Rod Hemerocallis sadrži 13 – 15 vrsta trajno zelenih, polutrajno zelenih i zeljastih trajnica od kojih je uzgojeno preko 30 000 imenovanih kultivara.
Ova vrsta ljiljana, čiji cvjetovi kada se otvore većinom traju samo jedan dan (otuda i naziv), nađena je u prirodi na rubovima šuma, u planinskim područjima, u močvarnim riječnim dolinama i na travnjacima u Kini, Koreji i Japanu. Biljke uglavnom rastu u nepravilinim grmastim skupinama, lučno savijenih, izduženih, tamno zelenih listova dužine 75 – 120 cm. Kod nižih i patuljastih vrsta i kultivara dužina listova iznosi svega 23 – 35 cm. Cvjetovi, koji dolaze u velikoj različitosti oblika i boja, stoje na uspravnoj, ponekad razgranatoj cvjetnoj stapci i cvatu uglavnom od kasnog proljeća do kasnog ljeta. Mnogi ljiljani ovog roda su remontantni, tj. cvatu više puta tijekom cijele sezone.

Boja cvjetova obuhvaća cijeli spektar boja, od gotovo potpuno bijele, ružičasto bež, nježne boje lavande, žute i narančaste pa sve do tamno crvenocrne boje. Kod većine vrsta cvatovi traju samo jedan dan, a kod noćnih vrsta cvjetovi se otvaraju u kasno poslije- podne i ostaju otvoreni tijekom cijele noći. Cvjetovi vrsta s produženim trajanjem cvatnje ostaju otvoreni najmanje 16 sati. Hemerocallis djeluje vrlo efektno posađen u većim skupinama u prirodnim vrtovima, kao i u miješanim ili travnatim obrubima ili kraj vrtnih jezerca. Patuljaste vrste su idealne za uzgoj u kontejnerima ili većim cvjetnim posudama na terasama i balkonima. Potpuno su otporne na hladnoću, osim nekih trajno zelenih vrsta koje su osjetljive na nagle izmjene jake smrzavice i južine.

UZGOJ
Hemerocallis najbolje uspijeva u plodnoj, vlažnoj, ali dobro dreniranoj zemlji. Sve vrste vole potpuno osunčani položaj, ali dobro će uspijevati i u laganoj polusjeni. U kasnu jesen ili u proljeće biljke je dobro malčirati. U proljeće pa sve do pojave pupova biljke se slobodno zalijevaju uz dodatak tekućeg gnojiva za cvatuće biljke svaka 2 – 3 tjedna. Vrlo suhi uvjeti ili prejaka zasjenjenost smanjit će cvatnju biljke. Neki kultivari crvenih i purpurnih cvjetova ne podnose prejake kiše i prejako sunce. Također, prevrući klimatski uvjeti mogu uzrokovati kod nekih vrsta pojavu cvjetova s viškom latica i prašnika. Grmovi hemerocallisa mogu se podijeliti svake 2 – 3 godine kako bi zadržali svoju bujnost i vitalnost.

RAZMNOŽAVANJE
Hemerocallis se, osim dijeljenjem busenova i rizoma, može razmnožavati i sijanjem sjemena u hladnim staklenicima u jesen ili proljeće. Sjeme hibridnih vrsta i kultivara neće pri tom dati biljke izgledom istovjetne matičnoj biljci. Grmovi hemerocallisa mogu se podijeliti u proleće ili jesen, a trajno zelene vrste bolje je podijeliti u proljeće.

ŠTETNICI I BOLESTI
Od gljivičnih bolesti Hemerocallis je osjetljiv na lisnu hrđu, a od insekata probleme mogu stvarati lisne uši, crveni pauk, mušica šiškarica i trips. Puževi mogu oštetiti listove biljke, a u uvjetima visoke vlažnosti i temperature preko 32°C može doći do truljenja biljke. U područjima gdje se naglo smjenjuju smrzavica i južina može se pojaviti bakterijska trulež listova i stabljike.