Rodu tuja pripada pet vrsta usko do široko konusnih, ponekad kolumnarskih, jednodomnih, trajnozelenih četinarskih stabala nađenih u šumama Istočne Azije i Sjeverne Amerike. Maleni klinasti ili romboidni listovi nalik na ljuske smješteni su u dva reda kao nasuprotni parovi i karakterističnog su mirisa kada se protrljaju među prstima. Maleni ženski češeri su uspravni i različitih su oblika, dok su muški češeri mali i jajoliki. Tuje se u vrtovima sade kao pojedinačna drveća, a većina je prikladna i za formiranje visokih živih ograda. Kod nas se najčešće uzgajaju kultivari američke ili zapadne tuje (Thuja occidentalis) i azijske ili istočne tuje (Thuja orientalis), čija boja listića varira ovisno o vrsti. Patuljasti kultivari mogu se saditi i u kamenjare. Kod osjetljivih osoba kontakt sa sokom listova može izazvati kožne alergije.  Tuje vrlo dobro podnose niske temperature.

Uzgoj

Tuje se uzgajaju u dubokom, vlažnom, ali dobro dreniranom tlu na potpuno osunčanim položajima. Najbolje ih je saditi najesen u desetome mjesecu, kada je vani još dovoljno toplo. Nakon sadnje treba ih desetak dana redovito zalijevati. Mlade biljke treba zaštititi od hladnih, isušujućih vjetrova Biljke posađene kao živa ograda orezuju se tijekom proljeća i kasno ljeti. Vrlo je važno redovito orezivanje biljaka, jer za razliku od tisa, tuje slabo tjeraju mladice iz starog drveta, pa ih je teško podmladiti. Stoga se na biljkama orezuje samo mladi prirast i nikada se ne reže u staro drvo, jer će biljka tada na tome mjestu ostati trajno ogoljena.

Razmnožavanje

Tuje se mogu razmnožiti sijanjem sjemena u hladno klijalište kasno zimi ili ukorjenjivanjem poluzrelih reznica tijekom kasnog ljeta i početkom jeseni. U tu svrhu uzimaju se reznice dužine 20 – 25 cm, umoče se u hormon za ukorjenjivanje i popikaju u supstrat. Reznice treba redovito zalijevati i povremeno orošavati.

Štetnici i bolesti

Tuje su osjetljive na napad štitastih ušiju, biljnih ušiju i  pojedinih gljivičnih bolesti, od kojih neke mogu biti fatalne za mlade klijance.

Vrste tuja

Thuja plicata (sin. Thuja gigantea, Western red cedar) – golema tuja
Ova vrsta tuje naraste do 60 m u visinu, a deblo može narasti do 2 m u promjeru. Krošnja joj je stožastog oblika, a grane su horizontalno otklonjene, dok na vrhovima malo vise. Iglice su joj nešto šire nego kod američke tuje, a kora joj je crveno-smeđe boje i ljušti se u manjim trakama. Listovi su sjajno zelene boje, a sa donje strane vide se bjeličaste linije. Češeri su jajoliko okruglasti, dužine 10 – 12 cm. Sastoje se od 10 – 12 tankih, kožastih plodnih ljusaka. U prirodi su ova stabla nađena u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike, uz obalu Tihog oceana.

Thuja orientalis (sin. Platicladus orientalis) – azijska tuja
Azijska tuja može narasti do 12 m u visinu, a deblo od 0,5 – 0,7 m u promjeru. Krošnja joj je široko stožastog oblika, grane uspravne, a kora crvenkastosmeđe boje i ljušti se u tamnim ljuskicama. Sa gornje strane plosnatih ljuskavih listova nalaze se duguljaste smolne žlijezde. Listovi su tamnozelene boje, a češeri su jajoliki, dugi 1 – 2 cm, sa mesnatim plodnim ljuskama, koje sa vanjske strane imaju pri vrhu dugačku i prema natrag savinutu grbicu. Nezreli češeri su žuto-plave boje, a zreli češeri su smeđe boje i sastoje se od 6 – 8 plodnih ljusaka. U prirodi azijske tuje nalazimo u Kini, Mandžuriji i Koreji.

Thuja occidentalis – američka tuja
Američka tuja naraste do 20 m u visinu sa promjerom debla od 1m. Kod mladih stabala krošnja je konusnog, a kasnije nepravilnog oblika. Grane su joj kratke i horizontalno otklonjene, a kora crveno-smeđe ili sivo-smeđe boje, uzdužno raspucana u trake. Ovo drvo u prirodi je pronađeno na prostoru jugoistočne Kanade i na sjeveroistoku SAD-a. Danas postoje brojni kultivari ove vrste tuja koji se koriste za raznolike namjene u vrtu. Za sadnju živih ograda prikladni su kutivari Thuja occidentalis “Pyramidalis Compacta” te Thuja occidentalis “Rosenthalii” koja je  nešto tamnije zelene boje i sporijeg rasta. Obje su vrlo zgusnutog rasta, te sorta  “Columna” koju gotovo da i ne treba orezivati. Ove sorte dobro podnose orezivanje  pa se mogu oblikovati na željeni način.

Thuja koraiensis – korejska tuja
U prirodi raste u Koreji i na krajnjem sjeveroistoku Kine. Raste kao trajnozeleni grm ili omanje drvo visine 3 do 10 m. Ženski češeri su elipsastog oblika, smeđe boje i dužine 0,8 – 1,5 cm, a sastoje se od četiri para plodnih ljusaka. U vrtovima se sadi kao ukrasno drvo zanimljivo zbog kontrasta između zelene gornje strane i svjetlije bijele donje strane listova.

Thuja standishii (sin. Thuja japonica) – japanska tuja
Japanska tuja je drvo koje naraste do 35 m u visinu, a u prirodi je nađena u južnom Japanu na otocima Honshu i Shikoku. Vrlo je cijenjena zbog svog mirisnog drveta otpornog na vodu.

Thuja sutchuenensis – sičuanska tuja, kineska tuja
Ovo drvo potječe iz Kine, iz pokrajine Sechuan i dosta je ugroženo. Srednje je veličine i može narasti u visinu do 20 m. Njezino stanište je danas posebno zaštićeno kako bi se sačuvala ova vrsta.

Uz navedene vrste postoje i brojni kultivari koji se danas uglavnom i koriste za sadnju u naše vrtove, bilo da ih upotrebljavamo za sadnju živih ograda ili kao prekrasne, trajnozelene biljke koje se sade kao pojedinačni ili skupni ukras vrta, kamenjara, pa i žardinijera.