Rod viburnum obuhvaća veliki broj vrsta koje se uzgajaju kao ukrasne biljke zbog različitih osobina. Pripada porodici Caprifoliaceae. Možemo ih podijeliti na listopadne i zimzelene grmove. Listovi im mogu biti čitavi ili lapoviti. Cvjetovi čine štitasto metličaste cvatove. Rubni cvjetovi su veći od centralnih. Nakon cvatnje razvijaju plod koji je koštunica. Mogu se uzgajati u skupinama ili samostalno. Ovaj put reći ćemo nešto više o dvijema vrstama udikovine: crvenoj udikovini (Viburnum opulus) i lempriki (Viburnum tinus). Crvenu udikovinu možemo češće sresti u kontinentalnom području, poznatu još i po nazivu bijeli žganci ili snježne lopte, a lemprika je češća u mediteranskom području koje je njeno prirodno stanište.

Viburnum opulus ( Udikovina )

Viburnum opulus je srednje visoki do visoki grm. Naraste do tri metra u visinu i širinu. Habitus koji je u mladosti uspravan i ovalan tijekom godina postaje svinut i širok. Listovi su srednje do tamno zeleni, nasuprotni, ovalni, široki i dugi oko 7 cm, duboko urezani. Krajem svibnja i početkom lipnja biljka cvate velikim kuglastim bijelim cvatovima. Promjer cvatova obično se kreće oko 7 cm. Cvat je sastavljen od bijelih vanjskih sterilnih cvjetova i unutarnjih sitnijih kremastih fertilnih cvjetova. Ovo je listopadna vrsta pa lišće tijekom zime otpada, a biljka ulazi u mirovanje. Tijekom ljeta na biljkama se razvijaju kuglasti crveni plodovi koji na biljci ostaju od kraja kolovoza pa sve do proljeća ili dok ne posluže kao hrana pticama.

Uvjeti uzgoja

Viburnum opulus  voli vlažno, ali dobro drenirano tlo, srednje bogato hranivima, na sunčanom mjestu. Vrlo je prilagodljiva biljka te će bez poteškoća podnijeti i vlažnije, pa čak i veoma mokro ili suho tlo, kao i ono siromašno hranjivima. pH vrijednost tla udikovini nije osobito važna, kao ni visoke temperature ni zagađeni zrak. Saditi se može svugdje, na formalnim i neformalnim gredicama, ulazu, kao soliterna vrsta ili u skupinama. Orezivati ju treba samo povremeno kada se oblik deformira. Redovito uklonite suhe i oštećene grane. Od štetnika probleme mogu zadavati jedino lisne uši koje se pojave u proljeće i sišu na mladim izbojima. Vrlo ju je jednostavno razmnožiti pomoću sjemena ili korjenovih reznica.

Viburnum tinus ( Lemprika )

Viburnum tinus je zimzeleni loptasti ili piramidalni grm čija visina doseže do 3 m. Prirodno stanište su joj sredozemne šume. Lišće je jajoliko, često obrnuto srcoliko, dugačko od 4 do 12 cm, a listovi su cjeloviti s dlakavim rubom. Lice lišća je tamnozeleno, a naličje plavozeleno. Cvjetovi su skupljeni u gronjaste cvatove, bijeli, izvana crvenkasti i mirisni. Plodovi su jajasti, tamnoplavi ili metalnosjajni. Koriste se u medicini kao purgativno sredstvo. Razmnožava se pomoću sjemena ili zeljastih reznica u proljeće.

Uvjeti uzgoja

Najbolje uspijeva na dobro osunčanom položaju, eventualno polusjeni, na dobro dreniranom tlu. Voli tlo srednje bogato hranivima, no može se prilagoditi i tlu siromašnom hranivima. Biljke sporo rastu, a ukoliko ih sadite u grupama, ne ostavljajte veliki razmak između njih kako prostor ne bi izgledao prazno. Biljke nije potrebno često orezivati. Ako je to potrebno, orezujte u periodu mirovanja tek toliko da se zadrži uspravan oblik. Lemprika dobro izgleda kao neformalna živica, a može se posaditi i pojedinačno u vrtovima. Kod nas se preporučuje i za pošumljavanje krša.

Viburnum opulus ( Udikovina )

Viburnum tinus ( Lemprika )