Pieris japonica (Pieris, Vatreni grm) je vazdazelen grm koji nas u svako godišnje doba očarava svojom ljepotom, posebno je dragocjen u periodu mirovanja vegetacije jer od ljeta do kasne jeseni očarava svojim plodovima, a u kasnu zimu i rano proljeće svojim cvijetom. Pripada porodici Ericace, a pradomovina su mu zemlje dalekog istoka: Japan, Tajvan, Istočna Kina. Krase ga eliptični nazubljeni listovi, dugi oko 10 cm. Dok su mladi, bakrenocrvene su boje, a kasnije postanu srebrnozeleni. Cvatovi su grozdasti bijele ili ružičaste boje, a nakon cvatnje, krase ga plodovi poredani u niti. Pieris ima preko 40 kultivara i nekoliko hibrida. Neki od njih su:

Pieris “Blush” – karakteriziraju ga ružičasti pupoljci iz kojih se razviju cvjetovi iste boje koji kasnije pobijele.

Pieris “Christmas Cheer” – ovaj kultivar odlikuje se također ružičastim cvijetovim, ali njihova boja je stalna.

Pieris “Debutante” je kompaktan, visine i širine oko 1m.

Pieris “Little Heath” jedan je od nižih, visine oko 60 cm, s manjim listovima koje karakterizira srebrni rub.

Za dobar rast Pieris traži dobro drenirano, ali ipak vlažno tlo, poželjno je da se supstrat oko biljke nikada ne isuši do kraja. Tlo mora biti kiselo i slabo opskrbljeno humusom pa možemo reći da ima slične zahtjeve kao kamelije i rododendroni. Pieris cvate na prošlogodišnjim mladicama pa se stoga orezuje tek nakon cvatnje u proljeće, nikako prije, jer bi u tom slučaju ona izostala. Razmnožava se zelenim reznicama u proljeće ili odrvenjelima  (ključićima) u jesen. Ovaj zimzeleni grm traži polusjenu, osobito mu odgovara ona četinjača (bor, smreka, jela), jer iglice koje padnu na tlo zakiseljuju supstrat. Niži kultivari se koriste za kamenjare i žardinjere, a oni najmanji za bonsai. U hladnijim krajevima kasni mrazevi mu mogu naštetiti, ali se biljka obnovi.

LISTOVI PIERIS JAPONICA OTROVNI SU ZA DOMAĆE ŽIVOTINJE I LJUDE.