Ugledavši slike ovoga vrta odmah sam se sjetila slike tipičnog engleskog vrta tzv. „cottage garden“, koji spada u prave engleske romantične vrtove nastale početkom 20. stoljeća. Za njihov nastanak zaslužna je ponajviše Gertrude Jekyll (1843. – 1932.) koja vrt kreira tako da cvijeće raste svugdje gdje mu to prostor dopušta. Rođena je u umjetničkoj obitelji i kao vrlo inteligentna mlada djevojka uz dopuštenje svojih roditelja završila je umjetničku školu u Londonu. S godinama kako joj je vid slabio sve je više svoj umjetnički talenat usmjeravala vrtlarenju. Za to je bilo zaslužno i njezino poznanstvo i dugogodišnje prijateljstvo s poznatim engleskim arhitektom toga vremena Edwinom Lutyensom koji joj je povjeravao kreiranje vrtova uz građevine koje je on projektirao. Umrla je u dobi od 89 godina, a iza sebe je ostavila nekoliko knjiga i stotine članaka i albuma s fotografijama vrtova koje je projektirala. Cijenila je ljepotu i prirodnih i formalnih stilova te objasnila važnost strukture, proporcija, boja mirisa i tekstura u vrtovima u gotovo svim razmjerima. U njenom nekrologu pisalo je da je napravila potpunu transformaciju vrtnog dizajna i široko rasprostranila znanje i ukus, što nas je (Engleze) učinilo gotovo nacijom vrtlara. Zbog njezina izuzetnog doprinosa razvoju vrtnog dizajna u koji je velikim dijelom unijela i svoju umjetničku nadarenost mislim da je bilo vrijedno spomenuti se njezina imena. Pogledate li slike ovog vrta vidjet ćete da je svaki njegov kutak ispunjen cvijećem pažljivo posađenim tako da svaka biljka svojom bojom, izgledom strukturom listova ili bojom cvjetova skladno nadopunjuje i ističe biljku pored koje je posađena. Stari, ruševni zid koji je isto tako tipičan za romantične engleske vrtove obrastao je puzavicama koje ga djelomično skrivaju, ali i još više ističu njegovu slikovitost koja upotpunjuje cjelokupni dojam ovog vrta, dajući mu dojam nostalgične starine.