Ova šumska ljepotica nalazi se na popisu rijetkih, ugroženih i osjetljivih biljaka. Hepatica nobilis Miller
Porodica: Ranunculaceae (žabnjaci)
Status: osjetljiva vrsta
Sinonimi: Anemone hepatica L., Hepatica triloba Gilib.
Engleski: Liver leaf Hepatica
Francuski: Hépatique, la fille avant la mere, herbe de la Trinité
Njemački: Gewöhnliches Leberblümchen Rasprostranjenost: u Hrvatskoj raste na području Medvednice, Samoborskog i Žumberačkog gorja, Hrvatskog zagorja, Požege, Slunja, Ogulina te na planinama Kleku, Velebitu i Ličkoj Plješivici. Srodnici jetrenke (rod Hepatica) uspijevaju i u većem dijelu sjeverne Europe i Amerike, Azije i na Dalekom istoku. Stanište: svijetle šume i šikare pojasa bukve i hrasta te mješovite bukovo-jelove šume i šume hrasta kitnjaka s običnim grabom. Raste na svježem do umjereno suhom, neutralno do blagokiselom, humusnom i rastresitom vapnenastom tlu. Vrijeme cvjetanja: III. – IV. mj. Posebnosti: primjena u hortikulturi, srednje medonosna biljka. Ljubitelji prirode, izletnici i planinari odlazeći u proljeće u šumu, ne mogu a da ne zamijete šareni tepih od raznobojnih proljetnica. Među bijelim, ružičastim i žutim glavicama, svojom izuzetno lijepim plavim cvjetovima ističe se jetrenka. Jetrenka je jedna od prvih proljetnih biljki. Njezini se nježni, modri cvjetovi pokažu u vrijeme kada još nije ni drveće ni grmlje prolistalo. Tako sunčane zrake bez zapreke dosegnu male biljke što rastu pri tlu. Odakle naziv jetrenka?
Dva su tumačenja. Prvo se odnosi na listove koji svojim oblikom podsjećaju na režnjeve jetre. Latinski naziv Hepatica dolazi od grč. riječi hepar što znači - jetra. Drugo objašnjenje se odnosi na jetrenku kao ljekovitu biljku. Jetrenka se odavno upotrebljava u liječenju nekih lakših bolesti jetre i plućnih bolesti. Koristi se sušena za čaj. Kao i mnoge druge vrste žabnjaka sadrži anemonol te su svi dijelovi svježe biljke otrovni za ljude i životinje. Pri vanjskoj primjeni djeluje jako nadražajno na kožu i sluznice. Ako se pojede može uzrokovati grčeve i upalu želuca, crijeva, bubrega pa čak i zastoj srca i disanja. Biologija biljke
Jetrenka je trajnica, višegodišnja zeljasta biljka visine 5 - 15 cm. Ako se razgrne zemlja na mjestu gdje biljka raste, opazi se da cvjetne stapke i peteljke listova tjeraju iz podanka. Podanak je podzemna stabljika koja omogućuje preživljavanje biljke u nepovoljnim životnim uvjetima. Nadzemni dijelovi u jesen odumiru. Iz pupova na podanku u proljeće se razvijaju novi nadzemni listovi i zeljaste stabljike. Prizemni listovi nerijetko prezime i tako zaštićuju nježnu proljetnicu od smrzavanja. Prizemni listovi su brojni i smješteni u obliku rozete na dugačkim dlakavim peteljkama. U mladosti su bjelkasti, dlakavi, a kasnije goli i kožasti. Tamnozeleni su na licu dok je naličje pretežno ljubičaste boje. Plojka lista je srcolikog oblika, dlakavog ruba, duboko usječena na tri jednaka režnja pa je nalik režnjevima jetre, odakle biljci ime. Novi se listovi razvijaju u proljeće tek potkraj ili nakon cvjetanja. Tri najviša lista, tik ispod cvijeta, su zeleni ovojni pricvjetni listići i samo nalikuju na lapove čaške. Cvjetovi su u prirodi nebesko modre, ljubičaste, blijedoplave do bijele boje. Promjera su približno 15-25 mm. Dolaze pojedinačno na vršnom dijelu cvjetne stapke. Cvjetne stapke su brojne, uspravne, crvenkaste ili smeđe i dlakave, dugačke do 10 cm. Cvijet se sastoji od 6 do 8 (rijetko do 10) obojenih lapova čaške. Ocvijeće obavija prije cvatnje unutrašnje dijelove cvijeta i štiti ih. Cvjetovi se zatvore također i noću ili kada pada kiša. U središtu cvijeta smješteni su brojni prašnici na prašničkim nitima gotovo bijele boje. Plodnice su srebrnaste, dlakave i također brojne. Oprašivanje je pomoću pčela i drugih kukaca koji sakupljaju cvjetni prah. Iz svake plodnice se razvije po jedan plodić, jednosjemeni oraščić. Plodovi su duguljasti i dlakavi, s kratkim kljunom. Rasprostranjuju ih male šumske životinje, mravi i drugi kukci. Primjena u hortikulturi
Jetrenka je postala omiljena ukrasna biljka te se uzgaja u parkovima i vrtovima. Posebno je popularna i cijenjena u Japanu. Uzgojene su brojne sorte od kojih su neke neobične zbog boje i raskošnosti cvijeta. Biljka se sadi u rano proljeće za vrijeme cvatnje. Najpogodnije je humusno i rastresito vapnenasto tlo na sjenovitom mjestu, u podnožju listopadnog drveća. U svibnju, nakon cvatnje, sazrijevaju plodovi i sjemenke i izrastaju novi izdanci. U kolovozu je potrebno dodati svježu plodnu zemlju i mineralno gnojivo. Biljka raste sve do listopada kada nastupa period mirovanja. Dobro podnosi zimsku hladnoću jer je lišće štiti od mraza. Ugroženost i zaštita
Samonikle biljne vrste u prirodi su ugrožene zbog prekomjernog branja i uništavanja staništa na kojima biljka raste. U blizini većih gradova brojnost smanjuju prodavači cvijeća i izletnici. No, oduševljenje tim šumskim ljepoticama često je kratkotrajno. Cvijeće brzo uvene i završava odbačeno i zgaženo uz putove. Mnoge su biljke prema ugroženosti svrstane u određenu kategoriju: nestala, ugrožena, osjetljiva i rijetka vrsta. Jetrenka se ubraja među osjetljive vrste. Zakonom o zaštiti prirode trebalo bi zabraniti branje i odnošenje biljaka iz prirode. Ljubitelji cvijeća mogu kupiti mnoge vrste iz uzgoja i njima ukrasiti svoj vrt. 
 Jetrenka je dobila ime po obliku lista koji je nalik režnjevima jetre |
