U rod Helleborus pripada oko 15 vrsta trajnica nađenih u šikarama, šumarcima, na travnatim i stjenovitim mjestima, obično na krednjačkim ili vapnenjačkim tlima, od središnje, istočne i južne Europe do zapadne Azije. To su biljke s podzemnim rizomom, a iznad zemlje mogu tvoriti busenaste forme koje se sastoje od prizemnih, listopadnih listova ili gotovo nalikovati na grmove s lisnatim dvogodišnjim stabljikama. Listovi su im urezani ili gotovo potpuno razdijeljeni. Rubovi listova su nazubljeni, a njihova površina kožasta, svjetlo do tamnozelene boje. Rahli, grozdasti cvatovi visine do 45 cm sastoje se od svega nekoliko cvjetova. Cvjetovi su bijeli, zeleni, roza, ljubičasti ili krem boje, ponekad točkasti, zdjeličastog do cjevasto-zvonastog oblika. Svaki cvijet sastoji se od 5 lapova, brojnih prašnika i 2-10 slobodnih plodnica. Kukurijek je vrlo efektan kada se uzgaja u grupama, a prikladan je za uzgoj na mješovitim ili grmovitim obrubima ili u vrtnim šumarcima. Manje vrste idealne su za sadnju u kamenjare.

U narodu kukurijek još zovu i kokoška, snježnica pa i glavobolek, što vjerojatno potječe od starog vjerovanja da cvijet kukurijeka ne treba unositi u kuću, jer od njegova mirisa boli glava. Kukurijek je danas na svojim prirodnim staništima vrlo ugrožen i spada u osjetljive vrste. Neodgovorni ljudi ga beru, pa čak i prodaju na tržnicama. Privlačan je upravo stoga što cvate u vrijeme kada u šumi još nema drugog cvijeća. Biljke, zavisno od varijeteta, cvatu od siječnja do travnja, a vrsta Helleborus niger ponekad procvate već u prosincu, izvirujući svojim bijelim cvjetnim glavicama ispod snijega.

Uzgoj

Kukurijek voli dobra humusom bogata, vlažna tla, ali pojedine vrste imaju različite „idealne“ uzgojne zahtjeve. Prema tim posebnostima radi lakšeg snalaženja njihovi uzgajivači svrstali su ih u 4 grupe:

Grupa 1 - neutralna do alkalna tla u dvostrukoj zasjeni – Helleborus atrorubens (crnocrveni kukurijek), Helleborus foetidus (ili grupa 2), Helleborus lividus, Helleborus multifidus (krški kukurijek, subs. hercegovinus - hercegovački kukurijek), Helleborus odorus (ili grupa 3) (mirisni kukurijek)

Grupa 2 - teška, neutralna do alkalna tla u dvostrukoj zasjeni – Helleborus x hybridus, Helleborus niger (crni kukurijek, božičnjak), Helleborus niger subsp. macranthus (velecvjetni kukurijek), Helleborus orientalis, Helleborus torquatus (ili grupa 3), Helleborus viridis (zeleni kukurijek)

Grupa 3 - neutralna do alkalna tla na punom suncu ili u dvostrukoj zasjeni – Helleborus H. odorus, Helleborus purpurascens (ili grupa 4), Helleborus torquatus

Grupa 4 - bilo koje tlo, ali najbolje kisele reakcije u djelomičnoj zasjeni – Helleborus purpurascens (ili grupa 3)

Pri sadnji dobro je u zemlju dodati zrele listovače ili nekog drugog organskog materijala, a u jesen biljku malčirati. Za sve grupe važno je izbjegavati previše suha ili previše vlažna (potopna) tla i osigurati zaštitu od jakih, hladnih vjetrova. Povremeno na starim biljkama, prije perioda cvatnje orežite listove, kako biste potakli rast novih izdanaka, a time i obilniju cvatnju zimi.

Razmnožavanje

Čim dozori sjeme kukurijeka posijte u kontejnere smještene u hladnom klijalištu i prekrijte tankim slojem zemlje. Sjemenu treba dosta vremena da proklija (čak 6 do 18 mjeseci), a za to vrijeme supstrat treba održavati dovoljno vlažnim. Što je sjeme starije, više će mu vremena trebati da proklija (u starijem sjemenu razviju se inhibitori klijanja). Za to vrijeme smjenjivanje toplog vremena i u jesen i zimi hladnijeg, pripremit će sjeme da proklija (tzv. stratifikacija toplo-hladno). Proces klijanja se može i ubrzati u kontroliranim uvjetima. Tako možemo posijano sjeme držati 8 tjedana na sobnoj temperaturi, a zatim u hladnjaku idućih 8 tjedana, čime ćemo znatno ubrzati klijanje sjemena. Tek dozrelo sjeme ima svakako najveći postotak klijavosti.
Niske, zeljaste vrste prizemnih listova mogu se razmnožiti i diobom, nakon cvatnje rano u proljeće ili kasno u ljeto. Kukurijek baš ne voli presađivanje i diobu, jer se pritom lako mogu oštetiti vlaknasti snopovi korijenja koji rastu iz njegova vodoravno položenog, crnosmeđeg, kvrgavog podanka. Stoga, prilikom diobe biljaka treba biti vrlo pažljiv i iskopati biljku sa što većim grumenom zemlje. Vrste Helleborus foetidus i Helleborus argutifolius (grmaste forme) najbolje je razmnožavati sijanjem sjemena, jer su vrlo osjetljivi na diobu i ne mogu se na taj način razmnožiti.

Ljekovitost kukurijeka

Moderna, oficijelna medicina ne koristi kukurijek zbog opasnosti od kumulativnog djelovanja njegovih sastojaka. Međutim, homeopatska medicina koristi pripravke kukurijeka za liječenje tumora. Naročito dobri rezultati postignuti su u liječenju raka želuca muškaraca i virilnih žena, a dobro djeluje i na sve vrste sluznica, što posebno vrijedi kod karcinoma bronhija. U prošlosti je uzgajan i upotrebljavan kao ljekovita biljka za liječenje raznoraznih bolesti: kao prirodni antihelmintik, diuretik, abortiv, emetik, iritant, kardik, narkotik, purgativ, itd. Danas se više ne koristi u liječenju jer je otkriveno da sadrži više otrovnih nego ljekovitih sastojaka, što govori i sam njezin naziv koji se izvodi od grčke riječi „helo“ koja znači smrtonosan i „bora“ što znači jelo. Cijela biljka je otrovna i oštrog okusa jer sadrži glikozide i više vrsta alkaloida opasnih po zdravlje.

LINK: Više o kukurijeku kao zaštićenoj biljci