Royal Botanic Gardens of Kew ili jednostavno Kew Gardens (Kew vrtovi) u Londonu su jedni od najstarijih i najvažnijih botaničkih vrtova u svijetu. Nalaze se na južnoj obali rijeke Temze između Richmonda i Kewa, u predgrađu jugozapadnog Londona.

Kew vrtovi danas predstavljaju ugodnu mješavinu pejzažno oblikovanih travnjaka, formalnih vrtova i staklenika, podijeljenih u mnogo cjelina, kao što su: vrt jorgovana, vrt azalea, klanac rhododendrona, vrt bambusa, alpska kuća, kamenjar, kuća bonsaia, kuća palmi, ružičnjak, vodeni vrt, vrt lopoča, jezero, vrt ukrasnih trava, šumski vrt, kraljičin vrt, vojvodin vrt, japanski vrt, mediteranski vrt, pagoda, uzdignuta staza, itd... Nemoguće je u jednom danu uspjeti uživati u svim ljepotama koje se nalaze na 121 ha Kew vrtova. Vrtovi pružaju izvanredne mogućnosti za uživanje posjetitelja u njihovoj ljepoti. U svako doba godine u vrtu cvatu različite biljke, pa do izražaja dolaze različiti detalji vrta. Godišnje Kew posjeti oko 2 milijuna posjetitelja.

Znanost koja stoji iza svega toga temelji se na nenadmašnoj zbirci (suvremena kolekcija sadrži više od 30.000 različitih vrsta biljaka, dok herbarium koji je najveći na svijetu ima preko 7 milijuna pohranjenih (sačuvanih) biljnih vrsta i jednako je važan u očuvanju biljaka i njihova okoliša za buduće generacije. U biološkim krugovima Kew je vrlo dobro poznati institut, s botaničkim istraživanjima koja su vodeća u svijetu. U vrtovima Kewa žive primjerci vrsta koje su krajnje ugrožene ili gotovo iskorijenjene u divljini, pa se tako na Kew može gledati kao na pravu Noinu arku.

Dodijeljen mu je status mjesta svjetske baštine (World Heritage Site), što je pridonijelo i povećanju javne svijesti o cjelokupnoj veličini i značaju Kewa. Status svjetske baštine dokaz je svjetske klase Kewa kao mjesta kulture i baštine. Prepoznata je važnost neprekidnog doprinosa botanici i znanosti o okolišu od 1759. godine, zajedno s jedinstvenom zbirkom biljaka iz cijeloga svijeta i njegov internacionalni utjecaj na povijest krajobraznog i vrtnog dizajna.

Ako ste čovjek koji drži do točnosti, možda ćete primijetiti da je ispravno reći Kew vrtovi (Kew Gardens), a ne Kew vrt (Kew Garden), što je povezano s činjenicom da su stoljećima prije bila dva veleposjeda, Kew i Richmond. Ti su posjedi udruženi kako bi se stvorio kraljevski botanički vrt (Royal Botanic Garden).

Vrtovi su „kraljevski“ zato što su mnogo godina posjedi koji danas tvore vrtove bili u posjedu britanske kraljevske porodice. Kralj George II. i kraljica Caroline živjeli su u Ormonde Lodge (Ormondska kućica) na posjedu Richmond. Njihov sin i nasljednik, princ Frederick uzeo je u zakup susjedni posjed Kew 1730. godine.

Nakon Frederickove smrti 1751. godine njegova udovica Augusta napravila je maleni botanički vrt (na površini od 3,6 ha), uz pomoć lorda Butea i arhitekta Williama Chambers a, koji je kreirao nekoliko vrtnih građevina, uključujući i sadašnji staklenik za naranče, pagodu i ruševni luk. Godine 1760. George III. Naslijedio je posjed Richmond. On je pozvao popularnog vrtnog arhitekta Capabilitia Browna da stvori jedan krajobrazni park. Nakon smrti svoje majke 1772. godine, kralj George naslijedio je također i posjed Kew. Za vladavine kralja Georgea ili bolje rečeno njegova neslužbenog direktora Josepha Banksa, Kew vrtovi su procvali. Banks je poslao skupljače bilja diljem cijelog svijeta da skupe rijetke, neobične ili jednostavno zanimljive biljne vrste. Za vrijeme njegove uprave Kew vrtovi postali su riznica svjetskih biljnih vrsta i centar botaničkih istraživanja. Nakon smrti Banksa i Georgea III. 1820. godine vrtovi su došli u loše stanje. Propadali su nekoliko godina, sve do 1840. godine kada su došli pod državnu upravu. Kraljevska obitelj donirala je nešto okolnog zemljišta, što je povećalo površinu vrta na 80,6 ha.

Godine 1841. postavljen je prvi direktor botaničkog vrta, pa se ta godina općenito smatra godinom osnivanja kraljevskih botaničkih vrtova (Royal Botanical Gardens).  Sir William Hooker bio je čovjek zadužen za upravljanje vrtovima, i on je odgovoran za osnivanje muzeja, Odjela za gospodarsku botaniku, knjižnice i herbariuma. Godine 1848. vrtu je pridodana kuća palmi, a nakon nje 1860. kuća umjerene klime (Temperate House). Ti golemi staklenici bili su djelo Decimusa Burtona. Kuća palmi čudo je izgrađeno od stakla i željeza, a njegov dizajn imao je utjecaja na druge stakleno-metalne građevine tijekom viktorijanskog razdoblja, uključujući kristalnu palaču izgrađenu za veliku izložbu 1851. godine. Daljnje ostavštine zemljišta dovode do širenja Kewa, te on 1902. godine dosiže današnju veličinu od 121 ha.

Zaključak

Kew bi trebao biti nezaobilazan dio obilaska Londona za svakog ljubitelja vrtova i cvijeća. Ulaznica nije jeftina za naše prilike i iznosi 13 funti za odraslu osobu. Međutim, to su uobičajene cijene za London, a vjerujte nam da u ovom slučaju nećete nimalo požaliti utrošeni novac. Na kraju ovog članka željeli bismo još samo napomenuti da imate u vidu kako je Kew uistinu golem, te da ćete u njegovo razgledavanje utrošiti čitav dan (pa čak ni tada nećete stići vidjeti sve). Obavezno obujte ugodnu obuću jer će vam na kraju dana noge biti itekako zahvalne na tome.