Moj Cvijet - Rijetki i mali rodovi

Rijetki i mali rodovi

Hrvoje Bešlić

Nedjelja, 08.03.2009

Aztekium

Tijekom prošle dvije godine upoznavao sam vas s rodovima koji posjeduju brojne vrste. Ove godine predstavit ću vam male rodovi više puta s jednim predstavnikom. Iako mali, ovi rodovi svojom ljepotom i raritetnošću zauzimaju počasno mjesto u porodici kaktusa, a svojim uzgajivačima osiguravaju titulu “majstora kaktusarstva”.
Kao i Asteci koji su se morali povući na nepristupačna mjesta meksičkih gudura pred naletom europskih osvajača, tako su se i ovi mali kaktusi tražeći svoje mjesto pod suncem, povukli na tako nepristupačna mjesta meksičkih vrleti, da se i dan danas na strmim, gipsanim liticama otkrivaju nove vrste ovoga malog roda. Tako je tek u rujnu 1991. godine, uz već poznatog A. ritteri, Georg Hinton pronašao i drugog stanara ovog roda A. hintonii, te tako otkrio dugo skriveno “astečko blago” koje je iznenadilo i oduševilo kaktusarski svijet.

Aztekium je sičušna, plosnata sivozelena biljčica. Tijelo je gusto izborano s 9-11 plitkih rebara, među kojima se nalaze i međurebra. Iz sićušnih bradavica izbijaju do tri kratke savijene bodljice, a iz vegetativnog vrha u ljetnim mjesecima izbija sićušni ružičasti cvijetić. Kako raste po gipsanim liticama na kojima se voda teško zadržava, aztekium treba uzgajati u suhom režimu tijekom cijele godine na što osunčanijem mjestu. Za uzgoj su najbolji manji glineni lončići koji brzo isušuju okolinu korijena. Supstrat mora biti vrlo porozan s velikim udjelom vapnenastog pijeska. Kako bi što uspješnije uzgajali i ubrzali rast ovog minijaturnog kaktusa, mnogi kaktusari aztekium kaleme, pri čemu im pospješuju stvaranje mladica, dlačica iz bradavica i vegetativnog vrha.

Ariocarpus retues

Ako među kaktusima postoji plemenit rod, onda su ariokarpusi plemići bez premca. Svoje plemićke korijene vuku još od davne 1884., kada su u Europu uvezena prva tri primjerka ovog roda, pri čemu je u Parizu jedan prodan za 200 dolara, što je u tom trenutku bilo više od težine tog kaktusa u zlatu. Nakon što je jedna vrsta prozvana po ruskom princu i ljubitelju hortikulture Kotschubey, princ je platio čak tisuću franaka kako bi došao u posjed kaktusa koji nosi njegovo ime. Iako danas nisu tako astsronomski skupi, Ariokarpusi su i dalje cijenjeni, što pokazuje cijena koju ćete platiti za 10 sjemenki - do 50 kuna. Ovi češerasti kaktusi rastu vrlo sporo, tik uz tlo, a ponekad i nešto ispod razine tla. Tijelo je prekriveno mamilama preobraženim u ljuske koje kod starijih primjeraka vremenom mogu i okameniti. Iz vunice koja se formira na vegetacijskom vrhu tijekom ljeta izbijaju krupni bijeli, ružičasti, ljubičasti i žuti cvjetovi.

Ovaj rod od šest vrsti A. agavoides, A. bravoanus, A. fissuratus, A. kotschoubeyanus, A. retusus, A.scaphirostris u svojoj domovini, južnim dijelovima Teksasa i Meksiku vrlo je ugrožen. Uzgoj ariokarpusa preporuča se iskusnijim kaktusarima jer zahtijevaju posebnu njegu. Kao i svi, meksički kaktusi zahtijevaju mnogo sunca te mineralni supstrat na bazi vapnenca. Za vrijeme vegetacije ariokarpuse zalijevamo vrlo oprezno, tijekom proljeća jednom, povremeno tijekom ljeta te u ranu jesen temeljito nekoliko puta. Tijekom zimskih mjeseci najbolje je preskočiti zalijevanje, a posebno moramo paziti na vunicu vegetativnog vrha koja u svakom trenutku mora biti suha, jer bi u suprotnom moglo doći do truljenja vegetacijskog vrha. Ovaj plemeniti rod prvi je opisao manje poznati belgijski botaničar i hortikulturist Michel Scheidweiler.