Želite li neugledni zid svoje kuće, vikendice, vrtne kućice ili sjenicu u relativno kratkom roku prekriti zelenim ogrtačem, tada svakako razmislite o sadnji lozice ili bršljana. Ove dvije biljke u kratkom vremenskom periodu prekrit će željenu površinu prekrasnim zelenim listovima i od neuglednog zida ili skromne sjenice stvoriti oazu zelenila

Hedrea ( Bršljan )

Hedrea (Bršljan) je biljka iz porodice Araliaceae u koju spada 9 – 11 vrsta trajno zelenih penjačica koje se same učvršćuju na podlogu po kojoj se penju. Na stabljici se nalaze naizmjenični zeleni ili atraktivno šareni listovi koji mogu biti cjeloviti ili s 3 – 5 ureza. Bršljani se jako razlikuju po veličini i brzini rasta te prilikom kupovine i sadnje treba birati vrste koje će odgovarati potrebama mjesta na koje ga mislimo posaditi. Idealni su kao pozadina za ostale biljke ili za pokrivanje zidova. Šarenolisni bršljani dobri su za oživljavanje tamnih kuteva u vrtu. Gustorastući bršljani su izvrsni pokrivači tla koji uspijevaju čak i na suhim sjenovitim mjestima. Njihovi plodovi, crne, ponekad žute ili narančaste bobe, promjera 4 – 7 mm, koje dozrijevaju na biljkama ujesen, dobra su hrana za ptice. Od izvorne vrste Hedera helix proizašli su mnogi razni oblici i kultivari, od kojih se mnogi uzgajaju kao lako uzgojive vrste kućnih biljaka, prikladne za uzgoj u visećim košarama.

Bršljani koji rastu na otvorenom mogu rasti na gotovo svim vrstama tla, ali će svakako bolje rasti u plodnoj, humusom bogatoj, po mogućnosti alkalnoj, vlažnoj i dobro dreniranoj zemlji. Bršljani sa zelenim listovima mogu rasti u sjeni, dok vrste sa šarenim listovima traže više svjetlosti i zaklon od hladnih vjetrova. Neki bršljani, a posebno oni šarenolisni mogu pretrpjeti oštećenja za vrijeme jakih zima, ali se obično oporave u proljeće. Kako bi ubrzali rast i grananje bršljana, mlade izboje treba poleći i pričvrstiti uz zemlju gdje će vrlo brzo doći do rasta postranih izboja. Bršljan koji je posađen uz zid kuće neće oštetiti čvrsto zidanje ciglom, ali može izbaciti slabiju žbuku ili oštetiti boju na zidu. Bršljani su isto tako vrlo zahvalne biljke za uzgoj uz žičane forme. Od njihove bujne zelene mase mogu se oblikovati zelene skulpture, tzv. topiarii jer se bršljan može orezivati u bilo koje doba godine.

Bršljani se razmnožavaju u ljeto pomoću poluzrelih mladica novog rasta ako želimo dobiti biljke puzavog rasta, a ako za razmnožavanje upotrijebimo stariji izdanak dobit ćemo biljku više grmastog tipa rasta. Bršljani su osjetljivi na crvenog pauka, štitaste i biljne uši i na gljivičnu pjegavost listova. Svi dijelovi biljke mogu izazvati ozbiljne probleme ukoliko se progutaju, a dodir s biljnim sokom može izazvati alergijsku reakciju ili nadražiti kožu.

Vrste pogodne za uzgoj uz zidove

Hedera azorica – žilava penjačica svjetlozelenih listova. Naraste do 6 m u dužinu.

Hedera colchica – ovisno o varijetetu ima zelene ili šarene listove i naraste 5 – 10 m u dužinu.

Hedera helix – mnogobrojni varijeteti zelenih ili šarenih listova. Narastu od 2 – 10 m u dužinu.

Parthenocissus ( Lozica )

Parthenocissus (Lozica) je biljka iz porodice Vitaceae u koju spada i vinova loza. To je listopadna penjačica koja se sama penje uz podlogu pomoću vitica ili češće pomoću prianjalki nalik na male diskove koji se nalaze na vrhovima vitica. Uzgaja se zbog dekorativnih listova zelene boje koji su često jarko obojeni ujesen. Cvjetovi su sitni i neugledni, a nakon oplodnje iz njih se razvijaju tamnoplave ili crne bobe promjera do 8 mm koje mogu izazvati blage probavne smetnje ako ih se proguta.

Sve vrste lozica (ima ih oko 10) dobro će rasti u plodnoj, dobro dreniranoj zemlji u sjeni ili na suncu. Vrlo su bujnog rasta i narastu 10 – 20 m u dužinu. Razmnožavaju se sijanjem sjemena u hladnom klijalištu ujesen, a mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica ljeti ili pomoću odrvenjelih reznica ujesen. Sve vrste lozica otporne su na hladnoću, biljne bolesti i štetnike.

Najčešće uzgajane vrste

Parthenocissus henryana – drvenasta penjačica s dlanasto razdijeljenim tamno zelenim listovima i bijelo obrubljenim lisnim žilama. Listovi ujesen poprime svjetlocrvenu boju. Naraste u dužinu do 10 m.

Parthenocissus quinquefolia – žilava penjačica s dlanasto podijeljenim listovima zelene boje koja ujesen pređe u dugotrajnu, briljantno crvenu boju. Naraste do 15 m u dužinu.

Parthenocissus thomsonii – drvenasta penjačica s dlanasto podijeljenim listovima tamno zelene boje koji su crvenkasto purpurni u mladosti, purpurnozeleni ljeti i svjetlocrveni ujesen. Naraste do 10 m u dužinu.

Parthenocissus tricuspidata – žilava drvenasta penjačica s različito oblikovanim listovima koji su na tri dijela duboko urezani ili na tri plojke podijeljeni, veličine do 20 cm, zelene boje koja prelazi u briljantno crvenu do purpurnu ujesen. Naraste do 20 m u dužinu.