U prošlosti je ta biljka bila skupa kao zlato. Postoje stotine vrsta i podvrsta cimetove biljke. Kao začinske koriste se dvije vrste: cejlonski i cimet kasija, poznat kao kina-cimet koji potječe iz Burme.

Drugi nazivi: kaulin, cimit
Engleski: Cinnamon

Ova biljka najbolje uspijeva u području tropske Azije (Cejlon, Šri Lanka) te u Indiji i Indoneziji. Kod nas cimet možemo naći tek u kori ili u obliku praha. Prvi se put cimet spominje 2800. godina p.n.e. U prošlosti je ta biljka bila skupa kao zlato. Postoje stotine vrsta i podvrsta cimetove biljke. Kao začinske koriste se dvije vrste: cejlonski i cimet kasija, poznat kao kina-cimet koji potječe iz Burme. U Europi se upotrebljavaju obje vrste. Cejlonski cimet u prodavaonicama se može naći u obliku štapića i ima nježniju i ugodnu aromu, a ukus mu je ljuto oštar, slatko-peckav, ni opor ni sluzav. Sadrži 1,5 do 4 posto eteričnih ulja. Najbolje vrste kina-cimeta mirišu oštrije, a ukus im je peckavo ljut i sladak, dok je kemijski sastav sličan kao i kod cejlonskog cimeta. Cimet se dva do tri puta godišnje sječe sa svakog stabla, preko noći se umotava u kokosove asure i pušta da fermentira. Nakon fermentacije guli se vanjska i srednja kora, a upotrebljava se samo unutrašnja, koja je vrlo nježna. Deset takvih tankih kora uvijaju se jedna u drugu i prvo se suše u sjeni, a potom i na suncu, pri čemu cimet dobija žućkasto-smeđu boju. Cejlonski cimet ima znatno deblju koru i samo se jedanput uvija u štapić. U prodavaonice stiže uglavnom u komadićima duljine 3-10 cm. Između ostalog, cimet je aromatik, korigens, hemostatik, stomahik, nervinum, adstrigens i dezinficijens probavnih organa. Kao lijek koristi se samo kora, dok ostale dijelove upotrebljavamo kao začine. Plodovi se ne jedu, već se iz njih istiskuje vosak koji se koristi za izradu mirisnih svijeća. Iz listova koji se stavljaju u jela kao začin (slično lovoru) istiskuje se ulje, od čega se pak pravi cimetova voda i tinktura. To ulje jako žari, pa i samo jedna kap izaziva upalu ako dospije u dodir s kožom. Ako se kapi ulja prevuku šećerom, dobiva se tzv. “cimetov konfekt” ili “sanalet” koji se koristi za jačanje želuca. Kako vanjska kora drveta nema ljekovitih svojstava, koristan je samo njezin unutrašnji, svijetloružičasto-smeđi dio. Ako je kora na jeziku gorka, onda to nije cimet, nego neka druga kora.

Kako sadrži tanin, cimet se također primjenjuje i kao lijek protiv proljeva. Punokrvni i lako uzbudljivi ljudi ga ne podnose. Cimet jača srce i želudac, oživljuje živce i osvježava krv, pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grčevitog povraćanja, krvavih proljeva, krvarenja iz maternice, te kod prejake i preduge menstruacije ili nakon porođaja, potiče mokrenje i djeluje protiv gihta.

Vrlo korisno i efikasno je i vino od cimeta koji možete spraviti na sljedeća dva načina:
1. Tijekom šest dana namačite 30 grama usitnjene cimetove kore i pola litre slatkoga crnog vina. Pije se mala čašica tri puta dnevno prije obroka.
2. Svakih 1-2 sata uzima se po jedna velika žlica mješavine od 100 grama crnog vina, 8 grama cimetove tinkture, 6 grama tinkture matičnjaka i 30 grama šećernog sirupa.

Isto tako, možete spraviti i tinkturu ili kuhano vino koje ćete obogatiti cimetom.

TINKTURA: 100 g usitnjene kore cimeta namočiti u pola litre 80% alkohola, u trajanju od 15 dana, procijedi se i uzima se dnevno 20-30 kapi 3 puta dnevno prije obroka.

KUHANO VINO s cimetom: u 1 litru bijelog vina staviti koru cimeta, 10 klinčića i 100 grama šećera, zagrijati do vrenja te poslužiti dok je vruće.

SVE INFORMACIJE O LIJEČENJU NA NAŠIM INTERNET STRANICAMA ISKLJUČIVO SU INFORMATIVNOG I OBRAZOVNOG KARAKTERA I NE SLUŽE ZA ODREĐIVANJE I POSTAVLJANJE SAMOSTALNIH DIJAGNOZA ILI SAMOSTALNIH TRETMANA. ZA TAKVE STVARI KONZULTIRAJTE SE S KVALIFICIRANIM MEDICINSKIM DJELATNICIMA.