Ciklama je česta i omiljena šumska biljka, lijepih nježnih mirisnih ljubičastih cvjetova. U “Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske”* svrstana je u kategoriju osjetljivih vrsta, prvenstveno zbog nesmotrenog branja tijekom cvatnje.

Cyclamen europaeum L., šumska ciklama

Porodica: jaglaci (Primulaceae)
Status: osjetljiva vrsta
Sinonim: Cyclamen purpurascens Miller
Hrvatski: ciklama, klobučac, skrižalina, skrzalina
Engleski: Common Cyclamen
Francuski: Cyclamen, Pain de pourceau
Njemački: Europaische Erdscheibe, Alpenveilchen

Rasprostranjenost:
U Hrvatskoj raste na brojnim lokalitetima u kontinentalnom dijelu i primorju.  Rasprostranjena je i u zemljama Europe, a centar aerala je u jugoistočnim Alpama.

Stanište
U kontinentalnom dijelu može se naći u polusjenovitim ili sjenovitim šumama, na kamenitim ili svježim, rastresitim, neutralnim do blagokiselim, humusnim zemljištima. Prisutna je u šumskim zajednicama hrasta i bukve, crnog i bijelog graba te u velikom broju borovih zajednica. Ciklama u mediteranskom i submediteranskom području raste u svjetlim šumama, makiji i šikari.

Vrijeme cvjetanja: VI.-IX. (-X. mj.), a Cyclamen repandum u proljeće (III.-V. mj.)

Posebnosti:
Primjena u hortikulturi i cvjećarstvu, o čemu će biti više govora u jednom od sljedećih brojeva te u medicini. U medicini (službenoj i narodnoj) upotrebljava se gomolj ciklame (Cyclaminis tuber) u liječenju nekih srčanih oboljenja.

Odakle naziv ciklama?
Ciklama potječe iz male Azije i s otoka Rodosa i Cipra. Naziv se izvodi od grčke riječi kyklos što znači – kružno ili krug, zbog okruglastog podzemnog gomolja i spiralno savijene cvjetne stapke koja nosi plod.

Biologija biljke:
Ciklama je trajnica, višegodišnja zeljasta biljka s podzemnim gomoljem. U prirodi dolazi u skupinama. Gomolj je okruglast, 1,5-5 cm u promjeru, obrastao tankim korijenjem. Iz gomolja tjeraju dugačke lisne peteljke i cvjetne stapke. Listovi su zimzeleni, debeli, kožasti, bubrežasti ili srcoliki. Na licu su tamnozeleni sa srebrnkastim pjegama, a na naličju crvenkasti. Cvjetne stapke su nešto duže  od listova. Cvjetovi dolaze pojedinačno. Veliki su oko 1,5 cm i ugodno mirišu. Plod je tobolac, oko 9 mm u promjeru. Sjemenke su 2,5 mm duge. Ciklama se razmnožava sjemenkama i gomoljem.

Najčešći predstavnici naših krajeva:
Cyclamen europaeum L., šumska ciklama: raste u kontinentalnom dijelu, Hrvatskom primorju, na Velebitu te na otocima Krku i Cresu. Ružičastocrveni mirisavi cvjetovi se pojavljuju krajem ljeta i u jesen (VII.-XI. mj.). Autohtone vrste svijetlih šuma i šikara mediteranskih i submediteranskih krajeva su:

Cyclamen neapolitanum Ten. (sinonim Cyclamen hederifolium Aiton), miholjica ili napuljska ciklama: cvjeta krajem ljeta i u jesen (VIII.-XI. mj.). Cvjetovi su bijeli ili crvenkasti.

Cyclamen repandum Sibth.&Sm., primorska ciklama, klobučac rani ili mali: cvjetovi su crveni, bez mirisa, a javljaju se u proljeće (III.-V. mj.).

Ugroženost i zaštita.
Ciklama je kao samonikla biljka u prirodi ugrožena zbog prekomjernog nesmotrenog branja tijekom cvatnje, sakupljanja gomolja za presađivanje u vrtove gdje najčešće propadaju i uništavanja staništa na kojem raste. U blizini većih gradova brojnost smanjuju prodavači cvijeća i izletnici. Ciklama se prema ugroženosti ubraja među osjetljive vrste. Dosad nisu poduzimane zaštitne mjere. Pojedina nalazišta treba zaštititi kao botaničke rezervate. Zakonom o zaštiti prirode trebalo bi zabraniti branje i odnošenje biljaka iz prirode. Ljubitelji cvijeća mogu kupiti mnoge vrste iz uzgoja i njima ukrasiti svoj vrt.

*“Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske” (1994.), Zavod za zaštitu prirode, Zagreb. “Crvena knjiga” i svojim naslovom opominje javnost na opasnost koja prijeti prirodi. Izrađena je radi zaštite pojedinih biljnih vrsta. Obrađuje 226 taksona-svojti (vrste, podvrste, odlike). Za svaki je takson određen status s obzirom na stupanj njegove ugroženosti: izumrla-nestala svojta, ugrožena svojta, osjetljiva-ranjena svojta i rijetka svojta.