S prvim jesenskim danima došlo je vrijeme  za sadnju “lukovica” koje će svojim šarenim cvjetovima uljepšati vrt u rano proljeće, dok se ostatak vegetacije bude budio iz mirovanja.

Iako su poznatije kao lukovice, biljke koje nepovoljan vegetacijski period provode pod zemljom su GEOFITI, a lukovica je samo jedan od oblika podzemne stabljike. Postoje tri vrste podzemne stabljike:

Lukovica: podzemna stabljika kod koje je cvjetni zametak okružen ljuskastim listovima. Ovakvu podzemnu stabljiku imaju: narcise, tulipani, presličica, zumbuli, kockavica...

Gomolj: zadebljali dio podzemne stabljike, na površini nosi okca, a imaju ga: šafrani, gladiole, ciklame, frezije, šumarice, žabnjaci...

Podanak (rizom): mesnata stabljika sastavljena od članaka, raste horizontalno s površinom, imaju je neke vrste perunika (Iris germanica)

Ovisno o nepovoljnom perodu, geofite možemo podijeliti u dvije skupine: one kojima je nepovoljni period ljeto (tulipani, zumbuli, narcise) i one kojima je nepovoljni period zima (dalije, gladiole, kana). Geofite kojima je nepovoljni period ljeto, zasadit ćemo u jesenskim mjesecima i bit će prvi koji će procvasti u proljeće. Danas se na tržištu nudi veliki broj hibrida i kultivara svih vrsta, lijepo upakiranih, s velikom slikom cvijeta na prednjoj strani. Međutim, kvaliteta lukovica i gomolja nije uvijek dobra, stoga obratite pozornost na izgled same lukovice. Lukovice ne smiju biti presitne. Takve najčešće nemaju razvijenu klicu pa u proljeće neće procvasti. Isto tako je važno da na njima nema plijesni niti znakova truleži. Lukovica mora biti cijela, s klicom na vrhu i korjenčićem na dnu.Kada smo ih nabavili, treba ih posaditi, a saditi ih možemo na najrazličitija mjesta: na gredice, rubnjake, ukrasne posude, uz rub travnjaka da čine šareni tepih. Odabir boja prepuštamo vama, a kombinirati ih možete s drugim lukovicama, s maćuhicama, potočnicama i svim trajnicama koje cvatu u rano proljeće. Kada sadite lukovice, neka uvijek budu u skupinama po 10-ak biljaka, jer pojedinačno posađene ne dolaze do izražaja. Svim lukovicama odgovara osunčani položaj ili polusjena, mjesto zaštićeno od jakih vjetrova. Ne podnose previše vlage pa ih treba saditi u lagana i srednje teška tla, gdje se preko zime ne zadržava voda. Prije sadnje tlo prihranimo zrelim stajskim gnojem ili kompostom, a ako je tlo teško i slabo propusno, na dno rupe stavimo sloj šljunka, da se skuplja što manje vode.

Sadnja lukovica na gredicu jednostavan je zadatak. Na slikama je prikazan postupak sadnje u kojemu smo koristili plastičnu posudu kako bismo zaštitili lukovice od glodavaca.

DUBINA I RAZMAK SADNJE
Dubina i razmak sadnje ovise o veličini lukovica i gomolja. Dubina sadnje ovisi o vrsti tla. U lakša tla se sadi na dubinu od 3 visine lukovice, dok se u teža tla sadi na dubinu od dvije visine lukovice. Važno je znati da dubina sadnje utječe na vrijeme cvatnje. Ako je lukovica dublje, kasnije će cvasti. Iskoristite to u svoju korist i posadite lukovice na različite dubine kako bi prolongirali cvatnju. Razmak ovisi o veličini habitusa biljke. Lukovice ne smijemo saditi preblizu kako jedne drugima ne bi oduzimale dragocjena hraniva i vodu. Optimalan razmak za manje lukovice je od 5-8 cm, a za veće oko 15 cm.

BOLESTI I ŠTETNICI LUKOVICA
Najviše problema pri uzgoju lukovica nam uzrokuju glodavci. Pošto se lukovice nalaze u zemlji, kada im polako ponestaje hrane, rado ih iskoriste za ukusan obrok. Da biste ih zaštitili, prije sadnje na gredicu posložite ih u žičane ili plastične posude, namijenjene za sadnju lukovica. Osim glodavaca, probleme stvaraju i razne ličinke i gusjenice koje se nastanjuju unutar lukovica. Listove koji se razviju u rano proljeće vole nagristi puževi. Od bolesti ih napadaju virusi, od kojih ih je teško obraniti i neke od gljivičnih bolesti kao što su: bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum), siva plijesan (Botrytis cinerea), crna trulež (Rhizoctonia solani), trulež lukovica i gomolja (Pythium). Način kako zaštititi biljke od ovih bolesti, kao i opis simptoma, možete naći u prethodnim brojevima časopisa Moj cvijet.

NJEGA NAKON CVATNJE
Kada biljke u proljeće ocvatu, cvjetove treba odstraniti, kako biljka ne bi nepotrebno trošila hraniva na stvaranje sjemena. No, listove treba ostaviti dok sami prirodno ne požute, jer oni procesom fotosinteze skupljaju hranjive tvari koje se skladište u lukovicama i gomoljima. Kada listovi požute, podzemni organi se vade, očiste od ostataka zemlje te čuvaju na mračnom prozračnom mjestu. Tulipane i narcise nije nužno vaditi svake godine pa mogu ostati na gredici, dok zumbuli imaju manje cvijetove ako ostanu na gredici.