|
Hrvoje Bešlić
|
|
Ponedjeljak, 22.02.2010 |
 Ubelmannia pectinifera
Buining (1967)
Za kolekcionare koji uspješno uzgajaju ubelmanije može se reći da su „majstori kaktusarstva“. Njihova osjetljivost pri uzgoju mnogim iskusnim kaktusarima zadaje velike muke, stoga se ovaj rod preporučuje isključivo onim kaktusarima koji mogu pružiti idealne uvjete za uzgoj. Ubelmanije rastu u središnjem dijelu Brazila, gdje su česte i obilne kišne padaline, a srednja dnevna temperatura kreće se oko 20° Celzijusa. Upravo su to idealni uvjeti za razvoj ostale agresivnije vegetacije, koja je svojim bujnim rastom ubelmanije potisnula na stjenovitija i poroznija staništa, kako bi ondje našle svoje mjesto pod suncem. Ubelmanije su manjeg okruglasto-cilindričnog, uglavnom soliternog rasta. Tijelo im je prekriveno brojnim rebrima, ponekad podijeljenim u bradavice.
Ovaj je rod dobio ime po švicarskom vrtlaru i uzgajivaču južnoameričkih kaktusa Werneru Ubelmannu.
 Ubelmannia pectinifera
Ovo je jedna od najljepših vrsta u porodici kaktusa i ponos je svakog kaktusara. Nabavka skupocjenog sjemena i uzgoj ovog kaktusa veliki je izazov jer samo sretnici i pravi majstori dočekaju žuti cvijet ovog atraktivnog, crveno-smeđeg do crnog kaktusa. Tijelo mu je više ili manje okruglasto-cilindrično, podijeljeno u 15-40 rebara, na kojima se nalaze areole iz kojih izbijaju sive dlačice te smeđe-crne bodlje.
Za uspješan uzgoj ubelmanija tijekom zimskih mjeseci temperatura ne smije padati ispod 10° C, jer u protivnom biljke dobivaju po tijelu smeđe mrlje, čime počinje odumiranje biljke. Za uspješan uzgoj jednako je važan i kiseli, (ph 5-6) porozan supstrat, koji ne smije ostati po zimi dugo vlažan. U rano proljeće biljčice mogu dobiti i opekline o prejakog sunca.
Ubelmanija raste na uskom području Minas Gerias, a zaštićena je Sporazumom o međunarodnoj trgovini ugroženih vrsti (CITIES).
|
