Porodica: Liliaceae

Ljiljani su lukovičaste, većinom otporne trajnice koje u prirodi nalazimo u umjerenim područjima Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Ne vole suhe položaje, pa ih uglavnom nalazimo u blizini grmova ili drugih biljaka koje bacaju sjenu na njihovo podnožje i održavaju lukovice u hladu i s dovoljno vlage. Danas postoje brojne vrste vrtnih ljiljana dobivene križanjem samoniklih vrsta i njihovim pažljivim uzgojem i odabirom. Razlikuju se svojom visinom, veličinom, bojom, oblikom, kao i brojem cvjetova koji rastu na cvjetnoj stapci. Isto tako, postoje vrste koje imaju cvjetove vrlo ugodnog, blagog mirisa (longiflorum hibridi), oni koji imaju cvjetove vrlo intenzivnog mirisa (orijentalni hibridi), kao i vrste ljiljana čiji cvjetovi ne mirišu (azijski hibridi). Danas su već hibridizacijom dobivene i vrste ljiljana s dvostrukim cvjetovima, koji nemaju mirisa niti prašnika. Takve vrste vrlo su povoljne za rez, jer ne smetaju u domu svojim preintenzivnim mirisom, niti prljaju podlogu vaze svojim polenom s prašnika. Cvjetove ljiljana danas nalazimo u gotovo svim bojama (nedostaje jedino plava): potpuno bijeloj, krem obojene, u pastelnim tonovima roza i ljubičaste, ispruganih, istočkanih cvjetova, te žute, narančaste i crvene boje. Svojom jedinstvenom ljepotom prekrasan su ukras svakog vrta, kao i terasa ili balkona. Visoke vrste obilne cvatnje i prekrasnih cvjetova najbolje je saditi kao pojedinačne biljke ili u skupinama na pozadini cvjetne gredice zasađene nižim biljkama koje imaju krupnije listove, kao i ostalog i niže rastućeg bilja. To će ljiljanima osigurati ono što najviše vole “noge u sjeni i glavu na suncu”. Niže bilje obično će već biti na vrhuncu svoje vegetacije, a tada će procvasti ljiljani koji će uz njih izgledati kao kraljevsko visočanstvo uz svoje podanike. Niže vrste ljiljana pogodne su za sadnju u prednjem dijelu cvjetnih gredica, za sadnju u vrtne šumarke, u podnožje drveća, na travnjake ili u cvjetne posude na balkonima i vrtnim terasama, ali i kao kućno cvijeće. Pritom vodite koliko je moguće računa o tome da uz njihovo podnožje posadite niže bilje koje će osigurati lukovicama zaštitu od pregrijavanja i isušivanja zemlje. I u prirodi ljiljane zapravo najčešće i nalazimo uz nisko raslinje ili na travnjacima koji pružaju dobru zaštitu njihovim lukovicama. Za vrt svakako izaberite mirisne vrste. Ove predivne biljke osim što će zasjati ljepotom svojih cvjetova, obavit će vaš vrt i ljepotom svojih slatkih, opojnih mirisa u kojima ćete moći uživati za toplih večeri koje provodite u vašem vrtu.

Uzgoj

Kada kupujete lukovice pazite da su upakirane u vlažnom supstratu u ventiliranim plastičnim vrećicama. Posadite ih (ako je to moguće) odmah nakon kupnje. Ljiljani se sade u proljeće ili jesen, iako je bolje saditi ih u jesen. Jedini izuzetak je Madonin ljiljan (Lilium candidum) koji treba saditi u kasno ljeto ili rano u jesen. Lukovice posadite u dobro dreniranu, rastresitu zemlju, koja sadrži puno razgrađenog organskog materijala. Pri pripremi zemlje za sadnju lukovica, kao ni za prihranjivanje ne smije se upotrijebiti svježe stajsko gnojivo, ali se može upotrijebiti suho, granulirano organsko gnojivo koje dodamo u zemlju tijekom svibnja i ponovno nakon što biljke procvatu. Ako biljku mjesec dana prije cvatnje prignojimo, dodajući zemlji oko biljke malu količinu potaše (gnojivo s kalijem – K2CO3), ljiljani će imati veće i intenzivno obojene cvjetove. Tešku glinenu ili pjeskovitu zemlju treba poboljšati dodavanjem komposta, treseta ili listovaće. Dubina sadnje lukovica ovisi o varijetetu. Neki ljiljani stvaraju korijenje samo na bazi lukovice, dok ih drugi stvaraju i uzduž izdanka stabljike koji raste iz lukovice, a nalazi se ispod zemlje. Općenito, mogu se saditi tako da baza lukovice bude na dubini od 20 cm, a vrh prekriven s najmanje 5 cm zemlje. I ovdje je Madonin ljiljan (Lilium candidum), kao i njegovi hibridi, izuzetak. Oni se sade tako da im je vrh lukovice prekriven sa svega 2,5 cm zemlje. Azijski i martagon hibridi sade se na 5-25 cm ispod površine, zato što osim na dnu lukovice formiraju korijenje i uzduž pozemnog dijela stabljike. Lukovice krupnijih varijeteta sade se na razdaljini od 30 cm. Na vjetrovitim položajima treba privezati cvjetne stabljike uz kakav potporanj. Za vrijeme aktivnog rasta biljke treba redovito zalijevati. Pritom ih je bolje jednom tjedno obilno zaliti da se zemlja dobro natopi, nego ih češće zalijevati po malo. Da bi zemlja sačuvala vlagu, dobro je malčirati zemlju oko biljaka natrulim lišćem, mahovinom ili kompostom, ili ih saditi uz niže vrtno bilje. Također je dobro dodati na zemlju više malča u jesen, što sprečava utjecaj naglih promjena temperature na lukovice. Lukovice ljiljana mogu se tijekom zime ostaviti u zemlji. No ako je zemlja u koju su posađeni ilovasta i teška, te zadržava puno vlage, bolje ih je izvaditi i spremiti na prikladno hladnije mjesto tijekom zime, pa ih opet posaditi na proljeće. Madonin ljiljan tu je opet izuzetak, jer se sadi isključivo u jesen. Stoga mu pri sadnji osigurajte prikladnu kvalitetu zemlje, kako ne bi došlo do propadanja lukovica tijekom zime.

Štetnici i bolesti

Različiti insekti, puževi kao i manji sisavci mogu vam uništiti pojedine dijelove biljke, te se protiv njih valja boriti insekticidima ili sredstvima koja ih odbijaju od pojedinih dijelova biljke, a i razne gljivične bolesti mogu uzrokovati propadanje podzemnih ili nadzemnih dijelova biljke, naročito u hladnim i kišovitim razdobljima. U tom slučaju upotrijebite koji od sistemičnih fungicida, a još bolje je takav problem prevenirati sadnjom ljiljana na što prikladnije mjesto za njihov rast i uzgoj. Ljiljani su osjetljivi i na viruse, npr. virus mozaika ljiljana, kojeg prenose insekti. Na žalost, za to ne postoji lijek već biljku treba uništiti. Međutim, postoje i neki varijeteti koji su otporni i dobro uspijevaju usprkos zarazi.

Upozorenje

Vlasnici mačaka trebali bi izbjegavati sadnju ljiljana u svoje vrtove ili na mjesta dostupna njihovim mačkama. Naime, svi dijelovi ljiljana vrlo su otrovni za mačke i nakon što ih mačka pojede (čak i male količine mogu biti fatalne) može doći do povraćanja, letargičnosti i gubitka apetita kod životinje. Sve to su posljedice polaganog zatajivanja bubrega (u periodu od 36-72 sata), što može završiti kobno za mačku, ako joj se odmah ne pruži odgovarajuća veterinarska pomoć.

Vrste ljiljana

  • Azijski hibridi proizašli su iz vrsta koje potječu iz Azije. Cvatu u rano ljeto obično preko mjesec dana. Cvjetovi su veličine 10 do 15 cm u promjeru, okrenuti prema gore, prema van ili prema dolje, u nijansama crvene, narančaste, roza, boje lavande i bijele boje. Biljke su kompaktnog rasta i dosežu visinu 60 do 150 cm. Dobri su za uzgoj u većim lončanicama i kao cvijeće za rez, a otporni su na bolesti.
  • Martagon hibridi proizašli su iz vrste Lilium martagon (ljiljan turska kapa). Cvatu u rano ljeto cvjetovima veličine 5 do 10 cm u promjeru. Cvjetovi su lagano povijeni prema dolje, a mogu biti bijele, žute, narančaste, crveno-narančaste, mahagonij, smeđe, ljubičaste ili boje lavande. Martagon hibridi mogu doseći visinu 90 do 180 cm.
  • Candidum hibridi proizašli su iz vrste Lilium candidum (Madonin ljiljan ili bijeli ljiljan). Cvatu u rano ljeto bijelim, mirisnim cvjetovima veličine 10 do 12 cm u promjeru. Ta vrsta naraste i 90 do 120 cm u visinu.
  • Američki hibridi proizašli su iz domaćih, sjevernoameričkih ljiljana. Narastu 120 do 240 cm u visinu, a cvatu u kasno proljeće i rano ljeto cvjetovima veličine 10 do 15 cm u promjeru.
  • Longiflorum hibridi proizašli su iz popularnog Lilium longiflorum (Easter Lily – uskršnji ljiljan) i Lilium formosanum. Cvatu sredinom ljeta bijelim, mirisnim cvjetovima trubastog oblika do 90 cm u visinu. Forsiranjem lukovica mogu cvasti i u zatvorenom prostoru za Uskrs.
  • Trumpet i Aurelian hibridi proizašli su iz azijskih vrsta. Odlikuju se mirisnim cvjetovima raznih oblika i veličina 15 do 25 cm u promjeru. Narastu 120 do 180 cm u visinu. Za njih je značajno da cvatu ljeti.
  • Orijentalni hibridi uglavnom su proizašli iz samonikle istočno-azijske vrste Lilium auratum i L. speciosum. Te prekrasne biljke mogu narasti 60 do 240 cm u visinu. Cvjetovi su im često mirisni, veličine i preko 30 cm u promjeru, a skupljeni su u prekrasne cvasti i mogu biti bijeli, roza, tamnocrveni i dvobojni. Cvatu u kasno ljeto i prekrasni su za uzgoj u kontejnerima, ali im često treba osigurati oslonac zbog njihove veličine.
  • Divlje vrste su vrste ljiljana koje nalazimo samoniklo u prirodi. Jedan od najljepših je Lilium auratum koji na stabljici nosi i do 35 zvjezdastih, jako aromatičnih cvjetova. Cvate u kasno ljeto, a cvjetovi mogu doseći 25 do 30 cm u promjeru, bijeli su sa zlatno-žutim prugama u sredini i mnogobrojnim malim crvenim točkicama. Jedna od poznatijih vrsta ove skupine je i Lilium lancifolium (Tiger Lily) koji je porijeklom iz Japana i Kine. Cvjetovi su mu sjajne svijetlocrvene ili narančasto-crvene boje, a zanimljivo je da male lukovice nastaju u pazušcima listova. Taj je ljiljan imao važnu ulogu u stvaranju azijskih hibrida.

Kada ljiljane režete kao cvijeće za vazu, pazite da biljci ostavite što veći dio stabljike i listova koji će proizvesti i pospremiti u lukovicu hranu, potrebnu biljci za rast i cvatnju iduće godine.