam se da ćete u njoj još dugo uživati, a problem koji ste naveli najvjerojatnije je uzrokovan prejakim zalijevanjem. Biljku nikada ne treba zalijevati ako je zemlja na opip još vlažna, a isto tako, biljku nikada nemojte zalijevati prehladnom vodom. Inače, povremeni gubitak pojedinih listića je normalna pojava. Biljka potječe iz brdovitih dijelova Madagaskara, pa podnosi i toplu i umjernu klimu. Sunčani prozor zimi joj odgovara, ali za toplih mjeseci najbolje će se osjećati na prozoru s jutarnjim suncem i puno svježeg zraka. Dobro podnosi suh zrak.

Održavanje i uzgajanje peperomije

Tek sam od nedavno zapazila vaš časopis i ugodno se iznenadila. Molila bih vas ako mi možete pomoći u vezi s jednim cvijetom. Naime, imam peperoniju, no nigdje ne mogu pronaći uputstva o održavanju i uzgajanju toga cvijeta. Stoga bih vas molila ako mi možete poslati nešto o navedenom cvijetu ili me uputiti gdje bih sama nešto potražila.

Drago nam je da vam se naš časopis svidio i vjerujem da ćete i nadalje u njemu nalaziti korisne savjete o uzgoju pojedinih biljaka. Na vaš upit odgovorit ću vam ukratko jer u jednom od idućih brojeva svakako imamo namjeru opširnije pisati o ovom vrlo zanimljivom rodu biljaka. Biljka koju imate zove se peperomija i spada u porodicu biberovaca, u koju spada i svima poznati začin biber. Peperomije su biljke tropskih i suptropskih regija, neke rastu kao epifiti na drveću u kišnim tropskim šumama, a neke su sukulenti nađeni u Andama. Stoga im u stanu treba osigurati toplu i vlažnu atmosferu, a na umu treba imati da su to tipične biljke sjene koje kod izravnog izlaganja suncu gube svoje tipične boje i šare na listovima. Prema tome, biljku smjestite na svijetlu stranu prozora koji nije izložen direktnoj sunčevoj svjetlosti. Idealna temperatura zimi je16 do 18°C, a zalijevanje treba prilagoditi temperaturi prostorije, dakle vodom koja je sobne temperature ili čak malo toplija. Između zalijevanja pustite da se zemlja u tegli skoro sasvim osuši, a zatim je dobro natopite vodom i ocijedite suvišak kako biljka ne bi stajala u podlošku s vodom. Prema potrebi u proljeće je možete presaditi u smjesu listovaće, gline i pijeska ili u dobru rastresitu, humusnu zemlju, ili pak u tresetni supstrat koji možete nabaviti u većim trgovačkim centrima i vrtlarijama. Biljka se može i vrlo uspješno razmnožavati putem vršnih ili lisnih reznica, ali o tome ćemo još pisati.

Stefanotis gubi listove

Stefanotis koji sam kupila prošlog ljeta i koji je prekrasno cvao željela bih sačuvati i preko zime za ovu godinu. Međutim, biljka je, iako je držim u toploj i svijetloj prostoriji, izgubila puno listova pa se bojim da će uginuti. Što da radim kako bih sačuvala biljku?

Ne morate se previše brinuti jer stefanotis nije biljka koja je toliko osjetljiva. Da bi se izbjeglo gnjiljenje korijena, biljku zimi treba oprezno zalijevati te joj osigurati potrebnu vlagu zraka. Preporuča se postavljanje posuda za isparavanje na grijača tijela te povremeno prskanje listova mlakom prokuhanom vodom. U proljeće, ako je potrebno, biljku presadite u bogatu humusnu zemlju i prikratite predugačke izboje, a ona će vrlo brzo nadoknaditi sve listove koje je izgubila tijekom zime.

Održavanje azaleje

Već nekoliko godina za redom kupujem azaleju i pokušavam je održati kako bi cvala i druge godine. No nakon nekog vremena listovi na biljci požute i uskoro otpadnu. Zašto se to događa i kako da s uspjehom uzgajam tu prekrasnu biljku?

U drugom broju našeg časopisa već smo pisali o uzgoju azaleje, a iz vlastitog iskustva mogu vam potvrditi da  je zaista veliko zadovoljstvo pravom ljubitelju cvijeća kada ta ljepotica ponovno na godinu procvate u vašem domu. Narudžbenicom na zadnjoj stranici časopisa možete naručiti drugi broj našeg izdanja pa pročitati sve o uzgoju azaleje, a ja ću vam ukratko pokušati i ovom prilikom odgovoriti na vaš upit. Kada kupite biljku, bilo bi dobro da je isključivo zalijevate kišnicom ili prokuhanom ohlađenom vodom. Za prihranjivanje biljke tijekom cvatnje i vegetacije koristite samo tekuće gnojivo namijenjeno isključivo za prihranu azaleja, rododendrona i hortenzija, dakle biljaka koje vole kiseli Ph zemlje u kojoj rastu. Naime, problem koji vi imate u uzgoju ove biljke upravo je posljedica podizanja Ph reakcije tla u kojem biljka raste, bilo zbog zalijevanja pretvrdom vodom koja sadrži previše vapnenca, bilo zbog lošeg izbora supstrata u koji biljku presađujete. U trgovini treba kupiti zemlju namijenjenu za uzgoj azaleja. Ako biljci osigurate kiseli supstrat, tada sigurno neće doći do kloroze listova i njihova otpadanja.

Nertera

Prošlo sam ljeto na trešnjevačkoj tržnici vidjela da prodaju teglice s kućnom srećom koja je bila sva prekrivena prekrasnim narančastim bobicama. Ja već nekoliko godina imam kućnu sreću koja mi jako dobro uspijeva, ali još se nije ni jednom okitila tim lijepim bobicama. Griješim li negdje u uzgoju ove biljke?

Biljka koju vi već godinama uspješno uzgajate u svom domu zaista je biljka koja se kod nas zove kućna sreća, a latinski naziv joj je Helxina soleirolii i pripada porodici Urticaceae. Helksina nikada ne donosi plodove kakve ste vidjeli na biljci koju su prodavali na tržnici. Naime, riječ je o sasvim drugačijoj biljci koja spada u porodicu Rubiaceae, a latinski naziv joj je Nertera depressa. Uzgoj te biljke puno je zahtjevniji od uzgoja helksine, ali ako se kao pravi ljubitelj cvijeća odlučite kupiti ovu biljku i pozabaviti se njezinim uzgojem, nekoliko idućih savjeta dobro će vam doći. Za uzgoj nertere pogodna je šumska listovača ili tresetni supstrat pomiješan s pahuljicama stiropora i pijeska. Zalijevati je treba mlakom vodom preko podloška jer su joj listovi vrlo osjetljivi na preveliku vlagu i lako sagnjile. Ljeti je stavite na svijetlo, hladnije mjesto, a nikako ne na sunce. Nertera cvate u svibnju i lipnju malim zeleno-bijelim cvjetićima preko kojih svaki dan treba lagano proći prašilicom ili mekim kistom da se pojača oprašivanje. Najbolji izgledi za oplodnju cvjetova su pri temperaturi od12-13°C. U to doba biljka nikako ne smije stajati na toplom i sunčanom mjestu, jer će se u protivnom zametnuti vrlo malo plodova. Zametnuti plodovi ostat će na biljci sve do kasno u jesen. Presađivanje biljke možete izvršiti u rujnu ili listopadu ako na biljci nema plodova, a pritom je možete i podijeliti ako je prevelika ili to učinite u proljeće nakon zimskog mirovanja. Tijekom zime biljku treba staviti na hladno mjesto zaštićeno od smrzavanja, a zalijevati krajnje oprezno, kada je zemlja već potpuno suha. Nertera je za razliku od helksine osjetljiva na niske temperature te ugiba ako je izložena temperaturama ispod 0°C. Budući da ova biljka stvara plodove u kojima se nalazi sjeme, razmnožiti je možete i sijanjem sjemena u proljeće pri temperaturi od 13-16°C.
Nertera se uzgaja isključivo kao sobna biljka jer ne podnosi niske temperature. Njezini prekrasni narančasti plodići krase je tijekom cijelog ljeta i veći dio jeseni. Helksina ili kućna sreća vrlo je slična ovoj biljci, ali nikada ne donosi lijepe plodove koji rese nerteru.

Orezivanje forzicije

Molim vas da mi odgovorite kako i kada da orežem grm forzicije koji upravo cvate, kako bi mi iduće godine što ljepše cvao?

Forsythia ili, kako ju u narodu zovu, forzicija je listopadni grm koji cvate rano u proljeće i to na granama koje su izrasle prethodne godine. Grm se orezuje odmah nakon cvatnje i to tako da se odrežu sve grane koje su cvale i to do jačeg pupa ili mlađeg nižeg ili bazalnog izdanka. Na već formiranim, starijim grmovima odreže se 1/4  do 1/5  starih izdanaka sve do baze grma kako bi se potaknuo rast zamjenskih mladih grana. Ukoliko grm želite formirati u neku geometrijsku formu, kao što ljudi dosta često rade, tada ćete nakon proljetnog orezivanja ocvalih grana, morati i tijekom ljeta prikraćivati novo izrasle grane kako bi ih sveli u željeni oblik. Time ćete potaknuti njihovo bočno grananje, što će opet rezultirati većim brojem mladih grana koje će procvasti idućeg proljeća. Na isti način orezuje se i neki drugi listopadni grmovi koji cvatu na granama koje su izrasle prethodne godine, kao što su Buddleja, Deutzia i Philadelphus.

Treset

Molim da mi objasnite što je to treset i za što se on upotrebljava, te gdje ga mogu nabaviti. Naime, u vašem časopisu često nailazim na savjet da je pojedine biljke najbolje posaditi u tresetni supstrat.

Drago mi je da ste nam se obratili s ovim pitanjem jer vjerojatno i druge čitatelje zanima to isto, a naročito one koji su se tek počeli baviti uzgojem cvijeća u svom domu. Naime, izbor supstrata u koji ćete posaditi pojedinu biljku jedan je od nekoliko osnovnih uvjeta za njezin uspješan uzgoj. Uz  odabir prikladnog mjesta na kojem će biljka rasti, a koje će odgovarati njezinim zahtjevima u pogledu svjetlosti i topline, odgovarajuća zemlja u kojoj će biljka rasti svakako je neizostavan uvjet za njezin uspješan rast. Nekim biljkama bolje odgovaraju teška, nepropusna tla koja dugo zadržavaju vodu, a nekima opet rahla, rastresita tla koja se brzo isušuju i ne zadržavaju previše vode. Isto tako, neke biljke više vole tla koja imaju alkalnu reakciju (pH veći od 7), neke vole neutralna tla (pH 7), a neke pak kiselija tla (pH manji od 7). Upravo za biljke koje vole kiselija i rahlija tla upotrebljavamo treset, i to ili sam ili u kombinaciji s drugim vrstama zemlje gdje se koristi za izradu namjenskih supstrata za uzgoj pojedinih biljaka. Treset se inače sastoji od manje ili više raspadnutih mahovina iz roda Sphagnum, a prema stupnju raspadnutosti i količini hranjivih tvari dijeli se na crni i bijeli. Bijeli treset sastoji se od neraspadnute mahovine, te je prema tome potpuno organskog sastava i sadrži tek tragove hranjivih mineralnih tvari. Budući da nema veće hranjive vrijednosti, koristimo ga za poboljšanje vodnog režima tla, zračne propusnosti tla i za zakiseljavanje alkalnih zemljišta. Naime, bijeli treset karakterizira velika moć upijanja vode (može upiti 10-15 puta više vode od svoje vlastite težine u suhom stanju) i visoka kiselost koja se kreće od pH 3,5 - 4,2 te ga koristimo za uzgoj biljaka koje vole kisela tla (acidofilne biljke) kao što su npr. azaleje, rododendroni, razne crnogorične biljke, naravno uz dodatak humusa kako bi dobio na hranjivoj vrijednosti. U većim trgovačkim centrima mogu se kupiti gotovi tresetni supstrati za uzgoj acidofilnih biljaka. Crni se treset sastoji od iste vrste mahovine koja je već raspadnuta do mineralnih tvari koje služe kao hrana biljkama, te je prema tome pogodnija za rast biljaka. Kiselost mu se kreće od pH 6,5 - 7,2, te je pogodan za uzgoj većine biljaka kojima odgovara neutralna ili slabo alkalna reakcija tla. Prema tome, kada kupujete neku biljku, raspitajte se kod prodavača kakva zemlja odgovara toj biljci, a u našem časopisu svakako ćete uvijek naći savjet i o izboru odgovarajućeg supstrata za sadnju pojedine biljke.

Točkaste mrlje na rododendronu

Na pojedinim listovima rododendrona, koji u mom vrtu raste već nekoliko godina, pojavile su se točkaste tamnosmeđe mrlje, okružene crvenkastim prstenom. Molim vas da mi odgovorite o čemu je riječ i što da radim kako bih sačuvala biljku.

Točkastu pjegavost listova vašeg rododendrona uzrokovala je gljivica latinskog naziva Gleosporium rhododendri. Točke s jasno izraženim rubovima javljaju se na listovima, a stariji listovi obično su jače zaraženi. Ako je zahvaćena velika površina lista, listovi mogu ranije otpasti sa stabla. Ta gljivica inače uzrokuje neznatne štete na listovima, a ozbiljnije štete može prouzročiti samo na biljkama koje su slabog zdravlja i zaostaju u rastu, što se najčešće događa s rododendronima koji rastu na lošem tlu ili na lošem položaju. Zato s vašeg rododendrona uklonite sve jako zaražene listove i poduzmite korake da poboljšate opće stanje vaše biljke redovnim zalijevanjem, prihranjivanjem (pritom po mogućnosti koristite kišnicu i gnojivo namijenjeno za rododendrone) i malčiranjem. Budući da rododendroni vole kisela tla, svake godine oko grma ukopajte bijeli treset ili borove iglice kako biste povećali kiselost zemlje u kojoj biljka raste. Zapamtite, samo biljka koja ima sve uvjete za dobar rast, a to je kod rododendrona kisela zemlja, redovno zalijevanje i prihranjivanje, puno je otpornija na svaku biljnu bolest.

Bršljan gubi šare

U jesen prošle godine kupila sam prekrasan šarenolisni bršljan. Smjestila sam ga u nešto tamniji dio dnevnog boravka. Biljka dobro napreduje jer je redovito zalijevam i povremeno prihranim, ali novi listovi koje tjera više nemaju one lijepe šare kao stari listovi, već su potpuno zeleni. Jesam li u nečemu pogriješila ili je to normalna pojava kod ove vrste bršljana?

Bršljani su biljke koje dobro podnose sjenu, ali ne i nedostatak svjetlosti. Šarenolisni kultivari to će najprije pokazati upravo gubitkom svojih prekrasnih šara, koje ih i čine tako privlačnima. Zato svoju biljku premjestite na svijetlije mjesto u stanu, a osim toga, biljku nemojte previše prihranjivati jer i previše gnojiva u zemlji uzrokuje nestanak šara na listovima. U ljetnim mjesecima bilo bi dobro da bršljan iznesete iz sobe na zrak i stavite ga na neko sjenovito mjesto, te će tada novi listovi sigurno opet dobiti svoje lijepe šare zbog kojih ste ga i kupili. U petom broju našeg časopisa možete naći opširnije savjete o uzgoju bršljana.

Što je na slikama?

Štovani, na ovogodišnjem Floraartu uočila sam dvije biljke čije fotografije Vam šaljem u prilogu. Jako bih željela saznati o kojim se biljkama radi te gdje se eventualno mogu nabaviti u Hrvatskoj. U literaturi nisam uspjela doći do tih informacija na temelju slika. Unaprijed se zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.

Na žalost, jako je teško odrediti o kojoj je biljci riječ samo na osnovu fotografije. Danas postoji tako veliki broj raznih ukrasnih biljaka i njihovih uzgojenih kultivara da je gotovo nemoguće sa sigurnošću reći o kojoj se biljci radi samo na osnovu slike. Zato je najbolje kada se nađete na ovakvoj izložbi cvjeća postaviti upit o vrsti i mogućnosti njene nabavke direktno kod izlagača. Na žalost, dotične biljke nisu navedene čak ni u vrtlarskoj enciklopediji, ali ono što vam zasigurno mogu reći to je da biljka s ljubičastim cvatom spada u porodicu Lepirnjače (Leguminosae / Papilionaceae). Ono što mi sa slike nije baš sigurno vidljivo je radi li se o drvetu ili o biljci penjačici. Druga biljka mogla bi pripadati porodici mirti (Myrtaceae), rodu čajevaca (Leptospermum). U taj rod spadaju trajnozelena drveća i grmovi koji se uzgajaju zbog svog često aromatičnog lišća i svojih malih ponekad stalno cvatućih cvjetova. Biljke ovisno o vrsti mogu biti dosta otporne na hladnoću ili pak osjetljive na hladnoću. Druga mogućnost je da se radi o jednom varijetetu roda mirte koji pripada istoj porodici kao i čajevci, a biljke tog roda također su trajnozelene i otporne na hladnoću. O nabavci tih biljka raspitajte se u većim vrtnim centrima koji se bave uzgojem i prodajom cvijeća i ukrasnog grmlja i drveća.

Smeđe kvržice

Na sobnom cvijeću mi se pojavljuju male smeđe kvržice koje puknu kada se pritisnu.Ja sam ih već par puta obrisala vlažnom spužvom ali one se ponovo pojave. Kakve su to uši ako jesu uši i kako da ih se riješim.

Uz te kvržice koje se dobro vide jer su ipak malo jače izbočene, ako bolje pregledate cijelu biljku sigurno ćete na njoj naći još puno malih, manje izraženih, okruglih i boje gotovo iste kao što je podloga na kojoj se nalaze, priljubljenih kvržica raznih veličina. Naime, radi se o štitastim ili kako ih englezi zovu ljuskavim ušima. Kvržice koje ste našli na svojoj biljci zapravo su njihova jaja koja su zaštićena tjelom odrasle jedinke.Novo izlegnuti mladi pužu po biljci tražeći prikladno mjesto za hranjenje. Kada se smjeste na odgovarajuće mjesto ćesto ostaju nepokretni veći dio svog života. Insekti su skriveni ispod voštane školjkice ili ljuske koju izlućuju kao sekret preko svojih tjela. Boja zaštitne ljuske obično je smeđe ili sivo bijele boje, a oblik joj je plosnat ili zaobljen. Veličina varira ovisno o vrsti od 1-6 mm.Neke vrste izlućuju slatki sekret koji listove biljke čini ljepljivima na dodir. Hrane se sišući sok biljke domaćina. Razmnožavaju se sredinom ljeta kada mlade nimfe izlaze iz oplođenih jajašca i u tom stadiju su najosjetljiviji na inskticide. Na kućnim biljkama razmnožavaju se tokom cijele godine. Najbrže ćete ih se riješit poprskate li biljku nekim insekticidom. Drugi dan uginule insekte skinite vlažnom spužvicom. Prskanje je potrebno ponoviti nakon 10 – 14 dana.

Opada lišće s azaleje

Dobila sam za rođendan prekrasnu azeleju ali mi je nakon mjesec dana počela venuti i lišće opadati.  Držim je na stolu u uredu, soba je svjetla i redovito je zalijevam.Molim vas da mi odgovorite šta da radim?

Draga gospođo, zaista mogu shvatiti vašu brigu pa vjerojatno i razočaranje što vaša prekrasna azalea počinje gubiti lišće. Po vašem mišljenju pružili ste joj sve što je potrebno za normalan rast. Međutim, to što ona odbacuje listove ukazuje da joj ipak nešto nedostaje. U čemu je greška? Nadam se da ju zalijevate kišnicom ili bar prokuhanom i ohlađenom vodom jer azalea ne podnosi vapnenac koji se nalazi otopljen u vodi, a koji podiže Ph zemlje u kojoj biljka raste. Naime, azalea voli kiselu zemlju. No, najvjerojatniji uzrok odbacivanja listova vaše azaleje je presuhi, a možda i pretopli zrak u prostoriji u kojoj držite biljku. Azaleja, osim što voli dosta vlage u zemlji (nikako previše kako ne bi došlo do truljenja korijena), traži i dosta zračne vlage koju joj možete pružiti redovnim orošavanjem pomoću prskalice. Za to upotrijebite opet kišnicu ili destiliranu vodu kako na listovima ne bi ostajali tragovi kamenca. Ako je biljka u cvatu, tada se ne smije prskati jer bi došlo do propadanja cvjetova pa joj potrebnu vlagu možete osigurati tako da cvjetni lonac s podloškom stavite na veći podložak koji ispunite vodom i sitnim oblucima. Tako će voda svojim isparavanjem osigurati biljci dovoljno zračne vlage. Nadam se da vam ovaj savjet nije došao prekasno i da je vaša azaleja još uvijek u dobrom stanju. Ako se potrudite oko nje, te joj kupite i posebno tekuće gnojivo namijenjeno za prihranjivanje azalea, rododendrona, hortenzija i ostalih biljaka koje vole kiselu reakciju tla, tada ćete i iduće godine, a vjerojatno još i ove zime uživati u ponovnoj prekrasnoj cvatnji ove nježne ljepotice. Ona je zaista vrijedna sveg uloženog truda jer nas obraduje dugim periodom cvatnje upravo u mjesecima kada malo biljaka cvate. Više o uzgoju ove prekrasne biljke možete naći u šestom broju našeg časopisa gdje smo pisali o uzgoju rododendrona u koje spada i azalea.

Ljiljani

U jednom od ranijih brojeva opisivali ste ljiljane i naveli da postoji osam tipova. Možete li ih ukratko opisati?

Hvala na pitanju. U šestom broju časopisa naveli smo da postoji osam tipova ljiljana, a to su: azijski hibridi, orijentalni hibridi, martagon hibridi, candidum hibridi, američki hibridi, longiflorum hibridi, trumpet hibridi i diblje vrste

● Azijski hibridi proizašli su iz vrsta koje potječu iz Azije. Cvatu u rano ljeto obično preko mjesec dana. Cvjetovi su veličine 10 do 15 cm u promjeru, okrenuti prema gore, prema van ili prema dolje, u nijansama crvene, narančaste, roze, boje lavande i bijele boje. Biljke su kompaktnog rasta i dosežu visinu 60 do 150 cm. Dobri su za uzgoj u većim lončanicama i kao cvijeće za rez, a otporni su na bolesti.
● Martagon hibridi proizašli su iz vrste Lilium martagon (ljiljan turska kapa). Cvatu u rano ljeto cvjetovima veličine 5 do 10 cm u promjeru. Cvjetovi su lagano povijeni prema dolje, a mogu biti bijele, žute, narančaste, crveno-narančaste, mahagonij, smeđe, ljubičaste ili boje lavande. Martagon hibridi mogu doseći visinu 90 do 180 cm.
● Candidum hibridi proizašli su iz vrste Lilium candidum ( Madonin ljiljan ili bijeli ljiljan). Cvatu u rano ljeto bijelim, mirisnim cvjetovima veličine 10 do 12 cm u promjeru. Ta vrsta naraste i 90 do 120 cm u visinu.
● Američki hibridi proizašli su iz domaćih, sjevernoameričkih ljiljana. Narastu 120 do 240 cm u visinu, a cvatu u kasno proljeće i rano ljeto cvjetovima veličine 10 do 15 cm u promjeru.
● Longiflorum hibridi proizašli su iz popularnog Lilium longiflorum (Easter Lily – uskršnji ljiljan) i Lilium formosanum. Cvatu sredinom ljeta bijelim, mirisnim cvjetovima trubastog oblika do 90 cm u visinu. Forsiranjem lukovica mogu cvasti i u zatvorenom prostoru za Uskrs.
● Trumpet i Aurelian hibridi proizašli su iz azijskih vrsta. Odlikuju se mirisnim cvjetovima raznih oblika i veličina 15 do 25 cm u promjeru. Narastu 120 do 180 cm u visinu. Za njih je značajno da cvatu ljeti.
● Orijentalni hibridi uglavnom su proizašli iz samonikle istočno-azijske vrste Lilium auratum i L. speciosum. Te prekrasne biljke mogu narasti 60 do 240 cm u visinu. Cvjetovi su im često mirisni, veličine i preko 30 cm u promjeru, a skupljeni su u prekrasne cvasti i mogu biti bijeli, rozi, tamnocrveni i dvobojni. Cvatu u kasno ljeto i prekrasni su za uzgoj u kontejnerima, ali im često treba osigurati oslonac zbog njihove veličine.
● Divlje vrste su vrste ljiljana koje nalazimo samoniklo u prirodi. Jedan od najljepših je Lilium auratum koji na stabljici nosi i do 35 zvjezdastih, jako aromatičnih cvjetova. Cvate u kasno ljeto, a cvjetovi mogu doseći 25 do 30 cm u promjeru, bijeli su sa zlatno-žutim prugama u sredini i mnogobrojnim malim crvenim točkicama. Jedna od poznatijih vrsta ove skupine je i Lilium lancifolium (Tiger Lily) koji je porijeklom iz Japana i Kine. Cvjetovi su mu sjajne svijetlocrvene ili narančasto-crvene boje, a zanimljivo je da male lukovice nastaju u pazušcima listova. Taj je ljiljan imao važnu ulogu u stvaranju azijskih hibrida.

Alternativno sredstvo za biljne uši

Kao kod svih ljubitelja cvijeća i moj dom je prepun raznih ukrasnih biljaka. No, često mi problem u ovim ljetnim danima, a ponekad i zimi predstavljaju raznovrsne biljne uši. Pošto od prvog broja kupujem vaš časopis i jako mi se sviđa, znam da ste već pisali o kemijskoj zaštiti bilja. Jako zazirem od tih kemijskih sredstava pa vas molim da mi odgovorite postoji li koje alternativno sredstvo koje bih mogla koristiti u borbi protiv ušiju, i to i u zatvorenom prostoru moga doma.

Danas se na našem tržištu zaista može naći veliki broj insekticida od kojih su neki namijenjeni samo za prskanje na otvorenom, ali postoje i potpuno za ljude bezopasna sredstva, tzv. biološka sredstva koja bez bojazni možete koristiti u svom domu. Međutim, postoji i jedno starinsko sredstvo koje se uspješno može primijeniti kada su u pitanju biljne uši, a koje je zaista potpuno neškodljivo. Radi se, naime, o otopini kalijevog sapuna i špirita. Na jednu litru vode dodamo 20 g kalijevog sapuna i 10 g špirita. Tom otopinom dobro poprskamo biljku svakih 10-14 dana. Ako se radi o štitastim ili o ušima koje se poput bijelih vatastih nakupina pojavljuju u pazušcima listova biljaka, možete ih lagano namočiti kistom uronjenim u alkohol, a sutradan ih oprati s biljke spužvicom i navedenom otopinom.

Utjecaj vode

Poštovani! Na početku ovog pisma željela bih vas pohvaliti na korisnim i hvalevrijednim člancima koje primjenjujem na svom radnom mjestu. Čitajući vaš časopis stekla sam dojam da biste mi mogli odgovoriti i na jedno pitanje: kakav utjecaj može imati voda stajačica u ‘’gusterni ‘’ na biljni svijet koji se uzgaja na površini ‘’gusterne’’. Naime, pružila mi se mogućnost izrade velikog sakupljališta vode na površini 150 četvornih metara dubine 2 metra. Na toj površini postavili bismo plastenik koji bismo koristili u proizvodnji, a vodu sakupljenu preko zime koristili u proizvodnji tijekom ljeta. Unaprijed zahvaljujem.

Uvijek nam pričinja veliko zadovoljstvo povratna informacija naših čitatelja o kvaliteti i vrijednosti našeg i vašeg časopisa. Naročito nam je svaka pohvala novi poticaj da još više poradimo na kvaliteti članaka, kako bi zaista bili na korist svim ljubiteljima bilja. I ovom prilikom pokušat ću vam odgovoriti na vaš upit. Ljudi već od davnina, kao što i sami vjerojatno znate, u krajevima gdje tijekom ljetnih mjeseci ima malo padalina koriste gusterne, tj. sakupljališta kišnice, te tu vodu koriste tijekom cijele godine. Kišnica je inače uvijek najbolja voda za zalijevanje biljaka, a naročto onih koje ne podnose otopljeni vapnenac u vodi. Što se pak tiče izrade plastenika na površini gusterne, to ne bi trebalo imati negativni utjecaj na biljke koje ćete u njemu uzgajati. Naime, samo podzemne vode koje teku imaju negativan utjecaj na živa bića koja duže obitavaju na mjestima ispod kojih se nalaze podzemni tokovi vode. U svakom slučaju, na ovo pitanje sigurno bi vam bolje mogao odgovoriti jedan dobar radiesteziolog. Osobno mislim da ćete vi i vaši mali vrtlari u svakom slučaju imati puno uspjeha u uzgoju vaših biljaka, a sa svakim problemom s kojim se susretnete u svom poslu možete se slobodno obratiti na adresu Moga Cvijeta, a mi ćemo se potruditi da vam pomognemo koliko je u našoj moći.

Avokado

Često znam kupiti plod avokada. Zanima me može li se iz koštice koja se nalazi unutar ploda uzgojiti biljka, kakva je to biljka i koliko naraste?

Avokado je biljka koja potječe iz Južne Amerike i Meksika, u prirodi naraste i do 20 m u visinu, a pripada porodici lovora (Laureaceae). Koštica ove biljke lako se može ukorijeniti u vodi ili u vlažnoj zemlji. Ako je ukorjenjujete u vodi, tada vodite računa da samo trećina koštice treba biti uronjena u vodu, a ušiljeni vrh koštice mora biti okrenut prema gore. Morate biti strpljivi jer koštici će trebati i nekoliko tjedana da proklije. Za to vrijeme stalno nadolijevajte vodu kako bi donji dio koštice stalno bio u vodi. Nakon nekog vremena koštica će se raspuknuti, pustiti korijenje i potjerati stabljiku. Kada se na njoj razviju 2–3 lista presadite biljku u zemlju, pazeći da ne oštetite korjenčiće. Pritom dio sjemenke koji nije bio uronjen u vodu neka ostane viriti izvan zemlje. Isto ćete postići i ako sjemenku posadite direktno u zemlju, pri čemu treba voditi računa da šiljasti vrh sjemenke djelomično viri iz nje. Zemlja mora biti stalno vlažna, a sjemenka će proklijati nešto kasnije nego što proklija u vodi. Biljku dalje možete uzgajati kao i svaku drugu biljku toplog podneblja sve dok vam to bude dopuštala njezina veličina. Redovno prikračivanje grana omogućit će vam da duže uzgajate ovo zgodno drvce širokih i dosta velikih listova u svome domu, a sam uzgoj tropskog drveća iz koštice zna samo po sebi biti vrlo zanimljivo (npr. datulja, grejp, naranča, mandarina). Isto vrijedi i za uzgoj naših vrsta drveća ( pitomi ili divlji kesten, bor, smreka, jela, javor ili bilo koje drugo). Dok su biljke još dovoljno malene da budu u kući, redovno ih presađujte svakog proljeća.

Kale

Molim vas da opišete uzgojne zahtjeve kala sa žutim, odnosno ružičastim cvjetovima. Imam nekoliko primjeraka posađenih u vrtu, ali već nekoliko godina ne cvatu.

Prema ovome što ste naveli u svome pismu vjerojatno je riječ o biljkama koje kao i kala pripadaju porodici Araceae ili kozlaci, ali drugom rodu. Naime, rod Calla ima samo jednu vrstu, a to je Calla palustris, tj. biljka s bijelim cvijetom koja raste na rubnim dijelovima voda stajačica. Biljke sa žutim i ružičastim cvjetovima koje ste vi posadili, a koje se zadnjih nekoliko godina nalaze i na našem tržištu, vjerojatno pripadaju rodu Zantedeschia, u koji spada osam vrsta biljaka koje imaju podzemni dio biljke u obliku rizoma ili gomolja. To su biljke koje su u prirodi pronađene na vlažnim staništima u Južnoj i Istočnoj Africi. Danas postoje brojni uzgojeni varijeteti tih biljaka koje se uzgajaju zbog prekrasnih boja listova (spatula) što obavijaju cvatove koji imaju oblik malih klipova. Njihova boja može biti potpuno bijela (Z. aethiopica – koju kod nas također zovu kala), bijelo-zelena, žuta, narančasta, roza, tamnopurpurna pa i kestenjastocrna. Listovi su ili jednobojni ili su prekriveni s manje ili više bijelih, svjetlucavih mrlja, pa su također vrlo dekorativni. Neke vrste nisu otporne na hladnoću pa se kod nas mogu uzgajati samo kao sobne biljke, dok se otpornije vrste mogu posaditi i na otvorenom i tu prezimiti. Cvatu u proljeće ili ljeto, a za uspješan rast, razvoj i cvatnju potrebna im je vlažna zemlja bogata humusom i sunčan položaj. Za vrijeme vegetacije treba ih svaki tjedan prihraniti tekućim gnojivom za cvatuće biljke, sve dok cvjetovi ne počnu venuti. Najčešći razlog što ova biljka ne cvate je položaj s premalo sunca, što ujedno može doprinijeti i češćoj pojavi gljivične ili bakterijske truleži ove biljke. Prema tome, osigurajte vašim biljkama dovoljno hrane i sunčani položaj u svome vrtu, te će vas one iduće godine sigurno razveseliti svojim prekrasnim „cvjetovima“.
Calla palustris
Zantedeschia elliottiana

Papar

U časopisu MOJ CVIJET, br. 8, za srpanj/kolovoz 2005., objavili ste članak o papru (Piper nigrum L.) pa me zanima gdje se kod nas može nabaviti sjeme ili sadnica.

Cijenjena gospođo Vesna, na žalost, kod nas u Hrvatskoj, koliko je nama poznato, ne mogu se nabaviti sadnice crnog papra. To je višegodišnja penjačica koja raste u vlažnim tropskim prašumama gdje godišnje padne 120–350 cm kiše, a temperatura se kreće od 10–40°C. Prema tome kod nas bi se mogla uzgajati samo u stakleniku gdje bi joj osigurali slične uvjete visoke zračne vlažnosti i optimalne temperature od 20–25°C. Lakša za uzgoj bila bi sadnica crvenog papra koja raste kao drvo vrlo dekorativne kupolaste krošnje, slično akaciji (na slici u časopisu br. 8), a koje često sade kao drvorede u tropskom dijelu Amerike. Međutim, nije mi poznato da se kod nas mogu nabaviti sadnice bilo koje od ovih vrsta biljaka. Možda nam se javi koji od čitatelja koji je u mogućnosti nabaviti neku sadnicu pa ćemo ga uputiti da vam se javi.

Afrička ljubica

Poštovana redakcija! Od prvog broja kupujem Vaš list. Čitam sve po redu, a kada zatreba opet ispočetka. Volim sve što je zeleno. Do sada sam isprobala uzgojiti mnogo vrsta cvijeća. Imala bih vrlo puno pitanja, ali zadržat ću se na dva. Afrička ljubica me najviše okupira. O njenom jednostavnom uzgoju svi lijepo pišu, iako mnogima ne ide od ruke. Osim razmnožavanja zakorjenjivanjem listića, mnogi pišu da postoji i sjeme ljubice koje se sije u proljeće. Molim Vas, postoji li to sjeme i gdje? Ne znam koristi li se bilo kakav šljunak za kućni kamenjar. Kupuje li se u nekim vrtnim centrima i gdje?

Cijenjena gospođo Mira, zaista mi je žao što vam ne uspijeva uzgoj afričke ljubice jer su to zaista krasne biljke koje cvatu gotovo cijele godine. U drugom broju našeg časopisa opširno smo pisali o njihovom uzgoju i moram još jednom naglasiti da se valja držati svih navedenih uvjeta koje traži pojedina biljka kako bi uspjeh u njenom uzgoju bio potpun. Kod afričke ljubice najčešća greška u njenom uzgoju je prečesto zalijevanje koje vrlo brzo kod ove biljke dovodi do truljenja korijena pa cijela biljka ubrzo klone, počne venuti i ugine. Zato ju zalijevajte „apotekarski“, vrlo pažljivo i bolje manje nego više. Zapravo nešto suše držanje biljku potiče na cvatnju. Isto tako mora se voditi i računa o prihranjivanju. Kako ja svoje ljubice zalijevam otprilike 1–2 puta tjedno, u vodu za zalijevanje uvijek stavim malo mineralnog gnojiva za cvatuće biljke. Naravno, samo 1/3 potrebne količine kako ne bi pretjerala s prihranjivanjem. Vjerujte mi, biljke to znaju cjeniti i uzvratit će vam obilnom cvatnjom tijekom cijele godine. Pri kupovini zemlje pripazite da je ona što rahlija kako bi se nakon zalijevanja iz nje mogao brzo ocjediti suvišak vode. U tanjuriću nikada ne smije voda stajati nakon zalijevanja. Zalijevati ih možete preko podloška ili odozgo pazeći pri tom da ne smočite listove, jer će brzo dobiti žute ožegotine od sunca. Razmnožavajte ih pomoću listića koji samo utaknite peteljkom 1 cm duboko u zemlju i za 2-3 mjeseca imat ćete nekoliko mladih biljčica koje pažljivo treba odvojiti i presaditi u zasebne teglice. Cvjetni lonci neka budu što manji jer u njima biljke bolje cvatu, a i lakše i brže se osuši zemlja nakon preobilnog zalijevanja. Sjeme ljubice kod nas se ne može nabaviti, a osim toga one se tako lako razmnožavaju lisnim reznicama što je ujedno i mnogo brže, a prema matičnoj biljci od koje ste list uzeli odmah možete znati kakva će biti vaša nova biljčica.
Što se tiče vašeg pitanja vezano uz šljunak za kamenjar, pretpostavljam da ste mislili na kamenje koje se koristi pri izradi kamenjara u vrtu, a ako ste mislili na šljunak koji se koristi pri izradi malih sobnih, ukrasnih kamenjara, odgovor je u oba slučaja isti. U gradovima, gdje nemamo na dohvat ruke kamenje iz prirode, mogu se u velikim trgovačkim centrima, koji imaju i odjel za prodaju vrtnih potrepština, naći ukrasni komadi kamenja i šljunka. Međutim, na svakom izletu u prirodu možete i sami potražiti zgodno i prikladno kamenje za vaš kućni ili vrtni kamenjar. Slobodno birajte i upotrijebite ono koje vam se najviše sviđa.

Problemi s kamelijom i ružama

Molim Vas za savjet. Često čitam Vaš list i nisam našla nigdje da pišete o kameliji. Meni su nedavno otpali svi listovi, a pupoljci se počeli sušiti. Tražili smo savjet kod Južnih kultura, a oni su nam rekli da je presadimo u kiselu zemlju. To smo učinili. Ona i dalje propada. Stara je 3 g., visoka oko 1 m. Molim Vas, ako možete, dajte mi savjet. Još ove godine su mi propale sve mini ruže. Budući da ih je napala pepelnica, suše se listovi i onda propadne. Evo, baš čitam Vaš list MOJ CVIJET, ali ne piše kako pomoći cvijetu kada ga nešto napadne. Šaljem Vam sliku od kamelije kako je izgledala, a sada je žalosna i bez ijednog lista. Pomozite ako možete. Unaprijed puno hvala.

Cijenjena gospođo Dragice, prvo ću vam odgovoriti na pitanje vezano uz vaše mini ruže. Pepelnica na vašim ružama česta je gljivična bolest koja se javlja na listovima pojedinih biljaka, a vlažno i kišovito ljeto kakvo je bilo ove godine naročito pogoduje pojavi brojnih i raznovrsnih gljivičnih oboljenja na našem cvijeću i voćkama. Vaše ruže možete efikasno zaštititi od gljivičnih bolesti redovitim prskanjem nekim od sistemskih fungicida, a preventivno treba paziti na koje mjesto sadite ruže i da im osigurate najbolje uvjete za njihov uspješan rast i razvoj. Naime, da bi pojedina biljka bila što zdravija pa time i otpornija na pojedine bolesti, treba joj osigurati optimalne uvjete za njezin uzgoj. Kada je riječ o ružama to onda znači prvo dobru, humusnu zemlju koja će joj osigurati dovoljno hranjivih tvari, puno sunca i dovoljan razmak između grmova kako bi im osigurali što bolje prozračivanje koje onemogućuje zadržavanje prevelike količine zračne vlage koja pogoduje razvoju gljivičnih oboljenja na njihovim listovima. Osim navedenog, već pri kupovini ruža birajte uvijek sorte s glatkim, sjajnim listovima koji izgledaju sjajno kao da su polakirani jer su ruže s takvim istovima puno manje osjetljive na pepelnicu.
Žao mi je zbog vaše kamelije koja je tako propala. I sama sam prije dosta godina iskusila što znači neuspjeh u uzgoju biljke koja traži kiselo tlo kao što je vaša kamelija ili kao što je kod mene bilo slučaj s azalejom. Naime, ako takvoj biljci od samog početka uzgoja ne osigurate kiseli supstrat, ona će nakon kraćeg vremenskog perioda jednostavno uginuti. Ne znam kako je u međuvremenu s vašom kamelijom, ali ako ne uspijete spasiti ovu sadnicu pokušajte s novom, ali se svakako pridržavajte sljedećih savjeta, i to u potpunosti, pa uspjeh sigurno neće izostati.
1. supstrat – zemlja bogata humusom, kisele reakcije od pH 5,5-6,5 namijenjena uzgoju azaleja, rododendrona, hortenzija i drugih biljaka koje vole kiselo tlo.
2. voda – za zalijevanje koristite uvijek kišnicu ( meku vodu bez vapnenca) jer vodovodna voda obično sadrži puno otopljenog kamenca koji s vremenom podigne pH vrijednost supstrata. Zalijevajte biljku redovno kako bi zemlja uvijek bila dovoljno vlažna, ali ne prevlažna kako ne bi došlo do truljejna korijena.
3. prihranjivanje – u doba rasta i cvatnje redovno prihranjujte biljku posebnim gnojivom namijenjenim prihranjvanju biljaka koje vole kiseli supstrat. Zahvaljujući primjeni ovog gnojiva tlo zadržava odgovarajući stupanj kiselosti.
4. svjetlost – za dobar rast potrebno joj je puno svjetlosti, ali ne voli direktno sunce. Ako ju po ljeti iznosite u vrt, nađite joj mjesto zaklonjeno od hladnih vjetrova i s dovoljno sjene koja će ju štititi od prejake sunčeve svjetlosti. Samo već dobro razvijeni kultivari Camelia sasanqua podnose izravnu sunčevu svjetlost, ali je obvezna zaštita korijena koji mora biti zaštićen od pregrijavanja debljim slojem malča. Tako i vi pazite da tegla vaše kamelije nikada ne bude izložena veći dio dana suncu kako ne bi došlo do pregrijavanja korijena što također može uzrokovati propadanje biljke.
Vašu kameliju, ako su joj grane još zelene i pune soka, možete jače prikratiti i dalje se pridržavati gore navedenih savjeta. Budite strpljivi jer biljci je za oporavak potrebno jako puno vremena kada se jednom pogriješi u uzgoju. I ja sam učila na greškama, a danas uživam u azalejama koje mi cvatu veći dio godine pa i cijelo ljeto.

Pitanja čitatelja

Poštovana redakcijo.
Vaša sam vjerna čitateljica od prvog broja, časopis je prekrasan, pišete po malo o svemu to je lijepo, ali premalo prostora i pažnje posvećujete odgovorima na pisma čitatelja. Inače je sve u redu. Ja imam jedan problem. Velika sam ljubiteljica cvjeća i imam oko 150 tegli raznog cvjeća uglavnom sobnog. Nakon što presadim biljku u novu zemlju nakon nekog vremena površina supstrata pobjeli, osim što ružno izgleda, dali je štetno? Što je to i zbog čega dolazi do te pojave, kako to sprječiti.

Čitateljica Danijela iz Siska
Cijenjena gospođo Danijela, lijepo je dobiti pismo poput vašeg jer to nam je uvijek poticaj da se još više potrudimo u radu i da vam donesemo još više korisnih informacija o cvijeću koje svi toliko volimo. Sudeći prema broju tegli zaista ste prava ljubiteljica cvijeća pa je za pretpostaviti da s puno truda i redovito zalijevate i prihranjujete svoje biljke. Upravo tu leži greška koja uzrokuje pojavu koju ste opisali na površini zemlje u teglama. Naime, kada biljku presadite u novu zemlju, ne treba ju prihranjivati gotovo dva mjeseca budući da supstrat sadrži dovoljnu količinu hranjiva za to razdoblje. Prečesto prihranjivanje biljaka prevelikim količinama gnojiva dovodi do stvaranja bijelih prevlaka na površini zemlje i na stijenkama tegli, naročito ako su to glineni lonci. Naime, prilikom zalijevanja i prihranjivanja dio otopljenih mineralnih soli iskristalizira se na površini i stvori bijelu prevlaku koju ste opisali. Prema tome, pojava bijele prevlake nije opasna sve dok ne pretjerate s količinom gnojiva koje dodajete u vodu za zalijevanje. Zapravo, bolje je dodati u vodu puno manje gnojiva nego što piše na uputi za doziranje, ali biljke treba prignojavati češće. Tako će biljke sa svakim zalijevanjem dobiti uz vodu i nešto hrane, a smanjit će se taloženje mineralnih soli na površini. Osim toga kombinirajte zalijevanje odozgo sa zalijevanjem biljaka preko podloška. I to će smanjiti mogućnost stvaranja bijele prevlake, a površinu zemlje na kojoj se pojavila jednostavno razrahlite prikladnim priborom i lagano ukopajte ispod površine. Inače, zaista se trudimo redovito i kvalitetno odgovoriti na svako postavljeno pitanje, pa se nadamo da ćete i dalje biti jednako zadovoljni kvalitetom našeg i vašeg časopisa.

Dobar dan!

Imam jedan problem pa ako bih ste nam mogli pomoći. Posjedujemo stablo mimoze staro oko 5 g. i visoko oko 3 m. Ne želimo da bude previsoko drvo jer bi nam zimi bilo teže kvalitetno je zaštititi. I još više bi bila na udaru vjetra. Dali se grane mimoze mogu skraćivati i ako mogu kada? Unaprijed hvala. Otpočetka pratim izlaženje vašeg lista.Čuvamo sve brojeve i apsolutno uživamo u njima.
Pozdrav
Obitelj Vulelija iz Biograd n/m

Cijenjena obitelji Vulelija, drago nam je da vam se sviđa naš časopis kojeg s ljubavlju pripremamo i uređujemo pa ako se potkrade i pokoja greška nadamo se da nam čitatelji to neće zamjeriti, a svaka pohvala pa i kritika uvijek je dobrodošla. U vezi vašeg pitanja i problema, pošto niste naveli o kojoj vrsti mimoze se radi, pretpostavljam da imate drvo mimoze žutih cvjetova, tj. vrstu Acacia dealbata koja raste kao trajno zeleno drvo i može doseći visinu od 15 – 30 m i širinu od 6 – 10 m. Prirodno stanište ove biljke je Australija (od Novog Južnog Velsa do Tasmanije). Biljka je poluotporna na niske zimske temperature (prema literaturi ne podnosi temperature ispod 0°C), ali iz iskustva znamo da uz obalu našeg krasnog mora izdrži i nešto niže temperature uz adekvatnu zaštitu od oštrih i hladnih zimskih vjetrova. Otpornija na niže zimske temperature je sorta A. dealbata subalpina koja može izdržati temperature od
-17°C u trajanju od oko 2 tjedna. Na žalost, većina biljaka ovog roda loše podnosi prejako orezivanje te prema načinu orezivanja spadaju u grupu biljaka kojima je potrebno i dobro podnose samo minimalno orezivanje. Biljka se orezuje nakon cvatnje, a odstranjuju se samo uvenule ili oštećene grane kao i ocvali vrhovi grana. Odrezati ili lagano prikratiti mogu se samo grane koje remete simetriju krošnje.

Glicinija

Molim vas da mi odgovorite može li se biljka penjačica glicinija posaditi u lonac na balkonu i uspješno uzgajati kao lončanica ili je to biljka koja se sadi samo u vrtu? Znam da ona može dosta narasti pa se pitam hoće li isto tako uspijevati i na mom balkonu. Balkon je okrenut na južnu stranu pa bih željela imati na njemu biljku koja će pružiti i zaklon od ljetnih vrućina.
Čitateljica Ana iz Zagreba

Glicinija ili biljka latinskog naziva Wisteria zaista je zahvalna, brzorastuća penjačica, prekrasnih, mirisnih, bijelih, rozih ili ljubičasto plavih cvjetova ovisno o vrsti koji su sakupljeni u grozdaste cvasti dužine od 15 – 45 cm. Sigurno će dobro uspijevati i na vašem balkonu okrenutom na jug jer voli sunce, samo joj zbog njenog brzog rasta (naraste po jedan metar u mjesec dana) treba osigurati dosta veliki lonac i plodnu zemlju te dobru drenažu za nesmetano otjecanje suvišne vode prilikom zalijevanja. Pošto želite da vam biljka ljeti pruža zaklon od jakog sunca, osigurajte joj potporanj uz koji će se moći penjati, a koji će svojim oblikom odgovarati vašim potrebama. Kako bi se potaknulo grananje kupljene sadnice, prikratite joj izdanak (glavnu, vodeću granu) na 75 – 90 cm. Kada potjera bočne izdanke, prilagodite njihovu dužinu prema veličini izrađenog potpornja. Redovitim godišnjim prikraćivanjem glavnih i bočnih grana treba regulirati njezino grananje i rast kako bi biljka lijepo i jednolično prekrila postavljene nosače na vašem balkonu. Na jednom formiranoj biljci odrežite krajem ljeta sve izboje koji prerastu veličinu vašeg balkona na oko 15 cm od glavnih grana, a zimi ih još jednom prikratite na 2 - 3 pupa. Tako ćete biljku koja može narasti i do 9 m u dužinu zadržati u željenim okvirima.

Poštovana redakcijo,

Primite puno srdačnih pozdrava od vjerne čitateljice iz Varaždina. Imam predivni klematis u vrtu koji se počeo sušiti. Jedan izdanak mog klematisa iznenada je klonuo i sasušio se sve do razine zemlje, dok drugi izdanci i dalje izgledaju zdravo i na njima nema nikakvih vidljivih znakova neke bolesti. Zanima me što je uzrok uginuća tog izdanka i hoće li mi uginuti cijela biljka?
Marija V. iz Varaždina

Poštovana gospođo Marija, zahvaljujemo na Vašem pismu te Vam također šaljemo puno srdačnih pozdrava od čitave redakcije časopisa. Problem koji ste opisali tipičan je za venuće klematisa vezano uz infekciju izazvanu gljivicom Ascochyta clematidina. Radi se o slabo poznatoj bolesti, ali možete biti sigurni da se bolest neće raširiti na preostale zdrave izboje. Potrebno je samo odmah odrezati osušeni izboj, što pretpostavljam da ste već i učinili i uništili ga. Biljka će vjerojatno iz svoje baze potjerati nove izboje.

Glicinija

Poštovani! Velika sam ljubiteljica cvijeća i uvijek nestrpljivo čekam da izađe slijedeći broj Mog Cvijeta. Sviđa mi se što biljke obrađujete pojedinačno i detaljno pa kasnije mogu lako naći sve što mi je potrebno. Imam jedno pitanje pa se nadam da ćete mi odgovoriti. Prije nekoliko godina kupila sam gliciniju koja prvo nije baš najbolje uspijevala pa sam ju počela prihranjivati i sada je konačno počela dobro rasti, ali još nije niti jednom procvala. Molim vas da mi kažete zašto još ni nakon tri godine biljka ne cvate. Griješim li možda u nečemu?
Čitateljica Ana, Rijeka

Vjerovatno ne griješite ni u čemu. Naime, Wisteia ili kako ju kod nas zovu glicinija, je jedna od onih biljaka kojoj treba dosta vremena da bi počela cvasti. Što je još gore, u prve dvije godine raste vrlo malo. I sama sam to iskusila kada sam posadila gliciniju u svome vrtu. Kada biljka konačno počne dobro rasti može se potaknuti cvatnja skraćivanjem svakog nepoželjnog ili predugačkog izdanka tijekom mjeseca srpnja, tako da ga odrežete na duljinu od svega 30 cm. Zatim u januaru opet orežite biljku prikraćujući sve postrane izdanke na svega tri pupa. Biljku povremeno prihranite tekućim gnojivom za cvatuće biljke. To bi iduće godine svakako trebalo rezultirati cvatnjom. Međutim, ako do cvatnje ne dođe ni šest godina nakon sadnje, biljku je najbolje zamijeniti novom jer se vjerojatno radi o klonu (biljke nastale vegetativnim razmnožavanjem od matične biljke) koji jednostavno ne cvate zbog neke mutacije nastale u njemu.

Juka

Velika juka koja raste u mom vrtu potjerala je iz stabljike nekoliko manjih izdanaka. Mogu li ih odrezati s matične biljke i ukorijeniti kako bi ih ponovno posadila u vrt?
Irena iz Siska

Možete. Odrežite mladice s matične biljke i posadite u pjeskoviti kompost te držite na toplom kako bi se mladice dobro ukorijenile. Kada biljke počnu tjerati i jačati, znači da su razvile dovoljno jaki korijen i tada ih možete posaditi u vrt.

Zemlja

Molim vas da mi pomognete savjetom kako da riješim problem zbijene površine zemlje u vrtu. Naime, nakon svake jače kiše moram prorahliti površinu zemlje u vrtu, jer ona inače ostane zbijena pa se sušenjem pretvori u pravu čvrstu koru.
Čitateljica Marta R.

Tla koja sadrže velike količine gline slegnu se nakon kiše i čestice gline se sušenjem zalijepe jedna za drugu i stvore čvrstu pokoricu koja loše utječe na klijanje sjemena i usporava razvoj i rast biljaka jer onemogućava dovod kisika u tlo. U takvoj zemlji obično nedostaje organskog materijala pa je dobro u površinski sloj ukopati treseta, kompostirane kore i grančica drveta ili druge krupnije organske tvari. Malčiranje površine istim materijalom također će pomoći u rješavanju tog problema, a ujedno će zaštititi tlo od prekomjernog isušivanja tijekom vrelih ljetnih mjeseci i pucanja tla čemu su sklona glinenasta zemljišta.

KAMELIJA

Prije nekoliko godina posadila sam kameliju koja je do sada dobro napredovala. Međutim, iduće godine namjeravamo proširiti kuću pa me zanima mogu li iskopati i posaditi na drugo mjesto u vrtu te kako i kada da to učinim?
Ksenija iz Rijeke

Kamelije kao i druge trajno zelene biljke, kao što su rododendroni, mogu se dosta sigurno presađivati, ali u pravo doba godine, a to su rujan i listopad ili travanj i svibanj. Najbolje je da već sada biljku pripremite za preseljenje. Oštrom lopatom za štihanje izrežite krug oko biljke režući zemlju okomito na dubinu sječiva štihače. Za biljku visine 1,2 m rez mora biti oko 30 cm udaljen od stabljike, a za biljku višu od 1,8 m udaljenost reza je 60 cm od stabljike. Time ćete odrezati nešto vanjskog korijena biljke i potaknuti ostatak korijena da potjera nove ogranke bliže sredini korijena. U međuvremenu pripremite novo mjesto na koje mislite presaditi biljku, dodajući zemlji puno organske tvari kao što je treset. U 4. ili 5. mjesecu, neposredno prije presađivanja, prikratite grančice krošnje kako biste biljci kompenzirali neizbježni gubitak dijela korijena. Zatim biljku pažljivo izvadite iz zemlje, kako bi se što više zemlje zadržalo na korijenu. Biljku pažljivo posadite na novo mjesto, posipajte zemljom kojoj ste dodali treseta i dobro zalijte. Ako je potrebno, biljci osigurajte oslonac i zaštitite ju od eventualnih jakih vjetrova. Vodite brigu o tome da biljku redovito zalijevate, već prema potrebi, sve dok se dobro ne ukorijeni na novom mjestu u vrtu

UKRASNI GRMOVI 

U svom prilično velikom i lijepom vrtu imam dosta ukrasnih grmova. Je li i njih potrebno redovito prihranjivati kao i ostalo cvijeće kako bi što bolje napredovali i dugo bili lijepi ukras moga vrta i kako da to činim?
Irena, Varaždin

Najbolji način prihranjivanja jednom već ukorijenjenih grmova je da ih redovno malčirate sa slojem organskog materijala oko baze grma i to obično u proljeće kada je zemlja vlažna. Listovača ili dobro raspadnuti kompost bez sjemenki korova je vrlo pogodan materijal za malčiranje. Međutim, najjednostavniji način je da skupite sve otpalo lišće i postavite ga kružno na vanjski rub grma i ostavite ga da tu istrune. Ono pritom pomaže i održavanju vlage u tlu. Bakterije koje sudjeluju u procesu truljenja troše puno dušika iz lišća koje trune. Kako biste osigurali dovoljno ovog nutrijenta, posipajte u proljeće šaku amonijevog sulfata na svaki kvadratni metar zemlje oko grmova. To će osigurati vašim ukrasnim grmovima dovoljno hranjivih tvari za njihov uspješan rast i cvatnju.

MAHONIJA 

Ovoga proljeća kupila sam mladu sadnicu mahonije koja je dobro napredovala, ali su se na njenim listovima ljetos pojavile mrlje koje izgledaju poput crnih točaka. Molim vas da mi odgovorite radi li se o nekoj bolesti i što da radim.
Monika

Mahonija je lijepa, trajno zelena ukrasna biljka koja cvate lijepim svjetlo-žutim cvjetovima već krajem zime. Uglavnom s ovom biljkom nema nekih većih problema i biljka dobro raste u svakoj normalno dreniranoj plodnoj zemlji na suncu ili u sjeni. Jedina prava, lakša bolest ove biljke je hrđa listova mahonije, gljivična bolest koja je donesena iz Sjeverne Amerike, a koja je danas široko rasprostranjena na brojnim mahonijama vrsta aquifolium i baalii. Simptomi uključuju tamno crvene, ljubičaste i crne točke na gornjoj strani lista i tamno smeđe praškaste nakupine na donjoj strani lista. Bolest nagrđuje listove i usporava rast biljke, ali je rijetko fatalna za biljku. Ovu bolest teško je kontrolirati jer se spore sa zaražene biljke šire po zemlji oko biljke i po samoj biljci te uzrokuju reinfestaciju, tj. ponovnu zarazu biljke. Zato treba odstraniti sve otpalo lišće oko biljke, odrezati jako inficirane grane i spaliti ih, a samu biljku treba svakih 14 dana špricati sistemičnim fungicidom na bazi bakra. Tretiranje biljke započnite s prvim toplijim proljetnim danima.

VRT

Jedan granični dio moga vrta nalazi se u dubokoj sjeni okolnog visokog drveća, a okrenut je prema području koje bih htjela zakloniti da se ne vidi iz mog vrta. Razmišljam o sadnji bambusa koji bi mogao brzo rasti u ovim sjenovitim uvjetima te u uglavnom vlažnoj i glinastoj zemlji, a koji bi dosegli visinu od oko 3 m. Možete li mi predložiti pogodne varijetete bambusa ili pogodnu alternativu koja bi zadovoljila uvjete ovog određenog mjesta kako bih već idućeg proljeća imala odgovarajući zeleni zaklon u ovom dijelu vrta?
Petra iz Samobora

Phyllostachys je vrsta trajno zelenih bambusa podrijetlom iz šumovitih predjela istočne Azije pa dobro uspijevaju i u jakoj sjeni, ali u plodnoj i dobro dreniranoj zemlji. Imaju razgranatu stabljiku i šire se pomoću rizoma. Ova vrsta bambusa vrlo je otporna i uspješno se sadi i kod nas za formiranje živih pregradnih zidova. Ukoliko je zemlja u vašem vrtu jako ilovasta i vlažna, ukopajte u nju prije sadnje dobro raspadnuti vrtni kompost i organsko gnojivo kako biste poboljšali njenu plodnost i drenažu, a po potrebi upotrijebite i posebne cijevi za drenažu zemlje. Za što ljepši ukrasni izgled pokušajte posaditi sljedeće vrste: P. Aurea koji naraste od 2 – 3 m u visinu i ima svjetlozelene izdanke koji starenjem poprimaju smeđe žutu boju i P. nigra čiji izdanci, kako bambus stari, poprimaju sjajnu crnu boju. P. nigra „Boryana“ ima žutozelene izdanke (štapove) s ljubičastim oznakama. Ove dvije vrste i njihove izvedene forme mogu narasti od 3 – 5 m u visinu.