Rod Delphinium (porodica Ranunculaceae – žabnjaci) sadrži oko 250 vrsta jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka te trajnica pronađenih u prirodi, uglavnom u planinskim predjelima širom svijeta, osim Australije i polarnih regija. Delphinium se uzgaja zbog svojih prekrasnih cvjetova koji su sakupljeni u visoke cvjetne klasove prekrasnih blistavih boja od bijele preko nježno roze, crvene, ljubičaste, nježno plave pa sve do indigo plave.

Cvjetovi izgledom mogu biti plitko čaškasti, nekad su nalik kapici, jednostavni ili dupli, a sa stražnje strane imaju ostrugu nalik na ušiljenu kapicu vilenjaka. Većina ima vlaknasto ili mesnato korijenje, dok neki imaju gomoljasto. Prizemni listovi su dužine do 20 cm, nazubljenog ruba i plitko su ili duboko urezani na 3 – 5, a kod nekih i na 7 dijelova. Visoke vrste kokotića lijepo će izgledati u miješanim cvjetnim obrubima ili na okruglim cvjetnim gredicama gdje se mogu saditi kao zasebna skupina cvijeća koja će plijeniti poglede svojom posebnom ljepotom visokih rascvjetanih cvatova. Patuljaste vrste mogu se saditi u kamenjare. Svi dijelovi biljke ako se progutaju mogu izazvati velike neugodnosti, a dodir listova može uzrokovati iritaciju kože. Sve vrste kokotića otporne su na zimske hladnoće. Danas se uglavnom uzgajaju različiti kultivari ovih biljaka koje su radi lakšeg snalaženja Englezi podijelili u tri grupe:

1. Belladona grupa – ovdje spadaju uspravne trajnice s dlanasto urezanim listovima. Žilave stabljike nose slabo razgranate cvjetne klasove s cvjetovima nalik na kapice vilenjaka, promjera oko 2 cm s ostrugama dužine do 3 cm. Cvatu u rano i kasno ljeto. Narastu 1 – 1,2 m u visinu i do 45 cm u širinu.

2. Elatum grupa – u ovu grupu kultivara delfiniuma spadaju trajnice čiji lisni i cvjetni izdanci tvore gustu grmoliku masu s mesnatim krošnjama cvatućih klasova početkom i sredinom ljeta. Biljke ponekad ponovo cvatu u jesen ako se cvjetovi odrežu. Cvjetni klasovi nose brojne jednostavne, poluduple ili duple cvjetove koje tvori pet velikih vanjskih latica i središnje „oko“ formirano od osam unutarnjih latica. Cvjetovi su veliki i imaju oko 6 cm u promjeru, a obično su veći pri dnu cvjetnih klasova. Svaki izdanak nosi i postrane izboje koji cvatu nakon glavnog cvjetnog klasa i imaju neznatno manje cvjetove. Ovi kultivari su najčešći kokotići koji se uzgajaju u vrtovima. Prema visini dijele se na tri grupe: niske – do 1,5m visine, srednje visoke – 1,7m visine i visoke – 2m visine. U širinu mogu narasti od 60 do 90 cm.

3. Pacifički hibridi – ovi kultivari nalik su na kultivare elatum grupe, ali rastu kao jednogodišnje ili dvogodišnje biljke koje su jedno vrijeme bile ručno oprašivane kako bi se dobile čiste linije biljaka, čistih, sjajno obojenih cvjetova, dok se danas međusobno oprašuju i manje su uniformni. Cvjetovi kratko traju, ali su dosta velikog promjera oko 7 cm i poludupli su. Cvatu na cvjetnim klasovima početkom i sredinom ljeta. Narastu oko 1,7 m u visinu i do 75 cm u širinu.

Za dobar rast potrebna im je plodna, dobro drenirana zemlja i sunčani položaj sa zaklonom od jakih vjetrova. Osim patuljstih trajnica, većinu kokotića je zbog visine njihovih cvjetnih izdanaka potrebno poduprijeti; nisko rastuće kultivare s tankim rašljastim grančicama, a visoke krupnih cvjetova i velikih cvjetnih klasova s debljim štapovima. Potpornje treba postaviti do sredine proljeća ili kada biljka dosegne visinu od 30 cm. Kako bi osigurali dobru kvalitetu cvjetnih klasova, prorijedite izdanke kada dosegnu visinu od 7 cm; ostavite najmanje 2 – 3 izdanaka na mladim biljkama i 5 – 7 jakih izdanaka na dobro formiranim odraslim biljkama. Za vrijeme rasta biljke treba redovno zalijevati i prihranjivati tekućim gnojivom svaka 2 – 3 tjedna. Rezanjem ocvalih vršnih cvjetnih klasova dolazi do razvoja manjih postranih cvjetnih klasova. Ujesen, nakon što biljka uvene, odrežite sve dijelove sve do razine zemlje.

Posijte sjeme rano u proljeće pri temperaturi od 13°C, a trajne vrste možete razmnožiti uzimanjem bazalnih reznica, debljine olovke i dužine oko 7 – 10 cm, što bliže matičnoj biljci u rano proljeće. Biljke mogu ugroziti puževi, razni insekti i plijesni kao i virus mozaika krastavaca. Većinu ovih problema izbjeći ćete ako biljku posadite na odgovarajuće mjesto kao što je navedeno naprijed u tekstu.