Porodica: Ranunculaceae, žabnjaci
Hrvatski: crni kukurijek, snježnica, sprež, čemerika, kukurijek božićnjak
Engleski: Hellebore
Francuski: Hellebore
Njemački: Nieswurz, Schneerose
Talijanski: Elleboro

Ovaj lijepi kukurijek naziva se i snježnica. Jedan je od prvih vjesnika proljeća. Ispod snijega, ponekad već u vrijeme Božića, ponosno uzdiže svoje bijele cvjetove. Zbog velikih cvjetova i cvatnje u vrijeme kad u šumi još nema drugog cvijeća, božićni kukurijek na meti je neodgovornih ljudi koji ga beru, pa čak i prodaju na tržnicama. Tako ta lijepa biljka polako nestaje s prirodnih staništa.

Status

U “Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske”¹ svrstana je u kategoriju osjetljivih vrsta.

Rasprostranjenost

Veći dio areala nalazi se u planinskom području Gorskoga kotara, Maloj i Velikoj Kapeli te Ličkoj Plešivici. Manji dio areala je na Samoborskom gorju i Žumberku. Najistočnije i izolirano stanište nalazi se na području Papuka.

Stanište

Kukurijek raste na dolomitnoj podlozi, neutralnim ili slabo bazičnim, propusnim i suhim tlima, kao što su neka smeđa tla. Prisutan je u šumskim zajednicama bukve i jele. Nalazimo ga na različitim staništima i područjima. Ulazi i u sastav drugih šuma i šikara, a javlja se i uz rubove šuma kao i izvan šuma, na šumskim čistinama.

Vrijeme cvjetanja: od prosinca do ožujka ili travnja.

Posebnosti

Biljka je otrovna, ljekovita i prosječno medonosna. U prošlosti se koristila kao  lijek protiv duševnih bolesti (mahnitosti) koji se nazivao “Heleborus” prema grčkoj riječi helleboros što znači kukurijek, čemerika.

Primjena u hortikulturi

Vrsta Helleborus foetidus dobro uspijeva u polusjeni uz rub drveća na umjereno vlažnom propisnom tlu. Na vrtnim gredicama, ispred i između grmova sade se 3-5 komada po četvornome metru. U lipnju treba obrezati stare stabljike kako bismo potaknuli rast novih izdanaka, a time i obilniju cvatnju zimi.

Odakle naziv Helleborus niger?

Helleborus je starogrčko ime za kukurijek. Naziv se izvodi od grčkih riječi helo što znači “smrtonosan sam” i bora što znači “jelo”, a u vezi je s otrovnosti biljke. Niger (lat. crn) se odnosi na crni podanak.

Biologija biljke

Kukurijek je trajnica s podankom, podzemnom stabljikom. Prizemni listovi prezimljuju. Sjajni su, tamnozeleni i na dugim peteljkama. Stabljika je uspravna. Cvjetovi su dvospolni, prilično veliki i široki 6-8 cm. Sastoje se od 5 velikih, bijelih ili nježno crvenkastih dijelova čaške, sličnih vjenčiću. Oni ostaju i nakon cvjetanja, a tada pozelene. Latice su preobražene u nektarije (mednike). Prašnika i nadraslih plodnica je mnogo. Plod je višesjemenski mjehur koji se u zrelom stanju otvara na trbušnom šavu. Sjemenke su crne i sjajne. Kukurijek se razmnožava sjemenjem i vegetativno, dijeljenjem podanka.

Kukurijek je jako varijabilna vrsta s mnogo podvrsta. Opisat ćemo samo neke.

Helleborus atrorubens, tamnocrveni kukurijek. Vrsta je ilirskog endema. Rasprostranjen je uglavnom na zapadnim obroncima Medvednice, u Samoborskom i Žumberačkom gorju te Hrvatskom zagorju. Dolazi u kontinentalnim šumama hrasta kitnjaka i običnoga graba. Raste na vapnenačkoj podlozi i umjereno vlažnom smeđem tlu nižih brdskih područja. U većim skupinama dolazi na rubovima šuma. Lako se kultivira. Listovi ocvijeća su izvana tamnoljubičasti, a iznutra zelenkasto ljubičasti. Listovi surazdijeljeni na 9 cjelovitih, širokih odsječaka.

Helleborus odorus Waldst. et Kit. (Helleborus viridis L.), mirisni ili zeleni kukurijek. Nalazimo ga na različitim staništima. To su pretežno svijetle šume i šikare, rubovi šuma, šumske čistine od nizina pa do planinskih i brdskih predjela. Cvjeta u veljači i ožujku, do travnja. Stabljika zelenog kukurijeka je gola, uspravna i pri vrhu razgranjena. Prizemni listovi su dlanasto razdijeljeni, na dugačkim drškama, sastavljeni od nekoliko (5-7) listića. Cvijet je mirišljav (ime!) i zelene je boje. Sastoji se od 5 velikih listova ocvijeća, oko 10 cjevastih latica (nektarija), nekoliko nadraslih plodnica  i mnogo prašnika.

Helleborus multifidus Visiani, krški ili rascijepljeni kukurijek, endemična vrsta dinarskih planina. Karakterističan je za Velebit. Raste na kamenjarskim travnjacima, krškim pašnjacima (ime!) i gorskim livadama. Trajnica je  visine do 50 cm. Listovi su podijeljeni na režnjeve koji su svi rascijepani (ime!) na više dijelova. Cvjetovi su od  4-5 cm promjera. Listovi ocvijeća izvana su zelene ili žutozelene boje. U cvijetu je 7 do 9 vrčastih nektarija. Cvate od ožujka do svibnja.

Ugroženost i zaštita

Zbog velikih cvjetova i cvatnje u vrijeme kad u šumi još nema drugog cvijeća, kukurijek je na meti neodgovornih ljudi koji ga beru, pa čak i prodaju na tržnicama. Tako ova lijepa biljka polako nestaje s prirodnih staništa npr. na Samoborskom gorju. U novije vrijeme sve veće značenje imaju kisele kiše, osobito na području Gorskoga kotara. Areal se smanjuje urbanizacijom (npr. na Medvednici), proširivanjem poljoprivrednih i vinogradarskih kultura na račun šuma (npr. u Hrvatskom zagorju)  te gradnjom prometnica. Kukurijek se prema ugroženosti ubraja među osjetljive vrste. Dosad nisu poduzimane zaštitne mjere. Vrstu treba zaštititi Zakonom o zaštiti prirode na svim prirodnim staništima, a poznata nalazišta treba zaštititi kao botaničke rezervate.

¹“Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske” (1994.), Zavod za zaštitu prirode, Zagreb. “Crvena knjiga” i svojim naslovom opominje javnost na opasnost koja prijeti prirodi. Izrađena je radi zaštite pojedinih biljnih vrsta. Obrađuje 226 taksona-svojti (vrste, podvrste, odlike). Za svaki je takson određen status s obzirom na stupanj njegove ugroženosti: izumrla-nestala svojta, ugrožena svojta, osjetljiva-ranjena svojta i rijetka svojta.

LINK: Više o uzgoju i održavanju kukurijeka