U rod Magnolija spada oko 125 vrsta listopadnih i trajnozelenih drveta i grmova koje nalazimo u šumama, šipražjima i na riječnim obalama od Himalaje do Istočne i Jugoistočne Azije te od istočnog dijela Sjeverne Amerike do tropskih predjela Sjeverne i Južne Amerike. Danas se uzgajaju u svim krajevima svijeta zbog svojih prekrasnih pojedinačnih, mirisnih, obično uspravnih, ponekad visećih ili horizontalnih cvjetova. Oblik cvjetova varira od čaškastih, zdjeličastih, peharastih do zvjezdastih oblika. Cvjetovi često procvatu prije nego što se pojave listovi, a mogu biti potpuno bijeli, rozo ili ljubičasto zahuknuti, rozi, purpurni, kremžuti, zelenožuti, zelenkasti, svijetlo do srednje žuti. Konusu slični plodovi često imaju crveni omotač oko sjemenki i vrlo privlačno izgledaju u jesen.

Magnolije se mogu saditi pojedinačno kao soliterne biljke usred travnjaka, gdje svojom ljepotom, naročito kada su u cvatu, plijene svačiji pogled ili pak pored drugog drveća i grmlja. Obzirom na vrstu magnolije mogu biti vrlo otporne na hladnoću ili vrlo osjetljive (vrste koje nalazimo u tropskom podneblju). U hladnijim krajevima osjetljive sorte magnolija mogu se uzgajati u hladnim ili temperiranim staklenicima. Cvjetove, a ponekad i mlade listove rano cvatućih sorti, mogu oštetiti kasni mrazevi.

Magnolije rastu u vlažnoj, dobro dreniranoj zemlji, bogatoj humusom. Vole kisela do neutralna tla te položaj na suncu ili u djelomičnoj sjeni, sa zaklonom od jakih vjetrova. Neke vrste mogu podnijeti i suha i alkalna tla (Magnolia delavayi i Magnolia grandiflora), dok neke vrste mogu podnijeti alkalna tla, ali traže dosta vlage (Magnolia kobus, Magnolia sieboldii, Magnolia X loebneri, Magnolia stellata i Magnolia wilsonii). Stoga je dobro u rano proljeće staviti oko biljke sloj malča sastavljenog od gnojiva i listovače, naročito ako biljka raste na sušnom tlu. Drveće i listopadni grmovi orezuju se kasno zimi ili rano u proljeće kada biljke još miruju. Pošto na biljci cvatu i stare i nove grane, orezuju se samo suhe grane ili one koje kvare cjelokupni izgled biljke. Trajnozelene vrste mogu se orezivati po potrebi od sredine do kraja proljeća.

Magnolije se mogu uzgajati iz sjemena koje se sije u klijalište u jesen. Ako se uzgajaju iz sjemena mnogim magnolijama treba 8 – 10 godina da bi procvale, a nekima i puno više. Zato ih radije razmnožavamo margotiranjem ili povaljenicama rano ljeti ili kasno u jesen. Listopadne vrste mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica u rano ljeto ili poluodrvenjelim reznicama u kasno ljeto, a trajnozelene poluodrvenjelim reznicama od kasnog ljeta do rane jeseni.

Magnolia Grandiflora (velecvjetna magnolija) je veoma lijepo, široko, stožasto, trajnozeleno drvo s eliptičnim ili široko ovalnim, kožastim, sjajnim, tamnozelenim, do 20 cm dugim listovima, koji su s donje strane svjetliji i često prekriveni crvenosmeđim dlačicama. Veliki čaškasti krembijeli cvjetovi imaju do 25 cm u promjeru, sastoje se od 9-12 latica, a cvatu od svibnja do lipnja. Može doseći visinu od 6-18 m i širinu od 15 m. Podnosi alkalno i suho tlo pa je pogodna i za sadnju u mjestima uz naše Jadransko more.