Savjeti ožujak - travanj

Tijekom mjeseca ožujka vegetacija kaktusa u punom je zamahu. Iz svijetlozelenih vegetativnih vrhova izbijaju mlada rebra i mamile na kojima se počinju nazirati prve  mlade bodlje i dlačice kaktusa. Sunčeve zrake već imaju popriličnu snagu pa mogu vrlo lako izazvati opekline na tijelima kaktusima, a posebice na vegetativnim vrhovima. Na prve sunčeve zrake najosjetljiviji su tzv. «goli kaktusi«, Gymnocalycium horstii, Matucana madisoniorum, Echinocereus knippelianus. Kako bismo spriječili opekline kod kaktusa, postavljamo mreže za zasjenu ili krečimo stakla staklenika. U dane kada se predviđa dugotrajnije razdoblje lijepog vremena, potrebno je oprezno zalijevati kaktuse. Vrlo je važno da prilikom zalijevanja ne koristimo hladnu vodu iz vodovoda koja može izazvati oštećenja na kaktusu, već odstajalu vodu čija temperatura nije bitno hladnija od temperature prostora u kojem se biljke nalaze.

Krajem ožujka s rastom počinje i sustav korijena, te možemo pristupiti presađivanju kaktusa. Kao siguran znak aktivnosti korijena je mlado bijelo korijenje, bogato korijenovim dlačicama koje ima puno veću moć upijanja hranjivih tvari nego staro i zadebljalo korijenje. Kako bismo potakli stvaranje mladih korjenčića, prilikom presađivanja kratimo staro korijenje, što će rezultirati izbijanjem brojnih mladih korjenčića. Sadnju u nove lončiće obavljamo nakon zasušivanja rana na korijenu.

Tijekom travnja počinju cvasti rebucije, brazilkaktusi i neke mamilarije, a notokaktusi još formiraju cvjetne pupove. U to vrijeme oprezno iznosimo kaktuse na ljetno stanište koje je neophodno kod uzgajivača koji ne posjeduju staklenik. Tako će na ljetnom staništu biljke ispraviti svoj rast, koji se često deformira tijekom zimovanja, te povratiti izgubljene zalihe vode.

Savjeti svibanj - lipnaj

Svibanj i lipanj mjeseci su pune vegetacije većine kaktusa. Rebucije i mamilarije nastavljaju sa cvatnjom, dok gimnolaciumi i notokaktusi formiraju pupove koji će se tijekom idućih tjedana početi otvarati. Još su moguća iznenadna zahlađenja, koja uz mokar supstrat mogu izazvati oštećenja na korijenu, stoga je kaktuse i dalje potrebno pažljivo zalijevati. Biljke s oštećenim korijenom lako ćemo uočiti u kolekciji, jer se jednostavno nisu pomakle od jeseni. Takve ćemo biljke odvojiti od supstrata, korijen očistiti od trulih dijelova te desetak dana zasušiti na prozračnome mjestu izvan supstrata. Nakon zasušivanja biljku sadimo u svježi supstrat ili je kalemimo na adekvatnu podlogu. Kalemit možemo i druge kaktuse jer u njima trenutačno intenzivno kolaju sokovi koji će pomoći primanju plemke. Koncem svibnja, kada prođe opasnost od mrazova, otpornije vrste iznosimo na polusjenovito mjesto u vrt. Iznošenjem kaktusa na sunčano mjesto izlažemo ih opasnosti zadobivanja opeklina od sunca, koje bi trajno oštetile tijelo kaktusa. Stoga odabiremo polusjenovito mjesto ili iznad kaktusa postavimo mrežu koja će davati sjenu.
Početkom lipnja cvatu mnoge vrste, a to je i vrijeme uživanja u raznolikosti i bojama kaktusovih cvjetova. Prilikom cvatnje pomažemo kaktusima u zametanju cvjetova, koristeći adekvatan kist za prenošenje peluda na tučak. Počinjemo i sa sakupljanjem kaktusovih sočnih plodova, prije no što ih puževi, miševi ili ptice pojedu. Tijekom lipnja možemo posijati i prve kaktuse, jer su noćne temperature dovoljno visoke da osiguraju konstantni temperaturni minimum za cvatnju. Za razliku od većine kaktusa koji su sada u punom vegetacijskom zamahu, božićni kaktus, Zygocactus truncatus, miruje.

Savjeti srpanj - kolovoz

Srpanjski dani su i za naše kaktuse ponekad prevrući. Iako dolaze iz toplih krajeva, visoke temperature u staklenicima znaju biti previsoke i za kaktuse te stoga početkom ljeta moramo omogućiti što bolju cirkulaciju zraka u prostorima gdje uzgajamo kaktuse. Zasigurno najbolji uvjeti za rast kaktusa tijekom ljetnih mjeseci su na otvorenom prostoru, u blagoj polusjeni. U uvjetima slobodnog cirkuliranja zraka oko bodljikavih tijela, kaktusi će najbolje podnijeti duge ljetne dane i proći kroz fazu ljetnog mirovanja. Kako je i u doba ljetnog mirovanja korijen najosjetljiviji dio kaktusa, moramo posebnu brigu voditi o zalijevanju. Zalijevanju možemo pristupiti tek kada smo utvrdili da je supstrat u potpunosti suh. Za kaktuse koji se uzgajaju na otvorenom vrlo su opasni ljetni pljuskovi koji mogu na duže vrijeme pretjerano navlažiti supstrat. U takvom supstratu kaktusi će vrlo lako izgubiti korjenčiće što u konačnici može rezultirati i gubitkom cijele biljke. Truljenje uzrokovano pretjeranom vlažnošću supstrata kreće od korijena i vrlo se brzo širi prema gore, a oboljelo tkivo postaje crvenkasto te sve mekše i mekše. Kako bi se takva oboljela biljka spasila, potrebno je oštrim nožem odstraniti oboljeli dio, a preostali zdravi dobro zasušiti te ponovo posaditi u suhi supstrat. Na pretjeranu vlagu tijekom ljeta posebno su osjetljivi kaktusi iz rodova rebucia, lobivija, parodija te drugi visinski kaktusi.

Tijekom kolovoza cvjetovi polako nestaju, no na njihovom mjestu polako zore plodovi puni sjemena. Kako bismo došli do vlastitog sjemena, svakodnevno pratimo dozrijevanje plodova i na vrijeme odstranjujemo zrele plodove. Ukoliko na vrijeme ne odstranimo plodove, oni mogu postati ukusna hrana za miševe i puževe.

Savjeti rujan - listopad

Rujan je mjesec početka ponovne vegetacije nakon ljetne stanke. To se posebice može uočiti na rastu i dozrijevanju bodlji koje početkom jeseni dobivaju svoje karakteristične boje i oblike.
Cvatnju započinju jesenje mamilarije te prekrasne neoporterije, dok ariokarpusi ulaze u glavnu sezonu cvatnje. Kako kaktusi ponovo počinju s rastom i pripremom za prezimljavanje, potrebno im je pružiti što više svjetla, hrane i vode, pridržavajući se pritom pravila o zalijevanju da se nikada ne zalijeva kaktus u mokrom supstratu. Ako se u drugoj polovici mjeseca vrijeme pogorša i počnu dugotrajnije i hladne kiše, kaktuse unosimo na mjesta predviđena za zimovanje. Prije toga moramo ih dobro zasušiti  na nekom toplijem i suhom mjestu. U vlažnim supstratima biljke mogu vrlo lako izgnjiliti ako se vlažne prenesu na zimska staništa.
Biljke smještene u staklenicima ili u nekom drugom zaštićenom prostoru možemo držati u uvjetima smanjene vegetacije do konca listopada. Listopad je krajnje vrijeme za preseljenje preostalih otpornijih kaktusa u zaštićene prostore.

Savjeti studeni - prosinac

Studeni je krajne vrijeme kada većina kaktusa mora biti smještena na svoja zimska staništa. Pri odabiru zimskog staništa mora se voditi briga o nekoliko važnih uvjeta, no najvažniji je zasigurno pravilno odabrana temperatura prezimljavanja. S obzirom na raznoliko klimatsko porijeklo kaktusa različiti  su  i temperaturni uvjeti prezimljavanja, no za većinu vrsta koje susrećemo optimalna temperatura prezimljavanja iznosi od 8-12°C. Prezimljavanje na nižim temperaturama od 5°C može kod nekih vrsta izazvati određena oštećenja, a kod temperatura blizu 0°C i uvenuće. Spomenuti temperaturni pragovi ne odnose se na zimootporne vrste kaktusa  iz rodova (Opuntia, Coryphantha, Echinocereus, Tephorocactus) koje ponegdje susrećemo u zbirkama ili na zaštićenim pozicijama u priobalju. Posebice su rasprostranjene i udomaćene zimootporne vrste iz roda Opuntia, od kojih O. humifusa ponekad ukrašava i kontinentalne kamenjare tijekom zimskih dana. Više temperature prezimljavanja nemaju tako poguban utjecaj na kaktuse, no u svakom slučaju nisu dobrodošle. Pri dugotrajnijem izlaganju višim temperaturama tijekom prezimljavanja, kaktusi aktiviraju svoje zalihe vode i hranjiva te otpočinju s rastom, koji se uslijed pomanjkanja svjetlosti deformira. Takvi se kaktusi  izdužuju u rastu, a  izduženi dijelovi poprimaju svijetlozelenu boju. Tu pojavu u biljaka nazivamo etioliranost, a ona kod kaktusa zauvijek deformira tijelo biljke. Pri izboru zimskog staništa moramo voditi računa da se kaktusi smjeste na što svijetlije i suho mjesto. Vlažne i tamne prostore treba izbjegavati jer u takvim prostorima gljivična oboljenja često napadaju kaktuse, koji su u vrijeme mirovanja osjetljivi, posebice u vlažnim supstratima. Vrijeme mirovanja većine kaktusa period je vegetacije male skupine unutar porodice kaktusa poznate pod nazivom epifitski kaktusi. To su kaktusi koji naseljavaju tropske šume Amerike, Afrike i Azije, gdje obitavaju na visokim stablima boreći se bromelijama i orhidejama za sunčeve zrake. Svim epifitima zajednička je osobina da se ne zakorjenjavaju na zemlji već na granama i  njihovim pazušcima, krunama drveća te među peteljkama. Svojim visećim i ljepljivim korijenjem tragaju za hranom i sigurnim uporištem, gdje potom razvijaju tanka uglavnom člankovita tijela s rijetkim i zakržljalim bodljama. Za razliku od pustinjskih kaktusa, ovi tropski kaktusi (Rhipsalis, Hatiora, Lepisminum) tijekom zime traže više temperature i veću vlažnost supstrata, posebice zraka. Posebna je priča Zygocactus truncatus poznat kao “božićni kaktus” koji tijekom zime podnosi temperature slične pustinjskim kaktusima.

Supstrat za kaktuse

Budući da kaktusi naseljavaju raznolika klimatska područja od pustinja do kišnih prašuma, raznolika su i tla iz kojih rastu na prirodnim staništima. U uzgoju nije moguće pripraviti univerzalni supstrat za kaktuse, no poznavajući pojedine vrste kaktusa, njihove zahtjeve i porijeklo lako ćemo prirediti supstrate. Iako su supstrati po svom sastavu raznoliki, postoje i neke zajedničke karakteristike koje povezuju sve dobre supstrate. Kroz dugogodišnji uzgoj kaktusa dokazalo se da je dobar supstrat onaj koji biljci može osigurati dovoljno hrane, prvenstveno dušika, fosfora i kalija (NPK), kalcija te mikroelemenata. U opskrbi tla hranjivima posebnu ulogu imaju mikroorganizmi koji razlagajući humus na jednostavnije elemente svakodnevno obogaćuju tlo. Uz spomenute kemijske i biološke osobine, kvalitetan supstrat ima dobru poroznost za zrak i vodu te je on, što se tiče fizičkog sastava raznolik, približno sastavljen od jednakih udjela čestica različitih veličina. Dobra poroznost vrlo je važna osobina supstrata za uzgoj kaktusa jer u zbijenim ili teškim supstratima kaktusi vrlo lako gube korijen. Nepovoljna kemijska reakcija supstrata može izazvati gubitak korijena. Za većinu kaktusa najpovoljnija je slabo kisela reakcija supstrata čija Ph vrijednost iznosi oko 6, no pojedine vrste podnose kiseliju ili bazičniju reakciju, dok pri vrijednosti Ph 8 kaktusi prestaju rasti. Kao osnovu za supstrat poslužit će nam gotovi supstrati za kaktuse koje možemo kupiti u brojnim vrtnim centrima. Gotovi supstrati zavisno od proizvođača imaju različite sastave te ih je stoga većinu potrebno dorađivati. Ako je gotov supstrat sastavljen isključivo od treseta i humusa, zbog propusnosti je potrebno dodati 1/4 rastresitog materijala (ispranog pijeska, drobljene cigle ili glinopora, perlita). Kod osjetljivijih kaktusa na vlagu (Brazilikaktusa, Espostoa, Parodia) udio rastresitog materijala povećava se na 2/4.  Za kaktuse koji ne podnose kisele humusne supstrate (Astrofitumi, Ariokarpusi) udio rastresitog materijala povećava se i do 3/4, uz dodatak vapnenaca. Naprotiv epifitski kaktusi upravo traže bogate kisele humusno–tresetne supstrate (Ph 4,5 ) bez vapnenca. Ako se sami odlučite za izradu osnovnog supstrata, tada ga sastavite u sljedećem omjeru sastojaka: 2/4 humusa, 1/4 treseta,1/4 rastresitog materijala. Pri odabiru humusa nikako nemojte koristiti onaj koji nije dezinficiran (direktno iz prirode ili komposišta) jer se u tom slučaju izlažete riziku da u zbirku unesete razne bolesti i štetnike te klice korova. Ako se već odlučite koristiti nedezinficiran humus, dezinfekciju učinite sami vodenom parom.

1.Treset 2.Osnovni supstrat za kaktuse 3.Humusna mješavina

1.Fini pijesak 2.Kvarcni pijesak 3.Drobljeni glinopor

Posude za kaktuse teglice

Prilikom izbora posuda za kaktuse moramo dobro poznavati građu i potrebe naših kaktusa. Prvenstveno tu mislimo na potrebe i oblik korijena, koji je od vrste do vrste različit, pa ćemo pri izboru posuda za sađenje morati povesti brigu o veličini i obliku posuda te materijalu od kojih su izrađene. Kod kuglastih kaktusa koji imaju kratko razgranjeno korijenje mamilarije, ehinokaktusi, gimnokacijumi, teglica treba imati oblik pliće zdjele, ne puno veće od opsega kaktusa, dok su kod stupolikih kaktusa cereusa i kaktusa s vretenastim korijenjem potrebne dublje teglice. Na današnjem tržištu možemo nabaviti teglice izrađene iz različitih materijala, no najčešće su to plastične i zemljane teglice. Nekad česte zemljane teglice polako nestaju iz zbirki zbog niza svojih nedostataka. Glavni nedostatak zemljanih teglica je njihova poroznost zbog koje se supstrat vrlo brzo isušuje.

 Odvlačeći vodu iz središta supstrata stjenka teglica povlači i otopljena hranjiva za kojima se izdužuje korijen koji se na koncu sklupča uz stjenku. Svi ovi problemi ne pojavljuju se u plastičnim teglicama koje puno bolje zadržavaju vlagu u cijelom volumenu supstrata, tako da se korijen pravilno razvija. Plastične teglice su i puno lakše što je vrlo važno kod većih primjeraka, a i nisu toliko lomljive kao keramičke. Kod vrsti osjetljivijih na vlagu, ariokarpusa, turbinikarpusa, parodija, zemljane su teglice ipak pogodnije za uzgoj jer pružaju veću sigurnost kaktusima od vlažnog supstrata. Ako teglica nema tvorničke otvore na dnu za oticanje vode, potrebno ih je napraviti. Veličina otvora trebala bi biti oko 6 mm u promjeru. Broj otvora ovisi o veličini teglice.

Presađivanje

Kako smo do sada naučili ponešto o supstratima i teglicama, možemo pristupiti presađivanju naših bodljikavih ljubimaca. Upravo je proljeće najbolje vrijeme za presađivanje kaktusa jer na samom početku vegetacije osiguravamo svježi supstrat bogat hranivima. Možemo ih presađivati i koncem ljetne stagnacije u kolovozu što je i bolje za kaktuse koji cvatu u proljeće. Pri presađivanju kaktusa moramo se pridržavati nekih osnovnih pravila. Supstrat u koji sadimo ne smije biti prevlažan niti presuh. Žilice korijena moraju se dobro rasporediti po čitavom prostoru teglice te se nikako ne smiju presavijati i okrenuti prema gore. U suprotnom može doći do slabijeg funkcioniranja korijena, a postoji mogućnost i da takav korijen odumre. Pri presađivanju poželjno je na postojećem busenu skratiti korijen te ukloniti dio starog i istrošenog supstrata. Na taj način pomlađujemo korijen biljke, koji će na mjestima skraćenja ubrzo formirati nove korjenčiće bogate korijenovim dlačicama vrlo važnim za upijanje hranjiva iz zemlje. Tijekom vegetacije pomlađene biljke puno lakše dolaze do hraniva. Stoga puno bolje rastu od kaktusa kod kojih se pri presađivanju ne skraćuje korijen. Vrlo je važno kod sadnje pomlađenih biljčica nekoliko dana zasušiti rane korijena jer u protivnom na mjestima skraćivanja korijenja može doći do infekcije korijena gljivicama koje brzo prodiru u korijen i vrlo lako mogu uništiti cijeli korijenski sistem, a na koncu i cijelu biljčicu.