Božikovina je jedna od biljaka koje tradicionalno obilježavaju Božić. Motivi grančica tamnozelenih listova s crvenim bobicama nalaze se kao božićni simbol na ubrusima, ukrasnim papirima, stolnjacima, svijećnjacima... U Hrvatskoj je Zakonom zaštićena vrsta jer je ugrožena na svim prirodnim nalazištima, prvenstveno zbog sječe u dekorativne svrhe.

Ilex aquifolium L., božikovina, zelenika

Porodica: Aquifoliaceae
Engleski: English Holy
Francuski: Houx
Njemački: Stechpalme
Talijanski: Agrifoglio

Status
U “Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske”* svrstana je u kategoriju ugroženih vrsta. Zakonom o zaštiti prirode Hrvatske zaštićena je vrsta na svim prirodnim nalazištima od 1961. god. Ministarstvo kulture je donijelo Pravilnik o skupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa.

Rasprostranjenost
U Hrvatskoj je rasprostranjena u kontinentalnom i primorskom dijelu. Raste i u srednjoj i zapadnoj Europi, Maloj Aziji te sjeverozapadnoj Africi (Tunis, Alžir).

Stanište
Prisutna je u bukovim i bukovo-jelovim šumama gorskih područja, do 1200 m nadmorske visine. Dolazi i u submediteranskim šumama i šikarama. Raste pojedinačno, u manjim skupinama, a rjeđe u većim skupinama. Uspijeva na blago kiselkastim i karbonatnim staništima.

Vrijeme cvjetanja: svibanj i lipanj.

Posebnosti
Veoma je cijenjena vrsta u hortikulturi i cvjećarstvu. Listovi i kora sadržavaju glukozid ilicin koji se nekad koristio u narodnoj medicini i za proizvodnju ljepila.

Odakle naziv Ilex aquifolium?
Smatra se da Ilex potječe, zbog zimzelenih listova, još od naziva starih Rimljana za hrast crniku Quercus ilex. Aquifolium dolazi od latinskih riječi Aquila = orao (bodlje na listu podsjećaju na kljun grabljivice) i folium = list

Biologija biljke
Božikovina je zimzeleni dvodomni grm ili drvo koje na prirodnom staništu naraste do 5 m, rijetko do 10 m visine. Raste sporo, ali može doživjeti starost i do 300 godina. U tri godine dosegne visinu od metra, a visinu od 2 do 2,5 metara tek za 6-7 godina. Listovi božikovine su zimzeleni, kožasti, valoviti i na rubu bodljasti. Gornja strana (lice) je tamnozelena i sjajna dok je naličje svjetlije. Dugi su 5-8 cm, a široki 3-4,5 cm. Valovitost i bodljikavost listova vremenom se mijenja pa može i posve nestati. Na gornjim granama starijih stabala listovi su manje bodljasti. Cvjetovi su jednospolni, maleni i skupljeni u paštitaste cvatove. Blijedožute su boje, razvijeni u pazušcima listova. Božikovina se rasprostranjuje plodovima koje raznose ptice. Plod je crvena koštunica poput bobe. Veličine je graška s 4 do 5 sjemenki. Sazrijeva od studenog i na granama ostaje do proljeća. Osim sjemenkama, božikovina se razmnožava i vegetativno. Panjevi božikovine imaju jaku izbojnu snagu.

Primjena u hortikulturi
Kako je božikovina u nas zaštićena vrsta i zabranjeno je u prirodi trgati grane, čupati i presađivati biljku. Treba propagirati uzgoj odlika i njihovu primjenu u hortikulturi. Zbog dekorativnih osobina, interesantnih zimzelenih listova, kompaktnog i pravilnog izgleda, odlike božikovine često se sade u parkovima i vrtovima, a upotrebljavaju se i za žive ograde. Kako je biljka dvodomna, a želimo li plodove, potrebno je posaditi biljke s ženskim i muškim cvjetovima na udaljenost koja osigurava sigurno oprašivanje. Obzirom da dobro podnosi rez, mogu se oblikovati različiti oblici, najčešće kuglasti i stožasti. Sadnice nabavljene u rasadniku mogu se posaditi i na terasi i na balkonu. Božikovina dobro podnosi gradska onečišćenja. Uspijeva na osunčanim, polusjenovitim i sjenovitim staništima, ali treba biti zaštićena od hladnih vjetrova zimi. Uzgojene odlike božikovine su različitih visina, brzine rasta, veličine i oblika listova te boje plodova (crvene, narančaste, žute ili crne boje). Patuljasti oblici visoki su, npr. tek dvadesetak centimetara. Listovi mogu biti valoviti ili ravnog ruba, bez ili s bodljama.

Jeste li znali?
- Postoje biljke koje više ili manje štite od buke. Listovi božikovine zasađene kao npr. živa ograda, imaju sposobnost da ublažuju zvukove.
- Grančica božikovine još se u doba starih Rimljana upotrebljavala kao simbol zaštite od munje, uroka i čarolije. Čudesna moć koja se pripisivala grančici božikovine prenesena je i u kršćanstvo. Svijetli cvat božikovine postao je simbol rođenja Isusa, crveni plodovi njegova krv, a bodljikavo lišće simbolizira krunu od trnja.
- U tradiciji kršćanstva vrijeme došašća - Adventa je vrijeme u kojemu se, uz božićna stabla, koristi raznovrsno bilje za tradicionalne ukrase i kao zaštitnik doma i obitelji. Vjerovalo se da božikovina štiti od lutajućih mrtvih duša koje traže ulaz u topli dom. Stavljala se u obliku vijenca na ulazna vrata jer zle sile mrze i izbjegavaju božikovinu.
- U narodu je ostalo mišljenje da bilje koje daje zimi plod ima jaku moć u zaštiti čovjeka jer i ono samo prkosi prirodi. U vrijeme zime kad sve miruje, ono se rađa.

*“Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske” (1994.), Zavod za zaštitu prirode, Zagreb. “Crvena knjiga” i svojim naslovom opominje javnost na opasnost koja prijeti prirodi. Izrađena je radi zaštite pojedinih biljnih vrsta. Obrađuje 226 taksona-svojti (vrste, podvrste, odlike). Za svaki je takson određen status s obzirom na stupanj njegove ugroženosti: izumrla-nestala svojta, ugrožena svojta, osjetljiva-ranjena svojta i rijetka svojta.