Trajnice su biljke koje svoju zrelost dostižu kroz najmanje dvije sezone. Njihov dobar odabir vrlo brzo stvara na zasađenoj površini finu teksturu i sklad boja, listova i cvjetova koji će privlačiti poglede mjesecima. Mogu se saditi kao pojedinačne, soliterne biljke, grupirati u cvjetne obrube ili gredice ili posaditi među grmove, jednogodišnje i dvogodišnje biljke u mješovitim cvjetnim gredicama.

Točna definicija trajnica je da su to biljke koje žive dvije ili više godina i kao odrasle, potpuno razvijene biljke, cvatu svake godine. Trajnice su vjerojatno najraznolikija grupa biljaka koja pokazuje veliku raznolikost oblika, formi, boja, teksture i mirisa koji uvjetuju njihov odabir pri sadnji i oblikovanju površina gdje ih želimo posaditi. Jako se razlikuju i po visini. Tako ima trajnica koje su puzave biljke i služe kao pokrivačice tla pa sve do vrlo visokih vrsta koje dosežu visinu i do 2,5 m i više (Rheum palmatum – rabarbara). Trajnice izrazito obojenih listova mogu unijeti kontrast u dominantno zelenilo okolnih biljaka ističući tako strukturalnu formu ostalih biljaka. Mogući izbor je na primjer sjajno tamnozeleno lišće akantusa, purpurno lišće nekih hibrida kana, šareno lišće kultivara hoste ili srebrno lišće Onoporduma (Ukrasni čičak), Stachysa ili Senecia. Poneke trajnice neobičnog oblika, teksture listova ili cvjetova mogu se koristiti kao element koji će privlačiti pažnju, tj. kao glavne biljke u pojedinom djelu vrta. Isto tako i cvjetovi trajnica jako variraju po boji, obliku, veličini i formi, omogućujući vrtlarima beskrajne mogućnosti kontrastnog, komplementarnog ili jednobojnog sađenja biljaka. Isto tako dobro grupiranje cvatućih trajnica prema obliku cvatova može stvoriti zanimljive oblike i strukture, npr. štitasti, horizontalni cvatovi stolisnika (Achillea) i visoki, šiljasti cvatovi lupinusa. Popularne mirisne trajnice također su neizostavni element vrta koji privlači pčele i leptire, a uključuje vrste kao što su neke vrste klematisa, Hemerocalis, Nicotiana, plamenac i verbena. Mnoge pak trajnice ostaju privlačne i u jesen i zimi. Na primjer, cvatovi biljke Sedum spectabile, koju zovu još i ledena biljka, a koja ljeti cvate prekrasnim crvenim cvjetovima skupljenim u štitaste cvasti i zimi ostaje atraktivna jer na njoj ostaju njezine cvjetne stapke i sjemene glavice.

Cvjetne gredice posađene trajnicama obično sadrže biljke koje cvatu u proljeće, ljeto kao i one koje cvatu u jesen. U cvjetne obrube danas se obično sadi skromniji broj biljaka, ali pažljivo izabranih prema boji cvjetova, ali i listova, kao i prema njihovoj teksturi i građi. Pri tom neki vrtlari preferiraju sadnju biljaka u redove prema visini, tako da su najniže biljke naprijed, a više otraga, dok drugi sade zajedno biljke različite visine, ali se ipak one niže sade ispred onih viših.

Trajnice uvijek sadite u pažljivo pripremljenu zemlju, duboko prekopanu, prihranjenu i očišćenu od korova jer će biljke na njoj rasti cijeli niz godina. Trajnice se obično sade u proljeće ili jesen. Prostor oko njih redovno plijevite i redovno zalijevajte mlade biljke, sve dok se potpuno ne razviju. Odrasle trajnice ne treba tako često zalijevati, osim za vrijeme dužih sušnih perioda. Najbolje ih je prihraniti jednom godišnje s kompleksnim, sporootpuštajućim gnojivom i to je najbolje obaviti u rano proljeće nakon kiše.

Mnogim trajnicama, koje u proljeće potjeraju dugačke izdanke, treba kada dosegnu trećinu svoje pune visine odstraniti sve slabije izdanke kako bi preostali jači izdanci donijeli što ljepše i krupnije cvjetove (ivančice, kokotac, plamenac). Visokim biljkama treba na vrijeme osigurati potpornje, a ocvale cvjetne glavice treba redovno otkidati kako bi produžili cvatnju. U jesen, treba odrezati izdanke sve do baze, ukloniti mrtve i osušene djelove kao i korov, ostavljajući gredicu urednu preko zime.

Trajnice osjetljive na niske zimske temperature zaštitite pokrovom od smrekovih grančica ili nekim umjetnim materijalom. U proljeće, kada je zemlja vlažna, treba dodati malč ili organske tvari kao što je kompost ili mljevena kora drveta. Previše narasle trajnice mogu se svakih tri do pet godina podijeliti i rasaditi.

Geum

Vrlo otporna trajnica iz porodice Rosaceae, koja tvori jastučaste, niske grmove koji cvatu od kasnog proljeća do kasnog ljeta prekrasnim cvjetovima ciglastocrvene, žute, krem, narančaste, roze ili crvene boje. Biljka ovisno o vrsti naraste u visinu 15 – 60 cm. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem biljke u jesen ili proljeće. Voli plodnu, dobro dreniranu zemlju i sunčani položaj. Ne voli puno vlage zimi.

Alyssum saxatil

Vrlo otporna, trajno zelena biljka iz porodice štitarki (Cruciferae), koja cvate u kasno proljeće i rano ljeto. Uzgaja se zbog svojih bijelih ili žutih, gustih cvatova sitnih, bijelih ili žutih cvjetića koji su često i mirisni. Pogodna je za uzgoj na kamenjarima, kamenim zidovima ili u prednjem dijelu miješanih cvjetnih obruba. Traži srednje plodno, dobro drenirano tlo i sunčani položaj. Nakon cvatnje biljku treba lagano podrezati da se održi kompaktni izgled biljke. Razmnožava se sjemenom u jesen (hladna, zaštićena gredica) ili proljeće ili zelenim reznicama u rano ljeto.

Dicentra (Srdašca)

Ova zanimljiva biljka, visećih cvjetova nalik na mala srdašca bila je česta i omiljena biljka i u vrtovima naših baka, a zbog svog romantičnog izgleda i danas se često sadi u vrtovima. Ova trajnica spada u porodicu Papaveraceae, a ovisno o vrsti pod zemljom nalazimo rizom ili gomolj. Cvjetovi isto tako ovisno o vrsti mogu biti bijele (D. spectabilis f. alba), roze (D. spectabilis), tamnocrvene, purpurne ili žute boje (D. Scandens – penjačica koja može imati i purpurne ili roskaste cvjetove). Biljke, ovisno o vrsti narastu od 30 – 150 cm u visinu. Dobro rastu u vlažnoj, plodnoj zemlji, bogatoj humusom, neutralne do alkalne reakcije i u laganoj polusjeni. Neke vrste su pogodne za sadnju u šumarcima ili u cvjetnim obrubima, a manje vrste za sadnju u kamenjarima ili alpinarijima. Kao trajnica u vrtu je vrlo zahvalna jer na istom mjestu može ostati i više od jednog desetljeća. Dobro će uspjevati i u većoj žardinjeri. Razmnožava se diobom rizoma, najbolje početkom ožujka prije tjeranja izbojaka, tako da svaki dio ima vidljivi izboj na sebi. Pripazite pri sadnji da rizome ne posadite preduboko jer tada biljka možda neće cvasti.

Aubrieta / Aubretia

Trajno zelena, niska trajnica iz porodice štitarki koja poput jastuka ili tepiha prekriva površinu na kojoj raste te služi i kao pokrivačica tla na sunčanim položajima. Pogodna je i za sadnju u kamenjarima. Cvate vrlo obilno u proljeće cvjetovima ružičaste, crvene, purpurne ili ljubičaste boje. Traži umjereno plodno, dobro drenirano tlo, neutralne ili alkalne reakcije. Nakon cvatnje cvjetne grančice treba odrezati kako bi se održala kompaktnost biljke. Razmnožava se sjemenom u jesen i proljeće ili reznicama početkom ili sredinom ljeta. Dioba biljke u jesen daje manje uspjeha od ožiljavanja reznica ljeti.

Aquilegia (Pakujac, kolumbina)

Pakujac je trajnica iz porodice Ranunculaceae ili žabnjaka koja se uzgaja zbog svojih posebnih prekrasnih cvjetova zvonastog oblika. Danas postoje brojni hibridi s velikom raznolikošću oblika i boje cvjetova. Neke niže vrste pogodne su za sadnju u kamenjare i traže dobro drenirano tlo (A. Jonessi, A. Saximontana), dok su druge, više vrste vrlo atraktivne na cvjetnim gredicama, na cvjetnim obrubima ili u šumarcima. Traže plodnu, dobro dreniranu zemlju i sunčani ili polusjenoviti položaj. Razmnožavaju se sijanjem sjemena na hladnu gredicu čim sjeme dozori ili u proljeće. Zasijavaju se i same na mjestima na kojima rastu. Sjemenu alpskih sorti treba i do dvije godine da bi proklijalo. Razmnožiti ih možemo i dijeljenjem odraslih biljaka u proljeće što treba obaviti vrlo pažljivo jer se sporo oporavljaju zbog oštećenja korijena. Ovisno o vrsti narastu od 10 cm (A. flabellata var. pumila) do 90 cm (A. longissima) u visinu.

Iberis sempervirens

Trajno zeleni polugrm iz porodice Cruciferae, visine do 30 cm s tamnozelenim listićima i bijelim cvjetovima skupljenim u cvasti. Vrlo je otporan na niske zimske temperature, raste u srednje plodnom, vlažnom, dobro dreniranom tlu, neutralne do alkalne reakcije. Pogodan je za sadnju u kamenjare i na kamene zidove. Traži sunčani položaj, a nakon cvatnje treba ga prikratiti kako bi zadržao  kompaktni izgled. Razmnožava se sjemenom ili reznicama u kasno proljeće ili ljeto.

Centaurea (Različak)

Na slici je vrsta C. montana, trajnica roda različaka koja traži dobro drenirano, vlažno tlo, pogodna za sadnju u kamenjare. Naraste u visinu do 45 cm, a razmnožava se diobom rizoma zimi ili sijanjem sjemena u kasno ljeto. Ostale vrste ovog roda koje su osjetljive na hladnoću uzgajaju se kao jednogodišnje biljke i siju se u rano proljeće na hladne, zaštićene gredice. Sve vrste ovog roda privlačne su pčelama i leptirima.

Phlox (Plamenac)

Trajne vrste jastučastih formi niskih plamenaca (por. Polemoniaceae), sa svojim sitnim lijepim cvjetovima koji cvatu u proljeće i trajno zelenim listovima vrlo su dekorativni ukras vrta tijekom cijele godine. Za rast im je potrebna srednje plodna, dobro drenirana zemlja i sunčani položaj, za razliku od viših i visokih vrsta plamenaca koji traže plodniju zemlju i djelomično sjenoviti položaj. Razmnožavaju se reznicama izdanaka koji ne nose cvjetove u proljeće. Isto tako mogu se od matične biljke odvojiti ukorijenjeni dijelovi puzave stabljike u proljeće ili u ranu jesen.

Iris germanica (Vrtna perunika)

Spada u bradate perunike s podzemnim rizomom (por. Iridaceae). Malo je dugogodišnjih vrsta ovoga roda koje su tako dekorativne, a tako se lako uzgajaju. Danas postoje mnogobrojni varijeteti s cvjetnim stapkama dugi i preko 150 cm i vrlo velikim cvjetovima raznih boja. Cvatu od kraja travnja do lipnja. Svaki aktivni rizom potjera nekoliko novih izdanaka svake godine pa se na taj način ova biljka vrlo brzo širi. Za dobar rast, pošto dugi niz godina mogu rasti na istom mjestu, trebaju plodnu, dobro dreniranu, neutralnu do lagano kiselu zemlju i puno sunca. Razmnožavaju se dijeljenjem rizoma od sredine ljeta do rane jeseni.