Rod Campanula (kampanula) sadrži oko 300 vrsta, jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka i trajnica. Samoniklo rastu širom umjerene zone sjeverne hemisfere, naročito u Južnoj Europi i Turskoj. Rastu na različitim staništima, na visokim alpskim kamenim pukotinama, tresetištima, livadama i šumama. Većina vrsta se lako uzgaja i osigurava dug period cvatnje jer, ovisno o vrsti, cvatu od kasnog proljeća do kasnog ljeta. Cvjetovi su obično skupljeni u cvasti, no kod nekih vrsta mogu biti i pojedinačni. Oblik cvjetova varira od cjevastog, zvonastog do zvjezdastog oblika s mnogobrojnim prelaznim oblicima. Listovi su cjelovitog ili nazubljenog ruba i stoje nasuprotno na stabljici. Po izgledu i veličini variraju od biljaka koje poput čupavog tepiha prekrivaju tlo, imaju puzavu ili viseću formu, formiraju jastučaste grmiće ili mogu biti visoke i uspravnog rasta. Neke mogu doseći visinu i do 2 m. Patuljaste vrste idealne su za kamenjare, a mogu dobro rasti na suhozidu i na sunčanim terasama. Visoke trajne vrste su odlične za miješane ili travnate obrube, kao i za prirodne vrtove s divljim cvijećem, a lijepo će izgledati i ispod drveća u vrtu. Neke vrste su jako otporne na hladnoću, a neke su osjetljive na niske temperature. Manje otporne vrste, kao što je Campanula isophylla (zvijezda Betlehema), u hladnijim predjelima preko zime držimo u hladnim staklenicima ili na hladnijem mjestu u kući, dok su druge vrste manje – više otporne te zimi podnose temperature od -5 do -15°C. Radi lakšeg snalaženja kampanule ili zvončiće dijelimo u sljedeće četiri uzgojne grupe:

  • Kampanule koje trebaju plodnu, neutralnu do alkalnu zemlju te sunčani (Campanula pyramidalis, Campanula sarmatica) ili djelomično zasjenjeni položaj (Campanula trachelium). Visoke vrste trebaju potporanj, a cvjetne stapke nakon cvatnje treba odrezati kako bi se spriječilo samorasijavanje sjemena i potakla ponovna cvatnja koja nikad nije tako obilna kao prva.
  • Robusne vrste pogodne za kamenjare, traže vlažno, dobro drenirano tlo na sunčanim ili djelomično zasjenjenim položajima. Neke dobro uspijevaju i na zidićima ili sunčanim terasama.
  • Kampanule koje trebaju suhi snježni zimski pokrov u svom prirodnom staništu te kao kultivirane biljke ne podnose preveliku zimsku vlažnost. Rastu u raspuklinama stijena, na grubo zrnatoj podlozi, u vlažnoj, ali jako dreniranoj zemlji, u planinskim žljebovima ili u alpinumima u ilovastoj podlozi pomiješanoj s kompostom kojoj je dodano više od 1/3 pijeska.
  • Osjetljive trajnice koje u hladnijim krajevima, gdje se temperatura spušta zimi ispod 0°C, rastu ispod stakla u ilovastom kompostu. Za rast im je potrebno puno filtrirane svjetlosti i dobra ventilacija. Za vrijeme rasta treba ih pažljivo zalijevati i jednom mjesečno prihraniti tekućim gnojivom. Zimi treba pažljivo održavati vlažnost tla. U toplijim krajevima rastu na otvorenom u dobro dreniranoj plodnoj zemlji na suncu ili u djelomičnoj sjeni. Prije zime osušene izboje treba odrezati sve do baze. U ovu uzgojnu grupu ubraja se Campanula isophylla, koja se često nalazi i kod nas u prodaji, a koristimo ju za sadnju u cvjetne lonce ili viseće košare. To je puzava trajnica s nježnim grančicama koje kasnije lagano odrvene na svojoj bazi, a nose malene srcolike, po rubu nazubljene listiće i mnogobrojne zvjezdolike cvjetove, bijele, svjetloplave ili plavoljubičaste boje. Cvate od ranog ljeta do kasne jeseni ovisno o sorti.

Uzgoj

Sjeme zvončića sije se u proljeće u kontejnere u hladna klijališta, dok se sjeme alpskih  vrsta sije u jesen  na otvoreno klijalište. Rasaditi se mogu u jesen ili proljeće. Trajnice možete razmnožiti i pomoću bazalnih reznica u proljeće. Da bi razmnožili manje vrste, uzmite reznice novih izdanaka koje biljka potjera u proljeće, a kod vrsta koje formiraju lisne rozete, odvojite od matične biljke novo formirane i ukorijenjene rozete mladih biljčica. Campanula isophylla razmnožava se također u proljeće i to pomoću vršnih reznica.