Naziv geofita koristi se za sve one vrste koje imaju podzemnu stabljiku. Postoje tri tipa podzemnih stabljika kojima se takve vrste razmnožavaju: lukovica, gomolj i podanak. Geofite se često nazivaju i lukovičaste vrste što nije u potpunosti točno budući da je lukovica samo jedan od tipova podzemnih stabljika te samo neke vrste, poput tulipana ili šafrana imaju lukovicu kao podzemnu stabljiku.

Prema vremenu sadnje geofite dijelimo u dvije skupine: geofite otporne na zimu i one neotporne na zimu. U prvu skupinu ubrajaju se vrlo popularne vrste, poput tulipana, šafrana, sunovrata, đurđica, zumbula, presličice, perunika, ljiljana, kockavice i vrtne anemone. Navedene vrste sade se u jesenskim mjesecima, od rujna do studenog. Tijekom jeseni razviju korijenov sustav, prezime te cvatu u proljeće. Za razliku od takvih, otpornih vrsta, postoje i one čiji nadzemni i podzemni organi ne mogu preživjeti na niskim temperaturama. U tu skupinu ubrajamo: gomoljaste begonije, kane, dalije, gladiole i žabnjake. Navedene vrste kao podzemnu stabljiku imaju gomolje kojima se razmnožavaju. Kako bi što duže mogli uživati u ljepoti ovih vrsta potrebno je pravilno postupati s gomoljima. Naime, na kraju sezone gomolje je potrebno izvaditi iz tla ili supstrata, osušiti ih i čuvati na niskoj temperaturi tijekom zime. Tako pripremljeni gomolji spremni su za ponovnu sadnju u proljeće. Prednost takvog uzgoja je u tome što iste vrste možemo svake sezone saditi na drugo mjesto, ovisno o vlastitim željama, ali poštujući potrebe biljaka za svjetlošću i vlagom. Sve navedene vrste sade se u proljeće, kada prođe opasnost od mraza, a cvatu tijekom ljetnih mjeseci.

Gomoljasta begonija (Begonia tuberhybrida)

Ova dekorativna vrsta, podrijetlom iz Bolivije, Perua i Ekvadora, stvara gomolje okruglastog oblika. S gornje strane gomolja uočavaju se sitna okca iz kojih će se razviti stabljika, a s donje strane gomolj je prekriveni sitnim žilicama iz kojih će se razviti korijen. Gomolji se sade u proljeće u supstrat bogat humusom. Begonija je vrlo dekorativna vrsta, neki je čak nazivaju i kraljicom vrta upravo radi prekrasnih cvatova, a  posebno je prikladna za sadnju u balkonske sandučiće ili viseće posude. Begonijama odgovaraju umjereno osunčana mjesta te umjerena, ali stalna vlaga u supstratu. Tijekom rasta potrebna je redovita prihrana. U povoljnim uvjetima razvija se mesnata stabljika, a potom i grozdasti cvatovi s cvjetovima crvene, ružičaste, žute ili bijele boje. Begonija cvate neprekidno od svibnja do listopada. Na tržištu postoji mnogo različitih sorta. Razlikujemo krupnocvjetne, mnogocvjetne sa krupnim i sitnim cvjetovima te viseće gomoljaste begonije. Kako bi uživali u cvatnji i slijedeće sezone potrebno je od sredine rujna smanjiti zalijevanje, a nakon prvog mraza podrezati stabljike, izvaditi gomolje iz supstrata i ostaviti ih da se osuše. Gomolji prezimljavaju u sanducima napunjenim suhim supstratom ili tresetom pri 5°C.

Dalija (Dahlia variabilis)

Ova vrlo popularna vrsta potječe iz Srednje Amerike gdje je prirodno rasprostranjena u visokim planinama. U Europu prvi gomolji stigli su u 18. stoljeću te je dalija, zbog jestivih gomolja smatrana povrćem, no ubrzo je postala vrlo popularna vrtna biljka čija je popularnost i danas postojana. U vrtovima prikladna je za sadnju na cvjetne gredice, ali i kao vrsta za rez. Kao ukrasna vrsta uzgaja se u raznim oblicima koji se razlikuju prema visini rasta te izgledu i boji cvata. Razlikujemo mnogo različitih oblika, a najpoznatije su velikocvjetne dalije s punim cvatovima, pompon-dalije sa cvatovima loptastog oblika, patuljaste dalije visine do 40 cm jednostavnih cvatova, mignon-dalije niskog rasta, ujednačenih izboja koji završavaju jednostavnim cvatom te kaktus dalije sa cvatovima koji imaju duge cjevaste latice. Prema krupnoći cvata razlikujemo krupnocvjetne, jednostavne i sitnocvjetne dalije. Vrijeme cvatnje je od srpnja, pa do prvih mrazeva. Prilikom odabira sorte treba obratiti pažnju na visinu jer dalije mogu postići visini do 150 cm. Osim toga, važno je i mjesto sadnje. Dalije uspijevaju na dobro odvodnjenom tlu te sunčanom položaju. Na kraju sezone iz tla se vade gomolji, a nadzemni se dio prikraćuje na 10 cm iznad gomolja. Gomolji se suše te čuvaju na temperaturi oko 5°C do proljeća kada kreće nova vegetacijska sezona.

Kana (Canna)

Kana je vrlo česta vrsta na javnim površinama gdje se sadi radi svojih dekorativnim jarkocrvenih cvjetova. Na javnim površinama sade se uglavnom visokorastuće sorte koje dosegnu visinu stabljike 80 do 140 cm. Za vrtove su ipak prikladnije niske sorte visine 50 do 60 cm koje stvaraju cvjetove ružičaste, crvene i žute boje. Postoje još i sorte crvenih listova. Glavna dekorativna vrijednost ove vrste su krupni, asimetrični cvjetovi raznih boja koji se razvijaju sve do prvih mrazeva. Nakon prvih mrazeva kana se vadi, nadzemni dio se odreže 10 cm iznad podanka te se podanci suše, kako tijekom prezimljavanja ne bi istrunuli. Podanci se čuvaju na suhom mjestu do ožujka. U ožujku podanci se dijele tako da na svakom ostanu dva do tri pupa te se tako podijeljeni sade u rastresit supstrat i čuvaju na 15°C. Nakon umjerenog zalijevanja razviti će se novi izboji. Kada izboji narastu 20 cm presađuju se u veće posude, a u svibnju na otvoreno gdje će početkom srpnja razviti i prve cvjetove. Nedostatak kane je u tome što nije otporna vrsta, stoga ju je prije sadnje potrebno potaknuti na razvoj mladih izboja u zatvorenom, a tek kada prođe opasnost od mrazeva može se saditi na otvoreno.

Gladiole (Gladiolus)

Gladiole su vrlo popularne vrtne biljke koje se najčešće koriste kao vrsta za rez. Krase ih uspravna stabljika, tanki listovi u obliku mača te predivni dugi cvatovi u gotovo svim bojama. Uzgajaju se radi predivnih jednostavnih cvatova u obliku klasa duljine do 60 cm. Cvjetovi se pojavljuju u gotovo svim bojama, a prema vremenu cvatnje dijelimo ih na rane, srednje rane i kasnocvatuće sorte. Odnosno, mogli bismo reći da vrijeme cvjetanja traje od travnja, pa sve do rujna, ovisno o sorti. Glavni nedostatak jest vrijeme trajanja cvatnja. Naime, cvjetanje jednog cvata ne traje dulje od dva tjedna. Ipak, gladiole svojim bojama unose razigranost i živost u svaki vrt. Najpopularniji su velikocvjetni hibridi koji se sade u proljeće za cvatnju u ljetnim mjesecima koji sezonu završavaju u listopadu prije mrazeva. Gladiole vole osunčane položaje te dobro drenirana tla. Kada sezona završi gomolji se vade, suše, a tijekom zimskih mjeseci čuvaju na temperaturi oko 5°C i ponovo sade slijedeće proljeće.

Žabnjaci (Ranunculus asiaticus)

Žabnjaci u našem području nisu toliko popularna vrsta za sadnju u vrtovima, ali svakako to zaslužuju biti. Više se koriste kao vrsta za rezano cvijeće jer dugo traju u vodi. Visina stabljike je 20 do 30 cm, a na vrhu je smješten glavičasti cvijet raznih boja, bijele, žute, crvene ili ružičaste. Gomolji se sade u proljeće, a cvate od svibnja, pa do prvih mrazeva. Stoga je ova vrsta vrlo prikladna za sadnju na cvjetnim gredicama. Nakon prvih mrazeva gomolje je potrebno izvaditi, osušiti i do proljeća čuvati na suhom mjestu.