Krajem zime i početkom proljeća zeleni grmovi rododendrona odjednom zabljesnu okićeni mnoštvom prekrasnih cvjetova bisernog sjaja i u vatrometu različitih boja. Ni prava princeza ne bi se posramila ovako bogato urešene haljine. Rododendroni imaju širok raspon uporabe u vrtu – od patuljastih alpskih varijeteta pogodnih za sadnju u kamenjaru, većih šumskih vrsta odličnih za sadnju na svjetla sjenovita mjesta, te vrlo otpornih vrsta koje se mogu saditi i na izloženijim položajima i upotrijebiti za formiranje živih ograda. Jednako lijepe su i vrste koje se mogu uzgajati u zaštićenim nanatkrivenim vrtovima, kontejnerima ili  teglama.

BOLESTI RODODENDRONA

Rododendroni su kao i sve druge biljke osjetljivi na pojavu bolesti. Bolesti najčešće zapazimo kada uznapreduje, a liječenje je tada otežano. Razne gljivične bolesti manifestiraju se promjenama boje cijelog lista ili samo manjeg njegovog djela. Zaraženi listovi najčešće se kovrčaju, a često možemo zamijetiti i pjege, žute boje ili pak one hrđave, te grizotine koje su napravili pojedini kukci i njihove ličinke. Suzbijanje štetnika i bolesti kod nas je dodatno otežano, jer je mali broj sredstava registriran za primjenu na ukrasnom bilju. Bolesti i štetnici  češće napadaju oslabljene biljke. Razlog tomu može biti neadekvatno tlo ili suvišna ishrana bilja, kao i manjak hraniva.

Siva plijesan

Siva plijesan gljivična je bolest. Prvi simptomi bolesti manifestiraju se stvaranjem sive prevlake na vršcima listova. Nakon početnih simptoma listovi se počinju kovrčati, na kraju  ugine cijela biljka. Kod napada sive plijesni biljku možete zaštititi sredstvima poput Euparena WG 0.25% ( u 10 litara vode dodajte 25 grama prašiva, dobro promiješajte te tretirajte biljku za suha i mirna vremena rano ujutro ili navečer.

Kloroza

Uzrok je žutog obojenja listova i prostora između lisnih žila. Koloroza se javlja češće kod biljaka posađenih na tla gdje su poremećeni vodozračni odnosi. Do pojave kloroze može doći i kada je biljka preduboko posađena, ili kod nepovoljnog pH reakcije tla, što je vrlo često kod rododendrona jer vole izrazito kisela tla ( pH oko 4). Klorozu možete spriječiti dodavanjem treseta u zemlju kako bi se snizio pH, ako pH  reakcija nije uzrok klorozi, to može biti nedostatak hraniva, pa je biljke potrebno prihraniti.

Venuće 

Venuće kod rododendrona najčešće uzrokuju gljivice roda fitoftora (Phythophhtora sp.)
Fitoftora uzrokuje začepljenje provodnih snopova na vratu korijena. Do pojave ove gljivične bolesti dolazi zbok preobilnog zalijevanja. Početak zaraze može započeti venućem jedne grane. U toj fazi biljka se još može spasiti. Potrebno je odrezati zaraženi dio i još 10 – 15 cm zdravog dijela grane. Ako cijela biljka uvene, najbolje ju je izvaditi i uništiti, prije no se bolest proširi i na druge biljke.

Odumiranje pupova

Odumiranje pupova najčešće uzrokuje cikada koja napada rododendron. Štete se zamjećuju po tome što cvjetni pupovi posmeđe. Kada se pojave ovi simptomi, biljke je nemoguće spasiti. Razvoj bolesti započinje mnogo prije nego se pojavi smeđenje pupova. U razdoblju od srpnja do rujna cvrčak odlaže jaja na zametke cvjetnih pupova. Na taj način prenosi se gljivična infekcija koja tek iduće godine uzrokuje smeđenje pupova. Na našem tržištu nepostoje registrirana sredstva za suzbijanje ovog štetnika, ali možete se poslužiti nekim drugim sredstvom za suzbijanje cvrčaka. Sredstvo primijenite u periodu dok su cvrčci aktivni. Listove tretirajte s gornje i donje strane. Prskajte rano ujutro dok su cvrčci još neaktivni i nalaze se pod lišćem. Ovi cvrčci nemaju prirodnih neprijatelja pa je jedini način zaštite pomoću kemijskih sredstava.

Štitasti moljac

Kod nas se još naziva i bijela mušica. Radi štete sišući na lišću, iza njega ostaju male bijele pjege, a listovi se počinju kovrčati. Zaraza se teško uočava, kao i štetnik. Pa je u toliko teže primijeniti pravodobnu zaštitu.

Pipe i njihove ličinke

Napad pipa očituje se pojavom polukružnih grizotina na rubovima listova. Štete rade uglavnom tijekom noći, dok se preko dana skrivaju u tlu. Štetu rade od lipnja do kolovoza. Ličinke pipe rade štetu na korjenovu vratu, te mogu uzrokovati odumiranje cijele biljke. Pipe i njihove ličinke teško se i slabo suzbijaju kemijskim sredstvima, pa bi bilo dobro u vrt unijeti njihove prirodne neprijatelje. Najučinkovitije su nematode, no imate li vremena, možete i skupljati pipe, tijekom dana možete ih naći ispod kamenčića, ili grumenova zemlje u blizini rododendrona i na taj način spriječiti njihovo širenje.

Gljivična oboljenja često se manifestiraju pojavom različitih pjega na lišću, stoga je prosuditi na temelju pjega o kojoj se točno bolesti radi vrlo teško.

Kloroza je najčešće uzrokovana djelovanjem više nepovoljnih parametara, previsok pH supstrat, teško tlo i preduboka sadnja zajedno zasigurno će uvjetovati nastanak kloroze.

Fitoftora uzrokuje slabost i propadanje biljaka. Zaraza se najlakše širi putem oštećenja na kori, kada je mikroorganizmima olakšan prodor u biljku.

Siva plijesan može se prepoznati po jačem ili slabijem kovrčanju lišća, te sivkastoj prevlaci.

Kod uznapredovalog stadija fitoftore, čitava biljka vene i za nju nema pomoći.

Slika venuća pupova uzrokovana ubodima cikade i razvojem gljivične bolesti.

Rododendronov cvrčak koji radi štete na rododendronima. U prosjeku je velik  oko 10 mm.

Na ovaj način lišće rododendrona oštećuju stjenice.

Ličinke pipe oštećuju korijen biljaka Takav napad najčešće uzrokuje sušenje cijele biljke.

Osim štitastog moljca velikog svega 2 mm, listove rododendrona često napadaju i zelene lisne uši.

Ovdje vidimo pipu i štete koje nanosi lišću rododendrona.