Kao rijetko koja planina u Europi, a nijedna u Hrvatskoj, Velebit obiluje raznolikošću i brojnošću biljnih vrsta.

Iako nas ovoga kolovoza lijepo i sunčano vrijeme baš i nije poslužilo, ekipa “Moga cvijeta” usprkos tome odlučila je krenuti  putem prema još jednom dragulju hrvatske prirode. Riječ je o Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, koji je takvim proglašen 9. lipnja 1999. godine. To je područje nacionalnim parkom proglašeno zbog izrazite raznolikosti krških fenomena, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na tako relativno malom prostoru, budući da površina parka iznosi svega 109 km2. U sklopu NP Sjeverni Velebit nalazi se strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, koji predstavlja specifičan geomorfološki fenomen na kojemu je do sada otkriveno više od 150 jama, od kojih je najpoznatija Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu, otkrivena 1999. godine.U dogovoru s Upravom parka dočekao nas je ljubazan vodič koji nas je pratio na našem proputovanju i pokazao sve čari velebitskoga biljnog svijeta.Prva postaja s kojom smo bili upoznati je botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar parka nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt, koji je prof. Fran Kušan osnovao 1967. godine. Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza, nazvana po graditelju ing. Anti Premužiću koji ju je projektirao još davne 1930. godine, dok je sama gradnja dovršena 1933. godine. Staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove sjevernog Velebita. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.

Biljni svijet
Kad je riječ o biljnome svijetu, onda treba reći kako Velebit kao rijetko koja planina u Europi, a nijedna u Hrvatskoj, obiluje raznolikošću i brojnošću biljnih vrsta - na području Velebita ima ih oko 2700, a u samom nacionalnom parku nekih 1500 vrsta. Zbog svoje iznimne lokacije na razmeđi dviju velikih klimatskih regija, na sjevernome Velebitu možemo naći mnoštvo raznih biljnih vrsta koje se kreću u rasponu od submediteranskih do visokoplaninskih flornih elemenata. Vegetaciju sjevernog Velebita općenito možemo podijeliti na šumske, travnjačke (pašnjačke) i fitocenoze stijena. Svaka od tih grupacija odlikuje se svojim biološkim i morfološkim karakterističnostima, što uvjetuje raznolikost, šarenilo i iznimnu ljepotu fitosfere koja se odlikuje u izmjenjivanju istih u vrlo naglim prijelazima i na maloj površini. U vegetaciji sjevernog Velebita velik udio imaju rijetke, zaštićene i endemične biljke, od kojih se većina može vidjeti u poznatome Velebitskome botaničkom vrtu smještenom podno planinarskog doma Zavižan. Na području nacionalnog parka najreprezentativniji su endemi hrvatska sibireja (Sibiraea croatica) i poznata velebitska degenija (Degenia velebitica) koju možemo pronaći u Velebitskom botaničkom vrtu. Spomenimo i da  se na sjevernom Velebitu, osim nepreglednih šuma, točila i stjenjaka, nalaze i brojne planinske livade, travnjaci i pašnjaci koji upotpunjuju njegovu biološku i krajobraznu raznolikost.

U pisanju članka korištena je literatura Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.