Jesen je idealno vrijeme za sadnju svih drvenastih biljaka, pa tako i ruža, zbog činjenice da staje vegetacija i tijekom zime «radi» samo korijeni sustav.

Obično ljubitelji ruža ne prakticiraju jesensku sadnju zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, ali moramo napomenuti da je sadnja ruža golog korijena svakako preporučljivija ujesen. Neki uzgajivači, kao i mi uostalom, ujesen sadnice baliraju u prirodni kontejner pa tako ljubiteljima omogućavaju sadnju gotovo tijekom čitave sezone. No, kupite li ružu golog korijena, svakako ju morate posaditi ujesen. Stoga ćemo vam ukratko opisati postupak prije sadnje i same sadnje.

Izbor mjesta: Prije sadnje ruže, najbitnije je izabrati odgovarajuće mjesto na kojem će naša ruža uspješno rasti i koje će joj omogućiti da zasja u svojoj punoj ljepoti i obilnoj cvatnji. Važno je znati da ruže vole mjesto na kojem ima dovoljno svjetlosti, ali to ne znači da biljka mora cijeli dan biti izložena suncu, pogotovo ako znamo da ima puno novijih sorti ruža koje vole polusjenu. Ali, važno je naglasiti da ne postoji ruža koja bi lijepo rasla i obilno cvala u sjeni, a pogotovo ne ispod krošnji drveća ili borova! Moramo obratiti pažnju da na mjestu na kojem ćemo saditi ruže ima protoka zraka, ali ne i da je vjetrometina. Ruže ne vole niti mjesta na kojima se predugo zadržava vlaga jer ona pogoduje razvoju gljivičnih oboljenja. Ako, dakle, naš ružičnjak planiramo na mjestu s dovoljno sunca, protokom zraka i dovoljno mjesta da ruža «slobodno diše» možemo biti sigurni da smo na dobrom putu uspjeha u uzgoju.

Tlo za sadnju, kod prve sadnje: Iako su ruže prilagodljive i otporne na uvjete tla, nije naodmet spomenuti temeljna pravila da bi naše ruže rasle što ljepše i što bolje. Prvo pravilo je drenaža tla koja mora biti savršena jer ruže ne vole pretjerano zadržavanje vode i u tim uvjetima sigurno ne bi preživjele. To ne znači da ruža voli sušu, naprotiv, voli puno vode, ali ne smije «plivati» u njoj. Napominjemo da je kod nas ovaj problem relativno rijedak i javlja se ponegdje u ravničarskim krajevima. Rješavanje problema je u principu jednostavno pa ako postoji potreba, obavite to. Sljedeća važna napomena odnosi se na konzistenciju tla: ako je tlo previše kompaktno (glina, ilovača), treba ga uravnotežiti kompostom ili trulim stajskim gnojem kako bi dobili rahlu strukturu u koju će ruža lakše razvijati korijen. Tlo moramo razrahliti na dubinu 40-50 cm, tako da korijen nesmetano raste, a i da voda lakše prodire do biljke, a ne zadržava se pretjerano oko korijena. Tako pripremljena gredica dovoljna je za nesmetan i uspješan rast naših ruža. Naravno, pošto nisu svi ljubitelji u mogućnosti nabaviti odstajali stajski gnoj, napominjemo da je dovoljno oplemeniti zemlju humusom - kompostom uz dodatak mineralnog gnojiva za ruže. PH vrijednost tla u koje sadimo ruže treba biti oko 6,5, dakle – neutralno.

Mineralna gnojiva kojima prihranjujemo ruže trebaju obavezno sadržavati tri najvažnija makroelementa koja ruže trebaju, a to su:

N (dušik) – koji pomaže biljci pri razvoju grana i lišća;
P (fosfor) – jer pomaže rastu korijena, cvijeta i plodova;
K (kalij) – koji osnažuje biljku i čuva je od oštećenja, temperaturnih razlika, parazita i sl.

Uz ove neophodne, dolaze i mnogi drugi makro i mikroelementi koje obično sadržava stajski gnoj i kompost. No, postoje i umjetni pripravci koji će biljku zadovoljiti. A ako kod sadnje nismo obratili pozornost na mikroelemente kao što su cink, željezo, magnezij, itd. možemo ih nadoknaditi folijarnom prihranom ili dodavanjem istih pod korijen.

Pred zimu preporučamo ruže zagrnuti malo većim humkom, koji će ju tijekom zime štititi od mrazeva. Zagrnuti ruže prije zime možemo malo debljim slojem i borovih grančica ili  suhim lišćem, ali za koje smo sigurni da je zdravo. Sadnja ruža penjačica: Postupak je identičan gore navedenom kad ružu penjačicu sadimo uz ogradu, na pergolu i sl. Jedino kod sadnje ruže uza zid korijen okrećemo suprotno od zida, znači da ružu malo nakosimo, jer cijep mora biti odmaknut minimalno 30 cm od zida, a grane će lakše rasti prema zidu.

Tlo za sadnju, ako sadimo na mjesto gdje su već prije bile zasađene ruže: Ako ćemo raditi cvjetnu gredicu na mjestu gdje su već prije bile posađene ruže, moramo znati da je na tom mjestu tlo već iscrpljeno pa radi zamora zemlje treba cijelu gredicu obnoviti i poboljšati strukturu zemlje na dubini od minimalno 45 cm. Ako se radi o sadnji pojedinačnih grmova, ali isto na zamorenoj zemlji, svakom grmu moramo osigurati obnovljenu jamu i to veću nego kod prve sadnje na neko mjesto. A sve to u svrhu dobrih rezultata i uspješno obnovljenog ružičnjaka!

Zalijevanje tijekom zime: Pošto smo svaku ružu prilikom sadnje dobro namočili, a jesen i zima su doba mirovanja vegetacije, ruže tijekom zime nije potrebno naknadno zalijevati. Jedino u slučaju iznimno blage i suhe zime treba povremeno provjeriti da tlo nije presušilo te eventualno zaliti kako bi se korijen do proljeća mogao uspješno razviti.

Ostale bitne napomene prilikom sadnje: Ako smo planirali napraviti ružičnjak, što znači da ćemo posaditi više grmova ruža u gredice, moramo znati koji su preporučljivi razmaci da bi naša gredica izgledala baš kao kod profesionalaca ili u parkovima... stoga navodimo minimalne razmake za pojedine sorte ruža. Naravno, ako želite pojedinačnu sadnju, a to znači da svaki grm stoji odvojen za sebe, razmaci mogu biti puno veći, ali na taj način nećete dobiti zatvorenu gredicu niti otočiće ruža.

Penjačice – ako želimo formirati živu ogradu od ovih ljepotica, a da bude gotovo neprozirna, moramo ružu od ruže posaditi na razmaku od 120 cm.

Grmolike ruže – da bi dobili popunjenu gredicu ovih ruža sadimo ih na razmak od 50 cm (ako su u pitanju manji grmovi) pa sve do 200 cm (ako govorimo o robusnijim ružama). Dakle, razmak ovisi o sorti grmolike ruže i načinu njenog rasta.

Čajevke (teahibridi) – se sade na minimalni razmak od 40 cm. Ako ruže sadimo u više redova, primjenjuje se cik-cak sadnja gdje se opet pridržavamo razmaka od 40 cm između svake ruže.

Floribunde (park ruže) – da bi stvorili lijepu gredicu od ovih ruža sadimo ih na razmak od 30-35cm, tj. 3 kom. na 1 dužni metar. Isto tako, ako ih sadimo u nekoliko redova, koristimo cik-cak način sadnje.

Mini ruže – sadimo na razmak od 25 cm.

Ruže pokrivačice tla – razmak kod sadnje ovisi o tome koju vrstu ruže pokrivačice sadimo, ali nikada nije manji od 80 cm.

Ruže stablašice – iako se ove krasotice najčešće sade kao samostojeći neboderi (pogotovo pendulaste stablašice) i kao takve najljepše dolaze do izražaja, ipak ih je moguće saditi i prelijepo vidjeti i u formi drvoreda (za to koristimo najčešće grmolike ruže stablašice). Bilo kako bilo, ljubitelji će sami odlučiti kakvu namjenu dati svojim stablašicama, kao i koliki razmak im se sviđa. No, neka se svakako prije raspitaju kod uzgajivača koji tip stablašica sade.